ZNANOST O LJUBAVI I SREĆI

Per-Anders Hedlund

U prekrasnom članku „Glad čovječanstva za ljubavlju“ (Englesko izdanje Kozmosa 1984, br. 2) Martinus objašnjava kako je nedostatak ljubavi prema bližnjem uzrok svih patnji na svijetu – bolesti, sukoba, rata, siromaštva i nepravde – i kaže da istovremeno stvarno doživljavanje patnje stvara rastuću glad za njenom suprotnošću, to jest, glad za ljubavlju, suosjećanjem, mirom, srećom i zdravljem.

Brojni ljudi počinju sve više i više težiti u svojem svakodnevnom životu za ljubavlju i trajnim osjećajem sreće.

Prema Martinusu, upravo ovdje duhovna znanost ili „znanost o ljubavi“ postaje neophodna jer ona može pokazati koje misli, osjećaji i djela stvaraju potpuno sretan život.

Pored toga ona pokazuje strukturu spiralnog ciklusa, sa njegovim vječnim zakonima i principima, na primjer zašto su glad i zasićenje i princip kontrasta toliko važni za vječno doživljavanje života.

Sa tim odgovorima sve je uistinu „vrlo dobro“, čak iako mi to trenutno ne možemo direktno doživjeti. Iza naših često mračnih i teških života nalazi se svijetla i ljubeća svrha. Čim više težimo, tražimo i otvaramo se toj svjetlosti, tim više će nam se ona otkrivati.

Martinusovim riječima : „Pogledajte, svjetlost se nalazi na svijetu, vi samo trebate proučavati, tražiti i otvoriti se toj svjetlosti. Vidjet ćete da je sve što okružuje područje ljudskih bića kozmička ljubav. Doživjet ćete da je ljubav ključna nota svemira.“ (To već mogu potvrditi ljudi koji su doživjeli kozmičke bljeskove ili na primjer „iskustvo blisko smrti“.)

U članku „Glad čovječanstva za ljubavlju“, kao i na drugim mjestima, Martinus spominje kako se autoriteti našeg vremena, to jest, materijalistički znanstvenici, u svojem istraživanje ne bave „ljubavlju“. Na sreću, možemo vidjeti da to ne sprječava pojedine istraživače na primjer na područjima biologije, medicine, psihologije, i tako dalje, da nastave sa svojim vlastitim traženjem dubljih istina. Na taj način ovi otvoreniji i važniji istraživači doprinose činjenicama i detaljima razvoju duhovne znanosti.

Dobar primjer na tom području je američki profesor medicine, Dean Ornish, čiji se veliki pionirski rad sastoji u sakupljanju velike količine znanstvenih činjenica koje se tiču važnosti bliskih i ljubavnih odnosa za naše zdravlje. Ornish zaključuje da „Sve što potiče bliskost vodi ka većoj sreći i ima iscjeljujući utjecaj, a sve što potiče izolaciju i usamljenost vodi ka većoj patnji i bolestima.“ („Ljekovita snaga ljubavi“). Ornish, koji je napisao niz knjiga o važnosti načina života u odnosu na zdravlje, smatra da imati „otvoreno srce“, drugim riječima, imati tople osjećaje i biti sposoban biti blizak sa sobom i drugima, može nas učiniti zdravijima od zdrave prehrane, vježbanja, yoge, meditacije ili drugih aktivnosti koje umanjuju stres. Zašto je to tako ?

U svojoj knjizi „Ljekovita snaga ljubavi“, Ornish intervjuira nekoliko kolega istraživača. Ovi su razgovori vrlo zanimljivi i iz njih se može izvući zaključak da izgleda da je ljubav univerzalna povezujuća sila, a ne samo, kao što se često govori, biokemijska pojava koja se može svesti na molekule ili na naročito područje u mozgu…

Gary Schwartz, profesor psihologije, neurologije i psihijatrije izražava to na ovaj način : „ljubav je temeljni proces putem kojeg mi privlačimo jedni druge“… „ona postoji u svim sustavima, na svim razinama od mikro do makro-formata.“ Kada ga Ornish pita da li to znači da je ljubav najvažnija teorija polja, on odgovara : „Da!“.

Drugi znanstvenik, Joan Borysenko, doktor anatomije i stanične biologije, koristi Istočnjački sustav tijela i duše, gdje srčani centar (srčana čakra) predstavlja osnovu ljubavi i univerzalne životne sile. Ona naglašava da kada je „srce zatvoreno“ možda iz straha da ćemo biti ostavljeni ili iz straha da nas netko neće voljeti, biti će smanjen neprestani tijek životne energije. „Ona jednostavno ne prodire kroz stanice i tkiva na isti način i mi doslovno gladujemo jer smo se odvojili od sveobuhvatne životne sile“… „Ako mi otvorimo svoje srce, energija teče u njega i ona nas hrani … a to nije sve, ona također teče u drugom smjeru“.

Ona upućuje na proučavanje terapeutskog dodira (iscjeljivanje), kada je jedan istraživač mjerio utjecaj na imunološki sustav ili samo-iscjeljujući sustav osobe koja je primala dodir od osobe koja je bila kanal životne sile. Taj istraživač je mogao pokazati da je bio ojačan samo-iscjeljujući sustav osobe koja je primala dodir.

No, to nije bilo jedino, osoba koja je davala tretman također je bila pod utjecajem istog osnažujućeg efekta ! Ona objašnjava : „Kada je srce otvoreno živa energija ne ostaje kod nas. Osoba koja ima toplo srce uvijek daje drugima, a davati znači i primati.“

Drugi zanimljivi primjer koji spominje Ornish je istraživanje koje je provedeno na studentima, o tome kako osjećaji ljubavi i topline podržavaju samo-iscjeljujući sustav.

Jedna je grupa gledala film o tome kako Majka Tereza radi sa bolesnim i siromašnim ljudima, a druga grupa je gledala neutralni dokumentarni film. Grupa koja je gledala kako Majka Tereza pokazuje suosjećanje i toplinu imala je u prosjeku povećani broj zaštitnih antitijela, dok kod druge grupe nije bilo promjena. Izgleda da čak i osjećaj inspiracije ili dirnutosti djelima ljubavi može poboljšati naše zdravlje.

Iz mojeg vlastitog iskustva kao masera i kiropraktičara znam da čak i ohrabrujući telefonski razgovor može umanjiti bol. Čak i spoznaja da ću sutra ili za nekoliko dana primiti pomoć uzrokuje popuštanje stresa i napetosti u živčanom sustavu, što dozvoljava nizu oslobađajućih i iscjeljujućih mehanizama da spontano počnu djelovati.

To je pojava koju medicinska znanost naziva „placebo“, a to je pozitivno očekivanje koje pokreće niz korisnih reakcija u tijelu.

Fiziološki se događa to da izgleda da su stimulirani centri za užitak u mozgu, što za uzvrat oslobađa niz hormona i tvari transmitera koji umiruju, umanjuju bol i obnavljaju . To se događa istovremeno kad dolazi do smanjenja razine hormona stresa, što nas također čini opuštenijima i manje u stavu obrane. Kada srce postane otvorenije za „povjerenje“, „nadu“ i „ljubav“, izgleda da dolazimo na valnu duljinu sa ljubavlju i životnom silom koja je ključna nota svemira.

Pozitivna snaga dobrih odnosa, topline, bliskosti i ljubavi nije nešto što se tiče samo međuljudskih odnosa. Znanost pokazuje da se isti povoljni utjecaj na zdravlje događa kada svoju ljubav pokazujemo prema kućnim ljubimcima, našim mačkama, psima i slično.

Da, čak i gledanje u sobnu biljku ili u biljke u vrtu pokazalo se da donosi povoljan utjecaj po zdravlje. Moglo bi se reći da sve što povećava ljubav i harmoniju koje osjećamo prema našoj okolini i prema sebi samima doprinosi sretnijem i zdravijem životu.

Sa smanjenjem stresa i osjećaja izolacije i neugode – što lako može aktivirati naš životinjski instinkt – dolazi više do izražaja naš ljudski aspekt. Kada poduzmemo korake prema brizi za sebe, kada se ispunimo mirom i harmonijom, obično raste i potreba da budemo radost i svjetlost za druge ljude.

Nedavno sam imao sam mogućnost nekoliko tjedana biti sam kako bi se pobrinuo za sebe. U početku je bilo teško, ne zato jer nisam naviknuo biti u kontaktu sa svojim unutarnjim životom, već zato jer sam nedavno pokrenuo jedan posao i bio sam bez posla i osjećao sam se nesiguran i pod stresom zbog svoje ekonomske situacije. Ništa se nije odvijalo kako sam zamislio. Moje molitve nisu pomagale i postajao sam sve više nestrpljiv i ljut. Iz mojih misli se gubila svaka pomisao o postojanju „Boga“. Što „Bog“ ima sa mnom ako uopće ne postoji ! Na kraju nije preostalo ništa drugo već si pružiti neku utjehu i voljeti svoje nemirno srce. U molitvi i meditaciji u kojoj sam se usmjerio na svoje srce, rekao sam si sasvim spontano i na glas : „Što god se dogodi nikada te neću napustiti, Per-Anders“. Odmah sam osjetio duboki osjećaj topline, radosti i mira u svojem srcu koji se proširio čitavim mojim tijelom, kao da konačno međusobno uspostavljamo kontakt!

Na ovaj ili onaj način, kao rezultat ljubavi i brige koje sam davao samome sebi, (možda mi je također pomogao i nevidljivi anđeo) stupio sam u kontakt sa snagom ljubavi. Osjetio sam unutarnju zahvalnost koja je rezultirala time da su se popravile moje misli – „Moram nastaviti sa svakodnevnim životom, a ne sjediti ovdje i biti ljut“.

Svaki dan odvojim vrijeme za molitvu u kojoj se okružim svjetlošću i toplinom i usmjerim na područje srca. Potrudio sam se jesti zdravije i redovitije nego prije, što je sigurno donijelo više radosti mikrokozmosu u mojem tijelu. S obzirom da nisam imao konzultacija ni prihoda od svoje alternativne medicinske prakse, koristio sam svoju energiju kako bi pomogao drugim ljudima s kojima sam dolazio u kontakt, na primjer svojoj ženi koja ima posao sa punim radnim vremenom. Nakon nekoliko dana ona me upitala, „Da li ti se nešto dogodilo, Per-Anders, tako si spreman pomoći i tako ljubazan?“ Objasnio sam što se dogodilo i koliko mi je drago što sam izašao iz svoje nesigurnosti i izolacije… To je neobično, ali nikada nisam bio tako sretan i nikada se nisam osjećao tako sigurno kao u tom periodu svojeg života. Vjerojatno nikada ne bi postigao osjećaj sreće – koji je trajao neko vrijeme – da nisam imao toliko ljubavi prema samome sebi. U onoj mjeri u kojoj sam se ispunio osjećajima ljubavi i brige, u meni se javila još snažnija potreba da to podijelim sa drugima. To je bilo prekrasno iskustvo.

Na kraju ću spomenuti nešto o pobuđivanju osjećaja sreće i o tome što nas znanost može naučiti na tom području – barem na tjelesnom ili fizičkom području. Isto kao što imamo različite sustave organa u našem tijelu koji međusobno surađuju (probavni sustav, živčani sustav, imunološki sustav, i tako dalje) mi također imamo „sustav sreće“ koji ima svoje središte u našem mozgu. Iako postoje brojni dokumentirani dokazi, postoji mnogo toga što nije istraženo i što se još uvijek ne može objasniti.

Već dugo znamo da imamo takozvani „sustav nagrade“ ili „centar užitka“ usred našeg mozga (limbički sustav). Kada je on stimuliran mi osjećamo sreću u našem tijelu i duši putem niza biokemijskih tvari. Na primjer on je stimuliran hranom, seksualnošću ili bliskošću, dodirom i intimnošću.

Drugi primjer su fizička aktivnost, vježbanje, rad i humor. Čak i pomisao da očekujemo nešto lijepo može biti poticajna (placebo efekt).

Na nesreću, centar užitka također aktiviraju i šećer, alkohol i narkotici. Čovjek lako može postati ovisan o njima, uz posljedicu da se doza stalno mora povećavati kako bi se postigao isti učinak užitka. Zbog toga taj put postaje krajnje „neugodan“.

Na primjer, Martinus opisuje kako nam sve neprirodne tvari ne mogu pružiti prirodan osjećaj zadovoljenja. To lako dovodi do navika ili jezgara talenata kojih se sve teže i teže osloboditi. Za to je potrebno nekoliko života ukoliko čovjek ne dobije učinkovitu pomoć.

Mi možemo doživjeti mnogo ugodniji scenarij ukoliko koristimo sve vrste prirodnih tvari i aktivnosti. Ukoliko pogledamo „sustav užitka“ čitavog mozga, koji smo već počeli kartirati, postoje brojne aktivnosti i iskustva koja stimuliraju taj sustav.

Znanstveni pisac, Stefan Klein, pozabavio se time u svojoj knjizi „Formula užitka“. On spominje, između ostalog, kao važan faktor osjećaj svrhe i smisla u svojem životu. Drugi važni faktori su : budnost i koncentracija, meditacija, iskrena molitva (dublji, bolji kontakt sa svijetom), osjećaj samokontrole, muzika koju volite, doživljavanje prirode (sve što je ugodno osjetilima), a naročito ljubav i prijateljstvo.

Prijevod : AP i AB

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (09.06.2012.)