Nema bogatog čovjeka, a starog i bolesnog, maloumnog i bespomoćnog, koji se ne bi mijenjao s tobom, dao ti sve svoje zlato u zamjenu za blagoslove koje ti tako olako prihvaćaš.

  

Znaj da prva tajna sreće i uspjeha leži u tome da posjeduješ, čak i u ovom času, svaki blagoslov koji ti je potreban da bi dostigao veliku slavu. Oni su tvoje blago, alatke pomoću kojih gradiš, počev od danas, temelje novog i boljeg života.

  

Zato ti kažem, pogledaj svoje blagoslove i budi svjestan da već jesi moje najveće djelo. Ovo je prvi zakon koji moraš poštivati ako želiš izvesti najveće čudo na svijetu, da svoju ljudskost povratiš iz žive smrti.

  

I budi zahvalan na onome čemu te siromaštvo naučilo. Jer siromašan nije onaj tko malo ima, već onaj koji mnogo traži.... a istinska nečija sigurnost ne leži u stvarima koje on ima, već u onima bez kojih može.

  

Gdje su te teškoće koje su krive za neuspjeh? Postojale su samo u tvom umu.

  

Nabroj svoje blagoslove.

  

Drugi je zakon sličan prvom. Proglasi svoju jedinstvenost.

  

Osudio si sebe živog na sirotinjsko groblje, i sada ležiš tamo, nesposoban da oprostiš sebi vlastiti neuspjeh, razarajući se mržnjom prema samom sebi, osjećajem krivnje i gadeći se zločina koje si počinio prema sebi i drugima.

  

Zar te ovo ne zbunjuje?

   

Zar se ne čudiš kako to da ti ja mogu oprostiti tvoje promašaje, tvoje grijehe, tvoje bijedno ponašanje.... kada ti ne možeš oprostiti sebi?

  

Obraćam ti se sada, iz tri razloga. Potreban sam ti. Ti nisi dio rulje što srlja u propast u bezličnoj masi mediokriteta. Uz to... ti si velika rijetkost.

  

Zamisli Rembrandtovu sliku, Degaov kip, Stradivarijevu violinu ili Šekspirovu dramu. Od velike su vrijednosti iz dva razloga: stvorili su ih vrhunski majstori i nema ih mnogo. Pa ipak, svako se može umnožiti u više primjeraka.

  

Kada se tako razmišlja, ti si najvrednije blago na zemaljskoj kugli, jer znaš svog stvoritelja i jedan si jedini.

  

Nikada, među svih sedamdeset milijardi ljudi koji su hodali Zemljom od postanka svijeta, nije bilo nikoga potpuno nalik tebi.

  

Nikada, do kraja svijeta i vremena, neće biti nikoga kao što si ti.

  

Nisi pokazao svijest o svojoj jedinstvenosti, niti da je poštuješ.

  

Pa ipak, ti si nešto najrjeđe na svijetu.

   

Od tvoga oca, u trenutku najveće ljubavi, poteklo je bezbrojno sjeme života, više od četiri stotine milijuna stanica. I sve su one, ušavši u tvoju majku, zalutale i uginule. Sve osim jedne! Tebe.

  

Jedino si ti opstao u toploj nutrini tvoje majke, tražeći svoju drugu polovinu, jednu jedincatu stanicu majčinog tijela. Tako malu da bi više od dva milijuna takvih kao ona bilo potrebno da ispuni žirovu kapicu. Ipak, usprkos nevjerovatno malim mogućnostima, ti si istrajao i u tom nepreglednom oceanu tame i propasti, našao tu beskrajno malu stanicu, sjedinio se s njom i započeo novi život. Svoj život.

  

Stigao si, donoseći, kao i svako dijete, moju poruku da se još nisam sasvim razočarao u ljude. Dvije stanice sjedinjene u čudo. Dvije stanice, od kojih svaka sadrži dvadeset i tri kromosoma i, u svakom kromosomu, stotine gena, koji æe odrediti svaku tvoju karakteristiku, od ponašanja do boje očiju i veličine mozga.

  

Kombinirajući sve što imam na raspolaganju, počev od tog jednog zrnca sperme, od četiri stotine milijuna koliko ima tvoj otac, pomoću stotina gena u kromosomima tvojih roditelja, mogao sam da stvorim tristo tisuća milijardi ljudi, koji se svi međusobno razlikuju.

  

Ali, koga sam stvorio?

  

Tebe! Jednog i jedinstvenog. Najrijeđeg od malobrojnih.

  

Neprocjenjivo blago koje posjeduje kvalitete uma, govora, kretanja, pojavu i sposobnost djelovanja kao nitko tko je ikada živio, živi ili će tek živjeti.