Nakon što su to čuli, polubogovi su se oslobodili straha i vratili u svoja prebivališta. U međuvremenu, nakon što je nosila svoje embrije stotinu godina, Diti je rodila dva sina blizanca koji su bili veliki demoni. Prilikom rađanja dvojice demona, bilo je mnogo prirodnih nepogoda, kao što su potresi, a izgledalo je kao da svugdje gori vatra. Pojavili su se mnogi nepovoljni planeti, kao Saturn i Mars, zasjenivši povoljne kao što Venera i Jupiter, a komete, meteori i munje parale su nebo. Puhali su strašni vjetrovi stvarajući buku i čupajući veliko drveće, sve su prekrili oblaci, zbog čega je sve obavila tama. Ocean je glasno jecao a svi lotosi koji su rasli po rijekama i jezerima uvenuli su.

Ponovno i ponovno su se pojavljivale pomrčine sunca i mjeseca, a iz planinskih špilja čuli su se zvuci poput kloparanja kočija. Ženke šakala bljuvale su vatru zlokobno plačući, a svojim kricima pridružili su im se šakali i sove. Zaplašene njištanjem magaraca, ptice su s kricima napuštale svoja gnijezda, dok je stoka u stajama i šumama od straha ispuštala izmet. Ustvari, prestrašene krave su umjesto mlijeka davale krv, a iz oblaka je umjesto kiše lio gnoj. Božanstva u hramovima su plakala, a drveće je padalo čak bez udara vjetra.

Kad su vidjeli sve ovo loše znamenje, sve osim četvorice Kumara obuzeo je strah. Ne znajući za pad Jaye i Vijaye i tajnu njihovog demonskog rođenja,  svi su mislili da dolazi uništenje univerzuma.

Kashyapa je onog koji se rodio prvi nazvao Hiranyaksha, koji je u stvari bio Jaya, a onog koji je prvi začet, Vijayu, nazvao je Hiranyakashipa. Ubrzo nakon rođenja demonski blizanci pokazali su neobična tjelesna obilježja, imali su čelično građena tijela, koja su toliko narasla da se činilo da dotiču nebo. Ustvari, zaklanjali su vidik u svim pravcima, a kada su hodali, zemlja se tresla na svakom koraku.

Nakon što je izvršio mnoge strogosti Hiranyakashipu je primio blagoslove od Gospodina Brahme, zbog čega je postao jako ponosan i nije se bojao smrti. Postavši neustrašiv, Hiranyakashipu je mogao pokoriti sva tri svijeta. Njegov brat, Hiranyaksha, također je primio od Brahme blagoslove gotovo-besmrtnosti, zbog čega je i on postao tašt.

Da bi zadovoljio starijeg brata, Hiranyaksha je uzeo topuz i borbena duha krenuo putovati cijelim univerzumom. Pošto ga, zbog Brahmina blagoslova, nitko nije mogao ubiti, čak bi se i polubogovi kada bi ga vidjeli u strahu skrivali, kao što se zmije od straha kriju pred Garudom.

Kada je Hiranyaksha vidio da na Indraloki nema nikoga, glasno je zaurlao, shvativši da je pobijedio polubogove bez borbe. Nakon što se vratio iz rajskog carstva Hiranyaksha je iz zabave zaronio u ocean, zbog čega su se vodene životinje prestrašile i pobjegle. Najzad, lutajući oceanom mnogo, mnogo godina stigao je u Vibhavari, Varuninu prijestolnicu. Samo da bi se zabavio s gospodarom voda, Hiranyaksha je pao pred njegova stopala i smiješeći se rekao " Bori se samnom, O svevišnji gospodine!"

Vidjevši Hiranyakshinu drskost, Varuna se razbjesnio. Ipak, zahvaljujući inteligenciji obuzdao je ljutnju i odgovorio; " O dragi, predajem se, jer sam prestar. Ti si toliko iskusan u borbi da ne vidim nikog drugog osim najdrevnije osobe, Gospodina Visnua, tko bi ti drugi mogao biti ravan. Zbog toga o glavni Daitya, savjetujem ti da priđeš Njemu. Jer će te osloboditi ponosa ležat ćeš mrtav na bojnom polju okružen mesožderima."

Ne obazirujući se više na Varunu, Hiranyaksha je nestao. Nakon što je susreo velikog mudraca Naradu od njega je saznao gdje se nalazi Svevišnji Gospodin. Nakon što je još jedanput zaranio u dubine oceana, Hiranyaksha je vidio Svevišnjeg Gospodina u Njegovoj inkarnaciji vepra kako vrhovima Svojih kljova podiže zemlju. Vidjevši Gospodina, demon se nasmijao i uzviknuo; " O vodena zvijeri! O najbolji polubože, ti što si preobučen u vepra, zemlja pripada nama, stanovnicima nižih predjela, i zato Ti ne mogu dopusti da ju uzmeš u mojoj nazočnosti. Ti nitkove! Danas ću obradovati svoje rođake ubivši Te. Kad padneš mrtav lubanje smrskane mojim topuzom, polubogovi i rshiji koji Ti prinose ponude prestat će postojati, baš kao drveće bez korijena.

Iako je Gospodina zaboljelo što čuje tako pogrdne riječi, podnio je bol kako bi na Svojim kljovama nastavio držati zemlju, koja je postala jako uplašena.

Dok je Gospodin Varaha izlazio iz vode, Hiranyaksha Ga je proganjao i vikao za Njim; " Zar se ne sramiš Sebe što ovako bježiš kad te protivnik izazove na borbu? Ne postoji ništa sramotnije za besramno biće poput Tebe!"

Usprkos ovim grubim riječima, Gospodin Varaha stavio je zemlju na površinu vode i opunomoćio je da može plutati. Za to vrijeme, Gospodin Brahma i ostali polubogovi veličali su Gospodina zbog Njegova čudesnog djela, podizanja zemlje, bacajući kišu cvijeća po Njemu. Tada je Gospodin izbacujući Svoj strašni gnjev rekao; " Zaista, mi smo stvorenja iz džungle i tražimo lovačke pse poput tebe. Onaj tko je oslobođen zapletenosti od smrti ne boji se lajavog govora u koji se ti upuštaš, jer si vezan zakonima smrti. Mani se sada svog nerazboritog govora i pokušaj Me ubiti. Osoba može biti jako ponosna, ali ne zaslužuje mjesto na skupu ako ne ispuni svoju riječ."

Tako izazvan, Hiranyaksha se jako razljutio i uznemirio zbog čega mu se cijelo tijelo počelo tresti. Dok je razjareno siktao demon je pojurio prema Gospodinu pokušavajući Ga udariti svojim snažnim topuzom. Mičući se ustranu, Gospodin je izbjegavao udarce, a zatim je sa Svojim topuzom napao Hiranyakshu ne bili mu smrskao glavu. Pošto je demon bio iskusan borac, svojim je topuzom blokirao Gospodinov udarac, i tada je započeo bjesni okršaj.

Kako su borci jedan drugog udarali snažnim topuzima, miris krvi koja je tekla iz njihovih rana još ih je više razjarila. Gladni pobjede, i Gospodin i demon, izvodili su čudesne poteze, tako da je bitka nalikovala nadmetanju dva moćna bika zbog krave.

Gospodin Brahma, u pratnji polubogova i rajskih rshija, stajao je na nebu, i gledao stravičnu borbu koja se odvijala za dobrobit svijeta. Postavši prilično uznemiren, obratio se Gospodinu Varahi; " O moj Gospodine, ovaj demon uvijek uznemirava polubogove, brahmane, krave i ostala nedužna stvorenja. Nema potrebe da se više poigravaš s ovim podlim demonom koji je vrlo vješt u korištenju mističnih moći, i koji je vrlo ohol i zloban.

Dragi moj nepogrešivi Gospodine, molim Te ubij ga prije nego nastupi demonsko najtamnije doba i poveća njegovu snagu. Povoljno doba koje nastupa oko podneva, naziva se abhijit, već je pri kraju. Zato te molim, što prije pobjedi ovog užasnog neprijatelja i oslobodi svijet."

Umjesto odgovora, Gospodin se srdačno nasmijao, gledajući ga s ljubavlju. Kada je Hiranyaksha ustao, Gospodin Varaha ga je iznenada zaskočio ciljajući Svojim topuzom demonovu bradu.

Hiranyaksha je blokirao udarac svojim topuzom, međutim, Gospodinu je od udarca iskliznuo topuz iz ruke. Sjajni topuz izgledao je veličanstveno dok je vrteći se padao, a okolo se prolomio glasan uzvik promatrača, polubogova i rshija. Ipak, iako je imao priliku da napadne svog nenaoružanog neprijatelja, Hiranyaksha je poštivao pravila borbe obuzdavajući se da Ga napadne. Ovo je još više razbjesnilo Gospodina, pa je pozvao Svoju Sudarshana chakru. Dok se ovaj predivni disk okretao u Gospodinovoj ruci, a On započeo borbu izbliza, polubogovi i rshiji povikaše; " Neka pobjeda bude Tvoja! Ubij ga već jednom! Ne poigravaj se više s tim demonom!"
Vidjevši Gospodina Varahu ispred sebe s Sudarashana chakrom u rukama, Hiranyaksha je počeo gristi usne i siktati poput zmije. Tada je demon sa užasnim očnjacima odskočio u zrak i zamahujući topuzom uzviknuo; " Gotov si!"

Dok Ga je Hiranyaksha pokušavao udariti, Gospodin Varaha je nestašno Svojoj lijevom nogom izbio topuz iz njegovih ruku i rekao; " Podigni svoje oružje, budući da Me toliko žarko želiš poraziti."

Tako izazvan, Hiranyaksha je podigao svoj topuz i silovito ga bacio snažno urlajući. Vidjevši topuz kako leti prema Njemu, Gospodin se čak nije ni pomaknuo, nego je svojim rukama s lakoćom smrskao topuz, i tako ponizio demona. Odbivši uzeti topuz kada mu je Gospodin to dopustio, Hiranyaksha je umjesto njega uzeo plameni trozubac i silovito ga bacio. Dok je plameni trozubac parao nebo, Gospodin je bacio Svoju Sudarshana chakru i sasjekao ga na komadiće. To je demona još više razbjesnilo, i glasno ričući silovito je nasrnuo na Gospodina Varahu. Nakon što je svojom snažnom šakom udario Gospodina u grudi, Hiranyaksha je iznenada nestao.

Gospodin nije ni najmanje osjetio demonov udarac, kao da netko slona pogodi cvjetnim vijencem. Hiranyaksha je tada sasuo mnogo čarolije na Gospodina, Koji je Yogashvara, sve koji su vidjeli ovaj prizor obuzela je panika i mislili su da se približava uništenje univerzuma. Snažni vjetrovi  počeli su puhati,  a prašina koju su dizali stvarala je tamu sa svih strana izljevi kamenja padali su s neba, zajedno sa pljuskovima gnoja, dlake, krvi, izmeta, mokraće i kostiju, praćeni munjama i gromovima. Iz planina je pucalo svakojako oružje, a pojavile su se nage demonice raspuštene kose, naoružane trozupcima. Vojska Yakshasa i Raksasha izgovarala je okrutne i divlje riječi marširajući ili jašući na konjima, slonovima i kočijama.

Bacivši Svoju Sudarshana chakru, koja je mogla raspršiti svu ovu iluziju, Ditinim srcem prošla je jeza. Dok se prisjećala riječi svoga muža, iz njezinih grudi potekla je krv.

Kada je Hiranyaksha shvatio da su njegove mistične sile rastjerane, ponovno je postao vidljiv. Još je jednom pun gnjeva prišao Gospodinu pokušavajući Ga zagrliti kako bi Ga smrskao. Ali na njegovo veliko iznenađenje, nakon što je pokušao uhvatiti Gospodina, vidio je da je On izvan dosega njegovih ruku. Tada je Hiranyaksha gnjevno počeo šakama udarati Gospodina, a Gospodin Varaha ga je tada pljusnuo preko uha, od čega je on zateturao unatrag. Iako ga je Gospodin samo ovlaš udario, oči su mu ispale iz šupljina, kosa mu se rasula, a udovi slomili, strašni demon je pao mrtav, kao iščupano drvo.

Gospodin Brahma i ostali polubogovi brzo su došli na mjesto događaja vidjeti ubijenog demona. Još uvijek grizući usnu sjaj njegova lica još nije izblijedio, usprkos odsutnosti duše, zato što su ga dotaknula Gospodinova lotosova stopala. Gospodin Brahma tada reče; " O, koga je mogla snaći tako blagoslovljena smrt? Ovog sretnog demona su udarila Gospodinova lotosova stopala, na Koje yogiji meditiraju u mističnom transu u nadi da ću dostići oslobođenje od svojih nestvarnih tijela.

Zatim su polubogovi iskazali svoje veliko poštovanje i zaključili da ih je Njegov Varaha oblik oslobodio njihovog straha od demona. duhovnom svijetu, gdje se uvijek održavaju neprekidne svečanosti.

Suta Gosvami završi svoje pripovijedanje rekavši; " O brahmane, tko god čuje, pjeva ili uživa u predivnom opisu Gospodinovog ubijanja demona Hiranyaksha, i Njegovom pojavljivanju u obliku prvog vepra, oslobađa se svih grešnih posljedica, uključujući i ubijanje brahmane."

 

www.portal.vvz.hr