Iako mnogi stavljaju Rudolfa Steinera u središte duhovne znanosti, on sam nije imao tu naviku. Težeći što većoj objektivnosti i nepristranosti, u središte interesa uvijek je postavljao predmet svog proučavanja, prije negoli je davao osobna gledišta.

Osjećaji čovjeka imaju izrazit značaj u antropozofiji. „Antropozofska spoznaja znači postajati čovječnijim. A tko tu nijansu osjećaja i srca ne može unijeti u antropozofsku spoznaju, ne dopire do biti antropozofije. Teoretska antropozofija je samo slika onoga što antropozofija zapravo želi biti, a ona želi biti nešto živo.“ (R. Steiner Antropozofija)

Antropozofija se razvijala prema potrebama slušateljstva koje se obraćalo osnivaču antropozofije. „Osnovni ugođaj antropozofskog izlaganja mora u najvećoj mjeri odgovarati najdubljoj potrebi srca onih ljudi kojima je antropozofija potrebna.“ (R. Steiner Antropozofija) Na ovaj način stvorena je znanost koja je preispitala cjelokupan krug ljudske djelatnosti, uključujući velikim dijelom religiju, znanost i umjetnost, suprostavljajući se, po mišljenju začetnika ovog pokreta, materijalizmu današnjeg vremena.

Vanjska primjena antropozofije

Kad su Rudolfu Steineru pristupili poljoprivrednici, dao im je naputke o načinu na koji bi trebalo obrađivati tlo i uzgajati biljke u svrhu proizvodnje hrane. Ovo je kasnije nazvano biodinamička poljoprivreda. Kada je održavao predavanja radnicima raznih tvornica o trostrukom društvenom organizmu gdje je spomenuo potrebu o sveobuhvatnom školovanju, prišli su mu radnici i uprava tvornice cigareta Waldorf-Astoria sa željom da njihova djeca pohađaju takovu školu; stvorena je osnova za novi način obrazovanja i odgoja temeljen na duhovnim načelima, kao i sustav vrtića i škola pod nazivom waldorfska pedagogija. Steiner je u uskoj suradnji sa dr. Itom Wegman razvio antropozofsku medicinu. Također je održao niz predavanja za liječnike, dajući poticaj za promatranje i liječenje čovjeka s obzirom na njegovu duhovno-duševnu organizaciju.

Odnos antropozofije i religije

Duhovna znanost polazi od kršćanstva kao od premoćnog vjerskog poticaja, temeljito obrazlažući ovaj stav. „Antropozofija ne želi preuzeti mjesto kršćanstva već naprotiv, željela bi biti instrument u njegovom razumijevanju". ^[1]

Jedan od ciljeva antropozofije također je i tumačenje srži svih ostalih religija i duhovnih pokreta. Antropozofija postavlja Isusa Krista u središnje mjesto zemaljskog čovječanstva. Nadalje ona smatra da se čovjek kao pojedinac razvija kroz uzastopne zemaljske živote, napredujući prema savršenijem obliku kroz skrušeno vjersko predanje Bogu, uz nepokolebljivo Kristovo vodstvo.

Antropozofija i pitanje zla

Sastavni dio antropozofije je i naučavanje o Luciferu, Lučonoši i Ahrimanu ili Vragu, i djelovanju demonskih duhovnih sila na život čovjeka. Duhovna znanost označava luciferska i ahrimanska bića kao glavni izvor zla u svijetu, no također vidi njihov utjecaj i kao neizbježan i koristan. Po ovom stajalištu Lucifer između ostalog djeluje na ljudsku sebičnost i buđenje nagona i strasti, dok Vrag ima ulogu poticanja materijalizma, ateizma, hladnog intelektualizma i izopačenih spolnih nagona. Ravnotežu između ove dvije krajnosti ljudsko biće nalazi u Kristu.

Antropozofska preobrazba umjetnosti

Antropozofsko poimanje umjetnosti gotovo je istovjetno Goetheovom. On je umjetničko stvaralaštvo vidio kao područje u kojem do izraza dolaze bića, stvari i pojave koje se na neki drugi način nikako nebi mogle izraziti.

Prvi antropozofi razvili su euritmiju, poseban oblik scenske umjetnosti. Euritmija je verbalni govor i zvuk glazbe izražen kroz vidljive pokrete i geste euritmičara. U slikarstvu, poseban naglasak stavljen je na samu boju koja svojim prelazom iz tekućeg u kruto stanje sama stvara oblike, što je kako vjeruju antropozofi, preslikavanje samog procesa Stvaranja. U antropozofskom slikarstvu priznata je zakonitost same boje. Njoj se pripisuje osobita stvaralačka snaga. Svaka boja ima sebi svojstven oblik što u umjetnosti inače nije priznato.

Antropozofska znanost zauzima veoma neobično stajalište o glazbi: instrument je tako sam čovjek, a njegove žice su ljudski živčani sustav, te na ovaj način čovjek kroz glazbu nazire djelovanje duha u tvari, zaživljavanje duševnog u tjelesnom.

Umjetnost odijevanja je odraz sjećanja duše na predzemaljsko postojanje, dok je arhitektura izražavanje onih oblika koje duša priželjkuje kad želi napustiti tijelo, bilo u smrti ili na bilo koji drugi način. Kiparstvo je ravnoteža između modne umjetnosti i arhitekture. Ono je izraz djelovanja sila koje oblikuju čovjeka između smrti i rođenja. Ono također izražava „prijašnja i buduća Zemljina planetarna utjelovljenja u vezi s razvojem čovjeka.“

S obzirom da duhovna znanost poučava o raznom djelovanju duhovnih bića na čovjeka, ona tvrdi da se u epskoj poeziji preko čovjeka izražavaju nadljudska bića, dok dramsko stvaralaštvo vidi kao izraz podljudskih snaga i bića. Lirika je ovdje ravnoteža između poetskog i dramskog.^[2]

Antropozofija i znanost

Za razliku od klasične povijesti koja se temelji na zapisima i arheološkim nalazima; na materijalnoj osnovi, antropozofska povijest temeljena je na nadosjetilnoj spoznaji. Ovo uključuje vidovito opažanje nevidljive stvarnosti, te spoznavanje putem osnaženog mišljenja. Na ovaj način ona opisuje cjelokupnu duhovnu evoluciju čovječanstva, Sunčeva sustava i planete Zemlje, te ih stavlja u izravnu vezu sa nadljudskim bićima, te iscrpno objašnjava kako je ukupna fizička pojavnost plod neprestanog djelovanja istih duhovnih bića. Antropozofija nadalje ustraje na tvrdnji da je za ispravno primanje i ispitivanje duhovno-znanstvenih činjenica nužan razvoj duhovno-duševnih organa ili čakri, no i napominje da se njene ideje mogu primiti i zdravim razumom uz otvoren duh.

Znanstvenost antropozofije često se dovodi u pitanje. U izdanju Opće Enciklopedije iz 1977., stoji da je antropozofija "duhovno-mistična doktrina." Dr.sc. Ljubomir Radovančević u predgovoru Steinerovog predavanja "Duhovni i fizički razvoj svijeta i čovječanstva" kaže da "danas službeni filozofi antropozofiju smatraju anakronizmom..."

Ono što se inače nalazi samo u mitologijama i što je zapisano u nekim religijama, antropozofija pokušava uzdići na razinu znanosti; polazeći od mitova i legendi kao od nečeg stvarnog, a ne kao od nečeg što je samo iznjedrila ljudska mašta.

Duhovna znanost opaža četiri osnovna dijela čovjeka: fizičko, oku vidljivo tijelo; zatim eterično ili životno tijelo; potom astralno tijelo ili duša, te njegov duh ili duhovno tijelo koje antropozofija naziva i ljudsko ja, ili ego.

U antropozofiji se češće o jednoj te istoj stvari daju različita a ponekad čak i oprečna objašnjenja. Potpuna spoznaja neke stvari tako se dobija tek nakon pomnog sagledavanja sa mnogih strana. Zbog toga ona ne pozna definiciju. Antropozofija želi izbjeći teoretiziranje i umjesto toga uvesti spoznavanje.

Duhovni razvoj kroz antropozofsko usmjerenje Duhovni razvoj pojedinca iscrpno je opisan u antropozofskim spisima. Vođenje u ovom smislu u značajnom dijelu izneseno je u knjizi „Kako se stječu spoznaje viših svjetova“ i u srednjim poglavljima djela „Osnove tajne znanosti.“ Antropozof sebe poistovjećuje sa mišlju o nekoj stvari, uranjajujući i svojim osjećajima u nju. Misaone vježbe i meditacija osnovne su metode ove duhovne discipline.

Pisana djela

Ova znanost najviše se temelji na pisanim djelima dr. Rudolfa Steinera pisanima na njemačkom jeziku. Sadržaj pisanih knjiga kasnije je proširivan i produbljivan kroz brojna predavanja; kako javna, tako i kroz predavanja za članove najprije teozofskog, a kasnije antropozofskog društva diljem Europe. Temeljna pisana djela su „Osnove tajne znanosti“ u novijem hrvatskom prevodu, ili poznatija u starom srpskom prevodu pod nazivom „Tajna nauka u osnovama“, zatim „Kako se stječu spoznaje viših svjetova“ , „Filozofija slobode“ „Teozofija“, „Kršćanstvo kao mistična činjenica“ i druga.

Sadašnjost

Dubokoumni Steinerovi uvidi danas su uglavnom zamijenjeni običnim racionalnim pristupom na što je osnivač duhovne znanosti i upozoravao. „Ove stvari ne smiju biti zahvaćene oblicima mrtvog mišljenja. Onda postaju iskrivljena, krivo predstavljena istina, a ne istina sama".^[3]

^{www.wikipedia.org}