Dođi, čekam te u Getsemaniju.
- Gospodine,... noćas, zaspala sam, oprosti mi! Znam da to ne mogu nadoknaditi, ali trudit ću se u toku dana da budem s Tobom.
(Obećala sam moliti uru klanjanja u noći oko 12 sati. Zaspala sam. Gospodin Isus podsjeća me na to obećanje.)
Već tuga u tvom srcu za tim zajedništvom Meni, Bogu, dostaje.
Radujem se današnjem danu provedenom s tobom.
Vidiš, rekao sam ti: Imaj potpuno povjerenje u svoga Boga. Ne daj se smesti, s tobom sam. Kad sam Ja s tobom, ti Mi se, dušo, potpuno približi tako da te obličje Moga Duha potpuno zakloni, i onda te nikakve smetnje neće moći pokolebati.
Sve što se događa oko tebe, sva svjetovna zbivanja, buka, galama tvoje djece, bilo što drugo, ne mogu ti ništa.
Osjećaš li da si u Mojoj orbiti?
- Da, Gospodine, to je prelijepo, savršeno. Tu sam potpuno, tijelom i duhom - savršeno s Tobom.
Gospodine, ljubim te, ljubim te, Isuse! Onako kako ja mogu, ali ljubim Te.
Hvala Ti, ljubljeni, na ovom veličanstvenom daru. Hvala Ti!
A kako tek mora biti u raju!
Ne, ovo nije zanos, ovo nije ekstaza, ovo je - BITI JEDNO s BOGOM. Savršeno Jedno.
Vidiš, ljubljeno dijete, kolika bogatstva i kolike Božje darove tu na dohvatu ruke vi, Ljubljeni Moji, propuštate, prezirete, odbacujete.
- Gospodine Isuse, zar sa svakom dušom, baš sa svakom Ti želiš biti ovako?
Da, dijete, ali duše Me ne žele, a Ja, Bog, poštujem slobodnu volju svojih ljubljenih.
Ja se dajem obilato i u punoj mjeri. Kad kažem da dajem Život, onda ga dajem i darujem ne samo kao Vječni Život, nego i ovdje, u ovoj dolini, da zaista živite u izobilju Života.
Ali često, vrlo često Ja, Bog, moram taj život od vas povući, jer je to jedini način da se probudite od sna, da ne umrete.
- Gospodine, što misliš time reći, nije mi potpuno jasno.
Vidiš, ljubljena moja Zaručnice, puna usta osude, proklinjanja svaljuju se na Boga kad u obitelji naglo oduzmem život nekom mladom stvorenju.
Ne, Ja, Bog, ne želim vašu smrt ni bolest, ali nažalost za pojedine duše nema drugog izbora. Jedini je način da se potresu srca kad padnu u žalost, tugu, očaj. Ja to dopuštam.
Kažem ti, dušo, to nije kazna, to nije želja Moje Božanske naravi, nego Ja to dopuštam ne biste li se tako u jadu i žalosti spomenuli na Oca, na Mene, Boga svoga, i probudili se.
- Gospodine Isuse, to užasno boli, to strašno boli. Recimo, majci umre dijete. Ja bih rekla da nema veće boli od te.
Dobro primjećuješ, dušo. Za vas ovdje na svijetu to je užasno. No pokušaj gledati Mojim očima Boga.
To dijete, ako je u Mojoj milosti, a obično jest, postaje anđeo. Njemu su rajska vrata širom otvorena. O, kolike li radosti, kćeri ljubljena, kolike li radosti, kad ta duša djetetova dođe gore.
Vjeruj Mi, dušo, vjeruj svome Zaručniku! Nebeski dvori napunjaju se Božanskom Radošću kad jedan anđeo dolazi k Nama.
Da, vi na zemlji tugujete, oplakujete, i još gore, zamatate se u crno.
O, bezvjernici, hulitelji, - što ću drugo reći Ja, Bog, Stvoritelj vaš, kad gorih farizeja nije bilo i nema nego što ste vi sada, naraštaju!
O, oni farizeji što Mene razapeše, samo su sjena vas, današnjih farizeja!
Gdje je vjera vaša, pitam Vas?
U kojeg vi to Boga vjerujete?
Sve sam vam dao, cijeloga Sebe, Krv svoju da vas neprestano pere, Majku ljubljenu da vas u Ljubavi zagovara, krv mučenika... Žrtvujem Se za vas bez prestanka na Oltaru.
I sve to da bih vas priveo k svijesti, da bih vas probudio, a vi jaučete i padate u očaj kad koja vama bliska duša pređe k Meni.
Rekoh, dušo, čovječanstvo je doseglo svoj vrhunac u opačinama, a ovo je također jedna velika opačina, licemjerstvo.
Kažete: ljubite Me, veličate Me, Tijelo Moje presveto blagujete, Krvlju se Mojom dragocjenom perete, a vjere nemate.
O, narode, naraštaju, hoću li nači vjere kad se vratim?!
Moj Mir s tobom! Ljubim te.
Radi sa Mnom!
bglavac
irida
edin.kecanovic
