ŽIVOTNA ZAŠTITA I ŽIVOTNO OSIGURANJE

Martinus

«Životno osiguranje» nisu izmislili ljudi

Gdjegod pogledali u svijetu prirode, bilo to biljno carstvo, životinjsko carstvo ili među ljudima, može se vidjeti volja i nagon za zaštitom života. Sva živa bića nastoje, svjesno ili nesvjesno, zaštititi svoj život.

Proučavanjem prirode mogu se primijetiti brojni različiti načini na koje različite vrste biljaka i životinja održavaju svoj život i svoju vrstu.

Često možemo vidjeti da se to događa kroz borbu sa drugim vrstama ili jedinkama u onome što nazivamo borba za preživljavanje, gdje preživljavaju najjači, najbrži ili najbolje kamuflirani.

Priroda izražava brojne oblike «životnog osiguranja»; to nije nešto što su izmislili ljudi.

U biljnom carstvu neki organizmi imaju trnje i bodlje što odvraća životinje od toga da ih pojedu, dok neki, kao što je kopriva, imaju fine niti koje prilikom dodira izlučuju otrov, što može biti vrlo neugodno za ljudsku kožu.

A kada je u pitanju razmnožavanje mogu se vidjeti kod različitih biljaka najgenijalnije tehničke konstrukcije sjemena, čija je svrha osigurati širenje vrste. Neke sjemenke imaju krila tako da ih vjetar može odnijeti daleko, druge imaju bodlje ili kuke koje se pričvrste za krzno životinja koje im služe kao prijevozno sredstvo i mogu odnijeti sjeme na mjesta na kojima biljka dobiva potpuno nove mogućnosti razvoja. Sjemenke mogu biti okružene voćnim mesom, koje je dobrog okusa za životinje i ptice, koje progutaju sjeme ili jezgru zajedno sa ostatkom i izbacuju sjeme koje je obogaćeno gnojivom.

Sve te genijalne kombinacije pokazuju da se iza prirodnih pojava nalazi logika i misao, iako brojni ljudi misle da je sve to čisto slučajno i bez smisla.

Zaštita i osiguranje života u životinjskom carstvu

Također i u životinjskom carstvu svjedočimo različitim načinima zaštite i osiguranja života. Neka bića su zaštićena zahvaljujući svojoj ogromnoj snazi , svojim oštrim zubima i kandžama, koji ne samo da ih štite od napada drugih životinja, već im i osiguravaju hranu, jer je njima lako ubiti druge životinje i hraniti se njihovim mesom i krvlju.

No, postoje i druge životinje čija nadmoć se ne pokazuje kroz njihovu sposobnost napada, već kroz njihovu sposobnost bježanja. One su možda zaštićene oklopom ili činjenicom da se boja ili oblik njihovog organizma u potpunosti uklapa u njihovo okruženje, tako da ih je gotovo nemoguće vidjeti. Ova sposobnost da se životinja kamuflira korisna je kada se ona sakriva od napadača ili kada vreba svoj plijen.

Zemaljski ljudi koriste lukavstvo i prijevaru u svojoj borbi za preživljavanje

Proučavanjem prirode mogu se vidjeti brojni načini na koje se živa bića štite i osiguravaju opstanak svoje vrste u borbi za preživljavanje. Ali kada su u pitanju bića koja sama mogu proučavati prirodu, naime, zemaljski ljudi, što oni čine kako bi se zaštitili ili kako oni osiguravaju svoj život ?

Naravno, zemaljski ljudi su dio prirode i očigledno je da brojni principi zaštite života koji se mogu pronaći u životinjskom carstvu također vrijede za zemaljske ljude, samo je razlika u tome da ljudi imaju sposobnost koju životinje nemaju, naime, sposobnost razmišljanja i da svojim razmišljanjem povežu uzroke sa posljedicama kako bi došli do logičnog zaključka. To je rezultiralo time da pojmovi lukavstva i prijevare postanu toliko rašireni da se može reći da su to principi koji dominiraju današnjim načinom života na Zemlji.

Zemaljski ljudi koriste svoju inteligenciju i stvaralačku sposobnost kako bi zaštitili svoj život Zemaljski ljudi doista nastoje zaštititi svoj život slijeđenjem principa životinjskog carstva, a to znači korištenjem sile i «prava jačeg» ili korištenjem svoje sposobnosti kamufliranja ili da budu brži od bilo koga drugog. No, kod ljudi te se osobine ne izražavaju kroz strukturu njihovog fizičkog organizma na temelju njihovog instinkta, kao što je slučaj kod životinja.

Kod zemaljskih ljudi primarni faktori su njihova inteligencija i njihova stvaralačka sposobnost, bez obzira da li je u pitanju područje sile, kamuflaže ili brzine. Naravno da fizički organizam igra za zemaljske ljude važnu ulogu, ali ne na temelju oštrih zubi, kandži ili izuzetno snažne muskulature; na tim područjima on je slabo opremljen u usporedbi sa brojnim drugim bićima u životinjskom carstvu.

Pomoću svoje inteligencije zemaljski ljudi su podčinili Zemlju

Temeljni faktor kod zemaljskih ljudi je mozak i sposobnost razmišljanja, koja funkcionira kroz mozak i živčani sustav, a posljedica toga je da su ta bića podčinila Zemlju i primorala životinje, biljke i prirodne sile da im služe. To, međutim, ne znači da se zemaljski ljudi ničega ne boje. Naprotiv, mora se reći da su njihov strah i zabrinutost na brojnim područjima narasli kako su se promijenili iz primitivnih u civilizirana bića. Oni se još uvijek boje sila prirode jer te sile tu i tamo još uvijek uzrokuju katastrofe, od čega ih ne može zaštititi ni ljudska dosjetljivost, no koje su neznatne u usporedbi sa onima kojima su bili izloženi ljudi u prošlosti.

Gotovo da više nema potrebe da se ljudi boje životinja, iako na Zemlji postoje područja gdje oni moraju biti oprezni jer tamo još uvijek žive divlje životinje koje su opasne za čovjeka. Ne, ljudi se najviše boje drugih ljudi. Tako je bilo tisućama godina i tako je još uvijek. Oni su manje ili više nadišli svoj strah od prirodnih sila i od životinja, no njihov strah od drugih ljudi samo se povećao.

Dalekometno oružje bilo je stvoreno kako bi zaštitilo život, no umjesto toga ono je kod ljudi stvorilo zabrinutost

Svijet zemaljskih ljudi je intelektualna džungla u kojoj je oštra inteligencija zamijenila zube i kandže, u kojoj je ekonomska i vojna sila zamijenila nadmoć u fizičkoj snazi i u kojoj lažno oglašavanje i propaganda zajedno sa licemjerjem i lukavim pretvaranjem predstavljaju mentalne oblike kamuflaže.

Razvoj tehnologije podrazumijeva da je i brzina postala uzrok straha. Ovdje ne mislim na moderni prijevoz sa svim svojim opasnostima, već na brzo, dalekometno oružje, na bombardere i raketne projektile, i tako dalje. Ova oružja su bila stvorena od strane ljudi kao način zaštite života i njegovog osiguranja, no ona su istovremeno uzrokovala da se ljudi počnu bojati mogućnosti da to atomsko naoružanje, pa čak i još gore oružje, koje je bilo stvoreno kako bi štitilo i osiguralo život, dovede do uništenja čitave Zemlje, što je sasvim suprotno zaštiti i osiguranju života.

Ekonomska snaga

Zemaljski ljudi počinju shvaćati da su svojom vojnom moći i sposobnošću da se ogromnim brzinama kreću kroz zrak stvorili veliku opasnost za same sebe. No, postoji još jedan oblik snage koji su brojni ljudi počeli gledati u novom svjetlu, a to je ekonomska snaga. Ljudi kažu da danas svijetom vlada novac, i gledano iz određene perspektive, to je točno. Izgleda da se i iza vojne sile nalaze ekonomski interesi i špekulacije. Otkrilo se da su se proizvođači oružja iz jedne zemlje našli u situaciji da prodaju oružje kupcima koji su ga tada koristili protiv vojnika iste te zemlje.

I unutar iste kulture ljudi su ponosni što su pridonjeli ukidanju ropstva, kao da je časnije zarađivati novac prodajom smrtonosnog oružja, koje sakati i ubija, nego zarađivati novac prodavanjem ljudskih bića poput stoke najboljem ponuđaču.

Zbog toga nikoga ne treba kriviti, no to pokazuje da zemaljsko čovječanstvo još uvijek treba steći brojna iskustva prije nego što, gledano iz kozmičke perspektive, možemo govoriti o ljudskoj civilizaciji na Zemlji.

Duhovnim tražiteljima može se pomoći u razumijevanju kako zaštititi život

Na sadašnjem stupnju evolucije može se reći da zemaljski ljudi predstavljaju nastavak životinjskog carstva, kod kojih se princip zaštite i sile izražava manje ili više kao i u pravom životinjskom carstvu, s tom razlikom da se iza toga izražavanja nalaze intelektualne snage, kao i oružje, novac i oblici propagande i sugestije koji u donekle prikrivenom obliku predstavljaju pokušaje osiguranja života.

Međutim, širom svijeta postoje brojni ljudi koji su već stekli toliko iskustva da se njihovo znanje i svijest ne nalaze na istoj valnoj duljini sa uobičajenim načinom razmišljanja. Oni ne mogu prihvatiti uobičajeno vjerovanje da je «uvijek bilo ratova i da će uvijek biti ratova», i da je «uvijek bilo bogatih i siromašnih i da će uvijek biti bogatih i siromašnih». Oni razmišljaju o tome kako bi se ti uslovi mogli promijeniti i rezultirati humanijim stanjem stvari na Zemlji.

To su ljudi u čijoj svijesti čisto ljudske misli i osjećaji počinju nadilaziti sile svijesti koje pripadaju intelektualnoj džungli.

Dakle, postavlja se pitanje kako se mogu promijeniti uslovi na Zemlji ?

Ništa se ne može postići revolucijom – to je isprobano toliko puta i iako je došlo do poboljšanja, rezultat nije doveo do promjene u principu, već samo do toga da je moć prešla u druge ruke. Zato ne čudi da brojni ljudi, koji su zapravo idealisti, misle da nema nade, jer kako se oni mogu suprotstaviti prividno nadmoćnoj sili, koja se isključivo oslanja na novac, oružje i propagandu. Oni bi vrlo lako potonuli u pesimizam i pasivnost da nije činjenice da su oni zainteresirani za pronalaženje odgovora na pitanja o prirodi života koji nisu čisto materijalističke prirode.

No, ukoliko su oni stekli iskustvo, ne samo o materijalnom ili fizičkom svijetu, već i o duhovnom ili mentalnom svijetu, i postali tražitelji na tom području, njima će se pomoći da steknu uvid i razumijevanje, koji će ne samo pomoći njima samima, pružajući im ideje o pravom načinu zaštite života, već će biti i od pomoći ljudima u njihovoj okolini, jer će taj uvid i razumijevanje, kada ostave duboki utisak, dugoročno gledano također dovesti do promjena u mentalitetu.

Impulsi iz duhovnog svijeta postupno će promijeniti uslove na Zemlji

Dakle, da li će to biti nova religija koja će zaštititi i osigurati život, tako što će ljudi biti «spašeni» ili steći «vječno blaženstvo», samo time što će postati njeni preobraćenici i pokorni sljedbenici ?

Ne, nova religija ne može pružiti duhovnu osnovu tisućama ljudi koji su počeli razmišljati svojom glavom. Nova religija samo bi stvorila daljnji razdor i netrpeljivost ukoliko bi zahtijevala od ljudi da se preobrate i vjeruju u njene doktrine i dogme. Onima koji traže potrebna je osnova za razumijevanje zašto su uslovi na Zemlji takvi kakvi jesu, a u skladu sa time i osnova za toleranciju, kao i uvid u svijet u kojem je život uistinu zaštićen i osiguran, kako za svakog pojedinog čovjeka tako i za čovječanstvo u cjelini. A to je svijet u kojem novac, oružje i propaganda nemaju nikakav utjecaj.

Neki možda vjeruju da je to istovjetno bježanju od stvarnosti u svijet fantazije i snova. No, nepristranom tražitelju koji je iskren u svojem traženju i koji je doživio život oko sebe i u svojem vlastitom umu, uskoro će postati očigledno da je to uvid u stvarni svijet koji postoji iza fizičkog svijeta i bez kojega fizički svijet ne bi mogao postojati.

Iz tog duhovnog svijeta, koji se nalazi iza fizičkog postojanja čovječanstva, kao i iza svakog pojedinog čovjeka, doći će impulsi koji će postupno promijeniti uslove na ovom planetu.

Ljudi se mogu zaštititi samo odašiljanjem ljubavi prema svim živim bićima

Čovjek koji počinje dobivati uvid u duhovnu znanost prije svega je odgovoran za svoj vlastiti dio tog duhovnog svijeta, a to je njegova vlastita svijest i razmišljanje, iz čega proizlaze djela u fizičkom svijetu.

Čovjek koji usmjeren ka idealima može, dakle, pridonijeti cjelini radom na nadilaženju onih sklonosti u svojem mentalitetu koje još uvijek pripadaju mentalitetu džungle. To se može ostvariti samo kroz interakciju sa okolinom jer jedino na taj način postaju očigledni sebičnost, ispadi bijesa, osornost, žudnja za moći, zavist, i tako dalje, to jest, sve pomoću čega čovjek pokušava zaštititi sebe od drugih tako da je arogantan, podmukao ili licemjeran.

Postoje brojni načini da se čovjek zaštiti, a to vrijedi kako za države tako i za pojedince, ali postoji samo jedna prava zaštita, a ona proizlazi iz odašiljanja ljubavi prema svim živim bićima.

Nedostatak zaštite uvijek ukazuje na nedostatak ljubavi. Krist je rekao da «tko se mača laća, od mača će i poginuti», jer je on poznavao kozmički zakon zaštite života i što to znači biti bez te zaštite. On je također znao kako pronaći pravo i pouzdano osiguranje života i učio je ljude ovoj molitvi : «Oče naš, koji jesi na nebesima».

Zemaljskim ljudima još uvijek nedostaje duhovni temelj na kojem bi se mogla izgraditi humana demokracija

U tom slučaju, da li će ljudi otkriti kako se može zaštititi i osigurati život na području religije ? Da, ali to nije neka nova religija, niti su to dogme i formalne ceremonije starih religija. To je ona jezgra istine koja se nalazi u svim velikim religioznim učenjima o molitvi ili koncentraciji na Boga. Brojni moderni ljudi ne mogu se moliti ili misle da molitva nema smisla jer oni više ne mogu vjerovati u Boga kao starca koji sjedi gore na oblacima. No, postalo je mojim zadatkom pokušati pokazati onim ljudima koji traže i čeznu za čvrstom točkom stabilnosti u postojanju da takvo nešto postoji i da znanje o tome može pružiti najveću zaštitu i osiguranje života koje je dostupno čovjeku.

Čovječanstvo je prošlo kroz brojne evolucijske faze, od primitivnih oblika religije i društvene strukture , kroz religioznu i političku diktaturu, do sadašnje evolucijske faze u kojoj demokracija postoji kao naziv i težnja, kao i u obliku određenih pokušaja da se primjeni u praksi. Međutim, zemaljskim ljudima još uvijek nedostaje duhovni temelj na kojem bi se mogla izgraditi prava humana demokracija, naime, odnos sa vječnim Bogom, u kojem živimo, krećemo se i postojimo. To nije odnos koji se zasniva na vjeri, već svjesni odnos između duhovnog svijeta ili svijesti pojedinog čovjeka i Božje svijesti, koja predstavlja duhovni svijet u kojem vrije sav život, kako fizički tako i duhovni.

U čitavom svemiru ne postoji ništa što, gledano iz kozmičke perspektive, nije od koristi za cjelinu; to je ključna nota koja sve prožima.

Čovjek koji je sada napredovao do točke na kojoj je svjestan svojeg vlastitog Jastva i zakona univerzuma oko sebe sada će doći do spoznaje da stupanj zaštite i osiguranja života koji on može postići odgovara zaštiti i osiguranju života koje on nudi drugima i da je svakom živog biću zagarantiran vječni život, jer je život nešto što jest, a ne nešto što netko može dobiti.

Predavanje koje je održano na Martinusovom institutu 12.04.1948.

Preveo sa danskog na engleski : Andrew Brown

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (01.11.2011.)

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk