Želja : sve veće potrebe

Ego se poistovjećuje s posjedovanjem, ali je njegovo zadovoljstvo posjedovanim relativno plitko i kratkotrajno. U njemu se zadržava prikriven i duboko ukorijenjen osjećaj nezadovoljstva,  nepotpunosti, „nedovoljnosti“ „Još nemam dovoljno“ kaže ego, a time zapravo misli: „Još nisam dovoljno“.

Kao što smo vidjeli, posjedovanje, odnosno ideja vlasništva, fikcija je koju stvara ego kako bi samome sebi osigurao čvrstoću i tajnost te se istaknuo i postao poseban. No, budući da sebe ne možete pronaći u posjedovanju, ispod toga se skriva drugi moćniji poriv, koji se  odnosi na ustrojstvo ega: potreba za sve većim brojem stvari, koju bismo također mogli nazvati „željom“. Nijedan ego ne može dugo preživjeti ako ne želi sve više. Stoga želje održavaju ego na životu mnogo više nego posjedovanje. Ego želi željeti više nego što želi imati. Zbog toga  blijedo zadovoljstvo posjedovanja uvijek zamjenjuju nove želje. To je psihološka potreba za sve više stvari s kojima se može poistovjetiti. Riječ je o ovisničkoj, a ne o izvornoj potrebi. U nekim slučajevima psihološka potreba za sve više stvari ili osjećaj da nema dovoljno, koji je  toliko svojstven egu, prenosi se na fizičku razinu i pretvara se u nezajažljivu glad. Oboljeli od bulemije često izazivaju povraćanje kako bi mogli nastaviti s jelom. Gladan im je um, a ne tijelo. Taj poremećaj prehrane mogao bi se iscijeliti kad bi oboljeli, umjesto što se poistovjećuju sa svojim umom, mogli stupiti u dodir sa svojim tijelom i tako osjetiti njegove istinske potrebe, a ne lažne potrebe egoističkog tijela.

Ego nekih ljudi zna što želi i svoj cilj slijedi s neumoljivom i bezobzirnom odlučnošću – neki važniji primjeri su Džingis-kan, Staljin i Hitler. No, energija koja pokreće njihovu želju stvara suprostavljenu energiju jednake snage koja na kraju izaziva propast. Dok se to ne dogodi, nesretni su i izazivaju nesreću mnogih drugih ljudi ili, kao kod navedenog primjera stvaraju pakao na Zemlji. Ego većine ljudi ima suprostavljene želje. Želi različite stvari u različito vrijeme ili možda i ne zna što želi, osim da ne želi ono što ima: sadašnji trenutak. Nelagoda , nemir, dosada, tjeskoba i nezadovoljstvo posljedica su  neispunjenih želja. Želja pripada ustrojstvu ega, stoga  nikakav sadržaj ne može pružiti trajno ispunjenje sve dok se ne promijeni mentalno ustrojstvo. Kod ega tinejdžera koji se tek razvija može se otkriti snažna želja da nema konkretnog objekta, a neki od tinejdžera su u trajnom stanju negativnosti i nezadovoljstva.

Tjelesne potrebe za hranom, vodom, skloništem, odjećom i osnovnom udobnošću lako bi se mogle ispuniti za sva ljudska bića na planetu, kad ne bi postojala neravnoteža resursa, stvorena luđačkom i grabežljivom potrebom za što više stvari, pohlepom ega. Svoj kolektivni izraz ta pohlepa pronalazi u gospodarskim ustrojstvima ovoga svijeta, kao što su goleme korporacije, koja su zapravo egoistična bića koja se natječu  jedna s drugima. Profit je njihov jedini, slijepi cilj. Taj cilja ostvaruju apsolutnom bezobzirnošću. Za njih priroda, životinje, ljudi pa čak i  vlastiti zaposlenici nisu ništa više nego brojke na završnim računima, beživotni objekti koje treba iskoristiti, a onda odbaciti.

Misaoni oblici „ja“ i „moje“, što više“, „želim“, „trebam“, „moram imati“ i „nije dovoljno“ ne pripadaju sadržaju, nego ustrojstvu ega. Sadržaj se može mijenjati. Sve dok te misaone oblike ne spoznate u sebi, sve dok ostaju nesvjesni, vjerovat ćete u ono što vam govore. Bit ćete osuđeni postupati u skladu s tim nesvjesnim mislima, osuđeni da  tragate i nikada ne pronađete, jer dok su ti misaoni oblici aktivni, neće  vas moć zadovoljiti nijedna stvar, mjesto, osoba ili stanje. Sve dok se ustrojstvo ega održava na životu, nikada vas neće zadovoljiti nikakav sadržaj. Bez  obzira na to što imate ili dobijete, nećete biti sretni. Uvijek ćete tragati za nečim drugim što vam obećava veće ispunjenje, što vam obećava da će ucijeliti vaš nepotpun osjećaj vlastite osobnosti i ispuniti onaj osjećaj nedovoljnosti koji osjećate u sebi.

Echart Tolle