Na određenom stupnju postojanja, čovjek se nađe u poziciji kad je podjednako „prijemljiv“ za Dva primarna Lica Boga: Postojanje i Ne-postojanje. Shaykh nam govori da koju god osobinu, ili svojstvo, neko ljudsko biće ultimativno „izabere“, kako je upravo to ono što je sadržavao u svome prvobitnom, izvornom stanju. I to nas vodi ka ideji o postojanju Dviju Rasa.

Postoje ljudska bića čija je istinska priroda manifestacija Misaonog Centra Ne-postojanja, entropije. Kao bića Materijalnog Univerzuma, kao primjeri najviše evolucije Materije koja ciklički kruži okolo i naokolo, unutar stvarnosti Misaonog Centra Ne-postojanja; te ljudima-nalik svjesne jedinice ne posjeduju potencijal za pomak van ciklusa Materije, ne bez djelovanja određenih utjecaja u njihovoj stvarnosti, koji će im asistirali pri razvoju „sjemena duše“.

Hiperdimenzionalni Duhovi, s druge strane, kao svjesne jedinice koje „pripadaju“ Misaonom Centru Postojanja, „prirodno“ su povezani sa „višim ja“ koje već postoji u obliku sjemena u „višoj dimenziji“ Kozmosa. Zbog toga, već postojećeg linka, njihov potencijal da aktiviraju i razviju svoju hiperdimenzionalnu prirodu je mnogo veći.

U Knjizi III, njegove serije Gnosis, Boris Mouravieff diskutira o, kako ih on naziva „pred-adamičnom čovječanstvu“ i „adamičnom čovječanstvu“:

U prvom volumenu Gnosis-a, već smo nekoliko puta dotakli temu koegzistencije dviju esencijalno različitih rasa: Ljudi i Antropoidi. Bitno je naglasiti činjenicu kako, iz ezoteričkog kuta gledanja, naziv Antropoidi nema nimalo pogrdno ili omalovažavajuće značenje.

Biblijski zapisi sadrže više referenci o koegzistenciji te dvije vrste ljudi, na našem planetu – koje su slične po formi ali različite u esenciji. [...]

Osnovna razlika između pre-adamičnog i adamičnog čovjeka – razlika koja se ne zamjećuje čulima – jest da prvotni ne posjeduje razvijene više centre, kao što ih posjeduje potonji, iako su i potonji bili 'odsječeni' od svoje budne svijesti od Pada. Viši centri omogućuju adamičnom čovjeku stvarnu mogućnost ezoteričke evolucije. Izuzev toga, dvije rase su slične: posjeduju iste niže centre, istu strukturu Osobnosti i identična fizička tijela, iako je češće slučaj da je to jače izraženo kod pre-adamičnog čovjeka. [...]

...sadašnji adamični čovjek, izgubivši kontakt sa svojim višim centrima, pa tako i sa svojim stvarnim „JA“, naizgled je identičan pre-adamičnom dvojniku. A ipak, za razliku od njega on još uvijek posjeduje više centre, koji osiguravaju mogućnost napredovanja putem ezoteričke evolucije. [...]


Pre-adamično čovjek nikada nije bio Individualan. Kreiran kao Osobnost, na Šesti dan (simbolično govoreći), uskraćen je svake mogućnosti direktne, „individualne individualizacije“ – ako se mogu tako izraziti – njegovo postojanje stavljeno je pod zakon kolektivne Individualizacije, koja je upravljana [Misaonim Centrom Ne-postojanja] i uz pomoć cijele hijerarhije duhova [hiperdimenzionalna bića AKA vanzemaljci] koji su podložni tom autoritetu. [...] Individualizacija pred-adamičnih ljudi je kolektivna i grupno upravljana, od strane određenih duhova hijerarhije. [...]

Kada su stvorene, dvije ljudske rase stavljene su pod različite autoritete. Pad je učinio neophodnim da se poduzmu određene mjere i tako je osigurano Stepenište. Od tada, pa nadalje, adamični čovjek podložan je zakonu rođenja i smrti, te je sačuvao samo blijedi trag svijesti o svome višem Ja, usprkos gotovo potpunoj opstrukciji njegovih viših centara, koji još postoje u njemu. To mu daje mogućnost izbora. Ako začuje Glas Učitelja, višeg intelekta, i odlučno zakorači na Stepenište. [...]

Čak možemo reći kako je cijela dramatična povijest čovječanstva, od Adamova pada, pa sve do današnjih dana, ne isključujući vjerojatnosti novog doba – prekrivena sjenom koegzistencije tih dviju ljudskih rasa.
Nadolazeća era sadrži dva lica – jedno je nanovo ostvaren Raj, a drugo je Vatreni Potop. [Mouravieff, Gnosis III]

Drevna učenja informiraju nas kako će tek ona ljudska bića, koja su željezne volje, vođena višom svijesti, ili Noom, napredovati u „Novo Nebo i Novu Zemlju“ – obnovu hiperdimenzionalne svjesnosti, u doslovnom značenju. Drugim riječima, nadolazeća era ima Dva Lica: Jedno Obnovljenog Raja, drugo Vatrenog Potopa. Mi možemo izabrati koje Lice ćemo gledati.

Prisjetimo se prijašnjeg odjeljka: „Hiperdimenzionalni Duhovi bili su vezani za Materiju, kao posljedica te kozmičke klopke. Efekt prouzročen time, u evolucijskom svijetu Demiurga, kada su svi ti zbunjeni Duhovi asimilirani u materijalnu kreaciju, ono je što bismo danas nazvali kolektivnom mutacijom.“ To znači kako naša genetika, poveznica između animiranog duha svjesnosti i materije, određuje koji smo tip čovjeka. Možda bolje rečeno kako su „spiritualni potencijal“ i genetika – odrazi, svaki na svome planu. Kao što je Mouravieff napomenuo, nakon mnogo desetaka tisuća godina uzajamnog miješanja, ne postoji više ništa u vanjskome izgledu neke osobe, što bi nam moglo dati naslutiti posjeduje li on genetiku za „više centre“ ili ne. Ali, kao što je Mouravieff rekao, oni sa „genima duše“, kako ćemo ih okvirno nazvati, termina radi, posjeduju nešto u svojoj svjesnosti što drugi ljudi nemaju. Morpheus, u Matrix-u je izjavio:

Imaš izgled čovjeka koji prihvaća ono što vidi jer očekuje kako će se probuditi. Ovdje si jer znaš nešto. Što znaš, ne možeš objasniti, ali osjećaš to. Osjećao si to cijeli svoj život – da nešto ne valja sa svijetom. Ne znaš što je to, ali postoji, kao trn u tvojim mislima, koji te izluđuje.

Legenda o Bogovima Osloboditeljima – hiperdimenzionalnim bićima koja su posrednička veza između ljudskih bića prirodno usklađenih sa Misaonim Centrom Postojanja – govori nam kako su sklopili „krvni savez“ sa nekima od ljudi iz drevne Atlantide. Čini se da poruka te legende odražava jednostavnu činjenicu kako svijest može inducirati mutaciju gena, a moćna „krvna linija“ je pokrenuta kao sredstvo za asistiranje Hiperdimenzionalnim duhovima, u njihovu povratku, ka vlastitome izvoru. Ti mutirani geni mogu se potom prenositi na nasljednike. Definitivno je previše nepoznanica o toj tematici, da bi ulazili u daljnju diskusiju, osim konstatacije da je nešto „u krvi“.

Legende nam govore kako je razlika između dvije ljudske rase bila odranije poznata, u davnim vremenima, kao „Bijeli Atlantiđani“, nasuprot „Tamnim Atlantiđanima“. Izgleda kako su ti pojmovi često bili pogrešno tumačeni (pogotovo od strane onih čija je prava priroda Entropijska (sklona kaosu, neredu; o.p.)) kao razlika u boji kože. Očito, to ovdje nije slučaj, jer se bavimo tematikom više svjesnosti. Ja preferiram izraze „radijant“ i „entropik“, za terminologiju razlike. Na jedan način, prihvatljivi su i termini Opredjeljenje Prema Drugima (OPD/STO)i Opredjeljenje Prema Sebi (OPS/STS), ali oni nisu dovoljno ekspresivni pri opisu fundamentalne naravi bića. Ono što je kreativno „zrači, obasjava“, a ono što je destruktivno ili kaotično je „entropijsko“ ili uvučeno u sebe.

Tamni Atlantiđani – zvani tako zbog svoje entropijske naravi i usklađenja sa Ne-postojećim/materijom – navodno su sklopili pakt sa Gospodarima Entropije, hiperdimenzionalnim bićima, tj. „vanzemaljcima“.

P: (L) Tko su bili Elohimi iz Biblije?
O: Transdefinicijski. ... Transcendentna definicija i varirajući entiteti. Prva manifestacija bila je ljudska, potom ne-ljudska.
P: (L) Što je dovelo do njihove transformacije iz ljudi u ne-ljude?
O: Pakt ili sporazum sa STS (OPS) bićima 4. denziteta.
P: (L) Tko su bila ta STS bića, sa kojima je sklopljen pakt?
O: Rosteem, sada manifestirani kao Rosenkreuzeri (Rosicrucians).

Gore navedena razmjena podataka naglašava učenja Hiperdimenzionalne Tradicije: „Kako bi mogli „kontrolirati“ tako zlo carstvo, Zli Bogovi odlučili su osnovati Bijelo Bratstvo (White Brotherhood), u koje se moraju smjestiti sve raznorazne manifestacije Demiurga.“

„Bijeli Atlantiđani“, zbog naravi njihova genetsko ustroja, mogli su lakše „pamtiti“ svoju Božansku Prirodu – Porijeklo svoje rase, prije događaja što su vezali njihove duhove za Materijalni Svijet, i to je definitivno bilo nešto što Demiurg NIJE želio da se desi. I tako je uspostavljen i otpočeo milenijski proces onoga što mi nazivamo Kozmičkim COINTELPRO-om.

P: (L) U jednoj točki (rekli ste) kako je vrijeme iluzija, koja je nastala „u vrijeme Pada“ u Edenu (Raju; o.p.), i to je izrečeno na takav način da sam ja zaključila kako to nije bila jedina iluzija, nastala u tom razdoblju...
O: Vrijeme je iluzija koja funkcionira za vas, zbog vašeg izmijenjenog DNA stanja.
P: (L) OK, koje su druge iluzije?
O: Monoteizam, vjerovanje u jedan odvojeni, svemoćni entitet.
P: (L) Je li izraz 'odvojeni' ključna riječ svezi Monoteizma?
O: Da.
P: (L) Koja još iluzija?
O: Potreba sa veličanjem fizičkog.
P: (L) Fokus na fizičko kao nešto čemu se moramo priklanjati ili štititi.
P: (L) Koja još iluzija?
O: Linearan fokus i Unidimenzionalnost. [Zataškavanje egzistencije hiperdimenzionalnih realnosti.]

Bogovima Osloboditeljima tad je postalo jasno da je oslobođenje čovječanstva, iz gravitacijskog grča Entropije, misija koju je nemoguće ostvariti na bilo koji drugi način već odlučnim i efektivnim suprotstavljanjem volje, namjere. To je potaklo koncepte o hiperdimenzionalnim Kozmičkim Bitkama, koje su, na nesreću, uzete kao opravdanje za fizičke bitke, od strane „Tamnih Atlantiđana“.

Međutim, Kreativna Hiperdimenzionalna Mudrost obznanjuje kako se stanje apsolutne slobode može jedino postići u stanju „Izvora“. Što znači u polu-fizičkim hiperdimenzionalnim stvarnostima. Postavljeno je pitanje – kako povratiti to izvorno stanje?

Očito, ulaženje u fizičke ratove ili konflikte – nema mnogo zajedničkog sa postizanjem stanja apsolutne slobode. Što, dakle, ima?

U današnjem svijetu, „stvaran rat“ se odvija za buđenje duha, a tzv. Kreativna Hiperdimenzionalna Mudrost može se suprotstaviti samo svakome kultu koji prisiljava čovjeka da kleči pred vanjskim bogovima, koji su suprotstavljeni unutarnjoj Božanskoj Iskri. Kao što sam već rekla, oni koji posjeduju unutarnju Božansku Iskru NE MOGU obožavati nešto van sebe, a bez da poreknu vlastiti Izvor, „Kraljevstvo Nebesko“koje je unutar nas, kao što je to Isus jasno naglasio.

Stoga, Kreativna Hiperdimenzionalna Mudrost postaje vodič za odmjeravanje strateške opozicije, protiv tvorevina Gospodara Entropije, koji predstavljaju Misaoni Centar Ne-postojanja. Mora biti u potpunosti jasno kako ta „Strateška Opozicija“ NE uključuje fizički rat ili nasilje, kao što se to desilo u zaokretu koji su Gospodari Entropije nametnuli, sa svrhom zavođenja čovjeka u karmičke klopke.

„Krvni zavjet“ genetike, koji veže „ljude sa dušom“ za više stvarnosti, uključuje, unutar svojih uvjeta, misiju buđenja duha u njegovu pravu prirodu Hiperdimenzionalnih Stvarnosti, kao i odluku povratka ka Izvoru – Hiperdimenzionalnom Edenskom Stanju, nazovimo to tako.

Bogovi Osloboditelji – koje možemo sagledati kao „Mi u Budućnosti“, podučavali su ljude Krvnoga Zavjeta o neophodnosti održanja budnog stanja opreza i, specificiranije, učili su ih strateškom načinu življenja, koji ih najbolje priprema za ispunjenje njihove misije. Poseban način života koji im omogućuje da žive kao stranci na Zemlji. Kao što su nam C's uvijek iznova govorili: Znanje Zaštićuje, Ignoracija Ugrožava i Svijest se rađa iz Znanja.

Tri su glavna principa koji podržavaju takav način življenja: princip Okupacije, Princip Ograđivanja, te princip Strateškog Zida. To su koncepti svjesnosti koji mogu, ali ne moraju zahtijevati svoju materijalnu prezentaciju, ovisno o specifičnim okolnostima.

Na prvome mjestu, Radijantna individua, koja je na ovome svijetu zbog posljedice „Pada“, nikada ne bi smjela zaboraviti kako samo trenutno nastanjuje teritorij u domeni Gospodara Entropije. To ih automatski razdvaja od ostatka ljudi, koji su usklađeni sa Misaonim Centrom Ne-postojanja i prigrljuju koncept vlasništva nad zemljom. Možemo vidjeti jasan primjer posljedica Entropijskog principa, Misaonog Centra Ne-postojanja, u Židovskom vjerovanju, perspektivi: „ovo je moja zemlja, Bog mi ju je dao“. Isto tako jasno možemo vidjeti materijalnu orijentaciju Jehove, „boga“ koji bi uopće priložio takav „dar“.

Kreativna Hiperdimenzionalna Mudrost nas uči da ako čovjek sebe smatra „vlasnikom zemlje“, Sile Materije mogu se uzdići iz zemlje i obuhvatiti ga, „integrirajući ga u kontekst i pretvoriti ga u objekt Bogova“. Vezanost uz zemlju i zavaravajuće uvjerenje „slobode“ i „mira“ unutar granica zemljišta, ostavljaju čovjeka nezaštićenog pred Silama Iluzije, Misaonog Centra Ne-postojanja. U takovome stanju, čovjeku je još mnogo teže spoznati neophodnost bijega iz materijalne tamnice, jer se on neprestano bori kako bi očuvao te osjećaje „slobode“ i „mira“. Isti je princip primjenjiv za nacionalnost i druge vezanosti uz umjetne ili subjektivne konstrukcije.

Potpuna svjesnost kako zemlja koju nastanjuju nije njihova, već okupirani teritorij unutar realnosti Gospodara Entropije, naglašena je u Paraboli o sinu razmetnome, kao i u mnogim Isusovim navodima, uključujući „Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta“.

Ivan 3:3 Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se čovjek ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" 3:4 Kaže mu Nikodem: "Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?“ 3:5 Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. 3:6 Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. 3:7 Ne čudi se što ti to govorim, moraš se nanovo roditi. 3:8 Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha."


Onima, koji su upoznati sa Parabolom o sinu razmetnome, mogu shvatiti kako je već i sama realizacija da netko u „svinjcu strane zemlje“ dovoljna da proizvede stanje uzbune, uvjet za „povratak kući“. To je presudno, kao što opažamo i u priči o Razmetnome sinu – kad je sin otišao potražiti pomoć kod „stanovnika strane zemlje“, bio je poslan živjeti i hraniti se sa svinjama. To dokazuje kako je princip da Radijant biće mora razumjeti i ne ispuštati iz vida činjenicu kako će ih Gospodari Entropije – Powers That Be (PTB, Snage na moći; o.p.) u našoj realnosti – uvijek iznova pokušati zarobiti i smatrati slugama. Dodatno, vjerovanje u vlasništvo nad zemljom, uvjerenje u „biti kod kuče“ u ovome svijetu, ili biti „u kontroli“ u ovome svijetu, može proizvesti lažan osjećaj sigurnosti za Radijant biće, navodeći ga tako da popusti na oprezu i podlegne Sili Iluzije.

Držeći to na umu, Radijant biće trebalo bi tada kreirati „Ograđivanje“ oko svoga „postojanja“.

Sile entropije koje vladaju ovom realnošću u sadašnjosti, mnogo su snažnije od sila otpora individualnog Radijant bića. Ta nas činjenica navodi na razmatranje principa Ograđivanja kao psihološke politike, u relaciji prema nama samima i prema vanjskome svijetu, što će nam omogućiti kompenzaciju za manjak snage i dostupnih rezervi, putem odgovarajuće strategije.

Zbog milenija kulturnog i religijskog uvjetovanja, sve u vezi nas je limitirano, ograničeno, počevši od našeg razdražljivog otpora. Pravilo koje treba izvući iz svega ovoga jest kako moramo – što je više moguće – raditi potiho, kako ne bismo privukli znatniju pažnju i pritisak na sebe same, dok radimo na procesu buđenja i asimiliranja znanja i unutarnje sile, koja nas može povratiti i Edensko stanje. To je istina prosječnog Radijant bića, koje ako privuče pažnju onoga što Mouravieff naziva Generalnim Zakonom (General law) koji mehanički upravlja stvarnošću – biti će izgubljeno, jer će reakcija 'Svijeta', prema njemu, biti ekstremno snažna.

Ono što bi Radijant biće trebalo činiti jest svjesno svladavati materijal koji je dio unutarnjeg svijeta – njegovih Centara Uvjerenja – kroz sakupljanje dovoljne količine znanja da bi moglo vježbati pronicljivost i VIĐENJE. To mu omogućuje razdvajanje onoga što sagledava izbor onoga što asimilira, iliti „ulazi unutar“ njegova „strateškog ograđivanja“. To mu omogućuje akumuliranje sile i stvaranja njenih rezervi. Kada pogrešna uvjerenja, iluzije ovoga svijeta, više nemaju utjecaja niti odjeka u unutar Radijant Bića, tada će ono biti sposobno iskoračiti van toka Linearnog Vremena.

Princip strateškog ograđivanja je dakle neophodnost rada, individue ili grupe, u tišini, prikriveno, kako bi uspjeli kreirati ovo ograđivanje, bez privlačenja pažnje na sebe, od strane životnih sila ovoga svijeta. Ove sile su sistematski nesklone svakome tko uporno traga za Istinom.

Postoje dva dijela Strateškog Ograđivanja: Prvi je zaštititi sebe fizički, od štetnih utjecaja „Svijeta“ što je više moguće. Gurdjieff je to nazvao aktivnošću „lukavog čovjeka“. Na žalost, taj je izraz često bio izokrenut u značenje „monaški život“ ili „povlačenje od svijeta“, što je esencijalno beskoristan pristup u ovoj situaciji, gdje je najbitnija stvar za naučiti ona o objektivnoj istini svijeta i realnosti u kojoj živimo.

Drugi dio Strateškog Ograđivanja jest kako se građenje utočišta, zaklona, odvija u unutarnjem svijetu. Mouravieff piše kako „Slikoviti jezik Tradicije kazuje kako čovjek mora graditi kavez unutar sebe. To se čini na način da se istovremeno osigurava potpuna mogućnost komunikacije, usmjerene na centre. Također, kavez mora biti dovoljno izdržljiv da se efektivno može oduprijeti svim pobunjenicima malih „ja“, ponaosob ili ujedinjenim. Izrada takove konstrukcije zahtjeva vrijeme, Kako bi uspješno igrao svoju ulogu organa upravljanja, mora se neprestano povečavati, pojačavati i usavršavati.“

Drugim riječima, Strateško Ograđivanje je alegorija koja se odnosi na ontološko stanje, gdje individua praktički zahtjeva svoje pravo na neovisnost od Zakona Entropije, koji očito vladaju Materijalnim Univerzumom. Koristeći koncepte protumačene od strane Mouravieff-a, to bi se stanje moglo opisati i kao manifestacija rezolucije da se zatvorimo utjecajima iluzije, te se otvorimo onim utjecajima koji nas vode do objektivnosti.

Kreativna Hiperdimenzionalna Mudrost tvrdi kako jednom, kada su svladali „ograđivanje okupirane zemlje“, ljudi je mogu početi obrađivati i učiniti da mu ona nosi plodove. To, i opet, mora biti shvaćeno kao alegorija – iako krajnji rezultat može biti vrlo materijalan. Ta nauka se reflektira i u alkemijskim metaforama, kao i u jednom od najpoznatijih primjera Isusovog učenja: čudo kruha i ribe, koje je tek primjer činjenice kako je Isus ovladao Kreativnom Hiperdimenzionalnom Mudrošću, koja se izrazila kroz taj princip u mnoštvu alegorija, uključujući i priču o Branovoj glavi (Head of the Bran) i Kotao regeneracije (Cauldron of Regeneration).

Princip Strateškog Zida, u neposrednijem značenju, jest praktična aplikacija principa Ograđivanja. Ipak, činjenica kako postoje različite manifestacije tog strateškog zida, ovisno o stvarnosti na koju se primjenjuje, je očita kroz činjenicu da postoji mnoštvo svjetova, u kojima Duhovi ostaju zarobljenima i, u svakome od njih, princip Strateškog Zida pretpostavlja različitu manifestaciju.

Može se reći kako, u fizičkom svijetu, pravilna aplikacija može voditi do konstrukcije Kamenog Zida, ali moramo razumjeti da definicija „Kameni Zid“, manifestiranog u fizičkoj stvarnosti, ne smije biti ograničena na ideju o prostorno zatvorenom zidu. Očito je kako postoje brojni principi koji pripadaju „Litičkoj Mudrosti“, što sugerira kako je „kameni zid“ povezan sa postavljanjem megalita, u vrlo specifičnom poretku, sa svrhom kreiranja mreže koja je mogla služiti, kao jedna od njenih funkcija, za zaštitu ograđenog prostora od utjecaja Entropijskog Principa.

Strateško Ograđivanje, tada, cilja u najdublji unutarnji kutak svakog čovjeka, kreirajući prostor u kome se može odviti buđenje. To buđenje ih doziva, te kroz njihovu krvnu vezu doziva i sve ostale, koji su od Radijant naslijeđa, da ukinu svoj marš Povijesnim putovima „evolucije“ ili „progresije“ i da se pobune protiv Zakona Entropije, koji sve svode na primarnu tvar. Buđenje potiče Radijant bića da zakorače u suprotnome smjeru i transmutiraju čovjekove „životinjske nagone“ (reaktivne automatske programe kod Gurdjeffa, Predatora kod Don Juana, Stjecište sa Generalnim Zakonom kod Mouravieffa), te zahtijevaju povratak njihove Hiperdimenzionalne prirode.

Kako bi se postigla ova potonja Rasna svrha, nasuprot individualne, potrebna je pomoć „vanjskog elementa“.

Što je, specificirano, taj „vanjski element“?

To je tema čiji bi opis, sam po sebi, ispunio kompletnu seriju, a često se spominje pod nazivom Gral.

Rečeno je, od strane onih koji su bili inicirani u Kreativnu Hiperdimenzionalnu mudrost, kako je Gral Kamen, Kristal, Dragulj ili neki drugi „objekt“. Ako počinjemo shvaćati kako Strateško Ograđivanje ne znači fizički zid, onda moramo isto tako razumjeti da ako je Gral uistinu kamen ili neki drugi objekat, onda zasigurno nije zemaljski kamen.

Kreativna Hiperdimenzionalna Mudrost sugerira kako je Gral nešto što postoji unutar onoga, što mi danas možemo razumjeti kao više-manje hiperdimenzionalnu stvarnost. Možemo čak i spoznati kako stvarnost iz koje je izvorno došao, Hiperboreja, nije fizička stvarnost, baš kao što je i Isus naglasio kako njegovo „kraljevstvo“ nije od ovoga svijeta.

Oni, čija je svjesnost pala u ovaj svijet, iz Hiperdimenzionalnog Izvora, posjeduju neku vrst „Krvnog Pamćenja“ ili sjećanje na Izvor. Nažalost, to pritajeno sjećanje, što nježno mrmori krvlju, navelo je mnoge uspavane ljude da ga zabunom smatraju sjećanjem na nestali „Nordijski“ ili „polarni“ kontinent. Također je dolazilo do namjernog izvrtanja koncepta, kao što je to bio slučaj i sa pitanjem Rasa. Ponovimo, postoje dvije rase: ona čija je unutarnja narav usklađena sa materijom, princip Misaonog Centra Ne-postojanja, i ona čija je unutarnja narav usklađena sa kreativnom svijesti, principom Misaonog Centra raznovrsnosti Postojanja.

P: (L) Odakle su došle duše koje su nastanile tijela na planeti Zemlji? Jesu li bile u tijelima, na nekim drugim planetima, prije toga?
O: Ne ova grupa.
P: (L) jesu li tek lebdjele naokolo u univerzumu?
O: U jedinstvu sa Jednim. Jeste li čuli Super drevnu legendu o Luciferu, Palom anđelu?
P: (L) Tko je Lucifer?
O: Vi. Ljudska rasa.
P: (L) Jesu li individualne duše ljudi dijelovi veće duše?
O: Da. Blizu. Jedno. Svi koji su pali moraju naučiti „težim putem“.
P: (L) Želite li reći kako je čin želje za iskustvom fizičke realnosti – čin pada?
O: Vi ste članovi fragmentirane jedinice duše.
P: (L) Što je to svezi želje za fizičkim iskustvom, a da se odnosi na „pad“?
O: Zadovoljstvo za sebe. [...]
P: (L) Je li postojalo razdoblje u kome je ljudska rasa živjela dugo vrijeme u Edenskom stanju, i bila sposobna koristiti tijela i zadržati spiritualnu konekciju?
O: Da. Ali ne zadugo. Niti jednoj ovisnosti ne treba dugo da zatvori krug.
P: (L) Dakle čovječanstvo je bilo ovisno o vlastitom zadovoljstvu?
O: Ubrzo postalo.
P: (L) Koliko dugo vremena je prošlo od seljenja duša u tijela do „Pada“ u Edenu?
O: Nemjerljivo. Zapamti Laura, vrijeme nije postojalo u razdoblju odvijanja tih događaja. Iluzija prolaznosti vremena nije postojala u toj točki, kao niti mnogobrojne druge iluzije.
P: (L) Dakle vi nam govorite kako je Pad u Edenu istovjetan početku vremena (kakvim ga mi poznajemo; o.p.)?
O: Da.

- nastavlja se-