Mario Mazzoleni:

Bhagavan Baba - neshvatljiva misterija

      Uvijek kad se nađem pred zadaćom da pišem ili govorim o Babi, osjećam dvostruki strah: najprije osjetim da sam drzak jer znam da naša objašnjenja ne dodaju ništa Njegovoj veličini. Drugo, osjećam da ću učiniti nepravdu istini jer Njegova je stvarnost daleko iznad naše razine svijesti.
     Da, uvijek je teško govoriti o Sai Babi, ali čovjek neprestano teži doznati još više. Ima već gotovo petnaest godina kako sam saznao da na Zemlji živi avatar. Logično bi bilo da čovjek izjavi kako je taj predmet iscrpljen, kako se sada ne može više ništa otkriti ni saznati. No, zanimanje postaje sve veće. Čim netko progovori o Njemu, zanimanje podiže svoju glavu, srce se upali i Njegova priča nas beskrajno fascinira. Ono što me još više čudi jest kreativnost kojom se Njegova priča manifestira s beskrajnim scenarijima, bezbrojnim uzbudljivim obratima događaja i epizoda. Za mene, to je već pokazatelj neshvatljive Sai misterije te Njegove beskrajne bitnosti. Da je ta stvarnost ograničena, mogla bi se uokviriti te iscrpiti u nekoliko godina proučavanja. Misterija koja nije nikad bila potpuno otkrivena sliči pustolovnom lovu na skriveno blago. Ugodno je živjeti s tom misterijom, čak ako se čovjek nalazi usred bezbrojnih opasnosti.
      Što se to u životu čovjeka promijeni kad se susretne s ovom misterijom koja se zove Sai Baba? Što se promijenilo za mene, u mom životu svećenika, katoličkog svećenika? Prva stvar koju sam primijetio da se promijenila bio je moj odnos prema vremenu. Prije nego što sam susreo Babu, mislio sam da je rezultat mojih akcija ono što je važno, da životne aktivnosti dobivaju vrijednost prema količini vremena koje im se posveti. Baba me naučio da vrijednost života promatram u odnosu na kvalitetu, a ne na kvantitetu onoga što je učinjeno. Začuđuje me kad vidim što se događa u mom životu. Kad sam mislio da mnogo radim jer sam radio mnoge stvari, zapravo sam gubio mnogo vremena. Sada, kad se pokušavam predati Božjem vremenu, zapravo predati se Bogu koji je vrijeme, svaki trenutak dana je dragocjen zbog stalne potrage za jedinstvom i identitetom s Njim, i nikad više ne gubim ni časa.

Praktičan učitelj

     Osjećam promjenu čak i u odnosu na neugodne događaje u mom životu, na one neprilike s kojima se nitko nikad ne bi želio susresti. Baba je vrlo praktičan učitelj. On odabire točno onaj trenutak kad vas želi testirati. Na početku testovi se čine teškima, a "jelovnik" je različit: ozbiljna bolest, automobilska nesreća, problemi sa zakonom, financijske teškoće i ostalo. Čini se da su događaji neobjašnjivo zamršeni i ne ostavljaju nikakvu mogućnost rješenja. Izgleda da sve što se događa opravdava vaše bojazni. Tada shvatite - ako se možete predati posve i bezuvjetno Njemu, svi se problemi rješavaju na najbolji mogući način. Baba kaže da postoji vrijeme kad se čini da se ništa ne odvija kako treba.

 

To je jedino zato jer je On odabrao alternativne puteve za nas koji su dulji, polaganiji i povremeno mnogo neugodniji. Sve je to zato da se ostavi glavna cesta slobodnom i nezakrčenom, kako bi se mogao odvijati zaista važan rad.

Svijet je pozornica

       Istražujući svoj život, ima još nešto drugo što me iznenađuje. Tako je mnogo događaja koji slijede jedan za drugim da se čini kako sam proživio mnoge živote u tih pedeset godina. Čujem kako Baba ponavlja da je ovaj svijet samo pozornica na kojoj svi glumimo neku ulogu, da je život iluzija, samo jedna scena beskrajne božanske komedije. Kad to jednom znamo, premda patnje ne iščezavaju, one više nemaju takvo djelovanje na um kao prije niti kao poslije. U patnji čovjek počinje prepoznavati milost Božju. Iz jednog događaja izvlači koristi te siječe uvjerenje da bez zaštitničke ruke Babine, posljedice bi te patnje bile fatalne. Prigodice, čovjek također doživljava zadovoljstvo daje svjedok, da je gledatelj recitala vlastite drame.
      Katkad se čini da život sliči okretanju stranica knjige s pustolovinama. Navečer, kad završimo čitanje jedne stranice i odložimo knjigu, čekamo u iščekivanju što će biti sutra kad započinjemo sljedeće poglavlje, željeći saznali kako će završiti.

Nemoj i dalje zadržavati staru odjeću

     Sada bih se htio dotaknuti jedinstvenog i delikatnog aspekta moga života, moga svećeničkog poziva i mog odnosa s katoličkom crkvom. Zato jer sam govorio o Babi koristeći moj službeni položaji koji mi je dopuštala odjeća što sam je nosio, skinuli su mi tu odjeću. Često sam razmišljao o tom ozbiljnom događaju u mom životu. Mislio sam da je poseban cilj svećenika reći istinu i pozvati druge da je potraže. Nikad nisam mogao ni zamisliti da ću izgubiti svećeničku odjeću jer govorim o Bogu. Što više, nadao sam se da ću doprinijeti širenju katolicizma pokazujući im Babinu istinu.
      Rimokatolički svećenici stavljaju ispred svoga imena titulu don. Istjerivanjem iz crkve opozvali su mi tu titulu, zabranivši mi da i dalje budem svećenik, zabranivši mi pristup sakramentima. Sada sam za katolike parija, prezren čovjek. Znam da se Baba voli igrati s riječima. Pokušat ću to učiniti i ja. Kao da Ga čujem kako mi kaže: "Don11 don!" (Nemoj i dalje zadržati tu odjeću, ostavi staru odjeću!)
      Smjer na koji me Baba sada uputio jest da naučim umijeće kako "nositi odjeću novog čovjeka" kako se riješiti stare. Vrijednost svojih riječi, On mi govori, ne potječe od kaste kojoj pripadaš, niti iz onoga što si izvana, već što si iznutra.
      Možda se mnogi pitaju, što je protjerivanje iz crkve značilo za mene. Babinom milošću, vidim to što se dogodilo kao jednostavan čin ljudskog autoriteta, za mene kozmički i u skladu s mišljenjem o crkvenom svijetu. Ja ne gajim nikakav osjećaj zlovolje prema instituciji koja je ratificirala tu odluku. Nije mi namjera da vijest o izopćenju iz crkve potakne negativne sudove i osuđivanja. Osim toga, širenje te vijesti samo je u interesu onih koji su je stvorili.

     Sretan sam što to nije ni najmanje poremetilo moj odnos s Babom. Naprotiv, produbilo ga je. Sada kad me katolička crkva više ne priznaje za svoga sina, osjećam da sam sin svih crkava, uključujući i onu koja me izopćila. Čovjek može prestati biti voljen, ali nikad nije moguće zaustaviti nekoga da voli. Dirigent božanskoga orkestra odlučuje kad se zaustavlja glazba i gdje se umeću pauze. Moguće je moliti se Bogu koristeći riječi, ali je jednako tako moguće moliti se tišinom. Nitko nije isključen iz te Božje milosti jer svatko, s različitim instrumentom svira svoj dio uloge. Simfonija je veličanstvena samo onda kad je dirigira Bog.

Ljudski sud i Božja istina

    U vrijeme teških časova moga izopćenja, doživio sam osjećaj za koji nisam prije znao i koji me još uvijek silno veseli: svijest da ljudski sud nikad ne može promijeniti Božju istinu. Svi najvažniji ljudi na svijetu mogu zajedno pjevati da se Sunce okreće oko Zemlje, ali činjenica je suprotna i istina je neosporna: Sunce je bilo, ono jest i bit će uvijek centar sunčevog sistema. Unatoč svim suzama koje izazivaju neuki ljudi, vječna i stalna povijest Boga je utješna jer pokazuje kako su male i beznačajne čovjekove priče i laži.
     Mogu biti samo zahvalan crkvi za njezino učenje. Zahvalan sam što sam letimično mogao shvatiti blijesak nevjerojatno malog dijela Babine stvarnosti. Bez toga znanja i discipline koju sam primio u godinama naukovanja prije zaređenja, mnogi bi mi aspekti živog Boga ostali posve nepoznati. Primio sam jednako tako i jednu vrstu uvjetovanosti, ali Baba se pobrinuo za to, preusmjerujući moj um.

Babino poznavanje svetih tekstova

     Veliko mi je zadovoljstvo vidjeti da sve što sam naučio od Babe ima svoju teološku potvrdu i interpretaciju u Bibliji. Međutim, želio bih dodati sljedeće: Babina božanska prisutnost ima izuzetnu moć da popravi biblijski lik Boga, silno hvaleći Njegovu slatkoću kad je strog, Njegovu vedrinu kad je čovjek ljubomoran, Njegovu ljubav kad kažnjava. Kakva nevjerojatna prilika! Mi imamo mogućnost da verificiramo sve što smo naučili o Bogu preko svetih tekstova, svete tradicije i literature. Oni koji emocionalno slave blagdane svetog Trojstva ili Kristova preobraženja, ili židovski blagdan paspe, ne znaju da sada i ovdje po ovoj Zemlju hodaju stopala Onoga koji je lik i oblik Boga Oca, Onoga koji je na Zemlju poslao Krista, Svoga sina, Onaj koji nosi liturgijsku boju Duha svetoga.
      Jedna od božanskih osobina u osobi Sai Babe, kojoj se nikad ne prestajem diviti jest Njegova potpuna kontrola svih svetih tekstova. To ni ne može biti nikako drukčije jer On je Onaj koji ih je nadahnuo. Ali samo neki primjećuju da On Svojom pisanom ili izgovorenom riječju, postaje direktno autor novih otkrića, novih stvari koje su se čule -šruti i vidjele -smrti. I tako, budući da se za tradicionalne tekstove moramo oslanjati na ono što su nam prenijeli sveci i mudraci, stvoreni su novi sveti tekstovi, kojima izravni autor nije mudar pisac, nego sam utjelovljeni Bog.

 

Sve to otkrivaju suvremeni načini komunikacije koji garantiraju apsolutnu točnost onoga što je bilo izjavljeno - stvarnog Boga Istine, bez ikakvih mistifikacija.

To je avatar

     Karakteristike avatara su tako jasne i evidentne u životu Sathya Sai Babe da ih ne mogu primijetiti samo vrlo površni i rastreseni ljudi. Mnogi su posve krivo shvatili Njegove namjere, vjerujući da On živi od kultnog štovanja koje Mu Njegovi ljudi pripisuju i da uživa kad Ga obožavaju Njegovi poklonici. U stvari, samo utjelovljenje beskrajne Božje ljubavi može dopustiti jednostavnim ljudskim bićima da Mu pokazuju svoju zahvalnost, isključivo zbog njihova vlastita zadovoljstva. Što se Njega tiče, što bi više mogao željeti Onaj koji je pun ljubavi, nego svako srce ispuniti radošću? Osim toga, da zada ljudskoj ograničenosti uma konačan udarac, Sri Sathya Saijevo učenje slijedi jedinstveni cilj: osloboditi čovjeka od vezanosti za lik, čak i onaj Božji. I zato, nakon što nas je nasitio i napojio radošću Svoje fizičke prisutnosti, On nas postupno i vrlo uspješno vodi do apsolutne emancipacije od svih povijesnih likova, očito i nepogrešivo, držeći nas za ruku za taj skok u svjetlost koja nema ni imena ni lika.
     Mnogi ljudi koji su sebe nazivali učiteljima, vežu svoje učenike za sebe, pretvarajući ih u ovisnike. Oni sigurno nemaju "vozačku dozvolu" da vode te duše. Veliko Babino čudo sastoji su u vibraciji Njegove ljubavi. To nije ljubav koja navodi na pasivnost, već donosi sobom jednu snagu koja se sama regenerira. Oni koje je privukla ta snaga, moći će sami hodati, držat će ih svijest da Baba nije samo jednostavno slatki narančasti lik za čijim daršanom žudimo, već je esencija života koja održava sve svjetove. Gledajući u sebe, vidimo Njega.
    U proslavi 70. rođendana Njegova zemaljskog postojanja, smatram privilegijem da mogu izraziti svoju zahvalnost za takvo obilje svjetlosti božanske milosti. Radost koja je potekla iz toga ne samo da ublažava svaki ljudski bol, već daje nevjerojatnu energiju da se čovjek može suočiti sa životnim teškoćama hrabro i radosno.
Duboko se klanjam lotosnim Stopalima Gospoda, te nudim ove skromne misli Njemu i svojoj braći i sestrama.

Om Sai Ram!
Mario Mazzoleni Italija

Izvornik: Sanathana Sarathi, studeni 1996. godine
S engleskog prevela: Stanka Hrabač