I MENI SU OBUKLI LUĐAČKU KOŠULJU

- Gospodine Isuse, želim Ti nešto reći. Evo sve ove poteškoće i protivštine prepliću se naizmjenično. Ne smeta me što neke duše misle da je Mirta psihički bolesna i da treba ići liječniku. Nego, Gospodine, ne znam kako da se postavim glede toga.

Mir tebi, dušo, ljubim te!

Sve ovo što se događa bilo je za oče­kivanje, s vaše strane gledano. Ja, Bog, vidio sam to kroz vrije­me. Zato se ne uznemiruj! Ti s time nemaš ništa! Ti si samo Moje bijedno sredstvo, Moja olovka, i nemoj ništa uzimati k srcu.

Ta nije ovo prvi put da Moj Narod napada Moje Riječi preko Moga proroka. Ne brini zbog toga! Ja sam taj put prošao i utro ga - da ga ti lakše prođeš.

Neka narod govori što hoće! Svaka Duša ima slobodnu volju, od Mene, Boga darovanu, i po toj slobodnoj volji Ja ću svaku dušu pitati za račun.

Rekao sam ti, kćeri, da su Duše Moga Naroda pozaspale i ne mogu pravo vidjeti od sala oholosti što im se nagomilalo na srcu.

Uspavani Narod koji u drijemežu snatri o Bogu koji sve dopušta, koji sve ljubi i prašta, a da se ne pokajete.

Narod koji snatri o modernom Bogu koji prihvaća svaku novotariju glede svoje Crkve.

Takav Bog, kćeri ljubljena, ne postoji.

Zato šaljem preko tebe ove svoje riječi upozorenja svome Narodu, ne bih li ga u posljednjem trenutku ovoga vremena prodrmao, probudio da spozna gdje to stoji.

Tebi, dušo, kažem Ja, tvoj ljubljeni Bog, Zaručnik Duše tvoje, i pitam te, nisu li Meni obukli luđačku košulju?

Pa zašto se onda ti uznemiruješ ? Kad ti kažu i govore o tebi da si luda, onda znaj da si na dobrom putu. Taj put vodi k Meni, tvome Bogu.

Imaj Moj Mir!

Ljubim te, radi sa Mnom!

8.1.1998.