6057. BOG KAO ČOVJEK

Uistinu ljudska ideja o Bogu (ili ‘u svezi Boga’), je ideja o Bogo-Čovjeku. Da je to tako se može jasno vidjeti iz slijedećih okolnosti:

(1)    Da svatko, u drugom životu, sebi predstavlja Boga kao Čovjeka; posebice dobri ljudi, ali također i zli. To je bilo istraženo (ili ‘to se istražilo’), u slučaju (= na primjeru) mnogih, koji su, u svijetu, stvorili (entertained) ideju o Bogu kao o nečemu nevidljivom, ili kao o nečemu duhovnom, tako reći zračnom (aerial), na velikoj udaljenosti ispred njihovih očiju. Ali, ipak, sve te iste osobe, u drugom životu vide Boga kao Čovjeka. Istražilo se i otkrilo da je to tako (= da stvari tako stoje): to je zbog toga što je ta ideja (ukorijenjena) u čovjekovom duhu. Postoje mnoge stvari u čovjekovom duhu za koje čovjek (i/ni) ne zna da su tamo, poput duhovnog govora, ideje o prostoru, i mnogih drugih. Iz ovih činjenica slijedi, kako je ideja o Bogu kao o Čovjeku, ideja koja je duboko ukorijenjena u duhu svakog pojedinačnog čovjeka.

(2)    Ali ta ideja je u svijetu bila uništena kod onih koji su počeli razmišljati o Tri (Božanske) Osobe, i odvajati Gospodinovo Ljudsko od njih, radeći tako za sebe tri nevidljiva Boga

(3)    [što je očigledno/kako se vidi], također (misli se na to da ljudi na zemlji za sebe izmišljaju ideju o tri nevidljiva Boga), iz ideje duhova koji kažu da je Bog kao nešto zračno, ili magličasto, bilo svijetlo bilo tamno.

(4)    [Prijašnja ideja] je uništena (misli se na ideju da Bog jeste Čovjek), također, kod onih koji sve pripisuju prirodi, i posljedično tome ništa Božanstvu; ti, u duhovnom svijetu, također, za sebe stvaraju bogove od svih koji se ističu u moći, ali/iako ih ipak cijene (samo) kao ljude.

(5)    Djeca, jednostavni/prosti ljudi (= neuk narod), žene, u riječi svi oni koji nisu uništili tu ideju (u sebi) iz gore spomenutih razloga, imaju ideju o Bogu kao o Čovjeku

(6)    Ista ideja ostaje kod svih pogana, posebice kod Afrikanaca, koji ne mogu zamisliti Boga koji nije Čovjek

(7)    Istu ideju su imali i drevni ljudi, prije i poslije Abrahamova doba; oni su vidjeli Boga kao Čovjeka, i zvali su Ga Jehova i Stvoritelj Svemira

(8)    Ta ideja je postojala i kod pogana u drevnim vremenima, koji su priznavali mnoštvo bogova od kojih su svi bili ljudi; - u svezi kojih pogledajte u Riječi na mjestima gdje se spominju.

(9)    Također i kod svih Grka i Talijana; odatle Božanske karakteristike od kojih njihovi Bogovi, - Jupiter, Apolo, Venera, itd., koji su svi ljudi, vuku/imaju svoje početke.

(10)   Isto tako stanovnici drugih planeta, u svezi čega pogledaj moju brošuru*

(11)   Papisti, također, u tome što su voljni obožavati Papu, i spoznati u njemu Božansku moć – i (po tome što) ljube njegove otiske stopala – i u tome da su voljni obožavati svece kao Bogove.

(12)   Razlog da je to tako, je od upliva sa nebesa, kojeg prima svaki duh; jer nebo je Božansko u Ljudskoj formi; zbog čega nitko ne može biti anđeo nebeski bez te ideje o Bogu; na osnovu čega je Gospodin priznat/spoznat, čak i od strane pogana.

*Radi se o knjižici ‘Planete u Svemiru’

6061. IDEJA O BOGU KAO ČOVJEKU. ZINZENDORF

Među duhovima se odvijala diskusija o tome da li je u čovjeku/a usađeno da na Boga gleda kao na Čovjeka. Neki su (od duhova) rekli, kako oni (ljudi a sada duhovi) koji su, (za života) u svijetu, u svojim mislima gledali na (= zamišljali) Boga kao na mali oblačić, ili kao na svjetlo, ili kao na ono što je najunutarnije u prirodi, nisu (nakon smrti) u stanju gledati na Boga kao na Čovjeka. Zbog čega je to bilo isprobano sa nekima a također, jednom, sa Zinzendorfom, i jednim starješinom Moravske zajednice; i jedan i drugi su, (za života) u svijetu, gledali na Njega (= Boga), u svojim mislima (in the sight of the thought), kao na nešto oblačku-nalik (cloudy). (Nakon toga su) bili uvedeni u njihovo duhovno stanje; i onda su (znači iz tog duhovnog stanja) istraživali gdje je bio Bog Otac, i pri tome/onda nisu zamišljali ništa drugo osim da Ga vide/gledaju kao Čovjeka; a kada su se ‘vratili’ u svoje prirodno stanje sa mnom, oni su Ga (opet) smatrali (= zamišljali, vidjeli) kao nešto oblačku-nalik. Otud/tako su bili uvjereni da je u čovjekovom duhu ukorijenjeno da na Boga gleda kao na čovjeka.

Zinzendorfu su prišli neki od pogana u zapadnoj Indiji, sa kojima je on tamo razgovarao. On je sa njima govorio o Bogu, govoreći, tada, kako je Bog poslao Svog Sina, koji nas je spasio od pakla. Oni su povjerovali u to, pošto su imali ideju o Bogu kao o Čovjeku; ali, kada su sada bili okupljeni zajedno u duhovnom svijetu, oni su uvidjeli da je on imao ideju o Bogu, kao biću, tako reći, u oblaku. Zapanjeni time, oni rekoše: ‘Što je to? Ti ne razmišljaš o Bogu kao o Čovjeku? dok su ranije, dok je sa njima razgovarao o Gospodinu, oni vjerovali da je on mislio o Bogu kao o Čovjeku.

www.akademijavjecnogproljeca.org