Sumrak visoke arijanske kulture i civilizacije nedjeljivo je povezan s degradacijom izvorne brahmanske, odnosno vedske kulture. Prema vedskom učenju, već tijekom satya-yuge dolazi do vrlo sporog, ali kontinuiranog procesa degradacije brahmana. Oni su, kao najviši društveni stalež, tijekom vremena bili prvi zahvaćeni neizbježnom moralnom korozijom. Iz naraštaja u naraštaj oni postupno gube svoje visoke temeljne duhovne i moralne odlike – istinoljubivost, čistoću, učenost, snošljivost i plemenitost.

Brahmane sve više potpadaju pod pogubne uplive nižih oblika surovog materijalnog postojanja. Stoga sve više degradirani i korumpirani brahmane postupno gube vjerodostojnost naučavanja i visok moralni autoritet pa prestaju biti nedodirljivi savjetodavci i kontrolori vladarima koji se, vidjevši gubitak autoriteta brahmana i njihovu sve veću potkupljivost, brzo osiljuju.

Zbog nedostatka istinske intelektualne i duhovne podrške te sve slabije kontrole vlasti od strane korumpiranih brahmana, osiljeni i razuzdani vladari postaju sve više dezorijentirani pa ubrzo napuštaju djelovanje prema propisanim vedskim dužnostima za kšatrye. Stoga nužno nastaje sveopća degradacija i zloupotreba vladarskog položaja. Ubrzo jedini cilj moralno degradiranih vladara, koje više nema tko savjetovati i kontrolirati, postaje vlastiti probitak, a ne opće dobro i napredak zemlje i naroda. Po uzoru na njih degradiraju postupno od yuge do yuge, odozgo prema dolje, i preostala dva niža društvena staleža – vaišye i šudre.

Time je u kali-yugi, kada je sveopćom degradacijom napokon zahvaćen i posljednji društveni stalež – šudre, utrt siguran put u stalne svađe, brojne i žestoke društvene trzavice, oštre sukobe i potrese, što naposljetku vodi u sveopću anarhiju i beskrajne ratove. Na taj je način, nekoć visoka duhovna arijanska civilizacija, postupnim prestankom slijeđenja vedskih načela unutar pojedinih staleža, zapala u osvitu povijesnog doba u tešku društvenu krizu i sukobe te se raspala i raspršila diljem svijeta. Ona je tijekom vremena postala duboko zahvaćena sveopćom duhovnom i moralnom degradacijom te posve razjedinjena pa je ubrzo nestala u nedostupnim dubinama povijesti.

Proces neizbježne degradacije društvenog tijela širi se nezaustavljivo poput korozije od najvišeg do najnižeg staleža – ili slikovito rečeno, od glave do nogu 'društvenog tijela'. Stoga svaka od četiri yuge ima karakterističan društveni ustroj i odlike. U satya-yugi vodeći stalež bili su brahmani, pa se taj tip društva stoga naziva 'brahmanskim društvom'. To je društvo potpuno skladno i uravnoteženo i njime, putem kšatrya, vladaju brahmane (mudraci). Takav model društva koji se temelji na visokim duhovnim načelima, nažalost, nije poznat u povijesnoj praksi naše civilizacije tijekom proteklih pet tisućljeća.

Bez staleža brahmana, koji su do kraja satya-yuge gotovo potpuno degradirali, 'društveno je tijelo' – ma koliko ono veliko i moćno bilo – obezglavljeno. Lišeno je vjerodostojnog duhovnog i moralnog vodstva pa poput bezglavog ljudskog tijela nasumce tetura amo-tamo, dok se, nakon nekoliko koraka, ne sruši i ubrzo bijedno okonča.

Kao što svaka neproduhovljena osoba, rukovođena samo instinktima, strastima i neobuzdanom požudom, zanemaruje svoju pravu duhovnu prirodu te vrlo brzo gubi samokontrolu, tako i obezglavljeno 'društveno tijelo', lišeno mudraca – vjerodostojnih nositelja istinskog znanja i morala – nezaustavljivo gubi svoju čvrstoću i stabilnost, brzo degradira na svim vitalnim područjima, urušava se, te prije ili kasnije, zauvijek nestaje sa pozornice povijesti.

U treta-yugi brahmane su već potpuno degradirani pa u takovom obezglavljenom 'društvenom tijelu' vodeću ulogu preuzima stalež častohlepnih kšatrya. Taj tip društva naziva se stoga kšatryjskim društvom. Ono se odlikuje moćnom i odlično organiziranom državom koju vode vješti državnici uz pomoć učinkovite administracije i vojne sile. Tipičan primjer kšatryjskog društva bio je, primjerice, starovjeki Egipat poznat po vrsnom činovničkom aparatu.

U dvapara-yugi već je uz stalež brahmana gotovo posve degradiran i stalež kšatrya pa vodeću ulogu u društvu imaju vaišye. Stoga se ono naziva vaišyavskim društvom koje se na Zapadu može poistovjetiti s kapitalizmom.

I naposljetku, početkom kali-yuge, uz stalež brahmana i kšatrya, posve je degradiran i zakržljao i stalež vaišya, pa vodeću ulogu u društvu preuzima posljednji i najmasovniji stalež – duhovno neprosvijećene šudre – koji i sam vrlo brzo progresivno degradira. Stoga se takvo, već gotovo posve degradirano i razgrađeno društvo, koje nezaustavljivo srlja prema sveopćem rasulu i kaosu, naziva šudranskim društvom.

Tipičan primjer takvog društva, razjedenog nebrojenim metastazama, bile su tijekom XX. stoljeća gospodarski propale totalitarne komunističke i socijalističke države s diktaturom proleterijata koji je nominalno predstavljao jedinu priznatu društvenu klasu (stalež).

Ta metafora o 'društvenom tijelu' te njegovom normalnom i nenormalnom funkcioniranju vrlo je prikladna za objašnjenje postupne degradacije i propasti nekih snažnih povijesnih civilizacija. Ona je također vrlo poučna i suvremenom zapadnom društvu koje je već dulje vrijeme odviše materijalistički- profitno i potrošački orijentirano pa stoga olako zanemaruje i gazi istinske i neprolazne duhovne vrednote.

Ako takvo razuzdano zapadnjačko društvo pravovremeno ne uoči i ne promijeni svoje nerazumno ponašanje i ne humanizira se, predstoji mu, kako naučavaju drevni vedski spisi, neizbježan put u posvemašnji kaos i žestoke sukobe te naposlijetku odlazak sa svjetske scene u neizmjerne dubine povijesnog zaborava.



PRETHODNICA VELIKIH POVIJESNIH KULTURA

Blistava pretpovijesna arijanska kultura i civilizacija, utemeljena na visokim vedskim duhovnim načelima, srećom nije nestala bez traga. Ona je, raseljavanjem brojnih arijanskih plemena, koje se zbivalo u osvit povijesnog doba, velikim dijelom neizravno ugrađena u temelje opće kulture mnogih naroda.

Drži se da je visoka arijanska kultura, u vrlo davno prapovijesno doba, objedinjavala sav ondašnji razvijeni svijet na euro-azijskom prostoru, a možda i znatno šire. Ona je, kako pokazuju dosadašnja istraživanja, vjerojatno bila prethodnica mnogih povijesnih naroda, a sanskrt je bio prajezik iz kojeg su se tijekom povijesnog doba postupno razvili indoevropski jezici (germanski, romanski, slavenski itd.)

Teozofi drže da se u pojasu visoke arijanske kulture nekoć nalazila i sjajna Atlantida, čiji „sinovi mudrosti“ vuku podrijetlo od spiritualne podrase Lemuraca, a možda u velika zemlja Mu koja se nekoć vrlo davno, kako u svojim knjigama tvrdi pukovnik J. Churchward, vjerojatno nalazila na golemom pacifičkom prakontinentu. On je poput Atlantide – u jednom danu – u strašnoj geološkoj kataklizmi zauvijek potonuo duboko u Pacifičko podmorje.

Postoje fascinantni zapisi u više vedskih spisa koji nedvosmnisleno kazuju da su pripadnici drevne arijanske civilizacije posjedovali neobične letjelice (vimane) te njima izvodili – govoreći suvremenom terminologijom – čak i svemirske letove na druge planete. U vedskim spisima je također na više mjesta navedeno da su Arijane često posjećivali predstavnici nekih izvanzemaljskih civilizacija.

Pretpovijesni preci Egipćana vjetojatno su – kako drže teozofi – bili potomci Atlanto-Arijana ili Ruto-Atlanta. U prilog toj pretpostavci rječito govori tradicionalan egipatski zodijak, za kojeg se drži da je star oko 75 tisuća godina. Golemo znanje drevnih Atlanto-Arijana preneseno je, prije njihova posvemašnjeg nestanka sa svjetske pozornice, na prvu ljudsku rasu drevnih Egipćana predvođenih kraljem Menesom (Narmerom) – ujediniteljem Gornjeg i Donjeg Egipta.

U naše vrijeme još se uvelike slijede visoka vedska duhovna načela na području istočne i južne Indije. U tom pogledu posebno se ističu žitelji istočnoindijske države Manipur u kojoj je, zahvaljujući prvenstveno još uvijek relativno visokom duhovnom standardu življenja po izvornim vedskim načelima, i danas u većem opsegu prisutma tradicionalna vedska kultura.

Valja istaći da bez poznavanja i razumijevanja temeljnih odrednica visoke drevne pretpovijesne arijanske kulture, koja je, po mišljenju brojnih eminentnih stručnjaka, izvorište većine povijesnih kultura na našem planetu, nije moguće cjelovito sagledati, shvatiti i kritički vrednovati mnoga zbivanja u prošlosti i sadašnjosti, razumjeti bit velikih svjetskih religija (budizam, kršćanstvo, islam) niti jasnije sagledati neke ključne elemente prošlosti i sadašnjosti, ali, nažalost, i prilično neizvjesne budućnosti čovječanstva.

(Iz „... Homo X“ autora Šimatovića i Gjurineka