VODA  -  FANTASTIČNA  TVAR

                  Rune Östensson

 

 

      Većina nas razmišlja o vodi kao o potpuno običnoj i jednostavnoj, nekompliciranoj tvari. No što znanost ima za reći o ovoj „jednostavnoj“ tvari? Izgleda da voda predstavlja misterij za znanstvenike.

      Voda je jedinstvena tekućina koja se sastoji od vodika i kisika i neophodna je za sav život kakav poznajemo, to jest, prema definiciji o životu kakvu danas ima prirodna znanost. Ona također ima 66 poznatih anomalija, to jest, karakteristika koje odstupaju od normalnog ponašanja tekućina. „Voda je složenija i uzbudljivija od onoga što smo do sada smatrali“, kaže Lars Petterson, profesor kvantne kemije na sveučilištu u Stockholmu. On kaže da voda ima dvije različite strukture ili stanja, u jednu ruku više neorganizirane molekule, a u drugu ruku postoje dobro organizirana područja u vodi koja su veličine 1-2 nano-metra i sastoje se od otprilike stotinu molekula. Ova dobro organizirana područja postaju manje brojna sa rastom temperature vode. Kasnije ću se vratiti na to pitanje „dobro organiziranih struktura“.

     Zašto je voda tako važna za omogućavanje organskom životu da se manifestira na fizičkoj razini? Pa, značajna karakteristika je da je voda dobro otapalo i često se naziva „univerzalno otapalo“. Na primjer tvari koje se otapaju u vodi jesu: soli, šećeri, kiseline, alkalni metali i neki plinovi, naročito kisik i ugljik-dioksid. To je važno jer je voda medij u kojem se otapaju različiti elementi i na taj način dolaze u međusobni kontakt kako bi stvorili biokemijske reakcije , kao što je stvaranje aminokiselina koje se smatraju „građevnim blokovima života“.  Druga jednako važna karakteristika vode jest njena osjetljivost za električni/magnetni utjecaj. To pokazuje jednostavni eksperiment. Uzmite plastični češalj i češljajte svoju kosu ili ga brzo trljajte o svoju kosu i tada stavite češalj prema mlazu vode koja izlazi iz slavine. Što se događa? Da, voda skreće kada je izložena statičkom elektricitetu iz češlja.

     Voda, sa svojim nabijenim atomima kisika i vodika, također se naziva dipolnom, što ju čini savršenom tekućinom za utjecaj elektromagnetskih sila. Ovdje dolazimo do nečeg vrlo važnog! Izgleda da je voda neophodna da se život, sa svojom zračećom ili primarno duhovnom strukturom, inkarnira u fizičkoj materiji. Voda postaje neka vrsta „povezujućeg tijela“ između fizičke mineralne materije i duhovno-električne strukture živog bića. Na taj način je moguće da se biljni i životinjski život inkarnira na fizičkoj razini. Radi cjelovitosti, vrijedno je spomenuti da voda pripada mineralnom carstvu, ali zahvaljujući svojim jedinstvenim karakteristikama može se koristiti kao „veza“ između „primarne strukture života“ i „mineralne materije“.

     Martinus piše o ovoj „živoj“ tvari, to jest, biljnom carstvu i životinjskom carstvu u Livets bog (Knjiga života) 2, odlomak 593. „Upravo tu materiju nazivamo „organskom materijom“, a također ju poznajemo kao meso i krv u našem vlastitom organizmu. Ova materija – koja ima svoj početak u „biljnom carstvu“, kulminira u „životinjskom carstvu“ i degenerira u „carstvu pravog čovjeka“ – zapravo je samo „mineralna materija“, čije su različite faze u obliku „čvrstog“, „tekućeg“ i „plinovitog“ stanja, pridružene „zračećoj“ materiji. Obzirom da je „zračeća materija“ istovjetna „materiji svijesti“ ili „mentalnoj materiji“, „mineralna materija“ će, putem svoje povezanosti sa „zračećom“ materijom, sasvim prirodno poprimiti blijede karakteristike te materije. Ona će se vidljivo promijeniti, ona će biti vidljiva kao samostalno djelujući materijal svijesti, ona će u velikoj mjeri biti vidljiva kao „živa“ tvar, zapravo to će biti najviši postojeći izraz stvaranja Jastva u „fizičkoj“ materiji. Upravo takvo stvaranje kulminira u pojavi Jastva u obliku fizičkog organizma.“

    Istina je da Martinus u ovom odlomku ne piše ništa o vodi, ali u knjizi Sahranjivanje on piše da sve dok ima vlage u lešu, u mikrokozmosu je još uvijek prisutan organski život. Nama je također poznato da ako izvadimo svu vodu iz organske materije, ona postaje mineralizirana – ostaju samo elementi koji izgrađuju životinjski i biljni život, kao što su ugljik, natrij, kalcij, sumpor i tako dalje. To znači da je voda ta koja čini da fizička materija postaje „živa“ i omogućava inkarnaciju našoj nad-fizičkoj, elektromagnetskoj strukturi. Koja fantastična tvar!  

     Martinus također piše da se voda na Zemlji može smatrati kao krv Zemlje koja se svojim ciklusom može usporediti sa cirkulacijom krvi u našem fizičkom tijelu. On također piše o tome kako je naša krv, koja se u velikoj mjeri sastoji od vode, „magnetizirana“ našim mislima, što znači da mi punimo našu krv energijom i misaonim klimama. Ove svijetle ili mračne misaone energije tada odlaze prema svim organima i stanicama tijela, zapravo prema čitavom mikro-kozmosu i ovdje postaju sila koja daje život ili ga uništava. To znači da krv ima sposobnost da „pohrani informaciju“ i da ju proslijedi mikro-kozmosu. Upravo to je otkriveno o „krvi Zemlje“ – vodi – da može primiti informaciju i zadržati neko vrijeme tu informaciju kako bi se ona kasnije mogla „pročitati“.

     Jedan znanstvenik kojeg su često citirali u vezi sa tim istraživanjem „pamćenja vode“ jest Jacques Benveniste, francuski imunolog, koji je kroz svoje istraživanje antitijela pokazao da voda ima pamćenje. On je objavio rezultate svojeg kontroverznog istraživanja u uglednom magazinu „Nature“ 1988g. Ukratko, procedura eksperimenta sastojala se u tome da je on razrijedio i tresao tvar koja uzrokuje alergijsku reakciju toliko mnogo puta da u njoj više nije bilo organskih molekula. Usprkos tome, antitijela su reagirala kao da su postala „alergična“ kada su došla u kontakt sa protresenom i razrijeđenom vodenom otopinom. Objašnjenje toga, prema Benvenisteu, mora se sastojati u tome da voda sadrži informaciju o tvari koja uzrokuje alergijske reakcije, neku vrstu pamćenja vode. Nekoliko drugih laboratorija ponovilo je eksperiment i došlo do istog rezultata.

    Homeopatija također tvrdi da je moguće razrijediti neku tvar u tolikoj mjeri da u njoj više nema izvornih molekula, a ipak zadržati biološki utjecaj. Ova misao je bila previše teška za probaviti za službenu materijalističku znanost, i oni su pobrinuli da iskrive Benvenistove rezultate. Ali priča ovdje ne završava, iako je Benveniste umro 2004 i uslijed toga nije tijekom svojeg života dobio priznanje za svoje otkriće.  

   Francuski istraživač Luc Montagnier, koji je 2008 dobio Nobelovu nagradu za medicinu za otkriće HIV virusa, napravio je eksperiment sličan Benvenisteovom. Slušao sam ga na konferenciji o istraživanju svijesti u Stockholmu u ljeto 2011. On je govorio o svojem istraživanju DNK na bakterijama i virusima i kako je, razrjeđujući vodu mnogo puta i trešnjom između svakog razrjeđivanja, on uspio „pročitati“ informaciju iz DNK iako u vodi više nije ostalo fizičkih molekula. On tvrdi da su u vodi nastale strukturalne promjene, takozvane nano-strukture, koje se kasnije mogu identificirati pomoću odgovarajućih instrumenata, u obliku elektro-magnetnih signala. Možda te nano-strukture imaju nešto zajedničko sa onime što je švedski znanstvenik iz kvantne kemije nazvao „dobro organiziranim strukturama“, što sam spomenuo na početku članka?

     Drugi znanstvenik, Dr. Masaru Emoto, također je postao poznat širom svijeta zbog svojeg istraživanja vode u svojoj knjizi Poruke iz vode. Pomoću kamere velike brzine Emoto je otkrio da voda oblikuje ledene kristale na različite načine ovisno o tome koja vrsta određene misli je bila usmjerena prema njoj. On je otkrio da voda sa čistih izvora i voda koja je bila izložena riječima ljubavi oblikuje prekrasne, složene i raznobojne ledene kristale. Zagađena voda i voda koja je bila izložena negativnim oblicima misli oblikuje nepotpune i nesimetrične kristale tmurnih boja. Misaona koncentracija „ljubav“ i „zahvalnost“ rezultirala je najljepšim i najstabilnijim kristalima.

     Emoto kaže da rezultati ovog istraživanja stvaraju novu svijest o tome kako možemo utjecati na naš planet i na naše vlastito zdravlje na pozitivan način. Obzirom da se Zemlja i naše fizičko tijelo sastoje od 70% vode i da naše misli mogu promijeniti vodu, ovdje nam znanost ukazuje na primarnu važnost svijesti u stvaranju zdravlja. Martinus također pokazuje u svojim analizama o čitavom stvaranju da je ljubav „ključna nota svemira“ i spominje da kako mi malo po malo dolazimo bliže carstvu pravog čovjeka, naše će misli sve više i više biti ispunjene neprestanom zahvalnošću prema životu, a time i prema Bogu. To je najživotvornija misaona klima kojom možemo ispuniti svoju svijest.

     Kao zaključak možemo reći da istraživanje vode koje je ovdje bilo opisano predstavlja dio nove paradigme koja se trenutno širi Zemljom – razdoblje svijesti i informacije. Sa razvojem kompjutera, interneta i naše sposobnosti da pohranimo ogromnu količinu informacija u „mineralne jedinice pamćenja“, možda neće trebati dugo da znanost otkrije da svijest može prodrijeti kroz svu materiju, uključujući vodu. I ne samo to. Svijest utječe na svu materiju, a to su otkrili neki kvantni fizičari. No to je predmet na koji ću se vratiti drugi puta.

 

Prijevod : Anne Pullar

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (02.06.2013.)