Izvorni članak


Subota, 27.3.2004.

Kako nastavljam sa pisanjem ove serije članaka, postavljajući temelje za otkrića koja će uzdrmati i otkloniti brojna uvjerenja, otkrića do kojih smo došli tijekom naših istraživanja u proteklih godinu, dvije; osjećam kako raste određeni „opozicijski pritisak“ u vanjskome svijetu. Svakim danom, uočavamo kako „Powers That Be“ (PTB/Snage na vlasti; o.p.) kruže planetom, zatvaraju alternative i zakucavaju sigurnosna vrata za vlastito preživljavanje, pritom izručujući i osuđujući ostatak čovječanstva na vjerojatnu smrt i uništenje. Kao što smo izvijestili na SOTT.net – u, prije dva dana, Gurdijeff je komentirao:

„Postoje razdoblja u životu čovječanstva, koja se generalno podudaraju sa početkom pada kultura i civilizacija, kada mase nepovratno gube razum i počinju uništavati sve što je stvoreno kroz stoljeća i milenije kulture. Ti periodi masovnog ludila (podudarajući se često sa geološkim kataklizmama, klimatskim promjenama i sličnim fenomenima planetarnog karaktera), otpuštaju veliku količinu materije znanja. To, povratno, naglašava neophodnost sakupljanja tog istog znanja, koje bi u suprotnom slučaju bilo izgubljeno. Zbog toga sakupljanje raspršene materije znanja učestalo koincidira sa počecima destrukcije, propašću kultura i civilizacija.“

Izgleda kako je Gurdijeff bio i predobro upoznat sa efektom koji globalni pomak vrši na većinu čovječanstva, koje je u potrazi za iluzijama. Suočeni sa sve većim rascjepom između stvarnosti koja im se prezentira i činjenica koje se odvijaju pred njihovim očima, u nekoj točki postaju nesposobni uskladiti, izmiriti to dvoje i tako oni, koji se očajnički drže laži, bivaju bačeni u ludilo. [...]

Isto tako Gurdijeff je razumio i priliku, koju pruža ta masovna eskalacija straha i ludila, za one koji tragaju za istinom, kako bi je napokon ugledali i spoznali. Mi jednostavno ne možemo ignorirati činjenicu kako sve ukazuje na to da se naša sadašnja civilizacija nalazi na rubu propasti. Na vrlo prirodan način to može biti „poziv na buđenje“ onima koji posjeduju unutarnji poriv i želju za traganjem i spoznavanjem istine. [...]

SOTT stranica, tekstovi na Cassiopaea web site-u i knjige u printu su rezultati sakupljanja tog znanja i prezentiranje istog onima, koji razumiju njegove implikacije. U našem pokušaju da vam omogućimo i olakšamo razumijevanje aplikacija tog znanja, mi možemo učiniti samo toliko. [...]

Ali usvajanje ili transmisija istinskog znanja zahtjeva veliki trud i napor, kako od primaoca, tako i od strane onoga koji daje. A oni, koji posjeduju to znanje, čine sve u svojoj moći kako bi ga prenijeli i proširili najvećem mogućem broju ljudi, olakšali pristup tom znanju, te im tako omogućili pripremu na prihvaćanje istine.

Ona osoba, koja želi znanje, mora inicirati i uložiti trud u pronalaženje izvora tog znanja, te mu pristupiti, prihvatiti prednost u pomoći i indikacijama, koje su svima dane, ali koje ljudi, u pravilu, ne žele vidjeti ili prepoznati.

Znanje ne može doći onim ljudima koji nisu spremni poduzeti korake i uložiti vlastiti trud. A ipak, postoje teorije koje nas uvjeravaju kako je moguće primiti znanje, bez ikakvog osobnog truda, čak i tijekom sna. Samo postojanje takvih teorija konstituira dodatno objašnjenje zašto znanje ne može doći do ljudi. [...]

Naš cilj je da budemo korisni kreaciji, da stvaramo, uskladimo se sa onime što je stvarno, da odbijemo vjerovati u laži i obmane što vire iza svakog ugla, kako u svijetu, tako i unutar nas samih.

Ljudi koji vjeruju u iluziju - time daju svoju izjavu životu, stvarnome objektivnom univerzumu, kako ne žele postojati u njemu. I iako često ne dobijemo ono za čime žudimo u životu, možemo biti sigurni kako ćemo, na kraju, dobiti ono što dajemo životu. Za one ljude koji se usklađuju sa iluzijom, sa nestvarnim, to znači kako će postati upravo to – „san prošlosti“. Oni ljudi, koji obraćaju punu pažnju na objektivnu stvarnost oko njih – postaju stvarnost 'Budućnosti'.

Uvjeti u današnjem svijetu su zapravo najbolji mogući za stjecanje znanja, ali zašto, mogli biste se upitati, smatramo kako je otkrivanje aproksimativno najbliže istine o našoj prošlosti, vrijedno preokupacije?

Vrlo jednostavno: u univerzumu, u kome je promatrač jednako bitan koliko i promatrano, što su oni bliži tj. usklađeniji, time je povećana mogućnost reda od one strane univerzuma koja – neometana barijerama laži – omogućava kreaciji da manifestira neograničene mogućnosti. Kada je disparitet, neusklađenost između promatrača i promatranog velika, tad prirodno dolazi do stvaranja kaosa, poremećaja i destrukcije, kao posljedica konflikta. To je ujedno i razlog zašto svi napori New Age-a ka „harmoničnoj konvergenciji“ koji se fokusiraju na „mir i zajedništvo“ – dok su stvarne fondacije naše civilizacije bazirane na lažima i pohlepi – služe isključivo kao nadodavanje postojećem neredu i kaosu.

Univerzum – ono što je promatrano – JEST KAKAV JE i funkcionira bazirajući se na određenim principima koji su malo poznati, usprkos milenijima tvrdnji ovih ili onih grupa kako „posjeduju tajno znanje“. Kada promatrate univerzum, u određenome smislu, vi promatrate „Boga“. Kada pokušate nametnuti vlastite subjektivne ideje, zamjedbe, uvjerenja, toj primarnoj i beskrajnoj, iskonskoj svijesti – vi djelujete „u opoziciji“ prema onome što JEST, u odnosu na „Boga“. Vi tada niste „u skladu“ sa promatranim i time pridonosite kaosu.

Samo čistoćom misli, umom djeteta koje svemiru ne nameće svoja uvjerenja ili subjektivna mišljenja, jedini je način da se postigne objektivnost.

Iz naše pozicije, nakon milenija kulturnih i religijskih ispiranja mozgova, jedina mogućnost koja nam se nudi, sa svrhom postizanja uma djeteta koje promatra a ne osuđuje, jest otklanjanje što je više moguće laži i iluzija o našoj sveukupnoj stvarnosti. I jedini efekt koji možemo imati na budućnost jest „dozvoliti joj da se manifestira“ u skladu sa našim trenutnim „stanjem promatrača“. Što znači: objektivnost ne ograničava kreaciju, za razliku od subjektivnosti koja ograničava, suzbija i sprječava ono što je neograničeno.

Naše stanje promatrača određuje oblik budućnosti! Ukoliko je to stanje u skladu sa onime ŠTO JEST, rezultirati će redom i skladom. Ukoliko je naš „promatrački status“ sazdan od „uvjerenja“ koja imaju malo ili ništa zajedničkog sa onime što JEST, rezultat je kaos, zbog konflikta između onoga što JEST i „uvjerenja“ koja su temeljena na lažima.

Iz sveg toga slijedi kako je naše sadašnje stanje promatrača bazirano na idejama koje nemaju nikakve veze sa onime što se objektivno odvilo u povijesti čovječanstva, što znači kako je naša „stvarnost“, naše „sada“ - tek iluzija, zabluda koja kreira budućnost kaosa.

JEDINO što „imamo“, tj, na čemu možemo prakticirati objektivnu obzervaciju, uvježbavati vlastito stanje objektivnog promatrača - JEST PROŠLOST! Ne možemo „promatrati budućnost“ koja se još nije manifestirala. Štoviše, ne možemo promatrati SADAŠNJOST objektivno, ako su naše obzervacije bazirane na lažima iz prošlosti!

Sada, kako bih se suprotstavila vanjskom opozicijskom pritisku koji doživljavam, otkriti ću neke stvari unaprijed, kako bih uspješno obuhvatila i kompletirala ovu seriju članaka. Isto tako, želim se zahvaliti našoj Španjolskoj grupi, za prijevod nejasnih materijala i komentara, koji su uvelike olakšali određena otkrića; te nepoznatom korespondentu koji je poslao bitan trag. Znam kako nitko od vas ne želi objavljivanje imena, ali bila bih krajnje nemarna kada ne bih dala zasluženi kredit onima koji su mi pomogli da se „prebacim preko zida“!

Za početak, želim prezentirati nekolicinu izvadaka iz C's (Kasiopejskih, o.p.) transkripta, kao uvod u potonju diskusiju.
[Većina izvadaka uključenih ovdje datiraju iz razdoblja od prije 6 do 8 godina]

C's: Imamo blisku afilijaciju, vezu sa „Northern Peoples“ („Ljudima sa Sjevera“, o.p.). Zašto? Jer smo bili u regularnom, direktnom kontaktu sa njima na Kantek-u, prije no što su bili „prebačeni“ na Zemlju, od strane Orion STS (OPS).
P: (L) Ako ste bili u direktnom kontaktu sa njima, kako to da su oni bili u dosluhu sa Orion STS (OPS) bićima?
O: Tko kaže da su bili u „dosluhu“?
P: (L) Zar nisu bili spašeni od strane Orion STS (OPS)?
O: Da. Ali ne moraš biti u „dosluhu“ s nekim da bi te taj spasio!!!
P: (L) Pa, ukoliko su Orion STS (OPS) doveli Kelte ovdje, onda su to zacijelo učinili zbog nekih svojih profitabilnih razloga, jesam li u pravu?
O: U biti, ali unutar ovoga leži razlog zašto ti je potrebna revizija dosadašnjih informacija. Kao što vidiš, postoje određene praznine u tvojoj bazi znanja, zbog kanaliziranja, apsorbiranja i analiziranja informacija mimo onih koje smo ti mi dali, te njihova miješanja!

P: ... Ja ne znam ni da li je put koji slijedim, istraživanje povijesti i drugih stvari, uopće vrijedan ili koristan.
O: Oh, možeš se kladiti da je!!!!!
[...]
P: Hajde da provjerimo neke stvari. Rekli ste kako su Kelti stigli sa Kantek-a. Bili su transportirani od strane [hiperdimenzionalnih bića]... dovedeni ovdje, točno?
O: Da.
P: Kada su [hiperdimenzionalna bića] učinila to, koliko je Kelta bilo fizički prebačeno ovdje?
O: Na stotine miliona.
P: Koliko dugo, u našim terminima, je bilo potrebno da se ti Kelti prebace na ovaj planet? Ili se to još odvija?
O: Pa, u granicama vašeg vremena, recimo oko jednog tjedna.
P: Jesu li ih transportirali brodovima, tj, u nekoj vrsti strukture. Jesu li ih ukrcali, makli u 4 denzitet, te ih nanovo 'iskrcali' ovdje, u 3 denzitetu, ili nešto slično tome?
O: Slično.
P: A iskrcali su ih na području Caucasus, je li to točno?
O: I po okolnim regijama.
P: I to se odvilo prije nekih 79 do 80 tisuća godina?
O: Više od 80 000.
P: Kako ja to razumijem, [legenda kaže kako] Atlantida je u to vrijeme već bila poprilično razvijena civilizacija, je li to točno?
O: Da, ali regije se mijenjaju sa valovima imigracija ili osvajanjima... Pogledajte svoju zemlju... Atlantida je bila tek osnovna baza za naprednu civilizaciju triju ljudskih rasa, koje su nastanjivale različita područja velikog Otočnog carstva, koje je prošlo kroz 3 inkarnacije, tijekom perioda od 100 000 godina, mjereći vašim vremenom.
P: Tri rase bile su Kelti... I tko su bile druge dvije?
O: Ili Kantekkianci.
P: Jesu li Kantekkianci različiti od Kelta?
O: Samo u smislu dugoročnog rasnog i genetskog miješanja.
P: Dakle, Atlantida je imala Kantekkiance/Kelte i kog još?
O: Rasu koju biste vi nazvali „Native Americans“ (Indijanci, o.p.) i treću, sad već nepostojeću rasu, koja pomalo podsjeća na Australske ili Gvinejske Aboriđane, samo svjetlijih obilježja. [To su bili Paranthas.]
P: Je li ta grupa bila uništena od strane prvotne dvije?
O: Jedna od 3 kataklizmi. ...
P: Dakle, Paranthas su bili prethodnici Abosa iz Australije?
O: Da, i usporedivi sa danas postojećim narodima Indije, Pakistana, Šri Lanke, Australije i Nove Gvineje po sličnostima, imajući na umu faktore genetskog miješanja i blijeđenja istih.
P: Jesu li Vede bile napisane od strane Paranthas-a ili Kelta?
O: Potomci Parantha, kao „Uzvišeno vodstvo“.
P: ... Jesu li Kelti pokorili Atlantiđane?
O: Ne. ... Preuzeli su Sjeverni sektor.
P: Istovremeno su postojali Kelti na Caucasus-u, na Baltiku, u Irskoj, Engleskoj i Europi...
O: Irskoj, Engleskoj, etc se odvilo kasnije.
P: Ali bili su u Nordijskim zemljama, kao što je Švedska, Norveška i Danska, bili su uzduž Baltika i bili su u Caucasus-u?
O: Neke od gore spomenutih lokacija su tada bile prekrivene ledom. [...]
P: Kada su Kantekkianci ili Kelti ili tkogod stigli na Kanarske otoke?
O: Prije 12 000 godina.
P: Jesu li došli ondje direktno sa Atlantide?
O: Blizu. [...]
P: Kada su Kelti ili Kantekkianci prvi puta nastanili se na Britanskim otocima?
O: Isto. Prije 12 000 godina.
P: Jesu li Pikti isto Kelti?
O: U svojim korijenima. [...]
P: Cayce govori o podijeli Atlantide između „Sinova Jednog“ i „Sinova Belial-a“. Je li to bila rasna podjela ili filozofska/religijska podjela?
O: Ono drugo, kasnije dvije, a prije toga ona prva.
P: Kada je bila rasna podjela, koje grupe je uključivala?
O: Sinovi Belial-a su bili Kantekkianci.
P: Dakle! To nije dobro!
O: Subjektivno... Vi niste tijela, vi ste duše.
P: Rekli ste nam kako postoji grupa sa kojom ste bili u kontaktu od kada su bili na Kantek-u. Jesu li ta grupa Druidi?
O: Ne. Još nećemo identificirati. [...]
P: Julije Cezar imao je standardnu politiku vjerske tolerancije. Jedina iznimka, čini se, bili su Druidi. Bio je odlučan u svojoj namjeri da ih iskorijeni. Zašto?
O: Njihove misteriozne moći.
P: Gdje su dobili te misteriozne moći?
O: Znanje koje se prenosilo. [...]
P: CK, nešto što me muči već neko vrijeme: Keltska/Kantekkianska sklonost za 'head hunting' (lov na glave). Postoji nekoliko predloženih objašnjenja za to, ali niti jedno od njih meni nema smisla. Gotovo kao da je to za njih bila neka genetska 'stvar', odrubljivati glave svojih neprijatelja i heroja...
O: Zašto vi sklapate dlanove?
P: Kada se s nekim upoznajemo?
O: Ne. Mislimo tijekom molitve.
P: Oh! Mislite reći kako odrubljuju glave kako bi priskrbili sebi negativnu energiju? Moć?
O: U osnovi.
P: Dakle, to je nešto poput onog show-a na televiziji: „The Highlander.“ Jeste li na to mislili?
O: Istražuj za odgovor.

P: U ovoj knjizi kaže: Diodorus Siculus, pišući u 1. st prije Krista, rekao je kako „određeni sveti darovi, zamotani u slamu pšenice, došli su od Hiperboreanaca u Scythiu, gdje su ih uspješno preuzeli susjedni ljudi, sve dok nisu dospjeli daleko na Zapad, sve do Adriatika. Od tamo su poslani na Jug, a prvi Grci, koji su ih primili, bili su Dodonaeansi. Tada, nastavljajući južno, dosegli su Malian-ski zaljev, prešli u Euboea-u, te su dalje prosljeđivani, od grada do grada, sve do Carystus-a. Prešli su Andros, Carystian-i su ih odnijeli do Tenos-a, a Tenianci do Delos-a. Tako su, kažu, te stvari dospjele sada u Delos.“

Dakle, od davnih vremena, postojala je praksa kod Hiperboreanaca da šalju svete darove na 'Island of Delos' (Otok Delos, o.p.). Sada, Island of Delos se pretpostavlja kao mjesto rođenja Phoebus Apollo-a, čija je majka bila Leto. Pretpostavlja se kako je rođen na Mt. Cynthus, što je vrlo zanimljiva stvar. To je suprotno starom tumačenju da se kulturalni tok odvijao od Mediterana prema Sjeveru i da su civilizacije započele na Bliskom istoku. To implicira kako je kulturalni tok tekao od Sjevera prema Jugu. Što je bilo to, što su pradavni Hiperboreanci slali na Island of Delos?
O:: Listove koji su nosili kriptične kodove.
P: Koja je poveznica između Hiperboreanaca, uključujući Kelte iz Britanije, pretpostavljam, sa ljudima na Delos-u?
O: Ljudi sa sjevera bili su odgovorni za civiliziranje ljudi sa Mediterana/Adriatika, pomoću kodiranih tajni, sadržanih unutar njihova superiornog vanzemaljski baziranog genetskog ustroja. Praksa o kojoj govorite bila je multi-trans-generacijski običaj.
P: Je li to slučaj da su neki od njih komunicirali sa bićima sa viših denziteta putem Stonehenge-a i da su te komunikacije primali...
O: Stonehenge je nekada bio usklađen sa zvučnim tijekom, podučavajući tako mudrosti one, koji ne bi mogli drugačije naučiti, direktnim fizičkim ulaskom kroz krunsku čakru, sistemom transivera.
P: Je li Stonehenge ikada dovršen, sa svim kamenjem? Ova knjiga sugerira kako nije nikada dovršen jer nedostaje kamenje...
O: Naravno.
P: Što se dogodilo sa kamenjem koje nedostaje? Knjiga sugerira kako je uzrok prestanka gradnje smrt arhitekta.
O: Besmislica. Višestruki šokovi su registrirani kroz godine.

P: (L) OK, zbilja sam znatiželjna da otkrijem nešto o davnoj legendi o Hiperboreancima?
O: Tu postoji prikrivanje. To je netočan opis.
P: (L) Kako to mislite? Pretpostavlja se da je postojala rasa koja se zvala Hiperboreanci...
O: To je maskiranje. ... Maskiranje je netočan opis povijesnog događaja ili okolnosti u kojima se odvio.
P: (L) Koji je bio istinski događaj ili okolnost, zamaskiran kao Hiperboreanci?
O: Postojali su, u okolišu vašeg 3. denziteta, u raznim prostorno-vremenskim točkama, obitavajući na površini vašeg planeta, kao i u njegovoj atmosferi, čija se struktura učestalo mijenjala, te zapravo i ispod površine vašeg fizičkog okoliša u 3. denzitetu – mnogobrojni tipovi ljudskih rasa, od kojih neki i trenutno egzistiraju u vašoj okolini, a neki više ne. I isto tako i alternativni ljudi. Drugim riječima, bića nalik-ljudima 3. denziteta, koji se ne bi mogli točno opisati kao ljudi kakvima ih vi poznajete. Također je dolazilo do interakcije sa bićima 4. denziteta, koja se predstavljaju kao bića 3. denziteta, kao i što su postojala, u vašoj povijesti, bića 3. denziteta, koja su bila u stanju privremeno i po volji komunicirati sa 4. denzitetom, na takav način da se predstave kao bića 4. denziteta. Dakle, ovdje opisujemo virtualni potpourri povijesti, koji uključuje inteligentan život unutar jedne realnosti ili uvjeta vaše okoline. [...]
P: (L) Hiperboreanci su opisani kao rasa koja je obitavala na dalekom Sjeveru, u tropskom džepu blizu Sjevernog Pola, okruženi planinama leda. Bili su navodno polu-transparentni i navodno ih je nešto primoralo da se nasele među ljude, te su se te dvije rase međusobno iskrižale. Legenda kazuje kako svaka peta generacija, slijedeći majčinsku liniju, proizvede individuu vanredne ljepote i inteligencije. Tako se smatra, u nekim mjestima, kako su ljudi posebne ljepote i inteligencije zapravo rezultat Hiperboreanske genetike. Isto tako, Hiperboreanci bi trebali biti preci Kelta.
O: To je tako ugodna priča! Mmmmm.
P: (L) Meni se sviđa!
O: Na nesreću, ne odgovara činjenicama. Ali, fantazija je uvijek zabavna. ...
P: (L) OK. Da li postoji ijedna tajna knjižnica, koja posjeduje svu tajnu mudrost naše povijesti, negdje na planeti?
O: Ne. Tajne na koje ti aludiraš su sadržane unutar mentalnih struktura u fizičkoj realnosti, od kojih za neke imaš malo ili nimalo koncepcije. Nema potrebe za bilježenjem ičega, u bilo kojoj formi koja bi se mogla smjestiti u knjižnicu. Sve je učinjeno verbalno i kroz mentalnu telepatiju.

Kao što bi čitatelj mogao naslutiti, tijekom posljednjih 8 ili više godina, od kada je nastao gore navedeni materijal, mi smo istraživali i studirali i nastavljali našu Inicijaciju. U ovoj točki želim predstaviti ono što smo do sada naučili o Hiperboreanskoj Mudrosti, koja djeluje sazdana na činjenicama. Uzmite u obzir i da su nam C's (Kasiopejci, o.p.), kao Mi u Budućnosti, dali neke indikacije o njihovoj „Hiperboreanskoj prirodi“.

P: (L) Kada ste bili u regularnom kontaktu sa Kantekkiancima, koja je bila priroda tog kontakta?
O: Edukacija.

Jedna važna napomena o „Hiperboreanskoj Mudrosti“ jest kako je istina o njoj, kao i o svemu drugome, bila iskrivljena u pokušajima, tijekom posljednjih dvije tisuće godina, da je se izbriše ili barem poveže sa ekstremno negativnim konotacijama poput Njemačkih Nacista.

U uvodu njegova Francuskog prijevoda Homera, Lasserre uočava kako su Homerovi Achaeani originalno potjecali od Indo-Europskih naroda, koji su sa Sjevera izveli invaziju na Grčku, donevši sa sobom svoju religiju u kojoj su glavni bogovi bili Zeus i zemaljska-majka božica. Kako znamo, iz raznih klasičnih izvora, da su Zeus i drugi „Grčki“ bogovi bili obožavani od strane Kelta, iz toga logički slijedi kako su Achaeanci, koji su izvršili invaziju, u korijenima bili Kelti. ...

Ali tko su bili Kelti? [Wilkens]

Gotovo ništa nismo o njima naučili u školi, iako se čini kako se smatraju precima većine Evropljana, dakle i Amerikanaca. Kako to da religija i kultura Mezopotamijske regije dominira našim životima i našom kulturom kada je zapravo „strana“?

Keltska povijesna literatura, uključujući i mitove, priče i pjesme, u njihovoj pisanoj formi, datira uglavnom iz Srednjeg Vijeka. Bazirana je na usmenoj predaji koja potječe daleko unazad, još prije ere Krista. Veoma je teško dobiti jasnu predodžbu o Keltima prije-Kristove ere, iz prenesenih tekstova, ne samo zbog tipičnog miješanja mitova sa stvarnim događajima i zbog velikog vremenskog odmaka, već i zbog Romanskog carstva koje je težilo zatrti tu kulturu, počevši sa Cezarom pa nastavljajući sa Romanskom crkvom, pod utjecajem Judejskog monoteizma.

Pa ipak, pomno studirajući dostupan materijal, dobije se impresija dinamičnih, pomalo nediscipliniranih ljudi. Kelti su bili ponosni, maštoviti, umjetnici, ljubitelji slobode i avantura, rječitosti, poezije i umjetnosti. Uvijek možete razlučiti Keltski utjecaj po njihovom velikom umjetničkom talentu.

Kelti su bili VRLO sumnjičavi prema ikakvome obliku centraliziranog „autoriteta“ i to je naposljetku bilo i uzrokom njihova pada. Nisu bili u stanju suprotstaviti se hijerarhijskoj ratnoj mašini Romanskog carstva. Na jedan način možemo gotovo reći kako je baš tako Hitler umalo pokorio Evropu, posebice Francusku. Upravo to naglašava činjenicu kako Hitler NIJE djelovao po Hiperboreanskim principima. Gali uzimaju principe slobode i jednakosti VEOMA ozbiljno – počevši od običnog čovjeka na cesti, koji se ni na koji način ne smatra imalo manje vrijednim od Prvog Ministra.

Jedan od glavnih povjesničara Romanske ere, Julije Cezar, govori nam kako su Keltima vladali Druidi. Druidi su „posjedovali svo znanje“. Druidi su bili zaduženi za SVE intelektualne aktivnosti i nisu bili ograničeni samo na religiju, što nam sugerira kako su „religija“ i „znanje“, u više-manje znanstvenom pristupu, smatrani esencijalni jedno drugome – simbiotik.

Tek su kasniji autori otpočeli sa ocrnjivanjem Kelta, optužujući ih za uobičajene stvari kojima se služe ljudi kada žele nekoga demonizirati: ljudske žrtve, homoseksualnost, itd. Većina tih besmislica potječe od Posejdona, koje je citiran kao „autoritet“ od strane svakog drugog „autoriteta“ svezi Kelta, od tada pa nadalje. Na nesreću, kada osoba prouči Posejdona, lako spozna kako nije imao pojma o čemu priča te da je vjerojatno izmišljao stvari, sa svrhom ispunjavanja određenog cilja.

Nedostatak izvornih Keltskih tekstova najveći je problem sa kojim se susreću povjesničari i studenti Keltske povijesti. Mnoštvo ideja tek su „pretpostavlja se“ ili se oslanja na drevne izvore preplavljene određenim namjerama, neki od njih čak predlažu kako je postojao „tabu“ među Keltima, o pisanoj riječi.

Pretpostavljam kako bi, ukoliko naša civilizacija doživi propast i unište se svi magnetski mediji, ljudi nakon nas mogli reći kako ni mi nismo ništa pisali.

Mnogo je besmislica napisano o tome ZAŠTO Kelti nisu ništa zapisivali, a najbesmislenije od toga, ako razmotrimo ono što uistinu znamo o njihovoj kulturi, jest kako je to bio način da Druidi „zadrže svoju moć“, ili da su vjerovali nešto suludo poput: „Kada bi se drevni mitovi razotkrili, postali bi svjetovni i time izgubili svoja mistična svojstva“.

Ono što je Cezar naveo kao razlog za zabranu pisane riječi jest zabrinutost Druida kako njihovi učenici ne bi zanemarili vježbanje vlastitog pamćenja, tj. Frontalnog Korteksa, kroz oslanjanje na pisane tekstove. U mojoj knjizi Tajna Povijest Svijeta, razmatrala sam produkciju liganda i njihov potencijal za otključavanje DNK kroz aktivnost intenzivne mentalne vježbe, tj. onoga što mi zovemo „misleći sa čekićem“. Vrlo je interesantno kako baš one stvari koje smo naučili od kasiopejaca, iz alkemijskih tekstova, iz našeg osobnog iskustva, te kroz istraživanje – kako je „misliti sa čekićem“ ključ za transformaciju – upravo to je navedeno kao integralni dio Druidske inicijacije.

Korisno je pripomenuti kako je, u 19. stoljeću, primijećeno da su nepismeni Jugoslavenski seoski glazbenici, koji su bili u stanju recitirati beskrajne poeme, izgubili tu sposobnost memoriranja jednom kada su naučili oslanjati se na pisanje i čitanje.

Iako su Druidi zabranjivali zapisivanje određenih stvari, jasno je da JESU pisali. Keltski zapisi u Ogamic skriptama nađeni su na mnogim drevnim stijenama. Napokon, i Cezar nam govori kako su Kelti upotrebljavali Grčki alfabet u vrijeme kada su Romani stigli u Gaul, u 1. st. prije Krista!

Ipak, znanje iniciranih prenosilo se u potpunosti oralno i zahvaljujući informacijama koje imamo o lingandima i receptorima, počinjemo razumijevati ZAŠTO je tome bilo tako. Pamćenje i posjedovanje obimne, objektivne slike stvarnosti u mislima, bilo je temelj neobičnih moći za koje se pričalo da ih Kelti manifestiraju – i te su moći bile razlogom zbog kojeg je Cezar odlučio izbrisati ih sa lica Zemlje.

Destrukcija Keltske kulture bila je toliko temeljita da mi danas znamo veoma malo o njihovoj religiji. Znamo kako su slavili svoje „rituale“ u šumama i pored jezera, bez podizanja ikakvih natkrivenih hramova ili statua božanstava.
Tacitus nam kaže:

Oni ne vjeruju u održanje veze sa božanskim veličinama tako da ih zatoče unutar zidova, ili kroz prikazivanje u ljudskom obličju na portretima. Njihova svetišta su šume i lugovi i oni pridaju božanska imena toj skrivenoj prisutnosti koja je viđena samo očima poštovanja.

Ukratko, štovali su božansku iskru unutar cijelog postojanja.

Platon je gajio sumnje prema Grčkom porijeklu Homerovih djela, jer ne samo da fizički opisi u njegovim pjesmama ne odgovaraju Grčkome svijetu, već se i Homerova filozofija uvelike razlikuje od glavne Grčke filozofije, kakvom je danas poznajemo. Potonje je bazirano na dualizmu dvaju suprotstavljenih elemenata, teza/antiteza, dobro/zlo, život/smrt, tijelo/duša, itd., zanemarujući ideju Treće Sile. To je također dualizam Judejskog-Kršćanstva, koji vodi do isključivih izjava poput „ako niste sa nama, tada ste protiv nas“.

Od vremena Platona, mnogi su željeli izvući „sinteze“ iz tih suprotstavljenih elemenata, sa malo uspjeha. „Treća Sila“ se često spominje i kod Gurdjeffa, sa malo zadovoljavajućih pokušaja u njenom razumijevanju, i možda je ono što možemo istražiti putem Keltskih učenja, dobrodošla pomoć u razumijevanju istinskog značenja „Treće Sile“.

Prema Homeru, filozofija antičkog svijeta bila je kako postoji treći element, koji je povezivao suprotstavljene elemente, kroz specifičan odnos koji je određivao narav svake sile u određenim uvjetima, tj. u određenom kontekstu. Između tijela i duše, postoji duh. Između života i smrti, postoji transformacija kao mogućnost svake individue. Između oca i majke, postoji dijete, koje preuzima karakteristike oba roditelja, a između dobra i zla postoji SPECIFIČNA SITUACIJA, koja određuje što je što i kako treba djelovati.

Drugim riječima, postoje tri simultana determinanta, 3 odlučujuća faktora za svaku situaciju, koja čine nemogućim jednostavnu klasifikaciju stvari/događaja kao isključivo „dobro“ ili „loše“, te kako je presuđujući faktor – situacija.

Simbol te filozofije jest triskele, koji predstavlja tri združena vala.

- nastavlja se -