- Ovo je apsolutno prvi genom jedne izumrle vrste, to je istinska prekretnica - izjavio je za Guardian Michael Hofreiter sa Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju u Leipzigu.
Znanstvenici su tajnu genoma davno izumrlog sisavca razotkrili na osnovi uzoraka DNK dobivenih iz dlaka 18 vunastih mamuta nađenih u sibirskom permafrostu (trajno zamrznuto tlo).
Ti su ostaci bili zamrznuti oko 22.000 godina. Znanstvenici su dosad očitali oko 80 posto “knjige života” mamuta, odnosno 3,3 milijarde slova (A, T, G i C što su skraćeneice za adenin,timin, guanin i citozin), a cijeli je posao obavljen za oko godinu dana po cijeni od milijun dolara.
Analiza genetskog koda toga sisavca pokazala je da su se mamuti prije dva milijuna godina evolucijski razdvojili u dvije skupine, od kojih je jedna izumrla prije 45.000, a druga prije 10.000 godina. Uzbudljivo je istraživanje pokazalo i to se genom mamuta od genoma njegova najbližeg živućeg srodnika, afričkog slona, razlikuje svega 0,6 posto.
- To nam teorijski pruža mogućnost da u budućnosti regeneriramo mamuta umetnuvši njegovu DNK u genom afričkog slona, njegova najbližeg živućeg srodnika. To je nešto što bi bilo moguće iako bi bilo mukotrpan i skup posao - izjavio je dr. Schuster procijenivši da bi se mamuta moglo “oživjeti” za oko 10 milijuna dolara.
Da bi se izumrlog mamuta moglo vratiti u naš svijet, nedavno je natuknuo i japanski znanstvenik dr. Teruhiko Wakayama koji je prvi je klonirao zdravog miša iz stanica uginulog miša koje su 16 godina bile zamrznute na minus 20 Celzijevih stupnjeva. - Bit će vrlo teško klonirati mamuta, ali naš rad ukazuje da to više nije znanstvena fantastika - izjavio je Teruhiko Wakayama.
Ipak, neki od vodećih stručnjaka za kloniranje, poput Rudolpha Jaenischa iz Whitehead Instituta, vrlo su skeptični prema ideji oživljavanja stanovnika Jurskog parka. - To je priželjkivani eksperiment, ali nema realne šanse za uspjeh - izjavio je Jaenisch za New York Times.