Vedska literatura je najstariji izvor znanja u svijetu, zapisana je prije više od 5.000 godina. Ta raznica duhovne i materijalne kulture tisućljećima se prenosila s koljena na koljeno usmenim putem sve dok je grupa mudraca predvođenih Srila Vyasadevom nije zapisala na palmino lišće u dijelu svijeta kojega danas nazivamo Indijom. Vede koje se sastoje od mnogo različitih grana znanosti, zapisane su na sanskrtskom jeziku i do današnjeg dana predstavljaju najobimniju zbirku tekstova duhovnog i svjetovnog sadržaja. Mnogi ljudi koji su čuli nešto o vedama, pripisuju im uglavnom samo religijski karakter. Međutim, vedsko znanje ne obuhvaća samo filozofiju i duhovnu znanost, već i fiziku, psihologiju, medicinu, umjetnost, arhitekturu, astronomiju, astrologiju, povijest, sociologiju ... pa čak i kulinarstvo, te borilačke vještine. Da bi očuvao mudrost vedske književnosti u svom izvornom obliku, za čitatelje današnjice i buduće naraštaje, kao i da bi popularizirao vjerodostojnu duhovnu znanost - Srila A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada (1896-1977), osnovao je 1966. godine ISKCON (International Society for Krishna Consciousness). Treba naglasiti da svjesnost Krišne nije ni u kojem slučaju neka religija koja se bori za nadmoć nad drugim religijama, već je to duhovni kulturni pokret za čitavo čovječanstvo. Znajući da nedostatak duhovnemudrosti konačno rezultira ratovima, nasiljem, zagađenjem životne sredine i uništenjem međuljudskih odnosa, ISKCON-ov glavni cilj je uzdizanje ljudske svjesnosti sa materijalne na duhovnu razinu.

- nastavlja se -