Vatra simbolizira stvaranje, rođenje, početak, iskonsko svjetlo, radost, božanski element ili element koji su ljudi oduvijek obožavali. Nakon što prebrodi misterije noći, čovjek je uvijek ushićen kada ugled svjetlo dana, te kada ga ugrije sunčeva vatra.

No vatra je i razorna, budući da sve spaljuje i uništava. Naši su preci tu dvojakost uočili već odavno, pa su vatru smatrali i simbolom dobra i simbolom zla.

VATRA BOGOVA - Ljudima u prošlosti nisu bili potrebni znanstveni instrumenti kako bi procijenili i shvatili prednosti i opasnosti vatre. Njihov je opstanak ovisio o dnevnome svjetlu i o vatrenome planetu (ili sunčevu kotaču) koji je bio njegov uzrok i posljedica, kao i o svjetlu i toplini koje je pružala vatra. No naučili su i kako se čuvati vatre koja se s neba ponekad spuštala u obliku munje, budući da su vjerovali da bogovi, kada žele kazniti smrtnike, svoje nezadovoljstvo, neslaganje i ljutnju iskazuju pomoću takvih nebeskih vatri. I Zemlja je iz svojih planina rigala vatru, i upravo je vatrenim prstom, u krateru vulkana, Bog na pločama Zakona ispisao Deset zapovijedi te ih očitovao Mojsiju. Vatra je stoga načelo života, otkrivenja, prosvjetljenja i očišćenja, ali i strasti i uništenja. Vatra blista u raju, no gori i u paklu. Daje život, ali ga također uzima i pretvara u pepeo.

HEFEST, PROMETEJ I MITOLOŠKE VATRE

U grčkoj je mitologiji Hefest (rimski bog Vulkan) bio sin Zeusa (Jupitera) i Here (Junona). Bio je bog vatre i kovačkih vještina koji je vladao vulkanskim vatrama. Kao vješt kovač, bogovima je izrađivao oružje, a osim toga je iz ilovače stvorio i prvu ženu, Pandoru, kao božju kaznu ljudima što koriste vatru koju je, bez Hefestova znanja, Titanov sin Prometej ukrao iz božje kovačnice i dao ljudima. Budući je ukrao božansku vatru, do tada namijenjenu samo bogovima, ali isključivo s ciljem da pomogne ljudima, Prometeja su smatrali dobročiniteljem čovječanstva. No bogovi nisu bili nimalo oduševljeni, pa je Zeus za kaznu Prometeja dao okovati u okove koje je iskovao Hefest i prikovao Prometeja za stijenu. Zeus je naredio da mu orao dovijeka kljuca jetru (koja se svakog dana obnavljala).

U Prometejevoj su kazni sadržana dva simbola vezana uz vatru. Prvi je orao, solarna ptica povezana i s udarom groma, glasnik bogova i nositelj nebeske vatre. Drugi je jetra, koju se smatralo sjedištem duše, ili još preciznije, organom koji dušu koja osigurava iskru života povezuje s tijelom kojem daje život. Jetra je tako sjedište vatre duhovnih strasti. Hebrejska riječ CAVED ("jetra") osim što označava "težinu" i "teret", znači i "bogatstvo" i "snagu", u smislu božanske snage.

PODRIJETLO RIJEČI VATRA

Prevoditelji Biblije i liječnici koristili su latinsku riječ IGNIS ("vatra") za prijevod grčke riječi PUR. Obje riječi nalazimo i u suvremenim engleskim riječima povezanima s vatrom. Npr. korijen ignis nalazimo u riječima "ignite", "ignition" i "igneous" ("zapaliti, paljenje, vatren"), dok korijen PUR nalazimo u izrazima "pirotehnika" ili "piromanija", tj. u većini riječi koje počinju prefiksom "piro-". Engleska riječ FIRE ("vatra") potječe i od grčkog PUR, preko staronjemačkog FUIR, staronordijskog FUR, starosaskog FUIR i staroengleskog fyr. Prikazi vatre obuhvaćaju raspon od ugodne topline dobre i blagotvorne vatre s ognjišta, sve do požara ili paljenja, izraženih latinskom riječju IGNIS, koja se koristila i za označavanje vatre na pogrebnoj lomači (tj. pročišćenje kroz uništenje, dobro koje se postiže posredstvom zla). Zanimljivo je, iako pomalo zbunjuje, da se latinska riječ FOCUS ("ognjište") koristila i za vatru na oltaru, ali i za lomaču.

BOGOVI I OBILJEŽJA VATRE

Gibil je bio sumerski bog svjetla i vatre, dok je Moloh bio kanaanski bog vatre u drevnoj Palestini. U mazdaističkoj Perziji, Atar je bio duh vatre i vatreni bog koji se mogao zagledati u unutrašnjost ljudskoga srca. Njegov je hram bio poznat pod imenom "Zaratustrina Kaaba". Prema hinduskoj tradiciji, Agni je vatreni bog, ali i vatra sunca, sumnja i ognjišta, Surya je sunce i bog-sunce, Indra je glavno vedsko božanstvo čije su oružje bili munja i grom, dok je Brahma, vrhovni bog, izjednačen s vatrom. U grčkoj i rimskoj mitologiji, Hestija i Vesta bile su božice ognjišta, dok su nijhove svećenice - u Rimu su to bile vestalke - bile čuvarice ognja.

Piromantija je sposobnost proricanja - iščitavanje znakova ili sudbine - iz vatre ili plamenta.

Daždevnjak je bio mitski gmaz koji je navodno živio u vatri. BAio je čuvar plamenta i prikaz zmaja, simbola praiskonske snage, iskre života, božanske vatre.

U Rimu i državama sjeverne Europe, a osobito u Europi tijekom inkvizicije, krivnja ili nevinost dokazivali su se sudom vatre. Optuženik je u ruci morao držati usijani željezni štap; ako bi mu spalio ruku, do je "dokazivalo" njegovu krivnju, pa ga se, shodno tome, i osuđivalo.

Smatra se i da su ivanjski krijesovi koji se pale 24. lipnja pučkoga podrijetla, te da potječu od vatra plodnosti i čišćenja koje su se palile na dan ljetnoga solsticija (21. lipnja). Krijes se u čast bogova palio ili prije žetve, kako bi se bogovima zahvalilo za sve obilje, ili pak nakon žetve, kako bi se zemlja pročistila.

(D. Colin: Rječnik simbola, mitova i legendi)