JA, BOG, ŽIVIM OD LJUBAVI

 

 

 

 

-        Ljubljeni moj Isuse! Pozdravljam Te, Gospodine moj, Bože moj, utočište moje, snago moja!

Sve, Isuse, nalazim u Tebi. Ko­liko me Tvoja Milost više obavija, to više spoznajem koliko si moje SVE.

Ništa ne mogu bez Tebe, ljubljeni moj Bože. Nijednu svoju pomisao ne mogu oblikovati ni usmjeriti bez Tvoga prisustva.

 

Sad kad sam ovako u trpljenju, više uočavam i Tvoju Sna­gu, Tvoju Milost. Upravo se rukama držim za Nju.

Neka budu ove moje teškoće (fizičke i duhovne), Gospodine, Tebi kao mala, ne­znatna naknada. Nemam Ti što drugo dati, doli ovu bijedu.

Dajem Ti, Isuse, ovo moje srce koje vrvi od korova i drača.

Dajem Ti svu svoju ljubav da je Ti, Bože, uvećaš, ražariš, da ovo hladno srce postane Ognjem Ljubavi.

 

Neka u ovom danu sve moje misli i djela, sve protivštine, hladnoća srca, budu na hvalu Tebi, Go­spodine Bože, Jedini, pravedni i istiniti.

 

 

 

 

Dijete ljubljeno! Moj Blagoslov i Mir srcu tvome na današnji dan.

 

Tvoj glas ljubavi, dijete, godi Mome Srcu Boga. O, kad bi samo naslutiti mogla, kolike li radosti u Srcu Boga na tvoj najmanji povik  ljubavi!

I kad je to bijedan povik, kao ovaj tvoj sada, kad zbog nemoći tijela trpiš i nemaš snage ni za šta, taj se tvoj glas ljubavi svome Bogu, Meni, čini kao pravi hvalospjev.

 

Dušo, Ljubav Moga Srca uistinu ne poznaje granica.

 

Ja, Bog, živim od Ljubavi. Meni je hrana vaša Ljubav.

Kad kažem da sam lud od Ljubavi za vama, duše, onda je to uistinu tako.

 

Ja, Bog, početak i kraj, alfa i omega, mogao sam biti sam. No u silnoj Ljubavi prema vama stvorio sam bezbroj malih, neznatnih stvorenja sebi nalik, kojima se darujem u potpunosti, bez prestanka, savršeno.

 

To je Moja božanska narav. Bezgranično sebedarje naravno je Meni, Stvoritelju.

 

Kažem, mogao sam biti sam i možda imati pokojeg anđela. No, dušo ljubljena, Meni, Bogu, svidjelo se ovako, opet iz čiste, savršene Ljubavi.

 

Ovaj Moj Dom zar da sam uživam? Zar da Moje Oči Boga jedine gledaju ono što vaše oči nisu vid­jele? Zar da jedino Moje uši slušaju ono što vaše nisu nikad čule? Zar da Moje Srce Boga uživa u sebičnoj Ljubavi, kad Ja, Bog nisam sebičan i to ne znam biti?

 

Vjeruj, dušo, savršenstvo nad samim savršenstvom Ljubavi ti ćeš ovdje naći.

 

Svaka muka, patnja, bol, glad, progonstvo vrije­di pretrpjeti tisuću puta više da bi se zavrijedilo doći u Moje Očinsko Krilo.

 

Kako malo, jadno malo, duša razmišlja o Očevu Domu.

 

Gubite se u tjelesnim potrebama. Životni interesi ove do­line suza neusporedivo su vam važniji nego da baštinite Vječnu Domovinu. Gradite dvorce, vile tu na zemlji, a ovdje na Nebu nemate ni stope osiguranog prostora.

 

Dušo, često razmišljaj o tim stvarima! Ovo je vječnost, zato tijelo prolazi kroz tu dolinu da zavrijedi ući u Vječnu Domovinu.

 

 

- Gospodine Isuse,... teško mogu dokučiti sve to što mi ob­jašnjavaš.

Vjerujem, ali teško mogu shvatiti.

 

 

 

Nemoj se posebno zamarati u nastojanju da prodreš u potpu­nosti svojim mislima, svojim duhom u vječnost. Bez Moje Milosti ništa nećeš moći. Kažem ti Ja, tvoj Bog, samo vjeruj, slušaj Me i ljubi, ljubi, ljubi svom snagom svojom, svim srcem svojim i svom dušom svojom!

 

Ja te zadahnjujem dahom svoje Božanske Lju­bavi, cjelivam te Cjelovom Mira.

Radi sa Mnom!

 

20.11.1997.