Koliko puta vam se dogodilo da sate, dane, pa čak i tjedne provedete u automatskim radnjama, s automatskim mislima? Koliko puta ste željeli promijeniti svoj život ali vas je nešto uvijek sprječavalo u poduzimanju prvog koraka? Ovaj tekst posvećujemo svima onima koji znaju da se svijet može promijeniti jedino ako prvo promijenimo sebe izlječenjem od psiho-spiritualnog virusa. 

Zimski san i wetiko

Teško je reći kako je slavni metafizičar George Ivanovich Gurdjieff (Georgij Ivanovič Gurdijev) stekao znanje o prastarim školama takozvanog četvrtog puta, još je teže saznati tko su mu bili mentori i učitelji, no jedno je jasno, Gurdjieff je pred kraj svog života zatvorio sve svoje škole, razočaran svojim učenicima koji ništa nisu radili na sebi jer su smatrali da je dovoljno biti dio grupe, a da pri tome ne „mrdnu prstom.

  Otac moderne metafizike G. I. Gurdjieff, u najvećem se dijelu bavi samospoznajom i evolucijom ljudske psihologije.

 

Gurdjieff je umro davne 1949. Godine su prolazile, a na scenu su dolazili „ljudi“ koji su obećavali ekspresne tečajeve u „buđenju“ „duhovnosti“ i ostvarivanju „astralnih potencijala“ za male pare i jako malo truda. Do sredine 60-tih godina XX. vijeka, gurui su nicali kao „gljive nakon kiše,“ a zbog svakojakih „ubrzivača“ duhovnosti, poput psihodeličnih droga, „kuhanja u pari,“ pa čak i ritualnih samoubojstava, postajalo je sve više jasno kako duhovni vodiči – moderni gurui ne uspijevaju postići ništa više nego li arhaične religije koje su milenijima obećavali narodu duhovnu evoluciju, ljubav i suosjećanje, a jedino što je taj narod dobivao je isprane mozgove, prazne džepove i u velikom broju slučajeva narušeno psihičko i fizičko zdravlje i konstantan osjećaj grijeha i neuspjeha, jer su, u zavisnosti od škole; malo dali, malo voljeli ili malo služili.

Duhovno buđenje je ostalo samo prazno obećanje, a zahvaljujući sve većim i žešćim klimatskim, ekonomskim idruštvenim anomalijama, čini se da neki sve više vjeruju da danas živimo u stanju devolucije jer se svijet pretvorio u klaonicu u kojoj ljudski život, poštenje, dostojanstvo i empatija nemaju ama baš nikakvu vrijednost.

Veliki broj nekadašnjih „tragača“ za metafizičkim odgovorima je razočarano pokunjio glave, teško je spojiti kraj s krajem, a kamo li tragati za duhovnošću, pa ipak, sam Gurdjieff je poručio sljedeće svima onima koji tragaju za istinom:

„Buđenje je moguće samo za one koji se zaista žele probuditi, samo za one koji se bore sami sa sobom, koji rade na sebi jako dugo vremena, uporno i predano.“

 

Koliko god ove riječi zvučale upečatljivo, tragaču se mogu sručiti na izmučen um poput tone cigli. Ljudsko biće pritisnuto svim mogućim i nemogućim životnim problemima želi instant pomoć, trenutačno „buđenje“ iz košmara.

 

Unatoč željama ljudi, ljudska psihološka evolucija nikako da uzme maha, a ozbiljnost problema najbolje pokazuje istraživanje Paula Levyja, autora knjige „Dispelling Wetiko: Breaking the Curse of Evil“  ili „Razbijanje wetika: uništavanje zlog prokletstva,“ u uvodu knjige stoji sljedeće:

„Ljudska bića su zaražena opasnom psiho-spiritualnom bolešću duše, parazitskim nametnikom uma koji masovno uzima svoj danak zahvaljujući kolektivnoj psihozi titanskih proporcija. Ovaj umni virus su prastari Indijanci nazivali „wetiko,“ oni su znali kako bolest operira kroz slijepe točke unutar ljudske psihe, devastirajući ljudska bića koja su potpuno nesvjesna vlastitog ludila, prisiljavajući ih da djeluju i misle na uštrb sebe i drugih.

Wetiko je rak duše, on napada našu percepciju na prikriven i podmukao način, tjerajući „bolesnike“ da budu sve gori i gori, a da pri tome virus ostane dobro skriven od radoznalih pogleda. Ova grozna bolest nije ograničena konvencionalnim zakonima trodimenzionalnog prostora i vremena, ovaj „bug“ u sustavu nas obmanjuje djelujući s unutarnjim projektirajućim tendencijama našeg uma kako bi on postao vanjski faktor, umjesto da ga s pravom razmatramo kao unutrašnju boljku.

Ljudi zaraženih wetikom stvaraju punu projekciju sebe za vanjske promatrače, kao na filmskom platnu, iako su zaraženi potpuno prazni i bolesni iznutra. Wetiko se nelokalno formira te konfigurira događaje u našem svijetu iskorištavajući sinkroniziranost koja sve više dolazi do izražaja. Zapravo wetiko nalikuje dubokom snu, te događaje iz vanjskog svijeta simbolično odražava kroz stanja u dubokoj psihi čovječanstva.”

 

Paul Levy, naljednik Lobacewskog, Gurdjieffa i Osupsenskykog, otkriva stvari koje lede krv u žilama, no istina štiti.

 

Paul Levy se oslanja na spoznaje iz Jungove psihologije, šamanizma, alkemije, tradicionalnih duhovnih mudrosti i naravno vlastitih iskustava. Autor nam na najbolji mogući način predočava kako se iz otrova wetika može stvoriti funkcionalni protuotrov koji, kada ga jednom otkrijete, može pomoći da se probudite iz sna, te da pridonesete uništavanju ludila u koje je zapalo naše društvo.

Manifestacije wetika nepovratno uništavaju našu vrstu i naše društvo, pa ipak ako ga spoznamo i ako se protiv njega borimo, možemo ga iskoristiti kao katalizator za dublje procese globalnog buđenja. Hoćemo li mi u tome uspjeti ili ne ovisi isključivo o onome što otkrijemo o sebi.

Neki čitatelji će vjerojatno smatrati kako su ovakve tvrdnje previše šokantne, te da situacija zasigurno nije tako „crna,“ neki će možda čak pomisliti kako ne trebaju dalje čitati jer imaju dovoljno ljubavi u sebi, te da im se zbog te ljubavi ništa loše ne može dogoditi.

Vjerojatno će biti i onih koji će smatrati da su ovakve izjave potpuno lude te da nemaju osnove u stvarnosti, pa ipak Gurdjieff je tvrdio kako istina o tome gdje se nalazi i kuda se kreće ljudska zajednica ima toliko negativan predznak da je veliki broj ljudi niti ne može pojmiti, a kamo li mogu o njoj misliti. On je također naveo da ljudi uglavnom žive u stanju potpunog sna, sna koji od takvih pripadnika ljudske vrste pravi žive mrtvace, te da oni koji su u najdubljem snu, uporno ponavljaju kako će probuditi druge:

 Većina ljudi živi u stanju potpunog sna, neki se u svom snu bave znanošću, a neki pišu knjige uvjeravajući druge kako ih mogu probuditi.

 

Zasigurno je teško prepoznati objektivnu istinu o svijetu u kojem živimo, ako ne možemo prepoznati stanja našeg vlastitog uma, ako ne znamo što se događa u nama.

Još jedna knjiga koju je vrijedno pročitati.

 

Levy nije jedini koji je detaljno pisao o raku duše, u knjizi Jacka D. Forbesa „Columbus and other Cannibals“ ili „Kolumbo i ostali kanibali,“ autor pokazuje kako se wetiko provlačio kroz povijest zajedno s destrukcijom, mučenjem, ubijanjem i sakaćenjem milijardi ljudi, a sve to uz pomoć najpoznatijih povijesnih ličnost

Na žalost ništa se nije promijenilo na bolje, čak što više, u Levyjevoj knjizi „The Madness od George W. Bush: A Reflection od our Collective Psychosis“ ili „Ludilo Gerogea W. Busha: refleksija na našu kolektivnu psihozu,“ autor nastavlja s istraživanjima tamo gdje je stao slavni Andrzej M. Lobaczewski s njegovom „Ponerologijom: naučnom studijom o prirodi zla.“

Dok je Lobaczewski davao primjere različitih ekstremnih oblika patokracije – vladavine psihopata, dotle Forbes otkriva još jednu tajnu koja nam se skriva pred očima, način na koji su osobe poput G. W. Busha stvarali milijarde žrtava zahvaljujući malignoj egoferniji  – kolektivnoj psihozi najvećih srazmjera.

Profesor Forbes je wetiko objasnio na sljedeći način:

„Nekoliko tisuća godina ljudska vrsta pati od psihičke kuge koja je puno opasnija od kombinacije lepre, malarije i malih boginja. Pripadnici plemena Cree su je nazvali psihičkim virusom – wetikom. Osoba koja je bila zaražena takvom boljkom je bila toliko spiritualno zla i pokvarena da je terorizirala sve oko sebe.”

 

Forbes je bio jedan od osnivača pokreta za očuvanje domorodačkih vrijednosti i tradicija tijekom 60-tih godina XX. vijeka, po njemu Indijanci, Indiosi, Karibe i drugi domicilni narodi Amerike su imali znanje koje nedostaje zapadnjačkoj kulturi ocrnjenoj psihopatskim utjecajima:

Tragična je činjenica kako je zadnjih nekoliko tisuća godina naše povijesti zapravo priča o epidemiologiji wetika. Htjeli mi to priznati ili ne wetiko – maligna egofernija je psihoza u pravom smislu te riječi jer napada ljudsku dušu.

Pročitate li knjige koje smo vam spomenuli shvatit ćete kako je wetiko u velikom stilu izrodio ljudsku podvrstu koja samo izvana nalikuje na empatične ljudske primjerke, o njoj smo pisali puno puta i uglavnom smo je promatrali kroz patokraciju, ponerologiju i energetski i emocionalni vampirizam, no zapravo Levyjeva i Forbesova istraživanja nadopunjavaju još jedan dio, zapravo povezuje istraživanja Lobacewskog s idejama Gurdjieffa.

 

orbes je dodao kako je istraživanje wetika u nama samima iznimno teško, jer bolest stvara projekcije za koje mi vjerujemo da su glavni dio nas samih, naše više ja, naša duša. Zapravo Forbes napominje kako je iznimno lako zamijeniti svoje ja s bolešću, te umjesto da se liječimo, padamo u još dublji san, jer je wetiko u stanju prevariti bilo koga tko ne želi provesti godine u izučavanju svog unutrašnjeg bitka.

Levy smatra da wetiko možemo uništiti samo ako prepoznamo sve njegove projekcije u nama, naročito ako uspoređujemo sebe sa svima drugima koji su zaraženi ovom bolešću, nakon što otkrijemo sve slojeve lažnog sebstva, to lažno sebstvo trebamo zatvoriti u „alkemijski kontejner“ kako bi bili svjesni bilo kakvog pokušaja da wetiko ponovno preuzme kontrolu nad nama.

Jung je o tome pisao na gotovo isti način, po njemu kad god primijetimo da nešto nije u redu s nama, da naša psiha stvara nemiran unutrašnji duh koji muči nositelja i okolinu, tada trebamo izvaditi sve „karte na stol“, trebamo izvući uzročnik stvaranja problema na danje svjetlo iz dubina naše psihe, te ga zatvoriti u svjesni kontejner i ne dati takvim projektiranim dijelovima sebe da ikada više stanu na put između nas i ljudi u našoj okolini.

Jung na kraju piše:

„Ako zaista volite ljudska bića, napravite čvrsti i neprobojan kontejner u koji ćete zatvoriti taj vražji otrov. Zapamtite, taj otrov se uvijek negdje nalazi, a njegova sloboda se omogućava jedino ako tvrdite da on ne postoji. Kao i svaka boljka, otrov u našoj psihi će se praviti da ne postoji, sve do trenutka dok nije prekasno.“

 

Levy tvrdi da je Jung bio u pravu, jer wetiko jedino može opstati ako se pravimo da ga nema, počnemo li tragati za psiho-duhovnim virusom, naći ćemo ga u ovom ili onom dijelu psihe. Dekodiranje wetiko simptoma je pravo razotkrivanje, prvi korak za buđenje iz onoga što Gurdjieff naziva snom.

Bolest civilizacije

Forbes smatra da je wetiko – maligna egofernija bolest naše civilizacije, on smatra kako su Europljani razvili wetiko zajedno s onim što smatramo našom civilizacijom. Najtužnije od svega je da smo svim narodima koji nisu željeli i nisu poznavali našu civilizaciju, prvo prenijeli wetiko, a tek nakon toga smo ih civilizirali, pokrstili, prekrstili, adaptirali, pregazili i u velikom broju slučajeva u potpunosti smo ih uništili.

Forbes nadodaje kako je rast naše civilizacije pratio još veći i nagliji rast nasilja svih mogućih vrsta, na koncu je civilizacija ostala jedino s izražavanjem tog istog nasilja, a od civiliziranosti nije ostalo baš ništa.

 

Moderno civilizirano ljudsko biće će pomisliti kako djeluje na osnovama logike, racionalnosti i znanja, pa ipak svi mi sve više osjećamo kako nas je civilizacija dovela na rub „pameti“ da ne kažemo očaja, civilizacija je postala nešto što nas u velikom slučaju odvaja od prirode, zapravo civilizacija nas tjera da se prema toj istoj prirodi ponašamo kao virusi, uništavamo jedni druge i prirodne resurse bez ikakve pomisli što ćemo ostaviti pokoljenjima u budućnosti. Sve to je pokazatelj ljudske zaraze wetikom, mi smo sami postali virusi i smatramo kako je virus naše pravo ja (makar nam se on ne sviđao, mi nastavljamo živjeti pod njegovim utjecajem – unutar civiliziranog društva).

Forbes nastavlja s opisom wetika, dodajući sljedeće:

Ta bolest, taj ljudožderski virus – wetiko je najveća epidemija koja je ikada napala ljudska bića. Naša rasa se nalazi usred psihičke epidemije opake i zarazne psihoze koja uništava ljudsku psihu od početka vremena. Poput fraktala, wetiko operira u više dimenzija istovremeno – unutar nas samih, među nama i naravno prekriva cijeli ljudski kolektiv. Kanibalizam ne znači samo fizičku konzumaciju ljudi, već u pravom smislu riječi označava „konzumiranje tuđeg života i životne sile zbog vlastitih potreba i dobiti.“

Svi oni zaraženi wetikom, poput kanibala, konzumiraju životnu energiju drugih ljudi, neljudi i životinja, zbog vlastite potrebe i dobiti, a da pri tome ne daju ništa drugima od vlastite životne energije ili vlastita života. Najbolji primjer koliko smo samo-destruktivni i koliko smo zaraženi wetikom je kako se odnosimo prema Amazoni – zelenim plućima planete.

Drugi simbolični primjer bi mogao biti Monsanto koji stvara terminatorsko GM sjeme koje truje nas i planetu i to nepovratno jer usput mijenja i nas izvana i iznutra. Monsanto zapravo pravi sjeme koje uništava milijune farmera jer su im ljetine sve manje i slabije, ljudska bića jedu jedna druge, na suptilne načine koje naša zaražena psiha ne vidi jer su naše projekcije toliko velike da nemaju veze s istinom.

Najvažnija odlika wetika je da se zaraženi ponašaju kao predatori, svi oni koji su nepovratno zaraženi s bolešću ne pokazuju niti jednu jedinu ljudsku pozitivnu karakteristiku, oni su postali nehumani u svakom smislu te riječi. Oni se ponašaju kao sasvim druga vrsta koja se hrani nama, bez obzira dolazi li hranjenje kroz dominaciju ili psihičku, emocionalnu, fizičku, metafizičku ili neko drugu vrstu konzumacije. Oni koji su bespovratno zaraženo wetikom uništavaju svu pozitivnu kreativnu energiju ljudi i resurse planete, ogoljavajući je do kosti.“

 

Levyjeva dijagnoza za čovječanstvo je „psihička egomanija“ u kojoj ljudi niti ne vide kolektivno ludilo i ako osjećaju pritisak u svakom kutku svakodnevnog života. Po njemu, naše kolektivno ludilo postaje vidljivo tek kada se planeta nađe na pragu globalne katastrofe ili samouništenja. U trenutku kada ta opasnost po svijet nestane, wetiko ponovno nestaje iz našeg vidokruga, stvarajući uvjete da se sljedeći put svijet zaista i strmoglavi u ništavilo ili potpuno uništenje.

Zahvaljujući ogrtaču nevidljivosti mi ne vidimo vlastito ludilo, ne prepoznajemo ga, ne borimo se protiv njega, naše psihičko sljepilo je sudionik u kreaciji još žešćeg masovnog ludila.

Levy zaključuje:

Mnogi od nas ne mogu shvatiti veličinu zla koje donosi wetiko,  i ako su žrtve takve bolesti. Nedostatak imaginacije o najvećem zlu koje je ikada postojalo na planeti omogućava stvaranje našeg vlastitog zla, na takav način se bolest širi na sve strane, omogućavajući vrzino kolo koje se milenijima nije zaustavilo. Zbog naše psihičke sljepoće mi smo sudionici u širenju wetika, sistematskog zla koje se ne može opisati riječima. Zlo paralizira naše mogućnosti sagledavanja epidemije, onemogućava stvaranje jezika s kojim bismo ga opisali, nama nedostaju ne samo riječi već i pojmovi s kojima bi otkrili wetiko, zbog toga nam ne preostaje ništa drugo već da koristimo transcendentalni jezik umjetnosti.“

 

Zamolili bismo čitatelje da pročitaju tekst nekoliko puta, naročito ako smatraju da njima nije mogla promaknuti tako velika stvar poput raka duše, mi ćemo nastaviti pisati o načinu na koji se wetiko može otkriti i pobijediti, no ako smatrate da je s vama i sa svijetom sve u redu, tada pišemo uzalud.

Po tko zna koji put, završit ćemo tekst s motom: znanje štiti, a neznanje ugrožava.

Izvori Matrix World:

http://matrixworldhr.wordpress.com/2014/06/23/najveca-tajna-budenje-i-spas-od-wetika-bolesti-koja-prozdire-covjecanstvo/