Nešto slično se dogodilo i u Britaniji, gdje su ljudski ostaci stariji od posljednje glacijacije pronađeni jedino na krajnjem jugu zemlje, koji je uglavnom izbjegao prodor ledenog pokrova. Za vrijeme posljednjeg glacijalnog maksimuma  (oko 16 000 godine pr.n.e.), Irska je bila arktička pustoš ili tundra. Midlandska opća glacijacija je pokrivala dvije trećine zemlje s pokretnim pokrovom leda. Malo je vjerojatno da je u to vrijeme na otoku bilo ikakvih ljudi, iako se ta vjerojatnost ne može u potpunosti isključiti.

Najraniji dokazi o prisustvu ljudi nakon povlačenja leda su datirani između 8000 i 7000 godina pr.n.e.. Naselja mezolitskih lovaca-skupljača su pronađeni na nekoliko nalazišta širom zemlje: Mount Sandel u Okrugu Derry; Woodpark u Okrugu Sligo; ušću Shannona; Lough Boora u Okrugu Ofally; Curran u Okrugu Antrim; te na nekoliko lokacija u Munsteru. Smatra se kako su ti doseljenici prvi kolonizirali otok dolazeći iz Škotske. Iako je u to vrijeme razina mora bila niža nego danas, Irska je vjerojatno već bila otok u doba kada su tamo čamcima stigli prvi doseljenici. To ne iznenađuje, jer većinu mezolitskih nazališta u Irskoj predstavljaju obalna naselja. Očito je da su najraniji doseljenici bili pomorci kojima je život ovisio o moru. Može se reći da su bili prisiljeni na takvu vrst ekonomije, jer su trebali prijeći vijekovi prije nego što će zemlja vječnog leda bez ijednog drva biti pretvorena u guato pošumljenu plodnu zemlju.

Lovci-skupljači mezolitske ere su živjeli od školjaka, ptica, divljih veprova i kestenja. Lovili su kopljima, strijelama i harpunima s malim kremenim vrhovima zvanim mikroliti, dok su kao dodatnu hranu skupljali orahe, voće i bobice. Živjeli su u sezonskim skloništima, koja su podizali razapinjući životinjske kože preko jednostavnih drvenih okvira. Imali su vanjska ognjišta za kuhanje hrane, i zna se da su pravili kanue od oborenih stabala drveća.

Za vrijeme mezolita ukupno stanovništvo Irske nije prelazilo više od nekoliko tisuća ljudi.

www.wikipedija