ŽIVOTNA SILA I KAKO USMJERAVAMO NAŠU VOLJU

Martinus

Silu koja predstavlja osnovu doživljavanja života živog bića nazivamo „životna sila“ ili „vitalnost“ Svako živo biće održava svoj život – svoje doživljavanje i manifestiranje, svoje opažanje bola i dobrobiti, ugode i neugode – pomoću sile. Ništa ne može funkcionirati i raditi bez sile. Prema tome, silu pomoću koje živa bića održavaju svoj život nazivamo njihovom „životnom silom“ ili „vitalnošću“.

Ova sila ima i vanjski i unutarnji aspekt, ali zemaljski ljudi su uglavnom upoznati samo sa njenim vanjskim aspektom, iako oni svakodnevno doživljavaju i usmjeravanju njen unutarnji aspekt.

Kada je čovjek umoran njegova životna sila ne izražava ni blizu toliko energije kao kada je on dobro spavao tijekom noći i kada je u dobroj formi. No stanja bivanja u dobroj formi i ne bivanja u dobroj formi potpuno su prirodne pojave. Sa svakim izražavanjem energije na fizičkoj razini pokreće se materija. To se događa kao rezultat guranja ili vučenja te materije i događa se pomoću sile.

Potrebna je lokomotiva ili neki drugi izvor snage da bi se pokrenuo vlak, a slično vrijedi za sva kretanja u svijetu materije.

Takvo se kretanje može manifestirati samo oslobađanjem sile koja stvara pritisak ili vučenje materije, bez obzira da li se to događa u materijalnom svijetu oko nas ili se pokreće u nekom organu organizma živog bića. No svaki pritisak na dio materije neće samo pokrenuti tu materiju, on će također ostaviti svoj znak na materiji. On će stvoriti određenu promjenu u materiji tamo gdje se izvršio pritisak ili vučenje.

Ako se taj pritisak na isto mjesto u materiji vrši tijekom dugog vremenskog perioda, stvara se stres i na kraju se materija na tom mjestu raspada.

To raspadanje poznajemo kao „trošenje i habanje“.

U svim situacijama u kojima se stvara kretanje istovremeno se stvara trošenje i habanje na područjima materije koja su obuhvaćena kretanjem.

To trošenje i habanje znači da nitko ne može zauvijek koristiti istu materiju; on neprestano treba obnavljati materiju kojom on stvara kretanje.

Zakon ciklusa je zakon promjene i obnavljanja Ovaj princip obnavljanja vrijedi svugdje, uvijek i u svim situacijama, bez obzira da li se trošenje i habanje pojavilo u materijalnim stvarima ili u organizmima živih bića.

Zbog tog trošenja i habanja strojevi, alati, zgrade, prijevozna sredstva, odjeća, obuća, i tako dalje, postaju stari i istrošeni, a isto vrijedi i za organizme živih bića. To je zakon ciklusa.

Rezultat tog principa trošenja i habanja je da ništa nije vječno vezano za određeno materijalno stanje; podređeno je zakonu promjene i obnavljanja.

Kada taj zakon trošenja i habanja ne bi postojao ništa ne bi moglo nestati, svaki oblik bi zauvijek nastavio postojati u obliku u kojem je na početku bio stvoren.

Kako bi se Zemlja transformirala iz svojeg vatrenog stanja u svoj sadašnji oblik koji je neophodno potreban za naše fizičko-životinjsko stanje – kako bi se ljudski organizam transformirao iz životinjskog organizma, zapravo sve od mineralnog i biljnog stanja, u svoje sadašnje stanje – i kako bi se moglo transformirati zemaljsko ljudsko društvo u mirniji i ugodniji svijet od sadašnjeg kada ne bi postojalo trošenje i habanje ?

Samo pomislite kako bi to užasno bilo kada bi mi zauvijek morali biti u istom primitivnom organizmu, zauvijek nositi istu odjeću i obuću i živjeti u istim kućama i koristiti ista prijevozna sredstva. Ali to nikako ne može biti jer bez transformacije i obnavljanja života uopće ne bi bilo života, ne bi bilo doživljavanja niti svijesti.

Trošenje i habanje također se događaju na području misli ili svijesti Trošenje i habanje ne događa se samo u vanjskim, vidljivim oblicima materije, ono također postoji u unutarnjim, nevidljivim oblicima materije, to jest na području misli ili svijesti. To znači da niti jedno mentalno stanje ne može mirovati ili ostati isto kakvo jest, već se mora transformirati u novo stanje ili područje misli. Na ovoj razini trošenje i habanje se može primijetiti kao gubitak interesa.

Kada čovjek izgubi interes za ovo ili ono područje misli to je zbog činjenice da je čovjek nadrastao to područje misli i treba napraviti mjesta za novo koje je u većem skladu sa njegovim željama i težnjama, na isti način na koji čovjek želi novo odijelo kada je staro iznošeno.

No nije uvijek tako da ljudi ne vole odijelo ili neku drugu stvar samo zbog toga jer je istrošena. Tu su važni i „ukus“ i „moda“. Ovdje dolazi do trošenja i habanja u većoj mjeri u čovjekovoj svijesti nego u fizičkoj materiji.

Običaji i moda su također podređeni zakonu trošenja i habanja.

Mi također doživljavamo ovo trošenje i habanje ili slabljenje područja interesa kao dosadu. Kada nam nešto postane dosadno ili nezanimljivo to je zato jer ili mi još ne možemo razviti energiju na određenom području ili zato jer je to područje, u odnosu na iskustva koja sada imamo, postalo zastarjelo ili drugim riječima, mi smo ga nadrasli.

Mi svojom voljom, na određenom području, vršimo pritisak na materiju u obliku privlačenja i odbijanja

Prema tome, možemo vidjeti da trošenje i habanje materije postoji u jednakoj mjeri na području misli ili svijesti kao u fizičkom svijetu. Na to trošenje i habanje utječe jedna te ista sila i ona vrši pritisak na duhovnu kao i na fizičku materiju i pokreće ju tako da može doći do obnavljanja ili transformacije. Kada se ta sila događa u vanjskim materijalnim stvarima, kao i u našim organima, mi ju nazivamo sila prirode, i mi kažemo da je sve nastalo kao rezultat sila prirode. Ali obzirom da isključivo ova sila uzrokuje život ili kretanje ona bi se zapravo trebala zvati sila života ili „životna sila“.

Životna sila i sila prirode potpuno su ista stvar. No kakva je to sila koja vrši takav pritisak na materiju, donoseći promjenu, stvarajući privlačenje i odbijanje, i koja stvara i uništava ? Postoji li nešto i na našem vlastitom području što se manifestira na isti način i što predstavlja zapravo istu stvar ?

Naravno da postoji, i mi smo dobro upoznati sa tom silom. Svi ju imamo u sebi kao nešto što nazivamo voljom. Pomoću te volje mi, na određenom području, vršimo pritisak na materiju u obliku privlačenja i odbijanja, što za uzvrat postaje ono što manifestiramo ili stvaramo i ono što njegujemo kao naše područje interesa.

Na tom području mi stvaramo i uništavamo; tu mi stvaramo mladost i starost; ovdje smo mi izvor i upravljač prirodnih sila.

Izvor svakog kretanja i transformacije u materiji jest doživljavajući i stvaralački centar koji nazivamo „Jastvo“

Mi možemo pronaći rješenje misterija života na području svojeg vlastitog života. Ovdje možemo doživjeti nešto što ne možemo vidjeti izvan područja naše vlastite svijesti, naime izvor kretanja i transformacija u materiji. Mi doživljavamo sebe kao doživljavajući i stvaralački centar i dajemo izraz tom opažanju kada koristimo riječ „Ja“.

Obzirom da postoji takvo Jastvo koje doživljava i stvara i da ono stoga sprovodi svoju volju iza apsolutno svih kretanja bez izuzetka koja se nalaze unutar našeg područja opažanja, nemamo osnove tvrditi da ne postoji Jastvo koje doživljava i stvara iza svih kretanja i stvaralačkih procesa koje inače nazivamo prirodnim silama.

Isto kao što je naša manifestacija i demonstracija naše stvaralačke sposobnosti vođena našom voljom, svim stvaralačkim procesima prirode također upravlja snaga volje.

Isto kao što našom voljom upravlja naša mentalna struktura i količina iskustava na misaonom području, također se iza volje koja upravlja prirodnim silama mora nalaziti misaona struktura i količina iskustava.

Pored toga, zar ne možemo vidjeti da mi možemo učiti od prirodnih procesa koji nadaleko nadmašuju svojom ljepotom i logikom ono što ljudi mogu stvoriti pomoću svoje intelektualne sposobnosti.

Koja se ljudska stvaralačka sposobnost ili izražavanje volje može usporediti sa čudima prirode ?

Zemaljski ljudi još uvijek trebaju sposobnost prirode kao primjer ili model ukoliko žele stvoriti bilo što vrijedno. Prema tome, priroda nam jasno daje do znanja da mi predstavljamo isti princip u našem stvaranju, iako u manje savršenom stupnju, i da se iza svih oblika ili varijacija kretanja u materiji nalazi mentalitet i izražavanje volje, koje pokreće stvaralačko i doživljavajuće Jastvo koje upravo kroz ta kretanja u materiji stvara i doživljava život.

Mi stvaramo vječno obnavljanje i ono uzrokuje trošenje i habanje koje poznajemo kao umor i osjećaj da nismo u formi U izražavanju naše volje mi stvaramo našu vlastiti razgradnju i izgradnju materije kroz koju doživljavamo život.

Mi stvaramo vječno obnavljanje života, neprestano preobražavanje područja misli u nova područja misli i oblika u nove oblike. U izražavanju naše volje, to jest, u koncentriranju naše mentalne strukture, našeg instinkta i naših osjećaja i inteligencije, mi oživljavamo ili dajemo život čitavoj našoj organskoj strukturi i na taj način osiguravamo „potrese“ i „udarce“ koji pokreću fizičku materiju.

Ovi potresi uzrokuju trošenje i habanje koje poznajemo kao umor i osjećaj da nismo u formi, a na kraju i ono što nazivamo starost. Naše područje misli – naš instinkt, osjećaji i intelektualnost – postaju koncentrirani kroz naše želje i težnje u volju da odbijamo ili privlačimo određene oblike izraza života.

Snaga naših misli i naše izražavanje volje istovjetni su našoj životnoj sili

Postojalo je vrijeme kada je demonstracija snage na račun drugih bića, čak i do ubojstva njihovog organizma, predstavljalo najviši izraz života koji se mogao poželjeti. No to se počelo trošiti i habati u svijesti brojnih ljudi i oni su počeli težiti za mirom.

To privlačenje i odbijanje određene manifestacije predstavlja, gledano iz mentalne perspektive ili u svojoj krajnjoj analizi, polje zračenja.

Ova snaga volje, koja je usmjerena na nesklad ili mir, zrači od našeg Jastva, kroz mentalnu ili duhovnu razinu u naš mozak i centralni živčani sustav. Odavde ona zrači kroz našu krv i organe kroz čitavi naš organizam gdje ona stvara naročite uslove.

U skladu sa svojom prirodom ova sila ima utjecaj na organizam, iako na način da čovjek sam toga nije svjestan, dovodeći do izgradnje i razgradnje, ona odlučuje o normalnosti ili nenormalnosti i ona stoga predstavlja osnovu stvaranja zdravlja i dobrobiti ili bolesti i patnje. I to se ne odnosi samo na bolest organizma, već i na bolest koja se tiče toga kako se odnosimo prema svojim bližnjima.

O našem izražavanju volje ovisi koliko životne sile imamo i u skladu sa time koliko smo zdravi u umu i tijelu, o tome ovisi naš odnos prema svim živim bićima u međukozmosu, mikrokozmosu i makrokozmosu.

Prema tome, snaga naših misli i naše izražavanje volje istovjetni su našoj životnoj sili. Svaka misao koju pomislimo predstavlja životnu silu koja može izgrađivati ili razarati. Ona može davati život ili uništavati život.

Naša nad-svijest predstavlja najdublji izvor naših misli, odavde potječu misli koje daju život ili koje uzrokuju smrt. Obzirom da one moraju proći kroz našu podsvijest prije nego što se na kraju pokažu kroz fizički organizam objektu naših misli, one će, na svojem putu od našeg Jastva do objekta, već u podsvijesti i prilikom prolaska kroz fizički organizam, davati život ili uzrokovati smrt, što znači one će uzrokovati bolest ili zdravlje u skladu sa time da li one postoje kao mržnja ili ljubav u odnosu na taj objekt.

Način razmišljanja koji uzrokuje smrt vodi ka bolesti, ne samo u umu i tijelu već i po pitanju toga kako se odnosimo prema našim bližnjima.

Kada izražavanje volje postane automatska funkcija tako da ono daje život, čovjek se dovodi u sklad sa „Očevom voljom“

Istovremeno kada manifestacija misli iz našeg Jastva uzrokuje vanjsku povredu ili vanjsku dobrobit prema našem bližnjem, ona je već ostavila svoj pečat uzrokovanja smrti ili davanja života na naš vlastiti organizam i na našu mentalnu strukturu.

To treba postati automatska funkcija ili navika izražavati svoju volju tako da njeno davanje života vodi ka zdravlju i dobrobiti u nama i izvan nas u našem odnosu prema bližnjima.

To je ostvarenje mira i dobre volje koji su ljudima obećani u Božićnom evanđelju. No izražavanje načina razmišljanja koje uzrokuje smrt, sa mržnjom, ogorčenošću, bijesom i sličnim vrstama mentaliteta koji su tipični za intelektualnu džunglu, vodi ka bolesti u umu i tijelu i u našem odnosu prema bližnjima.

Većina ljudi počinje biti umorna i zasićena mentalnim i fizičkim paklom koji je rezultat takvog načina razmišljanja. No kao se stvari mogu promijeniti ?

Promjena je samo moguća ako ljudi odbace takav sada „otrcani“ i „istrošeni“ način manifestiranja i usmjere svoje izražavanje volje tako da je njihovo manifestiranje života sve više na istoj valnoj duljini sa Stvoriteljem čija je volja dovela Zemlju i čovječanstvo do njihovog sadašnjeg stupnja razvoja. U skladu sa voljom tog Stvoritelja mi se trebamo javiti kao „ljudi poput Boga“ i mi to možemo napraviti tako da slijedimo primjer koji nam je dao Krist, naime da posvetimo svoj život drugima, da služimo kako bi koristili cjelini i doveli svoju životnu silu i naše izražavanje volje u sklad sa „Očevom voljom“.

Predavanje koje je održano na Martinusovom institutu na nedjelju 22.ožujka 1953.

Revidirao Mogens Møller, odobrio Martinus. Originalni naslov i izdanje : Livskraft og viljeføring, 2002/2

Prijevod : Andrew Brown

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (12.08.2012.)

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk