Ljudsko biće je Svemir u malome. Sve što nalazimo u kozmosu, može se naći unutar svake individue i svi principi koji važe za Svemir, važe i za pojedinca. Kundalini je božanska, kozmička energija, čije buđenje i stapanje s aktivnim principom, Shakti, dovodi do uvida u Realnost, krajnju Istinu oko nas, koja u "normalnom" stanju svijesti krije svoju tajnu, vješto nas vežući uz prolazne želje svijeta koji neminovno moramo napustiti.

Prema tantričkoj je filozofiji cijeli Svemir manifestacija čiste svijesti. Kako kaže Swami Rama, ta se svijest dijeli na dva aspekta. Jedan zadržava statičku kvalitetu i ostaje identificiran s nemanifestiranom sviješću. U Tantri se ta kvaliteta zove Shiva, muški princip. Drugi je dio ovog polariteta dinamičan, energičan i kreativni aspekt kojeg zovu Shakti, velika Majka Svemira, jer su od nje svi oblici rođeni.

Sri Siddheshwar Baba jedan je od, po meni, autentičnih indijskih gurua koji je prošao sve faze do Prosvjetljenja na osobito dramatičan način, što do u detalje opisuje u svojim knjigama. Nekada, dok je još radio na svojoj magistarskog tezi iz područja edukacije zvao se B. S. Goel, a kasnije je uzeo duhovno ime, Sri Siddheshwar Baba.

"... Još 1964. godine imao sam težak napad depresije. Potpuno me obuzela. Sjetio sam se da sam ranije radio neke joga vježbe i pranajamu (osobite tehnike disanja u jogi op.a.) i tada osjetio navalu vrućine koja je krenula od dna kičme i završila na tjemenu. Sada su odnekuda došli strahovi i moj je život postao istinski Pakao. Takva je iskustva jednostavno nemoguće pretočiti u riječi. Nije mi odgovaralo ni društvo ni osama, ni gladovanje ni hrana, ni spavanje ni buđenje. Mnome je cijelo vrijeme vladao osjećaj depresije i nemira...". Time je kod kasnijeg doktora humanističkih znanosti i tadašnjeg poklonika marksizma i Freuda započeo proces podizanja spomenute životne sile kundalini, koja, po indijskoj tradiciji, treba, da bismo završili svoju duhovnu evoluciju na Zemlji, putovati kroz sedam energetskih točaka na tijelu, nazvanih čakrama.

Neki te čakre opisuju kao svojevrsne vrtloge energije koji se uspinjanjem sile kundalini po centralnom kanalu ubrzavaju i iz svijesti eliminiraju samskare, utiske prošlih života i, općenito, sve one tragove u ljudskoj svijesti koje Maharishi podrazumijeva kada govori o stresu. Kad su čakre blokirane i energija u njima stagnira, vrtloženje se poremeti ili čak uzme smjer obrnuto od kazaljke na satu, dok kod težih bolesti dolazi do težeg iskrivljenja vrtloga. Svaka od čakri, kad ju sila na svom uzlaznom putu aktivira, reagira na različite načine. Ako se u potpunosti "otvori", praktikant obično ima iskustvo nekih neuobičajenih sposobnosti ili moći, a ako je takav proces zbog kriva prakticiranja neke tehnike nepotpun, to rezultira sasvim određenim problemima. Prije no što nastavim opisivati put kojim je do zadnje stanice, Sahasrar čakre, dospio Sri Siddheshwar Baba, evo ukratko prikaza čakri i simptoma po kojima možemo vidjeti je li se neka od njih aktivirala i u nas.



Obzirom da postoje stanovite, manje razlike u opisima tih iskustava, ovdje napominjem da je riječ o opisima koje mi je dao veliki indijski mistik Sri Shivabalayogi Maharaj, kad sam koju godinu prije no što je napustio tijelo, bio u njegovu hramu nadomak grada Bangalorea. Treba napomenuti da ovdje govorimo o kundalini aspektu sile Kundalini Shakti, onom dijelu koji je, kako to jogiji kažu, tri i pola puta omotan oko donjeg dijela kralješnice. Dakako, nije riječ o fizičkome tijelu, već drugim, energetskim tijelima, koja lokacijom odgovaraju dijelovima fizičkog tijela, koje ćemo u opisima spominjati.

Um obična čovjeka, kako je to govorio Shivabalayogi, "boravi" u tri prva, donja energetska centra i u načelu ne pokazuje duhovne aspiracije, već je sasvim zaokupljen materijalističkim, svjetovnim željama. Međutim, kad se jednom iz najniže čakre pokrene uspavana kundalini, dakle aktivira se prva, tzv. Muladhara čakra, obično u čovjeku naglo raste jaka želja za intenziviranjem sadhane, duhovne prakse. Često se događa da za vrijeme vježbi koncentracije ima vizije božanstva kome je osobito sklon ili čiju mantru koristi. Muladhara čakra se inače nalazi između analnog otvora i testisa, dakako kad je u pitanju muškarac.

“Kundalini je božanska, kozmička energija, čije buđenje i stapanje s aktivnim principom, Shakti, dovodi do uvida u Realnost, krajnju Istinu oko nas, koja u "normalnom" stanju svijesti krije svoju tajnu, vješto nas vežući uz prolazne želje svijeta koji neminovno moramo napustiti”

Kundalini se budi spontano (kod žena katkada za vrijeme poroda, op.a.), predanošću Bogu, ponavljanjem mantri i različitim tehnikama joge, te shaktipatom, dodirom gurua. Zgodna, a manje poznata praksa, vezana je uz ljudski jezik. S jedne strane, jezik je zanimljiv jer svaku misao popratimo nesvjesnim micanjem mišića u ovom organu, kojeg je najteže opustiti. Teoretski, potpunom relaksacijom jezika došli bismo do stanja bez misli, koje je od bitne važnosti na putu joge. Koncentriramo li se, pak, na razne dijelove jezika, to će se odraziti na našu svijest. Sažimanje pažnje na korijen jezika dovodi do buđenja kundalini, ali i sposobnosti slušanja "božanskog zvuka". Koncentracija na vrh jezika dovodi do iskustva okusa "božanskog nektara", koji Kirpal Singh poistovjećuje s manom iz Biblije, dok savršeno svođenje pažnje na sredinu jezika razvija u praktikanta moć "božanskog dodira". Usput rečeno, koncentracija na vrh nosa razvija "božanski njuh" i naziva se varta siddhi.

Swadhisthana čakra se nalazi na kičmenom stubu, otprilike u visini genitalija. Znak da se probudila ova čakra, najčešće je osjećaj stalnog nemira i želje da se lunja od mjesta do mjesta, odnosno da se bude u stalnom "movingu". Ponekad se javlja neutaživa glad, a nerijetko nastupa depresija, jer se ugodna i zanimljiva iskustva, koja je praktikant imao ranije, mogu izgubiti. Nemoć smirivanja uma se može prevladati jedino redovitom praksom, koja katkada podrazumijeva produljivanje dnevne prakse koncentracije.

Kad se upornim prakticiranjem aktivira Manipura čakra, jogi počinje imati iskustva savršene koncentracije, odnosno samadhija. Nalazi se na kičmenom stubu, u visini pupka. Uskoro mu za postizanje ovog stanja bez misli, dakle potpuna umirenja duha, treba svega par trenutaka. Prvi se puta počinju manifestirati neobične moći poput, recimo, mogućnosti materijalizacije na daljinu. Prepreka daljnjem razvoju je osjećaj ponosa i taštine, koji se kod jogija javlja. On osjeća potrebu pokazivati drugima što može, a to dovodi do smanjenja njegove predanosti i poniznosti, pa tako može zaglaviti u svom duhovnom razvoju prema višim nivoima svijesti. Jedini način da se taj razvoj nastavi, jest odricanje od svake moći koja se na putu javi. Ova čakra, kao i prethodna, Swadhisthana, prema nekim autorima igra presudnu ulogu u onome što zovemo duševnim zdravljem. Neugodni sadržaji iz nesvjesnog mogu se, ako ih imamo tamo pohranjene u prevelikim količinama, probuditi takvom silinom da mogu dovesti do ludila. Sri Siddheshwar Baba upozorava na misli koje se tijekom meditacije javljaju, a ne mogu se kontrolirati, ma kako bile abnormalne ili neugodne. U jogi postoje tehnike disanja i položaji tijela, tzv. asane, koji pomažu pročišćavanju energetskih kanalića na ljudskom tijelu, zvanih nadi, čime se olakšavaju tegobe koje moramo iskusiti na putu duhovna razvoja. No, ništa ne pruža garanciju da nećemo pasti kao žrtve iluzija koje stvara naš um, a one će biti osobito realne ako se kundalini neće podizati prema višim centrima u cjelini, već će to biti, kao što sam to saznao iz usta Swami Narayananade, parcijalno.

Javlja se nešto tipično, što opisuje i Sri Siddheshwar Baba. Čovjek počinje vjerovati da je duhovno napredovao vrlo visoko i počinje izigravati gurua, spiritualnog učitelja, tvrdeći da ima osobite moći, putuje po "višim nivoima", mentalno kontaktira majstore s viših razina egzistencije, vidovit je, jer mu je "... otvoreno treće oko...", te može iscjeljivati, koristeći spiritualne ili, kako neki to kažu, "božanske" energije.

“Neugodni sadržaji iz nesvjesnog mogu se, ako ih imamo tamo pohranjene u prevelikim količinama, probuditi takvom silinom da mogu dovesti do ludila”

Živimo u vremenu za koje neki mistici tvrde da je karakterizirano pojačanom aktivnosti u nižim čakrama. Prema Siddheshwar Babi, većina je današnjih ljudi predominantno u Manipura čakri, dok Satyananda Saraswati tvrdi da se u ovom vremenu kod ljudi spontano razvija Anahata čakra, bez obzira je li se oni bave nekom duhovnom praksom ili ne. Dakle, parcijalno podizanje Kundalini Shakti može biti spontano i kod osoba koje se ne bave nikakvom meditacijom. Kod osobe s koja dođe u takvu situaciju dolazi do vrlo opasnog fantaziranja, kojim se u zabludu dovodi one koji traže autentično duhovno učenje, koje može prenijeti samo netko tko je došao do kraja tog puta. A takvi su izuzetno rijetki. Oni kojima je "treće oko", odnosno šesti centar ili Ajna čakra, otvorena, nikada drugima ne govore o njihovoj budućnosti niti se bave drugim vrstama vradžbina. Osobe koje pate od ovakva poremećaja u duhovnu razvoju, nerijetko imaju snažan osjećaj vlastite veličine i važnosti, uvjeravaju ljude oko sebe u svoju karizmu, osnivaju sekte i izmišljaju rituale koji su katkada samo izraz njihove seksualne frustracije i taštine, zasnovane na iluziji i gluposti drugih.

Prava egomanija koja kulminira u bolesnoj želji za društvenim priznanjima baziranim na materijalnim postignućima, snovi prosječna čovjeka o slavi i divljenju okoline i opsesivni strah od gubljenja statusa u društvu, zapravo se svode na poremećaje u tri niže čakre u čovjeka. Pornografija, poplava erotskih filmova i svi oblici seksualnih perverzija samo razdražuju Kundalini Shakti, koja se pokreće prije no što joj je vrijeme, a epidemija psihičkih problema, poput teških anksioznosti i depresija, te samoubilačkih ideja potvrđuje tezu da je ova vitalna energija, koju treba kanalizirati vrlo, vrlo oprezno, u svom nekontroliranom obliku izuzetno opasna.

Ego se grčevito bori za afirmaciju, priznanje i prepoznavanje okoline, potvrdu vrijednosti i važnosti tijela u kojem se kreće po ovom svijetu. Biti netko, imati prepoznatljiv "image", ostavljati dojam uspješnosti, siguran je znak podsvjesna paničnog straha od nestajanja, raspršivanja ega. Dok zapadna psihijatrija preporuča sredstva za jačanje ega, pokušavajući izbjeći psihičku krizu koja se manifestira strahovima, depresijama i osjećajem vlastite bezvrijednosti, joga ima za cilj proširenje ega na cijeli pojavni svijet. Da bi se to postiglo, treba u određenom smislu žrtvovati onaj mali, individualni ego, što je strahovito teško, jer je evolucijom um izgradio obrambeni sustav neugodnih psihičkih doživljaja koji brzo čovjeka natjera na odustajanje od borbe protiv vlastita ega. A tu je i nagrada u obliku ugode i zadovoljstva, koju dobiva onaj koji svoj ego pothranjuje prolaznim i iluzornim vrijednostima materijalnog svijeta. Staza ka konačnoj spoznaji pravog smisla postojanja ne ide putem koji zaobilazi neugodne emocije, već se kroz krizu koju pred nas postavi naš niži ego treba probiti intenziviranjem duhovne prakse.

Vježbom se Kundalini Shakti postupno podiže prema višim čakrama, a ona koja povezuje niže s onim višima jest Anahata čakra i nalazi se na kičmenom stubu, otprilike u visini srca. Znak da je netko dospio do ove čakre jest stjecanje moći koja se zove vachan siddhi. Sve ono što kaže jogi koji je ovladao tom, četvrtom čakrom, postaje istinom. On se može kretati kuda želi, koristeći "Sukshuma Sharir", svoje astralno tijelo, dok mu fizičko tijelo ostaje na istom mjestu. Ova je faza posljednji test vezan uz materijalni Univerzum, jer se javlja ponos u svom maksimalnom intenzitetu. Čovjek počinje vjerovati da je u spiritualnom smislu nadišao razinu vlastita gurua i nerijetko se od njega odvaja i počinje propovijedati učenje na svoju ruku. Jogiji kažu da "ponos dolazi prije pada", jer će onaj koji je podlegao ovoj zadnjoj zamci materijalnog ega doista u evoluciji nazadovati.

“Pornografija, poplava erotskih filmova i svi oblici seksualnih perverzija samo razdražuju Kundalini Shakti”

Sri Siddheshwar Baba je, kad je zapao u psihičku krizu čiji sam opis dao ranije, potražio pomoć psihijatara, ajurvedskih liječnika, mistika i mnogih drugih, koji mu, međutim, kako mi je rekao, nisu mogli pomoći. Njegova je paranoja postajala sve jezivija iz dana u dan, pa se, ne bi li si olakšao muke, počeo baviti psihoanalizom.

Dok je sjedio u naslonjaču, u praznoj dvorani svog ashrama koji se nalazi među zelenim poljima Haryane, promatrao me kroz debela stakla svojih naočala, podsjećajući me neodoljivo na Raya Charlesa. Bilo mu je tada 60 godina, nosio je tipičnu indijsku narančastu odoru i rekao mi: "Ne biste vjerovali, koliko sam jogija velike reputacije obišao. Nitko od njih me nije posavjetovao što točno treba raditi. Kad se Kundalini Shakti pokrenula, ostao sam prepušten sam sebi. Toliko je onih razvikanih, a tako malo onih koji doista nešto znaju...".

Njegov susret s jogom, koja će ga još godinama nositi kroz užasne emocionalne krize do Prosvjetljenja, uslijedio je gotovo slučajno, u jednom hostelu. Prenoćio je tamo u pauzi putovanja kroz Indiju i nabasao na mladog swamija, kojem se požalio na tegobe od kojih pati. Ovaj mu je savjetovao da pokuša s tehnikom koncentracije na prostor između očiju, uz ponavljanje mantre "Om Soham" i osobitom vizualizacijom, vezanom na disajni proces. Koliko sam ga shvatio, tog čovjeka više nikada nije sreo. Ali, metode se držao. "Kad se jednom čitav proces pokrene, ne treba vježbati satima dnevno", objasnio mi je. "Koji puta je dovoljno pola sata vježbe u jednom danu, a da efekti budu dramatični do te mjere da vam se čini da nećete to moći izdržati...".

Zanimljivo je da neki jogiji, poput recimo Swami Maheshwaranande, koji veći dio godine provodi u Beču, a ima i veliki centar u Rajasthanu, smatraju da podizanje Kundalini Shakti do najviše čakre može proteći bez svih tih neugodnih psihičkih doživljaja. Pod uvjetom da se tijelo i psiha za to pripreme kroz niz raznih joga vježbi.

Dr. Goel je počeo pomalo shvaćati mehanizam vlastite duhovne evolucije, koji je bio bolan, ali je jednog dana donio neočekivanog saveznika. Nakon sedam godina meditacije, budući je guru usnio neobičan san. "Sanjao sam Sathya Sai Babu koji me u snu blagoslovio i rekao mi da moram uporno nastaviti s meditacijom, jer sve što činim ima svrhu. Također mi je rekao da je on uvijek samnom. To je bilo presudno, jer sam tek tada shvatio da ono što činim nije puka terapija za moje probleme. Počeo sam osjećati da se moja svijest i pažnja automatski kreću prema točci malo niže od tjemena, na stražnjem dijelu lubanje. Ta se točka zove brahma randra i odjednom sam osjetio da je tamo ili blizu te točke kraj mog puta. U meditaciji sam sve češće osjećao neko peckanje ili grebanje na tom mjestu. Ustvari sam shvatio da je kraj puta između točke među obrvama i te brahma randre. Imao sam osjećaj da se ispod te točke na lubanji nalaze neki živci koji moraju igrati presudnu ulogu u probijanju barijere koju nazivamo Oslobođenjem...".

Val intenzivnih vizija u kojima je dr. Goel na unutarnjem ekranu između obrva sretao simbole, ali i božanstva od Krishne i Shive do Isusa Krista, dovodili su ga u stanje ekstaze ispunjene neizrecivim blaženstvom. Kad je već povjerovao da se njegov ego predao univerzalnoj kozmičkoj ljubavi, nastupile su zastrašujuće krize ispunjene beznađem, crnim mislima i strahovima, koje je njegov um konstruirao, ne bi li ga omeo na putu s kojeg više nije bilo povratka. "To vam je kao kad plivate od jedne obale na drugu", objašnjavao mi je dok smo šetali među gredicama sa cvijećem, unutar njegova ashrama. "U jednom ste trenutku na pola puta i čini vam se da nećete nikada dospjeti do druge obale. Jedino što vam preostaje jest da stisnete zube i plivate dalje. Ono što je mene nosilo u tim najtežim trenucima, kad sam imao osjećaj da se nepovratno gubim u ludilu, bilo je pojavljivanje Sai Babe na tom mom unutarnjem ekranu. Nekako sam znao da me on vodi, iako ga nisam nikada u životu kontaktirao. Uvijek bi mi nakon takvih vizija laknulo, dolazio je neki predah od užasa koji sam proživljavao i ja sam nastavljao dalje. Znate, vi dolazite iz kršćanskog svijeta, koji u svojoj povijesti bilježi mnogo svetaca. Kad čitate o patnjama kroz koje su ti ljudi na putu pročišćenja prolazili, vi samo mislite da znate kako je to izgledalo. Cijena je duhovne iluminacije potpuna predaja i taj princip važi jednako za sve, bez obzira na tradiciju kojoj pripadate. A kad se netko želi predati toj sveobuhvatnoj, apsolutnoj Istini, ispriječi se njegov mali ljudski um i kreira sve moguće prepreke, ne bi li ga natjerao na odustajanje...".

Drago Plečko /AURA

www.tantra