ZVUCI  BOŽIĆA  

   Martinus 

 

Svjetlost u tami

Za nekoliko dana crkvena zvona će zvoniti širom čitave Zemlje, barem nad kršćanskim dijelom svijeta. Ona će zvoniti na Božić. I božićna poruka o „miru na Zemlji i dobroj volji među ljudima“ objavit će se iz svih svjetskih crkava. No čak je i u kršćanskom svijetu postalo modreno vjerovati da je sve što se tiče Božića, sa djetetom Isusom i pjesmom anđela, i tako dalje, samo sentimentalno, staro tradicionalno praznovjerje koje nema ništa zajedničko sa današnjom stvarnošću. No iako vi to ne prihvaćate kao stvarno, iako vjerujete da je opis Isusovog rođenja samo stara, izmišljena priča, taj opis predstavlja izraz univerzalnih principa koji vode ljude prema „velikom rođenju“. Možete, ako želite, u potpunosti ignorirati Isusovo rođenje, ali ne možete ignorirati činjenicu da ne postoji niti jedna mračna noć u kojoj ne sjaje zvijezde. To je univerzalni princip postojanja da tamo gdje postoji neprobojna tama, tamo postoji i svjetlost. Ako je moguće da, usred noći, usred najmračnijeg dijela fizičkog ciklusa od dvadeset i četiri sata, postoji svjetlost, svjetlost mjeseca ili zvijezda, mi se možemo naučiti vidjeti da usred životne tame mi imamo svjetlost. To je nešto što vrijedi za sve pojave.

Duhovna stvarnost iza fizičke stvarnosti

Danas velika većina ljudi teško može slijepo vjerovati u religiozne dogme i učenja. Njihov je religiozni instinkt degenerirao i oni su navikli koristiti svoju inteligenciju na sve više područja u svakodnevnom životu, što je rezultiralo time da su se oni sve više privikavali na analize materijalizma. Oni proučavaju fizičku težinu i mjere, i analiziraju sve što se može izraziti u pojmovima brzine i volumena, i to je sve u redu i dobro kada je u pitanju fizički rad i planiranje rada u čvrstoj materiji. No ljudi nisu samo fizički, a život nije samo materija. Ogromno područje strukture ljudi, a time i način na koji oni manifestiraju svoj život, nije fizičke prirode. Oni ne mogu živjeti samo od kruha. Ako su vođe zemalja izgubili svoju vjeru u duhovnu stvarnost iza fizičke stvarnosti, izuzetno je važno da se pjesma anđela svakog Božića čuje širom svijeta. To nije nešto što se dogodilo samo jednom; to je božanstveni princip koji vrijedi širom Zemlje svakog Božića. Mi ćemo kozmički moći vidjeti da je to stvarnost. Ja sam vidio anđele, i postoje drugi koji su ih također vidjeli, no to nije nešto što se događa na javnim mjestima gdje se okupljaju brojni ljudi; tamo je to samo simbolično.

Djelovanje anđela – anđeoska pjesma

Što podrazumijevamo pod anđelima? Oni predstavljaju sile koje vode ljude naprijed i pomažu im kada trebaju pomoć. Takve sile ili energije uvijek potječu od živih bića, bez obzira da li ih mi možemo vidjeti ili ne. U prošlosti su se na Zemlji rađali veliki mudraci  koji su imali veliko znanje o životu i njegovim zakonima. Oni su bili odabrani da budu „kraljevi“ ili spasitelji svijeta za čovječanstvo. Oni su usmjeravali ljude naprijed tako što su ih učili da vole svoje bližnje kao same sebe. Takva bića su anđeli u krvi i mesu. Njihova se svijest temelji na „Svetom duhu“ i zbog toga oni mogu pomagati ljudima. Izuzetni anđeli rodili su se u krvi i mesu na Zemlji, i mora se primijetiti da takva bića razgovaraju sa Bogom na isti način na koji čovjek razgovara sa svojim bližnjim. Stanje bića takvog mudraca vibrira širom čitave Zemlje.

    Ljudi se pitaju da li se Isus rodio, i ako se rodio, oni se pitaju tko je on bio. Kako ljudi koji to proučavaju materijalističkom sviješću, i koji se nalaze daleko ispod velikih mudraca po pitanju znanja i ljubavi, mogu tu uopće razumjeti? Oni to ne mogu u istoj mjeri u kojoj ne mogu spriječiti djelovanje tih bića na Zemlji.

     Usprkos činjenici da velika većina populacije kršćanskog dijela čovječanstva ne ide u crkvu, čak niti na Božić, crkvena zvona se ipak mogu čuti širom čitave Zemlje, i mi palimo svijeće, dajemo poklone i ulažemo veliku količinu energije kako bi druge ljude učinili sretnima. To ima tako snažan utjecaj zbog činjenice da je sve to koncentrirano u isto vrijeme. Zvuci Božića mogu se čuti u zvonjavi zvona i u pjesmama ljudi i njihovim izljevima radosti, kao i u radosti djece koja se toliko raduju toj proslavi svjetlosti i darovima u tami zimskog solsticija. Ne bi se čuli zvuci Božića i svijeće ne bi bile zapaljene da u prošlim vremenima nisu bile izgovorene božanstvene riječi, izgovorene od strane anđela od krvi i mesa. Te riječi, koje mogu osvijetliti tamu u našoj svijesti na isti način na koji zvukovi donose osjećaj dobre volje, istovjetne su „pjesmi anđela“ koja je vodila ljude. I mi možemo pratiti unatrag energiju ljubavi sve do velikih mudraca. To se može zahvaliti činjenici da impuls energije prelazi preko Zemlje, i taj kozmički impuls dolazi iz centra mliječnog puta. Zadatak „anđela“ ili mudraca bio je primiti taj impuls i prenijeti ga ljudima na jeziku koji su oni mogli razumjeti.  

Princip Božića je kozmički princip

Koja je svrha tog kozmičkog impulsa? Njegova svrha je osigurati da se ljudi ne utope u principu ubijanja; u najgorem slučaju može se dogoditi da oni potonu u stanje duhovne latencije. Oni ne mogu u potpunosti „umrijeti“ – to bi zapriječilo impuls. Ono što se obično podrazumijeva pod pojmom „smrt“ jest prestanak života, a to je ono što ljudi sa materijalističkim pogledom na život misle da se događa kada fizičko tijelo umre. To je velika iluzija koja se temelji na čovjekovom nedostatku znanja o životu. Život je vječan i ne može umrijeti, a život je istovjetan živim bićima. Najbliže što živa bića mogu doći smrti je kada vjeruju, kao rezultat njihovog nedostatka znanja o životu, u smrt i vjeruju da oni mogu ubiti druga živa bića i na taj način nakratko „spasiti svoj život“. Gdje god prevladava takvo mentalno stanje, tamo postoji „carstvo smrti“ ili duhovne tame, a zemaljsko čovječanstvo se nalazi u takvom stanju. No istovremeno se kozmička energija vrlo snažno razvija u tami. Ona se više razvija u tami nego u svjetlosti zbog principa kontrasta. Ako želite primiti božansku energiju, bolje je biti u tami, i zbog toga je sasvim prirodno da se ta  božanstvena energija ljubavi manifestira usred zime. Poganstvo je, poput kršćanstva, imalo proslavu svjetlosti usred zime, solsticijsku proslavu kada su slavili to da se ponovno kreću prema svjetlijim vremenima. Oni su se unaprijed radovali duljim danima i ta je radost predstavljala duhovnu svjetlost i toplinu za ljude. Za mnoge je ljude teško prolaziti kroz mračne mjesece, ne samo fizički zbog hladnoće i mraka, već su za njih ti mjeseci toliko depresivni da oni mentalno podliježu mentalnom naprezanju i depresiji. No ona bića koja žive u skladu sa zakonima života čine što mogu kako bi pomogli drugima i manifestirali ogromnu količinu energije ljubavi. Iz božanskog svijeta energija ljubavi je koncentrirana u određeno vrijeme, naime za vrijeme zimskog solsticija ili Božića.  U to vrijeme sasvim se prirodno u brojnim ljudima javlja sklonost i potreba da budu od pomoći i da daju poklone i da stvaraju svjetlost i veselje usred hladnoće i mraka. Naravno da je način na koji danas slavimo Božić pod utjecajem materijalizma i brojni ljudi kažu da trgovci samo ukrašavaju svoje izloge i ulice i pale svijeće kako bi zaradili novac, no rezultat toga je da to ipak stimulira kod ljudi želju da daju poklone. Bez te potrebe da se usreće drugi ljudi, ne bi bilo Božića. Činjenica da bi ljudi „radije davali nego primali“ stvara dobru volju o kojoj su pjevali anđeli. Tijekom ostatka godine često je sasvim suprotno – ljudi bi „radije primali nego davali“. No za vrijeme Božića većina ljudi ima ispravan stav; to je „u zraku“. Princip Božića je kozmički princip.

Božić bi trebao biti nesebična pojava, bljesak božanskog svijeta

Malo po malo ljudi će napustiti one božićne tradicije koje, gledano iz kozmičke perspektive, mogu izgledati nehumano ili naginju tome da budu negativne, kao što je pretjerano jelo i piće, i tako dalje. U budućnosti mi nećemo slaviti božićnu poruku ubijanjem životinja i jedenjem leševa tih bližnjih bića; to je nešto što ćemo napustiti. Ja to ne govorim zato da bi vi sjedili i razmišljali o tome na Badnjak – samo vi jedite svoje meso – no moja je dužnost reći ljudima kako će evolucija napredovati i kako će se stvari promijeniti. Mi ćemo napustiti te principe, no to se mora dogoditi u svakom čovjeku da postane svjestan toga što mu njegova savjest dopušta činiti. Na kraju ćemo razumjeti  da bi Božić trebao biti potpuno nesebična pojava.

     U onim zemljama u kojima Božić dolazi ljeti on nema isti utjecaj kao ovdje gdje je hladno i mračno, i gdje nad nama visi smrt u obliku ogoljelog drveća i snijega i leda i dana kada se sunce jedva pojavljuje. Tada je božanstveno da možemo oblikovati svoj mentalitet tako da osjećamo mentalni val ljubavi koji vibrira širom svijeta. Tada možemo osjećati „vjetar u leđa“ u obliku inspiracije i pomoći, što nije moguće osjećati na isti način ljeti, kada nam Bog govori na drugačiji način, naime kroz sunce i toplinu. U vrijeme Božića ljudi mogu uhvatiti bljesak božanskog svijeta ako se u svojem ponašanju usklade na davanje i pomaganje.

Božić u vrijeme zimskog solsticija

Zemaljski ljudi ne nalaze se samo u fizičkom periodu usred zime sa snijegom i ledom i fizičkom proslavom Božića, koja sa svojim materijalnim užicima može stvoriti svjetlost i veselje u vrijeme tame; oni se također nalaze u kozmičkoj zoni zime, u razdoblju mentalne hladnoće i duhovne tame, u vremenu smrti. Nismo li svjedoci krizama i nemirima svugdje na svijetu? Ne postoje li tirani koji žele imati sve više oružja i vojnika? Ne postoje li napetosti i strah iako je prošlo samo nekoliko godina od svjetskog rata? Obzirom da ljudi doživljavaju ovo razdoblje mentalne tame vrlo je važno razumjeti da, kao što fizička zima ima svoje vrijeme Božića, tako postoji i Božić usred mentalne zimske tame, i mi idemo ka tome. Upravo ovdje „anđeli govore i pjevaju“, upravo ovdje možemo čuti poruku mudrosti i ljubavi prema bližnjem, ovdje možemo nadrasti materijalizam.  Takvo vrijeme Božića sada se događa u mentalnoj zimskoj zoni u kojoj se zemaljski ljudi nalaze. Doći će „Utješitelj, Sveti duh“ kada ljudi budu opterećeni u stanju tame. Utješitelj nije osoba već duh Božji, to je znanje o vječnim principima, znanje koje može dovesti čovječanstvo do toga da postane slika Božja, znanje koje sada sja i blista u obliku kozmičkih analiza. S vremenom ono će moći pokrenuti ogroman Božićni duh koji možemo imati u sebi gdje god se nalazimo, i koje može naučiti ljude vidjeti i razumjeti što će se to dogoditi širom svijeta. Sada je namjera života da jedno biće za drugim počinje vidjeti sjajnu auru usred sebe u obliku božanskog znanja, i na taj način oni počinju stjecati veliko rođenje ili kozmičku svijest. U prošlosti ljudi koji su došli do te točke morali su se inkarnirati na razvijenijim planetima, ali to više nije potrebno. Putem „Svetog duha“, pomoću kozmičkih analiza, to se može dogoditi ovdje. Naravno, znanje samo po sebi nije dovoljno, ono treba biti primijenjeno u praksi u čovjekovom ponašanju i načinu postojanja kako bi ono na kraju postalo navika u njegovoj svijesti. Ljudi će postići najviši oblik znanja, a to znači da će postati na radost i blagoslov svemu sa čime dođu u kontakt.

Put svakog pojedinog čovjeka prema velikom rođenju

Zemaljski ljudi neće uskoro doživjeti veliko rođenje. Nekima će biti potrebna samo tri ili četiri života, dok će za mnoge biti potrebno više. Kozmičke analize vam mogu pomoći da dobijete znanje o univerzalnim zakonima i principima koje je jednako znanju koje imate o svakodnevnim stvarima. Svrha tog znanja je da bude korišteno u svakodnevnom životu. Tada ćete doživjeti život i druga živa bića na potpuno drugačiji način nego prije. Trebate se vježbati da to činite korištenjem svoje vlastite energije i snage; tek će tada božanska energija doći iz vanjskog svijeta. Ne možete raditi sa kozmičkim analizama a da duhovno ne rastete, i tada vam nitko ne može oduzeti znanje koje imate. No znanje samo po sebi nije dovoljno. Da bi ono imalo smisla ono mora biti primijenjeno u praksi u vašem ponašanju, tada ćete odrasti i moći živjeti „poput anđela“. To smo naučili iz riječi danske himne, „Božić odjekuje zvukom anđela“, no što se podrazumijeva pod „zvukom anđela“? To su energije koje proizlaze iz anđeoskih bića, to jest od onih bića koja razumiju da čovjek nije tu da bi ga služili, već da on postoji kako bi služio drugima, to jest, surađivao na dobrobit cjeline. No mi doživljavamo da ljudi u istoj kući, u istoj ulici, u istoj zemlji i na istoj planeti zagorčavaju život jedni drugima, šire glasine jedni o drugima, ometaju jedni druge i čak se ubijaju i sakate. Oni se laktima probijaju na račun drugih ljudi i oni ne šire „mir na Zemlji i dobru volju prema svim ljudima“. Ovaj mir i dobra volja moraju doći iz nutrine svakog pojedinog čovjeka i moraju se pokazati u njegovom ili njenom ponašanju i načinu postojanja, i do toga ne može doći samo kroz čovjekove osjećaje, potrebno je također i znanje, kao i uvid u zakone života. Prakticiranjem tog uvida svi će zemaljski ljudi jednoga dana doći do velikog rođenja, koje je istovjetno kozmičkoj svijesti ili Kristovoj svijesti.   

Božić i kozmičke analize 

To je bila moja misija prenijeti ove kozmičke analize u analize zasnovane na inteligenciji, tako da one mogu odgovarati ljudskoj inteligenciji i njihovoj početnoj intuiciji. Ove analize predstavljaju logičan niz misli koje su istovjetne poruci Božića, ali predstavljene na takav način da mogu inspirirati današnje ljude , a naročito ljude u budućnosti. Gdje god ste prenijeli ove analize u znanje i uvid, tamo je svjetski mir, a gdje god ih niste razumjeli, tamo je još uvijek rat. Gdje god kozmičko znanje predstavlja realnost u tvojem mozgu i osjećajima, tamo će cvjetati sposobnost ljubavi prema tvojem bližnjem. Ti tada nećeš imati srca nanijeti bilo kakvo zlo drugom biću; ti trebaš voljeti sva živa bića. Prije svega stvar je u tome da se dođe do stupnja da se može voljeti one koji tebe ne vole. I ti ćeš doći do točke na kojoj ćeš razumjeti zašto su drugi takvi kakvi jesu, i zašto trenutno ne mogu biti drugačiji, čak iako će oni nastaviti biti takvi u budućnosti, pa čak i možda biti pljačkaši ili ubojice. Ti ćeš razumjeti da u životu ti nikada ne možeš doživjeti nešto čega sam nisi najdublji uzrok – nikada nisu drugi krivi. Ti ne bi trebao vjerovati da vladari različitih zemalja odlučuju da li će ta zemlja biti u miru ili ratu. Ti ćeš razumjeti da Bog koristi te ljude koji još uvijek imaju srca stvarati sukobe kao instrumente za stvaranje „neugodnog dobra“ u zajedničkoj karmi čovječanstva. Neka bića trebaju predstavljati „crnu boju“ i „sivu boju“ na „slici života“ – bića koja se nalaze na stupnju evolucije koji im odgovara – dok drugi predstavljaju svjetlije boje. Kada shvatiš da svime upravlja božanska Providnost , ti se nećeš bojati, bez obzira što se događa. Nema se potrebe bojati, niti Rusa, Kineza, Amerikanaca ili Arapa, i tako dalje – svi su oni Božji organi ili instrumenti. Ti si zaštićen u onoj mjeri u kojoj imaš nešto srca činiti ili ne. Trebao bi se usmjeriti na Boga. Stvar je u tome da se dođe do razumijevanja da je najviši princip, najviša činjenica ovo – proučavati sam život i djelovati u skladu sa zakonom ljubavi, to jest, voljeti svojeg bližnjeg kao samoga sebe, a time voljeti i Boga. I Bog nam daje Božić usred tame kako bi nam pomogao da dođemo do te točke.

    Sa ovime ja vam svima želim vrlo sretan Božić i želim vam zahvaliti za godinu koja ide svojem kraju. Hvala vam također na svoj podršci koju ste pokazali. To mi pričinjava veliku radost da vam ono što vam govorim tako mnogo znači. To pokazuje da kroz vas počinje novi, veliki kozmički impuls, probija se novi svijet, i to je upravo onako kako je trebalo biti.

 

 Predavanje koje je održano na Martinusovom Instututu na nedjelju 17. prosinca 1950. Revidirao Mogens Møller. Reviziju odobrio Martinus. Originalni naslov i izdanje : Julens Toner, dansko izdanje Kozmosa 1993/12.

Prijevod : Andrew Brown 2013

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (19.01.2014.)

Copyright ©Martinus Institut