JA SAM SĀM BIJELA HOSTIJA

 

 

 

 

- Okrećem se Tebi, Bože moj, da mi dah Tvoje Ljubavi ogrije ovu hladnoću srca, ovu ledenu pustinju. Da mi Tvoja Milost, Oče, otvori oči duha te jasno vidim da si ovo Ti i da je svaka riječ istinita i da dolazi od ISTINE.

 

 Gospodine...

 

 

S tobom sam, Moju zaručnicu muče misli koje nisu toliko važne za njen spas.

 

Moja zaručnica traži odgovor na pitanja koja sam Ja prešutio.

Zašto sam prešutio? A zašto ne?

Dušo ljubljena, toliko ljubljena dušo, zašto se mučiš oko toga?

 

Svjetovi su minuli od Mog prvog dolaska. Vi, narode, generacijo, živite još ovih par trenutaka u ovoj eri.

Zar je tebi toliko bitno, što se sve zbivalo u Mojoj Crkvi kroz minula stoljeća?

 

 

- Gospodine, nije mi važno... a opet, to me sad kopka. Pater se nehotično dodirnuo prošlih stoljeća u Tvojoj Crkvi...

 

 

I sada...

I sada Moju zaručnicu muči pitanje, zašto Ja Bog, tvoj Isus, nisam bar spomenuo zablude koje su sapinjale Moju Crkvu tokom minulih stoljeća.

 

Dušo, otkad sam došao na svijet, progonjen sam. Svi koji žele Mene nasljedovati i biti Moji, progonjeni su.

 

Crkva je bila u svim svojim epohama progonjena. Zablude su samo jedan vid progonstva. Ovo progonstvo, ove zablude nepo­sredno pred Moj drugi dolazak, neusporedivo su veće, snažnije, i donose strahovito velike gubitke Mojih ljubljenih duša.

 

Vidiš, ljubljeno dijete, tokom mračnog srednjeg vijeka, pa i prije a i poslije, Moje ljubljeno svećenstvo zarobile su velike zablude.

Samo, dušo ljubljena, te zablude su palile i ubijale tijela, a duša je spašena.

Te su zablude mučile Moje ljubljene duše, ali osnovna je krepost, strah Božji, u njihovim srcima bila sačuvana. Ta kre­post sačuvala im je dušu.

 

Danas naprotiv imamo toliko učenih, teološki obrazovanih duša, a zaslijepljenih, jer su zatrovane modernizmom koji je đavao, Lucifer, vrlo vješto posijao.

 

Dušo, to što se Moje Sveto Tijelo nije kroz toliko vremena davalo Mojim ljubljenima, veliki je propust. Ja, Bog, s tim sam računao, jer vidim kroz vjekove. Trpio sam mnogo, jer sam se u svojoj Božanskoj Ljubavi htio davati, a duše Me nisu mogle ni smjele primati.

 

Nisam bio prihvaćen u srcima, ali isto tako nisam bio popljuvan, gažen, korišten za satanističke obrede.

Đavao nije Mojim Tijelom manipulirao i zlorabio Ga za svoje opake ciljeve.

 

Danas se sve to zbiva sa Mnom.

Dušo, Ja u svojoj Ljubavi strašno trpim upravo kod Svete Pričesti, ako Me svetogrdno primate.

 

Naprotiv, ako Me duša s poniznošću, s radošću, s dužnim pošto­vanjem i bogobojaznošću prima, Ja žarim toplinom radosti i sreće, jer Me kao Boga prima i časti.

 

Dijete, klanjaj se svim srcem Bijeloj Hostiji. Ja sam uistinu, potpuno, živo prisutan - Ja sam SĀM Bijela Hostija. U to nikada ne sumnjaj!

 

Ove bi riječi đavao možda mogao s Mojim dopušte­njem okrenuti, podvaliti ti na svoj način i tako te u tvojoj slabo­sti zavesti.

 

Ali Sveta Hostija je toliko Ja, koliko sam Ja u potpunoj Božanskoj osobi Bogo-čovjek.

 

Razumiješ li to, dušo? Moj duh, duša, narav Boga u savršenom zajedništvu tijela kao čovjeka - proslavljenog Tijela Boga i čovjeka.

Dosta ti je da vjeruješ ovim Mojim riječima. Ne napreži se u razmišljanju.

 

Dakle kad Mene, Boga blagujete, Ja sav ulazim u vaše tijelo, jer gdje je tijelo, ondje je i krv. Ne može biti odijeljeno. To svakako valja znati.

 

U Bijeloj Hostiji kod valjane pretvorbe od valja­no zaređenog svećenika ta Hostija postaje Ja, Bog.

Vino koje kod pretvorbe postaje Moja Predragocjena Krv, ostaje po okusu vama kao vino, ali je isto tako Moja Krv koliko je i vino. Dakle vino postaje i jest Moja sveta Krv.

 

Obje prilike Moga Tijela darovao sam vam, ljubljeni Moji, prije svega za vaš spas, za vašu jakost, snagu.

 

Duša koja s pobožnošću blaguje Mene biva zadojena Mnome.

Kao što tvoja Lucija siše mlijeko iz tvojih grudi, i ono joj daje život, hrani je, jača. Snaga iz tog mlijeka i hranjivi sastojci izgrađuju kosti, mišiće, napajaju moždane stanice i svaku molekulu tijela.

 

Isto tako Moje Tijelo u vama hrani svaki najmanji dio, vašega tijela.

U vama kola Moja Predragocjena Krv i napaja vaše srce, vaš mo­zak.

Vaša sjetila od snage Moga Tijela bivaju izoštrena, finija.

Drugim riječima, vi, djeco, postajete Kristoliki u punom smislu te riječi.

 

Sad, dušo, vidiš, koliko ima propusta, nehaja, mlakosti u tim svetogrdnim pričestima.

 

Mene, Boga, na taj način omalovažavate, prezirete, a da i ne mislite o tome. Ljubljeni Moji, sve to na vašu štetu.

 

Dušo, da li ti je to sada jasnije?

 

 

-        Hvala Ti, ljubljeni Spasitelju! Hvala Ti, Bože!

Oprosti što sam dopustila znatiželji da mi zarobi srce. Ljubim Te, Isuse. Ljubim Te u Bijeloj Hostiji, ljubim Te u svakoj čestici Tvoje Predragocjene Krvi. Ljubim Te u Tvom Duhu, ljubim Te Cijeloga!

 

 

Moja sva radost neka se u tebi nastani.

Budi u Miru, radi sa Mnom!

 

 

 

1.12.1997.