Settegastova spretno koristi precesiju da bi koordinirala drevna svjedočanstava o Magijanskom Redu sa arheološkim istraživanjima na jednoj strani, a na drugoj sa povijesno-religioznim analizama. U mojim vlastitim istraživanjima sa majstorskim alatom preciznosti, Dendera Zodijakom, iznašla sam da se Zodijakalna Razdoblja nalaze u uzajamnoj vezi sa poznatim povijesnim i arheološkim dokazima sa impresivnom konzistencijom, a često se poklapaju zapanjujuće detaljno. Os C Dendera Zodijaka, datira u 5.600.g.PKE i označava Doba Blizanaca. Bijela mramorna figura "dvostruke boginje" iz Catal Huyuka VI (ovdje na slici, iz Mellaarta, Arheolohija drevne Turske) jasno predstavlja motiv blizanaca. Kod Catal Huyuka arheolozi su pronašli dvanaest uzastopnih slojeva građevina, koji predstavljaju različite periode grada i odražavaju različite ere njegove povijesti. Najgornji sloj humka, koji sadrži najnedavnije građevine, datira od 5.600.g.PKE, u vrijeme Osi C i relikvije dvostruke boginje. Mogla bih ponuditi još desetke sličnih primjera ...

Skriveni Pupak {središte}

Astronomi svećenici Magijanskog Reda i drugi nebopromatrački vidovnjaci od Hibernije do Doline Inda, bili su koristili precesijsko određivanje vremena za praćenje smjera ljudskog iskustva kroz duge vremenske periode. Magi su donijeli tu metodu sa Urmijskog Platoa i proširili ju kroz Plodni Srp. Pri Eridu-u (Kaldjeski Ur), upravo južno od skrivenog pupka {centra} gnostičkog pokreta precesijsko određivanje vremena bilo bi pruženo sumerskim teokratima. No, jednom kada je ono preokrenuto od strane svećenika sa državnom potporom i društvenih kontrolera ranih Blisko Istočnih teokracija, precesija je izgubila svoju vrijednost kao alata za edukacijsko planiranje i vođenje. Telestai posvećen vođenju čovječanstva došao je u konflikt sa drugim Magima {Magijanima} čiji su ciljevi bili politički. Konačna podjela u Magijanskom Redu nastala je na bazi takvih stvari.

Period kada se pojavio gnostički pokret u pretpovijesti identificiran je arheološki od strane Hajii {hadži} Firuz kulture (5.500. - 5.000.g.PKE} sjeverozapadnog Irana i Turkmenije. Centrirana je u bazenu Urmije, baš gdje Gnostici smještaju svoje duhovno srce. Kultura je imenovana prema jednom mjestu iskopavanja na južnom kraju Jezera Urmia, prema istoku jezera Van u Armeniji. Preko jezera Van nazire se planina Ararat, za koju je rečeno da je mjesto nasukavanja Noine arke. Preko jezera Urmia nazire se planina Kuh-I-Khwaga, "Bijela Planina Seira", držana svetom od strane Gnostika kroz nekih pet ili šest tisuća godina nakon što je njihova tradicija tamo utemeljena.


(Detalj mape Mary Settegast, Platon Prethistoričar. Radijus kruga oko 165 milja.)

Legenda naznačena u Koptskim kodeksima kaže da loza Otkrivatelja započinje pri planini Seir sa jednim prosvjetljenim parom, Setom i njegovom suprugom Noreom. Mandejci {Mandaens} iračkih močvara, čija vjerovanja pokazuju mnoge sličnosti sa Gnosticizmom, prisjećaju se paralelne legende o osnivačkom paru, anosh-Uthra iYohanne, koji su uspostavili svoju bazu pri Bijeloj planini. Seir predstavlja jedan indo-iranski korijen srodan sa Syr i Shri, "svet, posvećen". Urmija je derivat iz drevne perzijske riječi za vodu. Jezero Urmija predstavlja UNESCO-ovu rezervu biosfere.


Prema jednoj drevnoj legendi koja je lokalno preživjela do današnjih dana, jezersko područje grada Urmie je bilo mjesto rođenja Zaratustre.

"Vrlo stari Magijanski centar lociran je pri jezeru Urmija," piše Settegastova (str.215.). Neki tragovi ovog ranog naselja preživjeli su na zemljištu. Iskopavanja pri Hajii Firuzu dala su bogate arheološke dokaze, uključujući i posuđe od pečene gline iz halafijanske kulture Palestine (iz istog razdoblja); drugim riječima posuđe je donešeno u Urmiju iz Palestine. Dekoracija pokazuje motiv 16 latica, potpis Misterijskih ćelija. (Settegastova, tanjur 121a)


Vjerojatno je da je organizacija Misterijskih kultova na Bliskom Istoku, jednako kao i tehnike i naučavanja koja su prenosili, predstavljaju derivat iz udaljene iranske sredine {kalupa}.

Magijanski Red proširio se iz Urmijskog bazena u svim smjerovima: prema sjeveru na planine Kavkaza, prema jugu u Irak, prema istoku u Indiju, i prema zapadu u Malu Aziju i Europu. No, kako se širenje nastavljalo, Red se postepeno podijelio u bvije različite branše, Gnostike i Illuminate, kako bi ih sada mogli nazvati. Svaka branša djelovala je na drugačijim motivima i drukčijim metodama.

Majstori učenja

"Iranolozi su iznašli da je problem Maga jedan od najneodoljivijih, jednako kao i jedan od najtežih, u povijesti drevnog svijeta." (Settegastova)

Unutar Reda, Gnosticima su bile davane titule {naslovi} vaedemna, "vidovnjak, mudrac," za razlikovanje od svećenika, zoatara, koji je služio otvoreno u društvu i savjetovao Srednjo istočne teokrate o stvarima države i društvenog morala, da ne spominjemo i poljoprivredna planiranja – jer je Zaratustra prema svim iskazima odgovoran za uvođenje planske poljoprivrede na veliko.

Iranolozi smatraju da je problem Maga i najneodoljiviji i najteži u povijesti drevnog svijeta. Ja držim da problem može biti objašnjen, iako ne i u potpunosti riješen, putem razlikovanja Magijana koji su ostali posvećeni edukaciji i prosvjetljenju od onih koji su postali umiješani u državničke poslove i društveno upravljanje – i koji su kasnije postali poznati kao Illuminati.

Riječ zoatar je izvornik grčke riječi soter, "spasitelj". Judeo-kršćansko-islamistička tradicija predstavlja različite permutacije soter ili iskupiteljeve figure. Iskupiteljske religije, temeljene na nadljudskoj ličnosti, izvršitelju, koji ispunjava volju očinskog božanstva, označene su izrazom soteriološke. U hebrejskoj religiji taj je izvršitelj mesija, shvaćen kao ljudska osoba, kralj židovski, ili nadljudski entitet poput Melkizadeka (Kult Zaddikim). U kršćanstvu, to je Isus kao inkarnacija Krista, Sina Božjeg, koji slijedi hibridnu teologiju Svetog Pavla. U Islamu, iskupiteljska figuru predstavlja množinu, pretpostavljajući oblik različitih Imama i skrivenih majstora. Sunitsko-Šiitski sukob izbio je oko naslijeđivanja Imama nakon Muhameda. U svim slučajevima spasitelj je patrijarhalna figura, središnji autoritet u teokratskom kultu čiji je krajnji cilj, nemojte pogriješitit, da dominira cijelim svijetom naturajući društveno-duhovni poredak temeljen na diktatima jednog boga oca koji ne živi na ovoj planeti, i koji priča isključivo sa bijelim muškim demagozima.

Perzijska soteriologija je izvor Jednog Svjetskog Reda {One World Order} dijeljenog od neokonzervativnih krojača planova i New Age fanatika sličnih kroz vijekove; to je proizvelo glavni plan Magijanaca koji su otišli u socijalni inženjering, "Illuminata", kao suprotnost telestai-ma ili Gnosticima koji su ograničili svoj rad na edukacijsko i duhovno vodstvo. U Koptskim kodeksima soter se učestalo pojavljuje kao oznaka za gnostičkog majstora ili učitelja. No, drugi izraz, phoster, je bliži smislu vaedemna, mudroj ili prosvjetljenoj osobi (srodne riječi: veda, vidya, wisdom, wit). Da čitatelj ne bi očajavao vjerujući da bespotrebno cjepidlačim sa izrazima, moram istaknuti da veliki problem za čovječanstvo zavisi o razlici između vidovnjaka i svećenika, posebice državno-sponzoriranog svećenika. Mary Settegast lukavo primjećuje da iranolozi "zadržavaju konfliktne poglede obzirom na povijesni milje proroka." Krucijalan problem je ovo:

"U jednoj krajnosti Zaratustra je bio opisan kao primitivni ekstatik, neka vrsta 'šamana'; a u drugoj kao svjetski familijaran sa Korazmijanskim {chorasmian} kraljevima i dvorskom politikom."

Tu je ona razlika koja je zbunjivala sve učenjake: između šamana-vidovnjaka i svećenika u dvoru politike. Za ovo drugo, poljoprivreda je bila dio svetog poziva {profesije, zanata}. Obzirom da je kultivacija zemlje bila središnji dio Zaratustrine poruke, "svećenici misionari bi po svojoj prilici bili jednako dobro verzirani za poljoprivredu kao i na području religioznih dogmi... Navodnjavanje, gnojenje, uzgoj stoke . bili bi dio misionarskog znanja". Zvuči li ovo strašno poznato? U misiji Zaratustranskih Magijana koji su preuzeli kontrolu društvene organizacije pod teokratskom paradigmom, imamo drevni model invazivnog kolonijalizma i svim njegovim zahtjevima, model koji je i danas operativan.

Sada promotrimo i drugu stranu priče. Prema mišljenju učenjaka danas i popularne tradicije u drevnim vremenima, Magi su bili poštovani ne kao misionari sa nekim planom koji treba izvršiti, nego "posvećenim slugama božjim" i "majstorima učenja, kreditiranih sa iniciranjem 'kozmoloških znanosti', studijom ne samo nebesa, nego i elementima i kraljevstvima zemlje". Koga mi ovdje opisujemo? Misionare ili vizionare? Prosvijećene emisare visoke kulture ili samozahtijevne kolonijaliste?

Vodiči i Vođe

Unutar granica trenutnog (dugog) članka, ne mogu učiniti više od uvoda u problem Magijana, "najneodoljivijem i najtežem u povijesti drevnog svijeta," kako je to Settegastova primijetila. Nije to samo problem za naučnike, to je stvar koja se tiče baš istinske sudbine čovječanstva. Ona određuje način na koji vidimo ljudski potencijal i kako uokvirujemo moral i etičke kriterije kojima je društvo vođeno. Ova dugačka i zamršena priča iz sjeverozapadnog Irana vodi nas do jezgre problema ljudskog društvenog iskustva: kako određujemo što je zlo, što radi protiv života.

Da sažmemo: Gnostici su došli iz Magijanskog Reda, no, na neki krucijalan način, jednako su tako bili i u zavadi sa njim. Gnostički pokret identificiran od strane naučnika kroz Koptske pisane radove iz Nag Hammadija i drugdje bio je odvrtaj iz Magijanskog Reda, čak kao neka vrsta dezerterstva. Sukob unutar Reda bio je zbog uglavnom dva faktora, jednog ideološkog i jednog praktičkog. Ideološki, gnostički vidovnjaci odbacili su konfliktni dualizam Zurvanskog svećeništva. Reitzenstein i drugi koji su smjestili porijeklo Gnosticizma u iransku dualnost nisu imali dovoljno izvornog materijala da bi prepoznali da je gnostički dualizam zapravo sistem dva svijeta, a ne sistem podijeljenog izvora. Pod podijeljenim izvorom ja smatram kada dobro i zlo dolaze iz istog izvora. Gnostici su rigorozno odbacivali takav pogled. To je međutim, središnja Zaratustranska doktrina, naslijeđena od jedne ekstremne sekte Palestine, Zaddikim-a sa Mrtvog mora, i apsorbirane u kršćanstvo poput smrtonosnog virusa.

Danas, kada govori o stanju države, američki se predsjednik uvelike oslanja na retoriku dualizma podijeljenog izvora. Mi – dobri dečki, oni – loši dečki. Gnostici su smatrali da problem sa kojim se suočava čovječanstvo nije zlo nego greška. Potpuna suprotnost između dobra i zla je bio jedan pogrešan koncept i potpuno stran njihovom pogledu na svijet. Gnostičke ideje čudesno obiluju finesama, a njihova učenja najfinije nijansirana kada se radi o problemu greške i ljudske odgovornosti. U rigidnom, konfliktnom dualizmu Zaratustre ne može se naći ništa od takve sofistikacije. {povežimo MALO POZNATI gnostički stav o greški univerzuma i LKJ, tj., Arkov tekst o 'debuggingu' univerzuma, sa kraja VAL-serije ... – p.p.}

Drugi faktor, praktični aspekt, "primitivni ekstatik, ili šaman" ne bi se mogao ponašati, ne bi mogao djelovati poput političke životinje. Šamani su posrednici između društva i Drugog Svijeta, Nepoznatog. Vaedemna, ne ulazi u politiku društvene kontrole, čak ni da ponudi savjet, jer je on ili ona obuzet sa drugim prioritetima. Za gnostičke vidovnjake prioritet je bio održavanje loze Otkrivatelja, očuvaju svetu metodu uputstava od Božanskog Svjetla, i da podučavaju i prenose svijetu ono što su znali. Oni su bili posvećeni svetom cilju, telos-u, koji je prigrlio dvije dimenzije: umjetnost vođenja {u smislu vodiča a ne vođe – p.p.}, i rada na stvaranju kulture. Oni su vodili ostale, ali nisu manipulirali njima na način na koji su to činili zaratustrani ili državni svećenici. Oni su vodili pojedince putem mističkih uputstava i primjera karaktera. Ukratko, oni su održavali rigorozne granice između cilja kojem su bili posvećeni, da podučavaju, i političkih ambicija da vode. Najbolji vodiči nisu vođe. Najbolji vodiči su poput špijuna koji ne žele da ih se slijedi.

Kao što je Dylan pjevao prije puno vremena, "Ne pratite vođe, pratite stanje na vašim parking-satovima."

Znati-sve

U svojoj zaključnoj studiji, "Povijest izraza 'Gnostikos'", religiozni povijesničar Morton Smith napisao je da "gnostikos nije bila uobičajena riječ". Napomenuo je da ju respektirani inicijati poput Paganskog cara Markusa Aureliusa nisu koristili. Nije bila uobičajena ni u judaizmima grčkog jezika. Čini se da je prvi puta bila upotrijebljena od strane Platona! U djelu Politika, Platon se upućuje na gnostike techne, "umjetnost znanja {saznavanja}", ili možda "umjetnost da se stvari učine poznatima, znanima," kako bi se raspravljalo da je "idealan političar definiran kao majstor gnostičke umjetnosti" (nakošena slova moja). Platon ističe "da se takvo biće pojavilo, bilo bi bog koji se spustio dole da vlada čovječanstvom."

Pa, evo, tu je, jasno ko' dan: Platon igra na kartu obogotvorenja. Njegov pojam ognostikos-u kao ekspertnom savjetniku u teokratskoj vladi. Drugim riječima vladavina bogova ili onih koji potiču {spustili su se} od bogova. Ali kako to može biti. Poznato je da je Platon bio iniciran pri Eleusisu. Da je imao prisni dodir sa telestai-em, kako je mogao prigrliti i odobravati program Illuminata, Magijana koji su provodili teokratski plan, agendu?

Predložio bih da odgovor leži u dobro poznatoj analogiji Platonove pećine. Prema toj metafori, objekti u osjetilnom svijetu jedva da su sjene bačene od strane Eidos-a, božanskih Oblika iz nadosjetilne ravni.
{ili ovog EIDOS-a ;-) – teško je, nakon toliko podudarnosti, oteti se spoznaji da sva bit univerzuma leži u razmjeni energije koja se odvija kroz neku vrst konstantne borbe, čime se proizvodi ono NAJVAŽNIJE a to su iskustva – svijest za Orla se obogaćuje [razlog postojanja svega – prema Castanedi], a sve se to postiže u jednom neprekidnom odvijanju igre, nazovimo ga kozmički Unreal Tournament [kako sam već o tome nešto rekao ovdje]. Nečija zabluda leži u tome, ne da netko može pobijediti, nego da netko uopće i treba pobijediti. Bit je da "Igra" stalno mora teći! Zato se u C's materijalima stalno i spominje ključna riječ: balans. Da nije tako, ne bi se inzistiralo na ravnoteži nego bi se stalno spominjali planovi za pobjedu ili njeni plodovi. Pobjeda bilo koje strane odvela bi univerzum u statiku. Statika je pogubna i dosadna, a razbijanje dosade je jedini logični razlog odvijanja cjelokupnog ovog cirkusa, ekspanzije Jednog. Ne vjerujete? Zapitajte se ovako: Što bih radio/la da imam cijeli univerzum i sve njegove moći na raspolaganju, ALI da stalno moram biti sam/a? Bih li se podijelio/la na dvoje ili možda na bezbroj, kao što je sada slučaj? Ponekad su odgovori na krucijalne stvari prilično jednostavni. Bit uvijek leži u postavljanju pravog pitanja. Postavljanje pravog pitanja neki je puta teže nego doći do odgovora. – p.p.}
No, Organska Svjetlost ne baca sjenu. Zaključio bih da Platon, iako iniciran, nikada nije svjedočio Organskoj Svjetlosti, tajnom mediju Misterijskih uputstava. Da jest, nikada ne bi izumio analogiju o Pećini.

Fragment Platonova manifesta o državnim poslovima Illuminata, Republika, pronađen je preveden na Koptski kod Nag Hammadija (Kodeks VI, 5). To je najstariji tekst NHL {Nag Hammadi Library} koji datira 700 godina prije ostalih dokumenata. Pa ipak nijedan učenjak nije primijetio značaj vrlo neobične činjenice što je taj dokument uključen u korpus. Već sam prije istakla da čuvari Misterija nisu sebe nazivali gnostikoi, nego telestai, "oni koji su usmjereni" {prema nekom cilju}. Poznato je da je gnostokoi bio izraz usmjeren prema njima iz poruge od strane Crkvenih Otaca: "pametne guzice, sveznadari, pametnjakovići". Ja držim da su telestai odbijali to ime jer je bilo povezano (preko Platona) sa socijalnim inženjerima i specijalnim savjetnicima teokracije.

Značajno je da je sama instanca gnostičke sekte koja je bila znana da je sebe nazivalagnostokoi, bila grupa Karpokratiana vođena od strane jedne žene imenom Marcellina. Karpokracijani su težili da prigrle Hindu doktrine avatarskog silaska, drugim riječima, utjelovljenja nadljudskog bića u krvi i mesu – element teokratskog scenarija. Grupa vođena od Marcelline "imala je slike i statue mnogih velikih učitelja koje su poštovali u njihovoj školi, poput Pitagore, Platona, Aristotela, a također i portret Isusa," prema izvješću Origena (G.R.S. Mead, Fragmenti zaboravljene vjere, str. 232). Kult osobnosti bio je potpuno nekompatibilan
sa misijom i ponašanjem telestai-a. Oni nikada ne bi tolerirali takve statue, no glorifikacija "velikih ljudi" je tipična za teokratsku agendu.

Telestai su održavali anonimnost unutar svoje uloge kao mistika i čuvara Misterija, iako kao učitelji radeći otvoreno u društvu su svakako imali imena i društvene identitete. Drugim riječima oni nisu paradirali sa svojom povezanošću sa Misterijima radi društvenog prestiža ili položaja. Imena pripisivana Gnosticima i iniciranima bila su zapravo naslovi a ne prava imena: npr., Asklepije (Aesculapius). Imena vrlo malog broja Gnostika – Simon Magus, Valentinus, Basilides, Hypatia – dospjela su do nas.