GRADINA, MALI LOŠINJ, DVORIŠĆE

 

 

 

- Gospodine Isuse, Bože moj, želim Te nešto pitati.

 

 

Pitaj, dušo, s tobom sam.

       

 

-         Gospodine, mnogo ima neznanja i zablude, sumnje i nevjere obzirom na ukazanja tvoje Majke u našoj domovini.

Za Među­gorje znaju svi. Što je s Dvorišćem, Malim Lošinjem i Gradinom? Molim te, mili Spasitelju da nam to pojasniš, da ne lutamo krivim stazama. Ljubim Te.

 

 

Mir tebi, dijete! Ljubim te. Zadahnjujem te dahom svoje Ljubavi.

S tobom sam Ja, Bog tvoj, ne sumnjaj. Ovo što ću ti govo­riti, dolazi od Boga.

 

Milost Neba spustila se na ovu napaćenu zemlju, na ove prostore natopljene krvlju vaših pređa.

Mnogi sinovi Moji i kćeri Moje dadoše svoje živote za vaše otkupljenje. Krvlju natopljena zemlja vapi k Meni, Bogu, te u svom milosrđu poslah Majku ljubljenu da vas svojom ljubavlju majčinskog Srca probudi i pozove svaku Dušu napose.

 

Sinovi Moji i kćeri Moje, ljubljeni Moj Narode, od sjevera do juga, od sunčanog istoka do slavonske ravnice krv vaših pređa bez prestanka zove: vrati se.

Ta kad bi trebalo, na svako raskrižje poslao bih Majku, ne bi li se Moji tako vratili k Meni.

 

Dijete, istina je sve to što si pitala. Moja Majka je u Malom Lošinju, Dvorišću i u Gradini.

Preljubljena Mati svoj pogled ne može skinuti sa svoje dječice.

 

Samo, ljubljena kćeri, đavao bez prestanka vreba njezinu petu, pa tako dolazi do pomutnje na go­tovo svim njezinim mjestima ukazanja.

Vi, budući da ste slabi, lako povjerujete podvalama i izgubite se. No Ja, Bog vaš, sve to dopuštam. Morate biti prokušani. Ta i u Međugorju, stijeni Mira, đavao sikće kao ljuta guja, bjesni i napada. Kažem ti, kćeri, nema duše koja bi bila pošteđena od njegovih podvala i napada.

 

Ovog ljeta, u milosti neba, ljubljena Majka dolazi u Gradinu. Već gotovo zamrzlu pustinju ona grije i otapa svojim Srcem prepunim žara.

Zove Majka svoju ljubljenu djecu da ne ostanu siročad. Zar Majka može bez svoje djece? Možda bi, - vi zemaljske majke, - koja od vas i ostavila svoje dijete. Nebeska Majka, Bezgrešna Bogorodica, nikad nijedno svoje dijete nije napustila ni ostavila.

 

Kažem: Gradina je sveto tlo, jer su noge Prečiste Djevice ovoga ljeta dotakle njezine ravnice.

 

Srca ljubljene Moje djece otvrdnula su pod đavolskim jarmom koji se desetljećima čvrsto držao Moga naroda. Komunizam, pakleni zmaj, u ovoj je napaćenoj zemlji stvorio gujino leglo, i sada pred Moj dolazak Majka želi svojom prisutnošću poravnati put Meni, Kralju svega svijeta.

 

Ja dolazim kao Kralj i Vladar sviju naroda, i kako je ljubljeni Ivan (Krstitelj) kod Mog prvog dolaska ispravljao putove, poravnavao gore, tako Majka, Moja i vaša, dolazi da Mi poravna put za Moj drugi dola­zak.

 

Dijete ljubljeno, ne sumnjaj u vezi toga! Gdje god se "do­godi" molitva i obraćenje, znaj da je to Božje.

 

Đavao sije sjeme mržnje, osvetoljubivosti, nemira, razdora, pometnje, a nikako sjeme pokorničkog duha, sjeme molitve, mira, poniznosti i obraćenja.

 

Ovo što se sad događa u Gradini, to je buđenje Mojih ljubljenih, Moga Naroda, - jer Ja, Bog, neću dopustiti da izginu.

Ovo jest posljednji tren, ali kao što rekoh: Mnogi prvi bit će posljednji, i mnogi posljednji bit će prvi!

 

Da, umorna si, dijete. Ne traži odmora, Moj Narod gine. - Ljubim te.

 

Sva Ljubav Boga s tobom je.

Radi sa Mnom!

 

 

15.12.1997.