PREDAVANJE GOSP. VENKATESHA POKLONICIMA REGIJE 6 
U PRASANTHI NILAYAMU, 4. SIJEČNJA 2010. GODINE

Sestre i braćo!

Gledano izvanjski, moram vam svima čestitati. Ako se pitate zašto vam moram čestitati, predstava koju ste izveli u Božanskoj prisutnosti nije samo nešto vrhunsko, već je dobila i ogromne pohvale. Svami je bio izuzetno sretan i vidjeli smo kako je i sve vas usrećio. Razlog zbog kojeg kažem da je vaš nastup bio izuzetan je taj što u životu moramo pokazati i uložiti napor. Bog zna za vaš trud i zato vam daje milosti. Bez uloženog truda ne možete očekivati milosti. Zato Svami kaže: „Dao sam vam inteligenciju, koristite je.“
Vi ste uložili ogroman trud, čovjek ne zna, ali Bog zna. Prvi put u skorijoj prošlosti Svami je dao jedan takav odgovor na vaš trud. Ja to nikada do sada nisam vidio. Ovdje živim i promatram sve oko sebe i dat ću vam jedan primjer. Došlo je pet američkih grupa, ovdje su vježbali petnaest dana. Četiri američke grupe su se vratile kući, a da nisu nastupile i stoga možete zaključiti gdje ste vi.
Zato vam želim čestitati.
A sada se vraćam današnjoj temi. Želim vam govoriti o potrebi dolaska ovamo. Zbog čega ste vi ovdje? Zbog čega ste došli? Je li razlog vašeg posjeta: doći ovdje, otpjevati i druge razveseliti, i onda otići? Slika je sasvim drugačija. Došli smo na hodočašće. To je jedno veliko hodočašće. Moramo nešto dati da bismo nešto primili. Kroz predavanje ću vam reći kako.
Tko je Bog? Gdje je Bog? Što je Bog? Kakav je Bog?
To su pitanja koja nas neprekidno prate. Nemamo na njih odgovore, ali sveti spisi su nam dali odgovore. Imate ih u Bibliji, Bhagavadgiti, Kuranu i svim drugim svetim spisima. Dozvolite mi da citiram Vede. Tko je Bog? Vede kažu: Bog je u nama, izvan nas, oko nas, iznad nas, svuda. Gdje je taj Bog? Svi tražimo Boga. Vede odgovaraju, a ršiji koji su u kontemplaciji i meditaciji vidjeli Boga potvrđuju da je Bog izvan neznanja, mraka - tamas. On je najveća Svjetlost koju su vidjeli. Što je taj Bog? On je poput sjemena i iskre u svemu što je stvoreno. Kakav je taj Bog? On je Jedan. Osim Boga ne postoji ništa. Mi tragamo za takvim Bogom.
Na kraju predavanja izgovaram mantru Asato Ma Sad Gamaya, Tamaso Ma Jyotir Gamaya, Mrityor Ma Amritam Gamaya. Vodi me iz neistine u istinu. Vodi me iz mraka u svjetlost, u moć koja je sam Bog. Iz smrti vodi me u besmrtnost.
Da bismo tu stigli Bhagavan Baba kaže: „Odustanite od onoga od čega se mora odustati, a to znači odustati od nestvarnog svijeta - jagat. Saznajte ono što se treba saznati, spoznajte sebe. Dostignite ono što se treba dostići, a to je ono božansko u nama samima. Ja nisam tijelo, ja nisam um, ja sam atman.“
To je svrha zbog koje svi tragamo za svetim ljudima. To je svrha za kojom nesvjesno tragamo po hramovima, crkvama, manastirima, džamijama. Kako čovjek započinje taj put? Ispričat ću vam jednu kratku priču. Možda ju je netko već čuo, to je moja omiljena priča. Ona sadrži bit cijele filozofije.
Sedmogodišnji dječak po imenu Jim svakoga dana u sedam sati ujutro odlazi u crkvu. Čim se otvore vrata crkve on otrči do oltara, klekne i pomoli se Isusu. Nakon nekoliko minuta istrči iz crkve. Sljedećeg jutra u sedam sati, opet se ponavlja ista slika. Svakog dana dolazio je na sastanak s Isusom. Nakon nekoliko dana, svećenik iz te crkve primijetio je kako dječak svako jutro na par minuta uleti u crkvu, pomoli se pred Isusom i brzo izjuri van. Pitao se je li to stvarna molitva. Htio je to saznati. Jednog dana zaustavio je dječaka i upitao ga: „Što radiš ovdje svako jutro u sedam sati? Čim otvorim vrata ti utrčiš unutra i odeš do Isusa, i nakon nekoliko sekundi opet istrčiš van.“ A Jim je odgovorio: „Da, došao sam se pomoliti Isusu.“ „Kako se moliš?“, pitao je svećenik. „Svakog jutra utrčim, dođem do oltara, pogledam Isusa i kažem: 'Dobro jutro, ja sam Jim, evo došao sam Ti se pomoliti!', to je moja molitva.“ Svećenik se silno iznenadi i upita: „Zar je to tvoja molitva?“ „Da.“, odgovori dječak.
Ljudi dolaze Svamiju i svaki dan imaju po neko pismo, uvijek traže nešto, a dječak dođe pred Isusa i kaže: „Isuse, ja sam Jim i došao sam samo da Te vidim!“
Svećenik se jako iznenadi odgovoru. Nakon nekog vremena primijetio je da dječak više ne dolazi. Počeo je tragati za njim. Otišao je u školu da sazna što se s njim dogodilo.
Upravitelj škole mu je rekao da je doživio nesreću i da se nalazi u bolnici. Svećenik je otišao u bolnicu i pitao na prijemnom odjelu gdje je Jim. Osoblje je reklo da je to veoma neobičan dječak. „Njega ste došli potražiti? Otkada smo prihvatili ovog dječaka na odjel hitne službe, na odjelu je zavladao mir. Tamo više nema boli. Ne znam u čemu je tajna. Možete ga posjetiti i sami se uvjeriti da tamo nema boli, svi izgledaju sretno. Lice dječaka sjaji od sreće.“ Sve što je svećenik rekao bilo je: „Da, znam.“
Kada ga je posjetio u sobi, vidio ga je cijelog umotanog u zavoje. Jedna noga mu je bila u fiksatorima i podignuta u zrak. Ruke su mu bile raširene u gipsu, ali se cijelo vrijeme smiješio.
Svećenik ga upita: „Jime, šta se ovdje događa? Na prijemu ovog odjela obično bude mnogo boli, a ti si sretan iako si sav u zavojima, kako to?“
„Ali Oče, ne radi se o meni, već o Njemu!“ On dolazi svakog jutra u sedam sati i kaže: „Jim, ja sam Isus i došao sam te vidjeti.“
Eto vidite, vi ste svi bili Jim u vašem nastupu. Imali ste tu čežnju, uložili ste napor i Svami je došao i obasuo vas Svojom milošću i ljubavlju. Milost je razmjerna trudu koji uložite.
Godine 1941., kada je Svami imao svega 14 godina rekao je: „Ljudi Puttaparthija, poslušajte Me! Onoga dana kada je ovo tijelo došlo ovamo, tog trenutka se pojavila blistava Svjetlost.“
Onog trenutka kada je došao, počelo je i naše hodočašće k Njemu. Došli smo Ga vidjeti. On je naš Otac, naša Majka. On je radio 85 godina. Danas sjedi u stolcu. Pokušava se malo opustiti. Ljudi mu pokušavaju prišiti najrazličitije stvari, zato što Ga ne razumiju. On je čovjeku neshvaćeni Gospod. On je danas došao da nam kaže: „Vi ste Bog. Vi ste Bog, a da toga niste svjesni, a Ja sam svjestan Svoje božanskosti, u tome je sva razlika. Ja imam potpunu svjesnost, a vi je nemate.“ Hodočašće koje ste poduzeli put je k vama samima, to je put kojim postižete tu svjesnost.
Što se događa s nama kada sjednemo u automobil i vozimo? Svami na vrlo lijep način kaže: “Krenite rano, vozite polako i stignite sigurno.“ Duž puta nas prate prometni znakovi. Na jednom mjestu je znak da su radovi na putu i da treba skrenuti desno. Drugi znak upozorava da moramo voziti oprezno. U životu smo nailazili na jako puno sličnih znakova upozorenja. Oni nisu protiv nas, oni nam pomažu da kroz život idemo sigurno.
Jedan stariji gospodin, jednog je dana na verandi ustao. Pogledao je Svamija i rekao: „Svami, ovdje sam već petnaest dana, želim posjetiti i druge Učitelje u Indiji, želim posjetiti druga mjesta hodočašća, molim Te daj mi dozvolu da ih posjetim.“ Svami mu je rekao: „Život je hodočašće, završi ga! Sam život je hodočašće, završi s njim.“
Braćo i sestre, jednu stvar moramo razumjeti. Nema ničeg lošeg u posjećivanju drugih Učitelja, niti čitanju svetih spisa drugih religija. Čitajte i pokušajte razumjeti, ali SLIJEDITE JEDNOG UČITELJA. To je veoma važno.
Većina zapadnjaka koji dođu ovdje odlaze na turneje po Indiji i vraćaju se govoreći: „Nisam vidio Boga.“ Vi ste Bog. To je ono što Svami stalno govori. Morate sebe uzdići na taj nivo evolucije. Zbog toga je Svami došao. Mi smo svi atman, pojedinačna duša. Moramo dopustiti tom vrhovnom Bogu, paramatmanu da nas upije. Prešli smo tako dug i velik put do Prasanthi Nilayama da nešto ponesemo sa sobom. Došli smo vidjeti sveto biće. Povedimo ga sa sobom. Kako možemo povesti Sathya Saija sa sobom? Da, možemo Ga povesti. Reći ću vam kako. Moramo Mu nešto dati i tada će On poći s nama.
Živio sam u inozemstvu. Gdje god sam putovao, sa sobom sam vodio Saija. Uvijek je mjesto kraj mene u avionu bilo prazno. Uvijek sam vidio da Sai u avionu sjedi pokraj mene. Sai je sa mnom proputovao cijeli svijet.
Što Mu to trebamo dati i što trebamo uzeti od Njega? Ako je on Bog, što je to što On uzima od nas? On kaže: „Vi imate šest osobina, a ja samo dvije, dajte mi neke od njih. Mogu vam dati mir uma, mogu vam dati blaženstvo. Vi meni dajte: ljutnju, želje, pohlepu, oholost, vezanost, ljubomoru.
Ovdje smo došli da bismo se tih osobina polako oslobodili, ali Mu ne možemo dati sve odjedanput. Predajemo mu jednu po jednu osobinu. Moramo se dogovoriti s Njim. Svami je jedanput rekao:“Ni vaša majka ne bi uzela sve ono loše što imate, ali ja sam Univerzalna Majka. Pitajte svoju majku: „Ja u sebi imam 50% pohlepe, majko, hoćeš li to uzeti od mene? Vidjet ćete hoće li to učiniti.
Trebamo Mu ponuditi jedan postotak te osobine, i On će to uzeti.
Poklonik je onaj koji u srcu - hridaya nosi Boga. Na ovom hodočašću trebamo Mu reći: „Ne mogu Ti odjednom dati 100% svojih negativnosti.“ Možemo mu reći: „Svami, dajem ti 20% svoje ljutnje, 27% svoje oholosti, 20% vezanosti, i vidjet ćete da ćete postepeno postajati sve lakši i lakši, i na kraju ćete postati sam Svami! Onda više nećete morati dolaziti ovamo. On je uvijek s vama. Možete uživati u tom bezobličju. To je svrha vašeg putovanja.
Dat ću vam tri primjera za to. Vjerujem da je dobro davati primjere kako biste bolje razumjeli. Ovdje dolaze mnogi ljudi. Svi koji dođu imaju velike liste s popisima što trebaju kupiti. Došao je jedan student iz Kanade. Sjedio je u redu za daršan. Imao je u ruci veliku kuvertu. Navečer, poslije daršana, roditelji su ga poslali k meni. Došao je s tom velikom kuvertom. Pitao sam ga, „Gospodine, što je ovo? Odgovorio je da je to jedno malo pismo u velikoj kuverti. Pitao sam ga zašto mu treba tako velika kuverta za tako malo pismo. Rekao mi je: „To je jedini način da se privuče pažnja Saija. Kada vidi tako veliko pismo, On će misliti da ima nešto važno u njemu pa će brzo doći do mene i uzeti ga!“ Pitao sam ga: „Koliko imaš godina?“ Odgovorio je: „Sedamnaest.“ Rekao sam: „O, sa sedamnaest godina želiš se igrati s Avatarom! Samo se ti igraj.“
Na kraju boravka došao mi je ispričati što se dogodilo. Tjedan dana držao je to pismo. Svami mu je prišao, pogledao pismo i otišao. Jedan dan mu je prišao, protrljao pismo i vratio natrag uz poruku: „Zadrži ga.“ To isto se ponovilo još dva puta.
Nakon tjedan dana došao je do mene i rekao: „Moram se vratiti u Kanadu, a Svami nije uzeo moje pismo.“ Rekao sam: „Sa sedamnaest godina imaš želju da se igraš s Njim i zato se On igra s tobom.“ Pogledao sam njegovu kuvertu i rekao: „Možda je Svami uzeo pismo, otvori kuvertu i pogledaj.“ „Kako to mislite da ga je uzeo, zar iz zalijepljene kuverte?“Rekao sam: „Pogledaj!Odlaziš sutra, možda je bolje da ga sad otvoriš.“ I doista, pismo je nestalo iz zalijepljene kuverte. Mladić je rekao: „Ja sam Ga pokušao prevariti ,a On je da ja i ne znam, uzeo pismo.“ To je bila prekretnica za tog mladića. Plakao je od ushićenja i sreće. Eto kakvi smo mi poklonici. Ne znamo zašto dolazimo. Ne znamo tko je uistinu On, a pokušavamo se igrati s nekim tko nam želi dati oslobođenje.
Evo drugog primjera. Jedan moj blizak prijatelj, vrlo bogat čovjek, industrijalac, napisao je Svamiju pismo. Pitao me da li će ga Svami uzeti. Odgovorio sam mu da ako bude imao sreće, hoće. „Što misliš, hoću li dobiti intervju?“, pitao je. Odgovorio sam: „Ako budeš imao sreće, dobit ćeš ga.“ Rekao mi je da ima nešto hitno za raspraviti sa Svamijem. Rekao sam mu da, svi koji dolaze ovamo, imaju nešto veoma važno raspraviti sa Svamijem. On je veliki indusrijalac iz Velike Britanije.
Dobio je mjesto na verandi, Svami mu je prišao i rekao: „Idi.“ Pozvao ga je na intervju. Nakon 40 minuta provedenih na intervjuu, izašao je van, došao do mene i rekao: „Svami me je pitao, što želim, a ja sam mu rekao da želim mnogo novca kako bih mogao raditi sevu s tim novcem.“ Obratite pažnju na želju koju je izrazio: „Želim puno novaca i želim služiti.“ Drugim riječima želi raditi sevu, ali da ju Svami financira!
Svami mu je tri puta rekao.“Blagoslovit ću te.“
Prijatelj mi je rekao da ostaje ovdje još mjesec dana i prije odlaska će mu Svami dati gomilu novca. Dva dana prije odlaska došao mi je ponovno i rekao: „Svami mi je obećao dati novac, približava se vrijeme mog odlaska, a ja još ništa nisam dobio.“
Svami često radi neke stvari u zadnji čas. Kada netko odlazi i već naruči taksi, On ga pozove na intervju! Onda zna reći: „Odgodi put i vrati kartu.“ Moj prijatelj se nadao nečemu takvom.
U jednom spontanom razgovoru, upitao sam ga što je radio tih 28 dana u ašramu. Odgovorio je da je radio sevu u Sjevernoindijskoj kantini. „Pitao sam:“Kakvu si to sevu radio?Jesi li prao posuđe ondje?“ Egoistični industrijalac je odgovorio:“Što ti misliš tko sam ja, zar bih ja prao posuđe?. Ja sam radio na blagajni.“ Pitao sam: „Kada si otišao tamo?“ „Odmah poslije intervjua“, rekao je. Otišao je u kantinu i odmah dobio taj posao. Rekao sam mu: „Pa da, to je to. Svami ti je dao novac, puno novca. Svaki dan si primao i davao puno novca. Svaki dan ti je kroz ruke prolazilo više od 14.000 rupija. Ako to pomnožiš s 28 dana, koliko si radio u kantini, vidjet ćeš da je to gomila novca s kojim si radio sevu! Već si bogat !!! Svami ovdje hrani sva okolna sela, daje besplatno obrazovanje, vodu i zdravstvenu zaštitu i umjesto da dođeš ovdje i budeš dio tog služenja, ti tražiš od Svamija novac kojim bi ti nešto posebno služio.“
To mi radimo, braćo i sestre. Podcjenjujemo ovog Gospoda. Mislimo da je On u invalidskim kolicima. Da vam odmah kažem, nije On u invalidskim kolicima, nikada ga nisam vidio u invalidskim kolicima, On je u stolcu iz automobila.
Invalidska kolica imaju velike kotače i asociraju na bolnicu. Njegov stolac u kojem sjedi ima male kotače i asociraju na luksuz. On polako izlazi iz automobila i kreće se okolo. Davno nam je rekao za sve što se sada događa. Rekao je: „Ono što vidite svojim golim okom, nemojte misliti da je to stvarnost. Da biste razumjeli što se krije iza zavjese, pođite sa mnom. Nemojte se opuštati, nemate vremena za opuštanje.“ Dakle, mi ne dolazimo ovamo da Ga istražujemo, mi dolazimo da Ga slijedimo.
Evo i trećeg primjera. Sigurno ste čuli za Ravi Shankara. On je bio ovdje 28. travnja 2008.g. Došao je ovdje na odmor. Intervju je trajao 45 minuta. Izašao je i rekao:“Sreo sam mudrace s Himalaja, ali ono što se dogodilo u sobi za intervju, nikada nisam doživio. Takav mir nikada nisam spoznao.“
Ravi Shankara, koji vodi pokret i uči ljude kako da žive, došao je kod Svamija da sazna kako da se živi. Sljedeći put kada je došao, Svami je s njim razgovarao na tamilskom jeziku (jeziku kojim se govori u južnoj Indiji). Došao je s velikom pratnjom i Svami je svima dao padanamaskar. Kada je Svami otišao, Ravi Shankara je pogledao sve nas pogledom punim oduševljenja i zadovoljstva. Ono što vam želim kazati jest: „Vi ste ovdje došli na hodočašće. Ispričao sam vam priče o tri različite osobe koje su došle na hodočašće i svi su dobili točno ono što su željeli. Jedino je Ravi Shankara znao zašto dolazi.
Ako vas pitam, volite li Svamija ili da li vam se Svami sviđa, svi ćete reći da Ga volite. Ipak moram reći, s dužnim poštovanjem, da mi ne volimo Svamija, nego nam se On sviđa. Kada bismo voljeli Svamija, onda bismo sve ono što On učini ili kaže prihvatili bez pogovora. Svi smo mi heroji kada je teorija u pitanju, a nula kada to trebamo primijeniti u praksi. Svami kaže: „Odustanite od svoje negativnosti, uzmite moju pozitivnost i primijenite je. Neka vaša okolina u kojoj živite vidi da ste to naučili i primili od vašeg Učitelja u Indiji.“
Kakvo je to učenje o kojemu govorimo? Duhovnost znači biti u Bogu. Biti s Bogom je obrazovanje. Postojati zbog Boga znači služiti. Rekao sam vam gdje da nađemo tog Boga. Da li smo „u“, da li smo „s“ ili „zbog“ Boga.
Biti „u“ Bogu je dhyanayoga. Biti „zbog“ Boga je karmayoga. Biti „s“ Bogom je bhaktiyoga. Ali to se ne događa, zašto? Zato što nismo ozbiljno shvatili ovo putovanje.
Da zaključim. Jedan mali primjer iz svetih knjiga. Svami je 31.kolovoza.2008.god. uveo nov način pjevanja Samastah Lokah Sukhino Bhavantu. Do tada se pjevalo Lokah Samastah Sukhino Bhavantu. Svi poklonici su pitali, zašto?
Kao prvo, ne postavljamo pitanje je li nešto u redu kada to učini Učitelj. Nakon godinu dana Svami je mantru promijenio u Samastah Jiva Sukhino Bhavantu. Opet su se svi pitali, zašto? Od 20. do 27.lipnja 2009. godine., točno tjedan dana pjevala se mantra sa zamijenjenom riječju jiva. Svami je objasnio da je jiva, pojedinačna duša, isto što i deva, Bog. Tako se pjevalo tjedan dana. Sva bića i sve duše u ovom svijetu i drugim svjetovima, neka budu sretni. Koliko svjetova postoji? Sveti spisi kažu da postoje tri svijeta (Raj, Pakao i ono između – Brahma, Višnu, Mahešvara). Neki drugi sveti spisi govore da ih ima četrnaest.
Svami je jasno rekao, četrnaest svjetova se nalaze u nama. Molim vas obratite pažnju na ovo. Četrnaest svjetova je u vama. Jiva je isto što i deva. „Vi i Ja smo jedno“, kaže Svami. Kada kaže, Vi i Ja smo jedno, onda je to JEDNO za Njega. Ali mi nismo u stanju sebe uvjeriti u to. On kaže da u našem tijelu ima sedam svjetova naviše i sedam svjetova naniže (g.. Venkatesh pokazuje od mjesta gdje se nalazi grlena čakra). Dva oka, dva uha,dvije nozdrve jednog nosa, jezik koji pjeva prema glazbi našeg uma – sedam. Ispod - dvije ruke, dvije noge, anus i urinarni sustav te koža koja prekriva cijelo tijelo – sedam. Došlo je vrijeme za vas da sve ovo pročistite. Ako to možete pročistiti, postat ćete Bog. Vi već jeste Bog, ali ne možete to osvijestiti.
Svami je rekao da nam oči nisu date da gledamo kasne večernje filmove ili neke druge nepoželjne stvari nego da vidimo da smo Bog. Jedan inteligentan dječak je postavio Svamiju pitanje: „Svami, rekao si da uvijek trebamo očima vidjeti Boga. Ako idemo ukrug oko Ganeše cijelog dana, kako ćemo raditi svoj posao? Kako da provedem dnevno 24 sata s Bogom ako moram raditi, jesti, spavati... Svami je odgovorio rečenicom: „Sve što vidiš, sve što dodirneš, sve koje sretneš – sve je Bog. Bog je oko vas, ispod vas, iznad vas, posvuda, sveprožimajući (Višnu – onaj koji je sve prožima). Zašto su vam dane uši? Ne da biste slušali ogovaranje. Slušajte kirtane i priče o Bogu.
Ove dvije predivne noge koje sam vam dao nisu vam date zato da idete u pub i da pijete s drugima, već su vam date da u molitvi idete oko hrama. Ove ruke koje sam vam dao nisu vam date da nekome šaljete poljupce, nisu vam čak date ni zato da sebi spravljate hranu. To je samo dio posla koji trebate raditi. One su vam date da ih sklopite pred Bogom.“ (tom gestom simbolično i sve organe predajemo Bogu). Svrha vašeg hodočašća i putovanja je da spoznate da Ja sam On. Od ja ka mi.
Ljudi iz svih ovih zemalja (Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Slovenije i Makedonije) otišli su od svojih obitelji (neki su i došli s njom), sjeli u avion i stigli ovamo. Zašto? Svoje putovanje započinjemo sami. Ne znamo kamo idemo, ali sve što ja mogu reći jest da sam kroz svoju majku došao od Boga. Na hodočašće krećemo kao pojedinci, zajedno radimo da bismo na kraju dostigli Njega. To je moguće jedino ako pročistimo svoja čula. Kada se sedam dana pjevala mantra Samastah Jiva Sukhino Bhavantu, tu zadnju večer Svami je rekao: NISU SPREMNI. Vratit ćemo se kada budu spremni. A mi smo spremni reći: „Ja sam Ti, Svami. Ja sam Bog!“
Ovo putovanje sa Svamijem ima zagarantiran ishod. Svi ćemo mi jednoga dana biti oslobođeni, ali se moramo podesiti na Njegovu vibraciju. Mi volimo Svamija, obožavamo Ga, bar tako kažemo, ali ubijamo Njegovu poruku! Ubijamo je zato što je nismo u stanju slijediti. Ako ne primjenjujemo Njegove poruke, mi ih ubijamo. To se događa u životu svakog Avatara. Zato vas molim, braćo i sestre, budite ozbiljni u svojoj sadhani.
Već ste jako blagoslovljeni. Svakog dana gledam programe koje priređuju poklonici. Od onoga kome je nešto dano, mnogo se i očekuje. Nešto se od vas očekuje. Ne trebate to Njemu dati, nego kada se vratite svojim kućama. Po meni za uspjeh je potrebno 80% našeg truda i 20% božanske milosti.
Bog će biti jako, jako sretan ako ga ne uznemiravamo. Ako zna da ulažemo trud, On će nam neprekidno pomagati. Dakle, putovanje koje ste započeli kao pojedinci, koje ste zajednički ostvarili, sada počinje. Želim vam sve najbolje. Molim se, ali i mi svi zajedno Njemu da se stopimo jednog dana s Njim.

Jai Sai Ram

prema tonskom zapisu Zdenke Andrin uredila Vesna Ćuk