Pitanje: Svuda oko sebe vidim natjecanje i nakon za isticanjem. Vidim to i oko sebe. Sada kada vas slušam, pitam se nismo li budalasti što se tako ponašamo kad smo u tako palom stanju da bismo uopće započeli tako nešto?

Odgovor: Da. Sa stajališta razvijenijih bića iz drugih područja, svi smo hendikepirani i na primitivnom stupnju evolucije. Naša gruba materijalna tijela nisu pročišćena, a ipak smo, na svoj egocentričan način, veoma ponosni na njih. Samo razmislite o tome: naša su fizička tijela ispunjena izmetom, urinom, gnojem, krvlju i parazitima. Na što bismo trebali biti ponosni? Idiotski je biti umišljen zbog pripadnosti određenoj rasi, zbog izgleda, boje očiju ili dužine kose. Dobivši to, svi smo u zatvoru, pa zašto bismo onda bili ponosni zato što je naše zatvorsko odijelo malo svjetlije, tamnije, duže ili kraće? To je još uvijek zatvorsko odijelo.

Dok ne spoznamo svoje pravo stanje, nikada ne možemo biti pravilno duhovni. Sve dok nam je teško shvatiti da je materijalni život ropstvo, morat ćemo nositi zatvorska odijela različitih odlika dok se ne umorimo. Mnoge duše prolaze upravo kroz to, seleći se iz azijskog tijela u europsko, iz europskog u afričko, iz afričkog u indijsko i opet ispočetka. Zato Božji poslanici dolaze među nas i pokušavaju nas izvući odavde.

Da bismo evoluirali, moramo iskusiti ono što odbacujemo ili osuđujemo. Ako pokažemo pomanjkanje poštovanja prema suprotnome spolu, moramo se ponovno roditi kao osoba suprotnog spola da potpunije iskusimo taj polaritet. Većina rasista može se ponovno roditi kao pripadnik rase koju mrzi. Mnogi robovlasnici ili ljudi upleteni u trgovinu robljem morali su se reinkarnirati u crnim tijelima kako bi neutralizirali ono što su činili, kao što su se i mnogi nacisti vratili kao Židovi, a mnogi rani američki naseljenici kao američki urođenici.

Materijalno gledajući, ljudi uopće nisu slični. Svako se razlikuje - čak i blizanci. Svaka duša ima individualni identitet. No istodobno, kao sastavni djelići Boga, sve su duše kvalitativno iste, bez obzira na crno ili bijelo. Ako se ozbiljno želimo duhovno razvijati, moramo se usredotočiti na dušu. Sve dok na prvo mjesto stavljamo tijelo, nastavit ćemo biti zatvorenici sve dok se ne umorimo od patnje i ne postanemo spremni da učimo kako da živimo kao slobodan muškarac i žena.

Biti slobodan znači živjeti kao duhovno biće. Duhovna bića ne bivaju uhvaćena u zamku patnje koju mi ostali moramo iskusiti da bismo rasli. Oni iz toga uče. Ako ne želite rasti, možete priznati da vam je ugodno u zatvoru. To je u redu, samo nema nikakve veze s duhovnim životom.

(B.T.Swami, mistični guru, psiholog i afrički poglavica)