ZAŠTO JA ?

Tage Buch

Ljudi su izloženi vrlo različitim sudbinama i danas su to često bolna stanja koja doživljavamo u obliku bolesti, nesreća, invalidnosti, rata, ekonomske krize, propasti braka, nezaposlenosti i tako dalje. Često možemo čuti, naročito kada netko otkrije da je obolio od ozbiljne bolesti, kao što je na primjer rak, da ta osoba pita: „Zašto ja?“.

Pitanje bi se moglo i drugačije postaviti: „Zašto ne ja?“, naročito kada se uzme u obzir činjenica da je svaka četvrta osoba u Danskoj pogođena ovom ozbiljnom bolešću, jer je mogućnost da ju netko dobije mnogo veća od zgoditka na lotu, u što mnogo ljudi polaže svoje vjerovanje i nade.

Ljudi su iznenađeni da su pogođeni patnjama i poteškoćama ili nepravednom sudbinom, jer se iz njihovog pitanja vidi da ju oni manje ili više smatraju nepravednom.

Rijetki uviđaju da je njihova sudbina povezana sa njihovim vlastitim razmišljanjem i ponašanjem prema svojoj okolini. Nije teško vidjeti da pretjerana konzumacija alkohola uzrokuje oštećenje jetara i bubrega. Neki možda vide da pušenje cigareta ima veze sa njihovim lošim plućima, ali im je teško razumjeti da to što su doživjeli prometnu nesreću ima veze sa konzumacijom mesa.

Drugi ne razumiju zašto su stalno siromašni ili zašto uvijek rade za šefove koji su neugodni. Drugi se osjećaju zatvoreni u ekonomskim ili poslovnim odnosima, u sukobu sa kolegama na poslu ili u gotovo nerješivim obiteljskim sukobima, i oni ne razumiju da možda ima veze sa njihovim vlastitim stavom i ponašanjem to što oni sada doživljavaju takve dugotrajne, ograničavajuće odnose ili nedostatak odnosa sa svojim bližnjima.

Apsolutno je nemoguće razumjeti brojna od tih stanja ili ih doživjeti kao poštena ukoliko čovjek nema mnogo širi pogled na život od onoga koji je uobičajen u današnjoj materijalističkoj klimi.

Kako bi se došlo do istinskog razumijevanja tih stvari čovjek uistinu treba upoznati glavne aspekte kozmičke slike svijeta. Za početak potrebno je vidjeti život kao nešto što se nastavlja, vidjeti ga iz vječne perspektive, i vidjeti kako reinkarnacija treba biti dio cjeline (opće-prihvaćena teorija o jednom životu nema logičku osnovu).

Zatim je potrebno razumjeti zakon uzroka i posljedica, drugim riječima zakonitost da „što sijemo, to ćemo žeti“, a to ne vrijedi samo za žitarice i rotkvicu, već je to princip ili zakon koji vrijedi i na drugim područjima, kako fizičkim tako i duhovnim, na takav način da je za nas nemoguće da doživimo nešto drugo osim onoga što smo nekada – u ovom ili prošlom životu – uzrokovali.

A to znači da nitko nije žrtva nepravde i da nitko ne može nekome nanijeti nepravdu. Gledano iz lokalne perspektive, što god nam se dogodi može izgledati kao nepravda, ali ako razumijemo nepogrešivost zakona sudbine možemo vidjeti da nepravda nije moguća, bez obzira na to koliko teška bila naša sudbina.

Gledano iz lokalne perspektive netko nam doista može nanijeti „nepravdu“ i to može biti nešto vrlo glupo ili krajnje zlo što nam radi naš bližnji, ali ta nama nanesena „nepravda“ je potpuno pravedna. Ona nam može biti nanesena samo zato jer smo mi sami u prošlosti napravili nešto slično našem bližnjem, inače nam se ne bi mogla vratiti. Osoba koja nam nanosi štetu zapravo je samo glasnik, „poštar“ koji nam donosi lošu vijest.

„Nepravda“ koja nam je danas nanesena samo nas može pogoditi jer moramo naučiti da ne nastavimo činiti isto našem bližnjem. Ono što sada smatramo „nepravdom“ ima svrhu da nas dovede do toga da možemo razumjeti sebe i svoje vlastito pogrešno ponašanje tako da u budućnosti ne oštetimo ili ne povrijedimo našeg bližnjeg – tako da postanemo apsolutno nesposobni nanijeti našem bližnjem bilo kakvo takozvano „zlo“.

Prividna nepravda bila je savršeno pravedna u trenutku kada nas je pogodila. Može biti da su nam drugi ljudi učinili nešto „pogrešno“, ali mi ipak – gledano iz kozmičke perspektive – nismo bili žrtva nepravde, iako to često ispočetka može biti teško uvidjeti.

Gledano iz ove perspektive „nepravda“ postaje pravda. „Nepravda“, patnja ili šteta koju doživljavate nije kazna. Svrha patnje je da vas probudi za razumijevanje života, da stvori u vama glad ili želju da se pronađe uzrok patnje kao i da se otkrije da li se bol i poteškoće mogu neutralizirati ili čak spriječiti.

To u nama stvara otvorenost za novim znanjem. Sudbinske situacije koje nam se vraćaju samo su lekcije, one nas podučavaju kakvi smo prema svojoj okolini. U toj svjetlosti prividna nepravda odjednom se preobražava u pravu ljubav, jer ona nas pogađa samo u onoj mjeri u kojoj smo ju odaslali, i prestaje u trenutku kada smo shvatili, primijetili ili razumjeli što trebamo promijeniti u našem razmišljanju i ponašanju.

I u onom trenutku u kojem smo u potpunosti razumjeli, neugodne stvari će se automatski prestati događati. Ono što smo u potpunosti razumjeli, više ne moramo učiti.

Prema tome, možemo vidjeti da bolesti bubrega ili jetara mogu nastati zbog toga što ne živimo u skladu sa zakonima života tijekom jednog života, a loša pluća mogu nastati zbog dugotrajnog pušenja cigareta, ali nije tako lako dokazati vezu između konzumiranja mesa i, na primjer, prometnih nesreća.

Prije svega trebamo shvatiti da sva ta ubijanja životinja koja smo tijekom brojnih života vršili mi sami ili dozvoljavali da drugi to čine za nas kako bi se mi mogli najesti raznim dijelovima životinjskih organizama, stvara posljedicu ili reakciju koja nam se vraća, možda u obliku prometne nesreće.

U nesreći do ozljeda dolazi kada oštri dijelovi metala ili stakla probadaju tijelo, a vozači su potpuno neutralni jedni prema drugima, jer se ne mrze niti osjećaju jedan prema drugome neprijateljstvo.

Situacija je potpuno jednaka klanju životinja; oštri alati (noževi za klanje) se zabijaju u tijelo, a koljač ne osjeća neprijateljstvo ili zlobu u odnosu na životinju, već je potpuno neutralan u obavljanju svojeg posla.

Posljedice ubijanja životinja u prošlosti mogu nas pogoditi ovdje i sada, i nastavit će se rizik nesreća i nasilnih smrti sve dok ne shvatimo da moramo prestati ubijati i komadati organizme drugih živih bića.

Današnji uslovi ubijanja na svijetu nisu u skladu sa istinski humanim ponašanjem, niti u odnosu prema ljudima niti u odnosu prema životinjama i oni sprječavaju stvaranje pravog svjetskog mira.

Sadašnje dugotrajno stanje siromaštva može biti posljedica velikog ekonomskog iskorištavanja drugih ljudi u prošlim životima, i svaka neugodnost koju možda imamo sa našim nadređenima na poslu daje nam jasnu poruku o našem prošlom neugodnom ponašanju prema onima koji su nam bili podređeni.

Stoga ako smo zarobljeni u ekonomskoj ili praktičnoj situaciji, možemo se zapitati: „Da li sam stvorio ili još uvijek stvaram svojoj okolini situaciju sličnu situaciji u kojoj sam zarobljen?“

Takva stanja mogu lako nastati svaki puta kada osjećamo da nam netko nanosi nepravdu i kada smo gledišta „da su drugi krivi – ja sam u pravu, a drugi su mi nanijeli štetu – ja na njih nisam ljut, samo sa njima više ne želim imati posla.“

Takve situacije se tijekom dužeg perioda mogu razviti u stanje u kojem se vidimo kao žrtvu i jedini način razgradnje ili neutraliziranja osjećaja žrtve jest da preuzmemo inicijativu i pokušamo ponovno uspostaviti dobre odnose.

Takve se situacije ne mogu razriješiti bez opraštanja (često obje uključene strane trebaju si međusobno oprostiti).

Mi trebamo priznati da je stanje u kojem smo privremeno zarobljeni povezano ili je rezultat zarobljene situacije koju smo stvorili negdje sasvim drugdje ili u odnosu sa sasvim drugim ljudima i mi trebamo pokušati ponovno uspostaviti dobar odnos sa tom osobom ili tim ljudima.

Dakle, kada doživljavamo život u obliku nesreće, bolesti, siromaštva, žrtve neugodnosti od strane bližnjih i tako dalje, trebamo dobro pogledati svoje vlastito razmišljanje i ponašanje u odnosu na živa bića i stvari koje su nam najbliže.

To je pitanje otkrivanja, a to znači „gledanja novim očima“, gdje mi kršimo zakone života i tako nama samima stvaramo nesretnu sudbinu.

Jedan od zakona života jest taj da ukoliko želimo doživjeti sreću, radost i mir, mi sami trebamo „sijati“ takve osobine prije nego što ih možemo „požeti“ ili postići – ne može se stvoriti nešto iz ničega.

Postupno će nam postati jasno da je apsolutno neophodno da steknemo znanje o osnovnim zakonima života ukoliko želimo razumjeti svoju vlastitu sudbinu – razumijevanje da ono što mi, gledano iz lokalne perspektive, doživljavamo kao nepravdu, gledano iz kozmičke perspektive je savršeno pravedno, i tim više, neophodno za naš daljnji razvoj.

Najvažnije je da možemo vidjeti da zakon uzroka i posljedica nije sustav kažnjavanja, već je, kao što smo već spomenuli, lekcija o logici i pravednosti univerzuma.

S vremenom ćemo shvatiti da je sve što doživljavamo u životu, bez obzira bilo to dobro ili takozvano „zlo“, koje zapravo nije ništa drugo nego „neugodno dobro“, zapravo ljubavna lekcija i stoga može samo biti istovjetno čistoj ljubavi.

Najvažnije u našem razvoju nije teorija već sakupljanje iskustava, drugim riječima, doživljavanje posljedica naših vlastitih grešaka, što često uključuje poteškoće i patnju.

S rastom istinskog razumijevanja naše vlastite sudbine ili života mi ćemo se početi zahvaljivati ne samo na dobrim stvarima koje nam prilaze već i na svim neugodnostima ili tami koji mogu ispunjavati naš svakodnevni život.

Svrha proučavanja Martinusove kozmologije sastoji se u tome da postanemo inicirani u mudrost koja prikazuje svemir kao vječnog, sveznajućeg, svemogućeg i sveljubećeg Boga, a naš položaj u svemiru kao sinove božje koji doživljavaju i kupaju se u oceanu ljubavi vječnog Boga – bez obzira na to kako mi doživljavamo svoju sadašnju sudbinsku situaciju.

Tada više neće biti osnove za pitanje: „Zašto ja?“, već prije  „Naravno, upravo tako treba biti“.

Preveo: Andrew Brown

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (21.11.2012.)