DOPUSTIO SAM DA SE ĐAVAO UBACI
Klanjam ti se, moj Isuse, slavim Te i blagoslivljem Te! Radujem ti se u ovom novom jutru i novom danu i molim Te za Tvoj mir i blagoslov. Nadahni me, Gospodine, Duhom svojim Svetim da svaka moja misao bude Tvoja misao. Evo, Bože moj, predajem ti svu sebe. Ovo svoje bijedno tijelo, srce, dušu i duh, sve, Gospodine. Sve moje trude i pute, da ih ti, Vječni, uzmeš i prikažeš Nebeskom Ocu. Gospodine, Krvlju svojom predragocjenom operi mene i sve moje! Daj da budemo jedno u Tebi, jedno s Tobom. Neka ljubav Tvoga Božanskog Srca siđe u naša srca, te tako ujedinjeni služimo Tebi, Bože, na hvalu i slavu Trojstva, Oca, Sina i Duha Svetoga.
- Gospodine, već duže vrijeme htjedoh Te nešto pitati. Evo, ako je to Tvoja sveta volja, Gospodine, reci mi... Ono prošle jeseni... Još uvijek mi nije potpuno jasno... Što je to bilo?!
Moj mir tebi, dušo! Ja sam, tvoj Bog. Ne sumnjaj, dušo! S tobom sam.
Vidiš, došao sam na ovaj svijet, utjelovio se u krilu Preljubljene da bih kao i vi živio u tijelu i na taj način okusio gorčinu i težinu života u tijelu, baš kao i vi, Moja ljubljena stvorenja. Prohtjelo se tako vječnome Bogu. Trpio sam sve što vi trpite: glad, studen, žeđ, bol, patnju. O, zar vi mislite da Ja, Bog, nisam bio osjetljiv na uvrede i poniženja? Da sam bio "otporan" na prazan želudac, na vrućinu i žegu? Bio sam baš kao i vi, djeco Moja, osjetljiv na sve teškoće ovoga svijeta. Poniženja, o kako sam ih znao trpjeti! Ponižavan od prvoga časa kad su Moje oči ugledale ovaj svijet. Ja Bog, a čovjek utjelovljen u prečistom krilu Bezgrešne, rođen u štali, gdje je mjesto Mojim stvorovima volu i magarcu, - Ja, Bog, rođen sam u njihovu društvu. Dakle, od prvoga trenutka Moga života na Zemlji bio sam ponižen.
Dalje, kroz sve godine Moga života, poniznost, i to savršena poniznost, bila je Moja zadaća. Preko te poniznosti učim vas, Moji najmiliji, kako treba živjeti. Vrhunac Mog poniženja zbio se na Kalvariji Velikog petka. Kada kao čovjek doživljavam nezamislive boli i udarce, pljuvanja, izrugivanja, a kao Bog dopuštam da sve to bude, prihvaćam to i prikazujem vječnome Ocu, - sve to ne bi imalo smisla da ti čini nisu okrunjeni Ljubavlju. I to kakovom Ljubavlju!
Dalje! Bliži se dvijetisućita godina. Dušo ljubljena, zar misliš da je malo uvreda i poniženja tvoj Spasitelj za sve ovo vrijeme podnio i još uvijek podnosi? To su strahovita poniženja koja ti ni dokučiti ne možeš. I bolje je tako.
Da bi duša bila Moja i zvala se Mojom zaručnicom, u Mojoj volji je da i ona prođe sva poniženja koja Njena duša i narav može podnijeti. Ti si, dušo ljubljena, prošle jeseni morala proći sve to što si prošla. Meni za Ljubav. Ja sam to dopustio. Puno si o tome razmišljala, mučila se i patila. Znam, duša ti je bila razapeta. Što s tim objavama, komu vjerovati, na koga se osloniti? Vjeruj Mi, bez prestanka sam bio s tobom. Ali vidiš, dušo ljubljena, Ja, Bog, dopustio sam da se đavao ubaci, da učini to što je učinio. Zašto? Ne pitaj. To je za dobrobit tvoje duše. Prošla si kroz to iskustvo, a Ja sam sve okrenuo na dobro i na Svoju slavu.
Ne strahuj! Ovo sam uistinu Ja, tvoj Bog, Isus. Ne boj se! Promisli dobro! Zar da ti imaš lakši put, ako sam Ja, Bog, podnio sve one pogrde i još sada bez prestanka podnosim?
Gospodine,... oprosti... teško mi je povjerovati da si to Ti, Isus Krist, i da mi to sve Ti govoriš. Ne znam... zbunjena sam. Hvata me sumnja. Ne volim se ni puno sjećati prošle jeseni, a opet nekako moram. Ponekad me misli na ta zbivanja i objave užasno uznemiruju, i ne znam što bih s tim. Gospodine, možda mi je zato i teško povjerovati da si ovo uistinu Ti, moj Bog, jedan i Trojedini.
Ljubim te, neizrecivo te ljubim. I ova tvoja sumnja, dušo, ništa ne umanjuje tu Ljubav tvoga Boga, iako je, dušo, Moje Srce žalosno zbog te tvoje sumnje. Poznata mi je sva tvoja slabost, kćeri, a i ova sumnja svakako je na prvom mjestu. Ja ti opet kažem: neizmjerno te ljubim! Moj dah Ljubavi neka ti ispuni dušu i srce, neka te svu obavije i donese ti Moj mir!
Dušo, ljubim te! Radi sa mnom!
28.10.1997.
bglavac
edin.kecanovic
