DUŠO LJUBLJENA, PREKO OVE PAKLENE PROVALIJE MORAŠ PROĆI DA BI OČVRSNULA
Gospodine Bože, ljubim Te i kajem se, oprosti mi...
Mir tebi, dušo. Dah moga MIRA i moje SVETE ljubavi na tebi počiva.
Ne boj se prići mi. Ne boj se nanovo započeti zbog svoga pada. Dijete ljubljeno, najlakše je pasti i stotinu puta na dan, ali je ipak najteže ustati, zamoliti Me za oproštenje i pomoć i krenuti iznova.
Svaki tvoj dan dušo ljubljena novi je početak u tvom životu. Svaki tvoj dan započinje novu stranicu, novo poglavlje samo onda ako odvažno, s pouzdanjem u svoga Boga, kreneš naprijed.
Ne boj se. Ja Bog sam na tvojoj strani. Ja Bog sam na strani pravednosti i ljubavi, na strani dobrote i mira. Iako sada vrlo često posrćeš i padaš, znaj samo jedno, da su te tvoje slabosti, ti tvoji padovi samo lamatanje rukama po zraku u odnosu na prave opačine ove generacije, ovoga naraštaja.
Kćeri ljubljena, ne brini se tjeskobno zbog stanja svoje duše i zbog toga što sada ne možeš moliti. Ta reci mi, nije li svaki tvoj korak i pokret tijela jedna molitva, jedna divna, veličanstvena molitva predana i prikazana svome Bogu, ali samo ako je ta molitva u Mome naumu, tj. ako je posve svjesno srcem predaš u Moje nakane. Ti uistinu misliš da sam Ja kao žandar, te jedva čekam tvoj posrtaj ili pak tvoju krivo izgovorenu riječ.
Dušo ljubljena, preko ove paklene provalije moraš proći da bi očvrsnula i ojačala duhom i dušom, da bi (koji milimetar) bila snažnija za nove zadaće, za nove kušnje i poteškoće.
Ono za čime si svojevremeno čeznula a čezneš još uvijek sada, nije od važnosti za tvoj duhovni opstanak. (Čeznula sam za pravim duhovnikom koji će moći i htjeti ispravno razumjeti cijelu ovu situaciju.)
Svoje srce vini prema Meni i zagledaj se u zjenice Mojih očiju i to će biti dosta. U jednom bljesku Božanske milosti tvoja će duša od toga pogleda biti zadojena novom nadnaravnom snagom iz Moga izvora.
Cjelivam te Cjelovom Mira. Radi sa mnom!
(23. srpnja 1998.)