Da je Steiner to učinio još ne znači ništa posebno za suvremenog čovjeka. Antropozofija je naime potpuno svjestan put; ništa se ne mora preuzeti samo tako. Čovjek, svaki čovjek je gospodar vlastitog mišljenja. Ništa u antropozofiji nije istina dok sami sasvim svjesno ne shvatimo da je tako. Antropozofija je to što sam stvoriš. Ona počinje, možemo reći, povećanim senzibilitetom postojanja.
   

Poput Kolumba, u jednom trenutku, na svom životnom putu otkrivamo da svijet nije ono što nam se činilo i da pokraj poznatog kontinenta postoji i duhovni kontinent, duhovni svijet, koji utječe na stari kontinent.
Na drugoj strani mogli bismo postati i Edisoni i u neuhvatljivom trenutku ostvariti ćemo nešto u duhu što nije dotada postojalo. Kao izumitelj koji zamisli nešto, što, zbog toga jer je on to zamislio i postoji, "izumjeti" ćemo vlastito "ja": uvid u pravi, slobodni karakter našeg "ja".

Antropozofija nas stimulira da sami postanemo otkrivatelji i izumitelji postojanja i nudi nam različita pomoćna sredstva. Ali sami odlučujemo što smatramo nužnim. Ne možemo i ne smijemo preskočiti sebe.
Kada shvatimo da duhovni svijet na puno načina utječe na naše postojanje i na svijet izvan nas, shvatit ćemo i da se ne bavimo isključivo ezoterikom. I u 'najpraktičnijim' ili 'najmaterijalnijim' područjima poput privrede, prirodnih znanosti, ili naše profesije i ljudi s kojima živimo, duhovnost je obilato prisutna i može usmjeriti naš pogled.

Antropozofija, dakle, označava veliku promjenu u odnosu na spiritualne tradicije prošlosti. Duhovnost nije više zatvorena u kutiju izvan dohvata većine ljudi kao "ezoterija". Antropozof svjesno nastoji kultivirati i odnos s duhovnim svijetom i odnos s fizičkim svijetom. On je jednom nogom u duhovnom svijetu, a drugom u fizičkom svijetu. On ne pokušava pobjeći, već ih što više dovesti u kontakt jednog s drugim.

Kao što kaže R. Steiner:"Antropozofija ima svoje korijene u duhovnom svijetu ali njezine grane, listovi, cvijeće i plodovi rastu dalje u sva područja ljudskog života." 

Steiner je sam pokazao da ovo nisu prazne riječi time što je povezao u plodno jedinstvo praktičnost s duhovnošću na brojnim ne-ezoteričkim područjima poput pedagogije, poljoprivrede, arhitekture, medicine i psihoterapije. Antropozofija se ne povlači pred praktičnim. Suvremenom čovjeku Steiner daje upute koje bacaju svijetlo upravo na prividno ne-ezoteričku stranu života: na njegov tok života, izbor zanimanja itd. 

Dok antropozof radi na praktičkoj strani svog života, on ne prestaje istraživati duhovnost. On pokušava 'sebe svjesno naći u duševnom stanju malog djeteta', da bi se bavio, prema Steineru, pravom filozofijom. On pokušava uspostaviti u sebi, pri punoj svijesti, 'stanje protekle epohe čovječanstva', čime postaje suvremeni kozmolog. I na kraju, pokušava 'učiniti da u sadašnje vrijeme u duši ponovo izbije unutrašnja srž prvobitnog čovječanstva' - onog koje je još bilo sjedinjeno s bogovima - čime se bavi osnovama religiozne spoznaje. 

Antropozof se vježba u svestranosti i, bez obzira na rezultate, baš u toj vježbi, skriva se vrijednost truda.

www.antropozofija.hr