Ja sam Ratnik Svjetlosti! Sasvim logičan zaključak nakon čitanja "Priručnik za Ratnika Svjetlosti" -Pauola Coelho-a.

"Tko je to Ratnik Svjetlosti?

To je onaj koji je sposoban shvatiti čudo života, boriti se do posljednjeg daha za ono u što vjeruje.

Svi smo za to sposobni, a rijetki se smatraju Ratnikom Svjetlosti, iako svi to jesu."

Ja sam Ratnik svijetlosti, to je izvorni izazov koji bi trebao u nama probuditi želju za životom. Ratnik svijetlosti je ono što postoji u nama, a mi tome nečemu ne znamo dati ime.

"Ratnik se Svjetlosti ponekad ponaša kao voda, protiče između prepreka na putu. U tome je snaga vode; bat je ne može smrskati, niti je bodež može probosti. Najmoćniji mač na svijetu neće ostaviti ožiljka na njezinoj površini. Rijeka se prilagođava mogućem toku, ali uvijek stremi svom cilju: moru. Slabašna na izvoru, tekući raste jača, okrijepljena snagom drugih rijeka što joj se pridružuju. I s vremenom postaje istinski moćna."

Tek u trenutcima nemoći, u onom sudbonosnom treptaju oka u kojem se susretnemo sa dijagnozom koja prijeti osobnom životu ili životu voljene ili drage nam osobe mi budimo u sebi Ratnika svijetlosti. Tada shvatimo da nismo utopljenik u rijeci života, da se nesmijemo utopiti u očajanju, samosažaljenju ili sažaljenju s drugim.

Ratnik svijetlosti u nama nas brani od utapljanja, on nas čuva od potonuća, on nas vodi ka istinskom osjećaju sebstva u nama.

Vjerujte mi čovjek nikada nije gubitnik, on nosi ratnika svijetlosti u sebi i on je uistinu ratnik svijetlosti.

U zadnjih par mjeseci osjetih tu istinu i spoznah da čovjek od krvi i mesa, uistinu može puno više od onoga što vjeruje da može.

Slijedeći LOL2A princip Rene-a Egli- a i Fokusiranje Eugene- a Gendlin- a  pokušah uvjeriti supruga da se mora osloboditi okova straha od dijagnoze koja ga je za par tjedana onemogučila da misli, želi, osjeća, pa čak i voli, da mora pokušati ponovo osjećati osjetaje.

"Čovjek, koji probudi uspavanog ratnika svijetlosti u sebi  oslobađa se strahova i onda može buditi osjećanje osjećaja u sebi i usmjeravati svoje procese samoosjetilnosti, samoosjećajnosti, samorazumjevanja i samoodgovornosti u cvijetanje cvijetova ljubavi."

Terapija koju sam provodila s njim je bila ujedno i terapija koju sam provodila na sebi samoj da ostanem jaka, da izdržim, da ne plačem, da ne potonem u strahovima i samosažaljenju.

Krenite jutros samnom na putovanje tijelom, otkrijmo zajedno, svaki svoju riznicu emocionalnog pamćenja, svoje strahovima i nezadovoljstvom zatomljene životne ritmove, ritam hoda, govora, smijeha, opustjelu livadu svoje svijesti na kojoj su počeli nicati cvjetovi tuge i boli. Te cvijetove pokušajmo sasušiti u sebi i pretvoriti ih nostalgičnu misaonu sliku koju ćemo pamtiti.

Neka to bude misaona slika trenutačne sreće koje smo u ovom trenu postali svjesni. Probajmo je, ne govoreći o njoj, izraziti osmjehom, sjajem u očima, pokretom ruke koja miluje dragi nam obraz, osjećajem na usnama, mirisom cvijetova sna.
Udahnimo duboko ljubav u ovom trenu buđenja i LJUBAV će, kao prekrasna misaona slika uskrsnuti pred našim unutarnjim očima.

Pamtimo tu sliku jer ona nas oslobađa i čisti, od svih, vidljivih i nevidljivih, nepotrebnih duševnih i mišićnih napetosti u svakodnevnom životu.

Na putu do umjeća osjećanja tog najvrednijeg osjećaja moramo spoznati ono što nas koči, oduzima nam energiju, stvara neugodu, izaziva bol i tugu.

Ne samo strah, bol i tuga, nego i osjećaj unutarnjeg nezadovoljstva je važan čimbenik, za nastajanje prepreka u protoku naše životne energije, ubojice RATNIKA SVIJETLOSTI u nama. 

Vivaldijevo proljeće i Smetanina Ma Vlast bude u nama ugodu rađanja nečeg novog, to su melodije kojima možemo pobijediti zimsko umiranje snova, osjetiti ljepotu buđenja potlačenih osjećaja.

Osluhnimo ove vječne melodije i osjetimo ljepotu buđenja sreće i ljubavi u nama. 

Oslobodivši želje iz okova zaborava pretvaramo ih u osjećaj ugode, postajemo svjesni neiskrenosti prema sebi samome, lažnosti života u kome živimo i ulazimo u pustolovinu novonastajućeg, ostvarujući ono, što smo mislili da je, neostvarivo i nenadoknadivo u nama.

Pored metoda klasične medicine, bioenergije koju je dobijao od Ante Pejića, vaših molitvi i pozitivnih misli dragi Magicusi, mislim da je on sam svojom probuđenom željom doprinjeo procesu ozdravljenja i medicinskom ČUDU, kako su njegovo sadašnje stanje nazvali onkolozi.