KAKO MALO DUŠA ZNADE TRPJETI

 

 

 

-        Pozdravljam te, Gospodine moj i Bože moj. Ljubim te, Isuse . Ako je ovo moje srce uopće sposobno za neku ljubav, Bože, ja ti je dajem.

Ovih dana, Gospodine, nisam sposobna nizašto. Osjećam se kao prazna vreća. Nikad mi nije bilo ovako dugo teško s glavom. Sva sam nemoćna. Ti, Isuse, najbolje poznaješ ovo moje stanje. Tako teško trpim i prečesto zaboravljam da je to jedini pravi put do Tvog Srca. Gospodine, ovih dana činilo mi se kao da si me napustio. Ne znam. Tako sam se užasno osjećala i još se osjećam.

 

 

 

S tobom sam, dijete, Ljubim te i darujem ti svoj Mir. Svu Ljubav i toplinu svoga Srca dajem tvome srcu, da Moj oganj Ljubavi zagrije to bijedno srce i otopi led s njega.

 

Dijete ljubljeno, Ja, tvoj Bog, čekam strpljivošću Boga da nađeš vremena za Mene. Ja se ne namećem. Ja strpljivo čekam.

Evo, raskriljenih ruku i Srca otvorena za tebe, dušo ljubljena, Ja već treći dan čekam da Mi priđeš. No, dušo, ti si se sva zamotala u svoju muku i svoje poteškoće, i ne vidiš Me. Misliš da Me vidiš, ali Me uistinu ne vidiš. Zvao sam te, ali Me nisi čula.

 

U svojoj slabosti i bijedi, dušo, tako malo misliš na druge.

Moje srce, dušo, gori neopisivim Ognjem Ljubavi za tebe, a Moj pogled je bez prestanka uprt u tebe kada ćeš Me zazvati, kada ćeš Mi lice svoje okrenuti?

 

Kako malo duša na ovome svijetu znade trpjeti, podnositi boli, a istovremeno druge tješiti i drugima vidati rane.

 

 

- Gospodine, oprosti mi, slaba sam, oprosti, Bože moj. Znam da trebam pobijediti u sebi tu sebičnost, ali opet ništa sama ne mogu doli s Tobom.

 

 

 

S tobom sam, dušo, baš zato da ti u svemu pomognem, da te poučim.

 

Često su veće žrtve na malim trpljenjima, ako se ta trpljenja podnose s većom radošću i većim Mirom, negoli velike žrtve i boli, a da duša pritom mrmlja, prigovara ili čak proklinje.

 

Zapamti jedno: svaka duša može svoj život okrenuti u blaženstvo ili prokletstvo. Ja, vaš Bog, svakako sam za ovo prvo.

 

 

- Gospodine Isuse, već neko vrijeme želim te nešto pitati, ovako da zapisujem. Znam, na to si Mi već odgovorio, ali nisam zapisala. Ovako ću moći predočiti i patru da i on to pročita.

 

 

 

Znam, dušo, u tvojim sam mislima nastanjen, i prije nego Me upitaš, znam što je to.

Kažem ti Ja, Bog tvoj: da čvršće vjeruješ, trošila bi taj lijek, i ništa ne bi štetilo ni tebi ni maloj Luciji. Pa i kad bi lijek bio štetan, Ja, Bog, Milost Moja i Moja predragocjena Krv, štitimo te od svakog negativnog utjecaja.

 

Da i otrov pojedeš, a Mene, Boga svoga u Vjeri i Ljubavi zazoveš, spasit ću te, i ništa ti  biti neće.

Kažem ti kao i onoj ženi što se dotakla moje haljine: „Vjera te tvoja spasila!"

Ja te, dušo, ne silim ni na šta, samo ti kažem: da čvršće vjeruješ, trošila bi taj lijek, i bilo bi ti puno lakše.

Ja sam s tobom, ne boj se! Sva Moja Ljubav Boga je s tobom.

 

Pitaš se, zašto ne učinim čudo i ozdravim te. Da, dobro je što to pitaš. Mogao bih uistinu, jednom svojom pomisli, tvoje bijedno tijelo u cijelosti ozdraviti.

 

Dušo ljubljena, što misliš, da li bi to bilo za dobrobit tvoje duše? Ovako si više Moja, zapravo, sva si Moja. Kad ležiš, kad ne možeš ništa, čak ni misliti, tada si najviše Moja. O, koliko sam Ja, Bog, onda sretan!

 

Dušo, pravi smisao križa, pravu mjeru patnje i boli shvatit ćeš tek kada se preseliš k Meni. Sada, dušo, da ti to objašnjavam, ne bi mogla razumjeti, jer si u tijelu i nisi potpuno Moja.

 

Budi u Miru, s tobom sam! Sad ako malo trpiš, dat ću ti ponovno snage, i za koji dan ćeš sve te zaostatke stići uraditi.

Ne gledaj na svjetovnosti. Pusti, znaj odrediti što je najhitnije.

 

Moj Mir s tobom! Ljubim te.

Radi sa Mnom!

 

 

 

18.11.1997.