JA, BOG, UZET ĆU TE NA SVOJE RUKE

 

 

-         Blagoslivljem Te, Gospodine i Bože moj! Stojim tu pred Tobom i predajem Ti ovu molitvu. Uzmi je Ti, Vječni, u svoje Srce te tako ona postane Tvoja a ne moja molitva.

 

Molim Te za Tvog sina Marijana, Gospodine, za dušu i srce njegovo. Da mu Ti, Vječni, dahneš dah istine i poniznosti, dah poslušnosti i ljubavi, dah straha Božjega. Bože jedan i Trojedini, pogled svoj milosrdni svrni na njega i neka Ti omili Srcu, te on Tebi postane ljubljeni sin, a Ti njemu ljubljeni Otac.

 

 

 

 

Sine, s tobom sam. Moj pogled pun ljubavi počiva na tebi. Moja sigurna ruka ne dršće. Ne boj se!

 

Na tvom putu života mnogi će te vjetrovi vijati. Posrtat ćeš i dizati se. Samo tako tvoj život ima smisla. Bez muke i patnje, bez boli i jauka, bez suza i žalosti ne dolazi se do Očevog stana.

 

Ja sam ti, sine ljubljeni, pokazao jedan najbolji put, kako doći do potpunog života, života u Bogu. Svi tvoji padovi Meni su poznati. Sve Ja, Bog tvoj, vodim i sve dopuštam. To je, sine, za tvoje dobro.

 

Sam uviđaš da te kušnje neprestano salijeću i da često ne možeš doći do daha. Sjeti se da sam Ja, tvoj ljubljeni, neprestano s tobom.

Sine, Moji padovi bili su teži od tvojih i bolniji, ali u bezgraničnoj ljubavi prema tebi podnio sam i ono najteže, pribijanje na križ.

 

Križ, sine, ljubi svim srcem, svom snagom. Ljubi, sine, svaki križ koji sam ti na putu tvoga života odredio. Ne brini, ljubljeni, kad posustaneš i ne možeš dalje. Ja, tvoj Bog, uzet ću te na svoje ruke i ponijeti. Ja, veliki Svećenik, utro sam vam, miljenici Moji, stazu i put kuda vam je poći.

 

Potpuno se osloni na prečisto Srce ljubljene Mame! Ona nijednoga svoga sina nije zaboravila!

Moj Božanski blagoslov tebi, sine!

 

 

28.11.1997.