Subota, 20.1.2007.

Ditina trudnoća|| Jayu i Vijayu proklinju četvorica Kumara|| Pojava Gospodina Varaha|| Hiranyaksina pobjeda i njegova smrt od ruke Gospodina Varahe.

Nakon što je opisao pojavu bijele Inkarnacije Vepra, koja se pojavila za vrijeme Svayambhuvinog razaranja, Maitreya je nastavio opisivati crvenu Inkarnaciju Vepra koja se pojavila u vrijeme Chakshushinog razaranja. Maitreya je ove zabave opisao Viduri na isti način kako ih je on prije mnogo vremena čuo od Brahme, dok ih je on pričao polubogovima.

Nekoć davno, u sumrak, nakon što je Kashyapa, sin Maricija, prinjeo ponude Gospodinu Visnuu, čiji je jezik žrtvena vatra, prišla mu je njegova žena Diti, kći Dakse, uznemirena seksualnom željom. Na tom mjestu, lijepa Diti iskreno je molila svoga muža, " O učeni, Kupid uzima svoje strijele i silovito me uznemirava, kao što pomahnitali slon muči drvo banane. Želim imati sinove kao i ostale tvoje žene, molim te budi milostiv prema meni.

" Moj otac, najbogatiji Daksa, pun ljubavi prema svojim kćerima, svaku je pojedinačno pitao za koga se želi udati. Zatim, nakon što je shvatio naše želje, predao ti je svih svojih trinaest kćeri, i od tada sve smo ti vjerne. O lotosooki, kada osoba u nevolji priđe velikoj osobi, njezine molbe nikada ne trebaju biti uzaludne."

Slabić Kashyapa nije se mogao dovoljno snažno oduprijeti svojoj ženi, zato što je i on osjetio seksualnu požudu, pokušao je prikladnim riječima umiriti jadnu Diti. Kashyapa joj reče; " O uznemirena, ubrzo ću ispuniti svaku tvoju želju. Samo zbog dobre žene čovjek poput mene može prijeći veliki ocean materijalne egzistencije. Ustvari, žena je ta koja pomaže pa se zbog toga naziva boljom polovicom muškog tijela.  Kao što vojni zapovjednik s lakoćom može uhvatiti uljeze dok je ostatak utvrde iznutra zaštićen, tako muškarac može ovladati svojim čulima uzimajući utočište dobre žene. Zbog toga se muškarac nikada ne može odužiti svojoj ženi za svu dobrobit koju stječe zbog nje, čak ni da radi cijeli život ili još i nakon smrti.

Draga moja Diti, iako ti se ne mogu odužiti, odmah ću zadovoljiti tvoju seksualnu želju kako bi začeo djecu. Samo te molim da pričekaš nekoliko minuta kako mi drugi ne bi zamjerili. Sada je najnepovoljnije vrijeme zato što Gospodin Šiva putuje na leđima svog nositelja bika, u pratnji svojih groznih suputnika duhova. Dajući tako priliku duhovima da uzmu materijalno tijelo smještajući se u maternicu žene koja ima spolne odnose u vrijeme ovog zabranjenog perioda. Gospodin Šiva je muž tvoje sestre, i gleda s tri oka, vidjet će tvoj zabranjen čin."

Iako joj je muž ovako lijepo savjetovao, Diti je i dalje mučila seksualna požuda tako da je uhvatila Kashyapinu odjeću kao bestidna prostitutka, i tako ga praktički prisilila da udovolji njezinoj požudi. Nakon što je odao poštovanje obožavanoj sudbini, legao je s njom na osamljenom mjestu. Nakon što je završio svoj zabranjeni čin, Kashyapa se pročistio kupanjem i još jednom je sjeo kako bi pjevao Gayatri mantre, dok je meditirao na vječni blistavi sjaj Apsoluta.  U međuvremenu, nakon što je zadovoljila svoju požudu, Diti je shvatila što je učinila. Zbog srama pognute je glave prišla mužu i rekla; " Dragi moj brahmano, molim te pobrini se da Gospodin Šiva ne ubije moj embrio, zbog velike uvrede koju sam mu nanijela."

Diti je tada na vrlo mudar način uputila molitve Gospodinu Šivi; " Odajem svoje ponizno poštovanje gnjevnom Gospodinu Šivi. Koji je toliko moćan da odmah može uništiti moj embrio, ali koji je istovremeno toliko milostiv i oprašta. Gospodin Šiva je poznat kao gospodar svih žena, koji prašta čak i neciviliziranim lovcima, i zato ga molim da me poštedi svoga gnjeva."

Dok je Diti stajala pred njim dršćući iz straha od njegovog bijesa, Kashyapa reče; " Zbog tvog zaluđenog uma, zbog neprikladnog vremena, tvoje neposlušnosti, i tvog nemara prema polubogovima, iz tvoje će se maternice roditi dva sina vrijedna prezira, koja će harati svijetom ubijajući nevine osobe, mučiti žene i razbjesniti velike duše. Zbog toga će se Vrhovni Gospodin inkarnirati kako bi ih ubio, kao što Indra svojim gromovima mrvi planine.

Diti odgovori; "O moj mužu, veliko mi je olakšanje što znam da će moje sinove ubiti svemilostivi Vrhovni Gospodin, a ne srdžba brahmana. Onima koje prokunu brahmane ili uvijek ulijevaju strah drugima nisu naklonjeni čak ni oni koji su već u paklu, pa niti oni u čijoj će vrsti kasnije pojaviti"

Kashyapa tada reče Diti; " Zbog tvog pokajanja i nepokolebljive vjere u Vrhovnog Gospodina, kao i tvog poštovanja Gospodina Šive i mene, jedan od tvojih unuka biti će veliki i uzvišeni bhakta čija će se slava širiti zajedno ga Gospodinovom slavom Osobno, zbog velike privrženosti Svevišnjoj Božanskoj Osobi, drugi će slijediti njegov primjer. Zato što je zadovoljio Vrhovnog Gospodina, svi će biti zadovoljni njime. Kao najuzvišeniji bhakta, tvoj će unuk moći vidjeti Vrhovnog Gospodina, u sebi i izvan sebe. Bit će riznica svih dobrih osobina, i osjećat će veliku bol kad vidi patnju uvjetovanih duša u ovom materijalnom svijetu." 

Nakon što je čula o slavama Prahlade, Diti je bila jako zadovoljna. Ali pošto je mogla shvatiti kakvo će veliko uznemirenje njezini sinovi nanijeti polubogovima, nastavila je nositi snažne embrije koje je rodila tek nakon stotinu godina. Ipak, snaga Ditine trudnoće uznemirila je cijeli univerzum, a svijetlost sunca i mjeseca su blijedjele.

Nakon što su postali svjesni ovog strašnog stanja, polubogovi su prišli Gospodinu Brahmi upitali ga; "O Gospodine, pogledaj samo ovu tamu koja se širi u svim pravcima. O hranitelju univerzuma, kojem su poznate namjere svih živih bića, Ditina trudnoća je uzrok ove velike uznemirenosti, zato će naši napori postati uzaludni. Molimo te budi milostiv prema nama, pali smo u vrlo bijedno stanje."

Da bi im odgovorio, Gospodin Brahma je opisao polubogovima što se dogodilo prije mnogo godina. Nakon što su proputovali cijeli materijalni svijet, četiri mudraca Sanaka, Sanatana, Sanandana i Sanat-kumara, došli su u duhovno nebo, gdje se nalaze planeti poznati kao Vaikunte. Bili su oslobođeni od svih materijalnih nečistoća. U prebivalištu Gospodina Narayane, svi su stanovnici slični Svevišnjem Gospodinu, i svi su uključeni u Njegovu predanu devocijsku službu. Mnoge su šume pune drveća želja, koje neprestano obiluju voćem i cvijećem.

Dok su zajedno sa svojim pratnjama letjeli u avionima, stanovnici Vaikunte vječno pjevaju o djelatnostima i zabavama Svevišnjeg Gospodina. Iako su okruženi ženama širokih bokova i lijepih nasmijanih lica, one ne mogu probuditi strast stanovnika Vaikunte. To znači da na Vaikunti mogu uživati sa svojim ženama u međusobnom seksu, ali zbog njihove potpune predanosti svjesnosti Krsne, odrekli su se seksualnih odnosa. Kada kralj pčela zuji visokim tonom, pjevajući Gospodinove slave, utišaju se kukavice, ždralovi, cakravake, labudovi, papige, i paunovi, kako bi ga slušali. Iako je cvijeće poput mandare, kunde, kurabake, utpale, campake, arne, punnage, nagakesare, bakule, i lotosa puno transcendentalnih miomirisa ipak su svjesni strogosti koje je vršila tulasi, i kako Gospodin najviše voli vijence od njezinog lišća. Žene na Vaikunti su lijepe kao božica sreće, a ipak se ponekad mogu vidjeti kako čiste mramorne zidove, iako na njima praktički nema prljavštine, kako bi stekle Gospodinovu milost.

Stigavši pred Vaikuntu, četvorica Kumara osjetili su neopisivu transcendentalnu sreću. Tada, nakon što su s lakoćom prošli šest kapija, na sedmoj su mudraci vidjeli dva blistava vratara sličnih tjelesnih obilježja, istih godina, naoružanih topuzima i okućena najdragocjenijim nakitom, naušnicama, dijamantima, šljemovima, odjećom itd. dvojica vratara bili su okićeni, oko vrata i između četiri plave ruke, svježim cvijećem koje je privlačilo opijene pčele. Zbog svojih namrštenih obrva, nezadovoljnih nosnica i crvenih očiju izgledali su prilično uznemireno. Četvorica Kumara svugdje su otvarali vrata bez predodžbi oko "našeg" i "njihovog", stoga su bez ikakvih predrasuda krenuli kroz sedmu kapiju. Mudraci, koji nisu ničim prekrili svoja tijela osim atmosferom, izgledali su poput petogodišnjih dječaka, iako su poslije Brahme bili najstarija živa bića.

Zbog ponašanja koje se nije sviđalo ni Gospodinu, dvojica vratara grubo su svojim štapovima prepriječili put Kumarama. Gospodin uvijek s uzbuđenjem služi velike mudrace, a ovim Kumarama nikada nije bio zabranjen ulaz u Vaikuntu. Dječaci-mudraci postali su jako ljuti zbog želje da vide Svevišnju Božansko Osobu, a kada su ih dvojica vratara počeli ispitivati o Gospodinu, oči su im se zacrvenile od bijesa. Uzviknuli se "Tko su ove dvije spodobe koje su u Gospodinovoj službi a istovremeno su razvile neprijateljski stav. Mora da su varalice, pa sude o drugima po sebi. U Vaikunti vlada savršen sklad između Svevišnjeg Gospodina i ostalih stanovnika. Ove dvije spodobe odjevene su poput  stanovnika Vaikunte, otkuda onda potječe ovo sjeme nesklada? Zbog toga što vide dvojnost, trebaju postati okuženi. Zato se trebaju premjestiti u materijalni svijet, gdje su svi začeti kako bi jedni drugima bili ili prijatelji ili neprijatelji."

Kada su vratari shvatili da su ih brahmane prokleli, uplašili su se. Nakon što su pali pred brahmane počeli su ih moliti; "Potpuno je ispravno što ste nas kaznili zbog nepoštovanja velikih duša poput vas. Ipak, s obzirom na naše kajanje, molimo vas milostivo da nas ne obuzme iluzija zbog koje bismo dok padamo dolje zaboravili Svevišnju Božansku Osobu."

Upravo u ovom trenutku, Svevišnji Gospodin, čuo je za ovaj incident, i došao u pratnji božice sreće. Tada su četvorica Kumara vidjeli Gospodina Visnua ispred sebe, Kojeg su prije vidjeli samo u svojim srcima  dok bi na Njega meditirali u ekstazi.

Gospodinovo prekrasno crnoputo tijelo bilo je odjeveno u svijetlo žutu odjeću, a oko Njegovog vrata visio je vijenac od svježeg cvijeća oko kojeg su letjele pčele. Dok je jednu ruku držao na Svom pratiocu Garudi u drugoj ruci vrtio je lotos. Ustvari, Njegova izvanredna ljepota porazila je božicu sreće, a Kumare se Ga sad nezasitnih očiju gledali.

Kada su Kumare radosno pognuli glave, povjetarac je tada ponio mirise lišća tulasi s Gospodinovih lotosovih stopala u njihove nosnice, uzrokujući duhovnu transformaciju u njihovim tijelima i umu, iako su oni bili u potpunosti privrženi neosobnom Brahmanu. Drugim riječima, Kumare su postali opčinjeni neosobnim da su se željeli stopiti u Gospodinov brahmayoti, kao bhakte koji se žele predati Gospodinovoj službi.

Nakon što su vidjeli Gospodinovo transcendentalno tijelo, Kumare su se uzdignuli do nivoa neprekidne meditacije na Njegovo osobni oblik. Njihova je ljutnja nestala, i četvorica mudraca obratiše Mu se; " O dragi naš Gospodine, sve što smo čuli o Tebi od našeg oca, Gospodina Brahme, sada je potvrđeno zahvaljujući Tvojoj milostivoj pojavi. Sada razumijemo da najuzvišeniji transcendentalisti neprestano slušaju o Tvojim zabavama, bez da se brinu o drugim blagoslovima, uključujući oslobođenje. O Gospodine, nije nas briga čak da se rodimo i na paklenim planetima, sve dok su naša srca i misli neprestano uključeni u Tvoju devocijsku službu, neka naše riječi budu lijepe [jer opisuju Tvoja djela], kao što lišće tulasi postaje još ljepše kada se ponudi Tvojim lotosovim stopalima i neka naše uši uvijek budu ispunjene pjesmama o Tvojim transcendentalnim odlikama."

Zbog svjesnosti Gospodinove prisutnosti, Kumare su shvatili kako je neprikladno što su prokleli vratare, usprkos uvredi koju su počinili.

Svevišnji Gospodin tada reče; " Ovi Moji sluge, Jaya i Vijaya, nanijeli su vam veliku uvredu ne poštujući Moje želje. Odobravam kaznu koju ste odredili Mojim slugama. Ustvari, pošto su ovi vratari Moje sluge, smatram da je to uvreda koju sam počinio Ja, i zbog toga, molim vas za oprost. Kada sluga učini nešto loše ljudi bi u stvari trebali okriviti njihove gospodare, kao što jedna mrlja bijele gube onečišćuje cijelu kožu.

Za Mene su brahmane najcjenjenije osobe, zato sam spreman odsjeći ruku ako je njihovo ponašanje prema vama bilo neprijateljsko. Pošto Sam sluga Mojih bhakta, Moja su lotosova stopala postala tako sveta da odmah brišu sve grijehe i stekao sam takvu naklonost da Me božica sreće ne napušta, mada nisam vezan za nju, a drugi veličaju njezinu ljepotu i pridržavaju se strogih zavjeta ne bili od nje barem malo milosti. Ne uživam toliko u žrtvama ponuđenim u žrtvenoj vatri kao što uživam u delicijama spravljenim u ghee-u koje su ponuđene ustima brahmana koji su Mi posvetili živote. Ganga je voda koja je ostala nakon što su oprana Moja stopala, i zato je sveta u tri svijeta. Ako Ja mogu prašinu sa stopala Vaisnava staviti na Svoju glavu tko će odbiti učiniti isto? Ovi Moji sluge su vas uvrijedili, ne poznavajući namjeru svog Gospodara. Stoga čete Mi učiniti veliku uslugu ako im dopustite da se brzo vrate nakon što požanju posljedice svojih djela."

Nakon što su slušali širom otvorenih ušiju, Gospodinov krajnje ponizan i lijep govor, koji su teško mogli shvatiti zbog njegove dubokoumne važnosti, Kumare su neko vrijeme razmišljale o njegovom značenju. Iako mudraci nisu mogli shvatiti Gospodinovu stvarnu namjeru, oduševljenje je prošlo njihovim tijelima dok su Ga samo gledali. Osjećajući krivnju zbog proklinjanja Gospodinovih bezgrješnih slugu, Kumare su rekli; " O Gospodine, ne razumijemo Tvoje namjere, a govoriš u našu korist kao da smo učinili nešto dobro za Tebe. Ti obožavaš brahmane kako bi druge podučio, Ti si ustvari vrhovno obožavano Božanstvo. O Gospodine, kojom kod kaznom želiš nagraditi ovu dvojicu nevinih osoba, ili nas, prihvatit ćemo je bez prigovora."

Gospodin odgovori; " O brahmane, već sam odobrio kaznu kojom ste kaznili  Jayu i Vijayu, i zato će se roditi u demonskoj obitelji. Ali, njihove će misli uvijek biti zaokupljene sa Mnom, u ljutnji, uvijek će biti povezani sa Mnom, i zbog toga će se brzo vratiti u Moje prebivalište.

Jasno je da je Gospodin odgovoran za proklinjanje Jaye i Vijaye. Ustvari, nemoguće je da su Kumare bili toliko ljuti, da Gospodin ne bi mogao spasiti Svoje vratare, ili da se itko mogao vratiti u materijalni svijet  nakon što je dostigao Vaikuntu. Ponekad, kada se Gospodin želi boriti, a kako na Vaikunti nema neprijatelja, inkarnira se u materijalni svijet kako bi ispoljio svoj borilački duh. Pošto Gospodin uvijek provodi Svoje zabave u materijalnom svijetu u društvu bhakta, mora pronaći bhaktu koji će igrati ulogu Njegovoga neprijatelja. Zatim, nakon privremene borbe, Gospodin vraća Svog bhaktu u duhovni svijet.

Zatim su četvorica Kumara obišli oko Gospodina, odali Mu svoje poštovanje, i prošli kroz vrata Vaikunte. Zatim je Gospodin naredio Jayi i Vijayi; " Sada otiđite odavde, ali se ne bojte. Mogao sam poništiti brahmansku kletvu, ali Sam odlučio da neću. Laksmi, koju ste jednom dok Sam spavao, zaustavili na vratima, već je predvidjela vaš pad. Iako vam je u materijalnom svijetu određeno sedam rođenja, želim da umjesto toga prihvatite tri demonska rođenja. Primjenjujući mističnu yogu u gnjevu, brzo čete se pročistiti grješnih posljedica, i zahvaljujući tome u vrlo kratko vrijeme vratiti ćete Mi se."

Nakon što je to rekao Gospodin se vratio u Svoje prebivalište, a Jaya i Vijaya postali su zbog brahmanske kletve blijedi i mrzovoljni i počeli su padati s Vaikunte. Dok su padali, Kumare  su im osigurali da se nakon tri demonska rođenja jednom zauvijek vrate na Vaikuntu. Polubogovi, koji su sve ovo promatrali sa svojih rajskih letjelica, ispustili si glasan uzvik razočarenja. Zatim su, Jaya i Vijaya ušli u Ditinu maternicu, prekriveni Kashyapinim moćnim sjemenom.

Gospodin Brahma tada reče polubogovima; " Razumljivo je da vas je uznemirila moć ovih demonskih blizanaca, jer je umanjila vašu moć. Nije u mojoj moći da vam pomognem, ipak, sve je ovo Gospodinova želja. Budite sigurni da će Svevišnji Gospodin doći da nas izbavi, i zato se više ne zamarajte gustom tamom koja prekriva sve smjerove."

- nastavlja se -