VJERUJEŠ  LI  U  ANĐELE?  

                      Mette Lüchow

 

 

Vjeruješ li u anđele? Vjeruješ li da te okružuje mnoštvo duhovnih bića? Nevidljivih, ljubećih i dobrih duhova čija je najveća sreća i radost da ti pomažu, tješe te i ohrabruju? Ili si skeptik? Ma, hajde, anđeli… Što mislite pod time? Gdje su oni? Na nebu? Oko nas? Gdje?

     Anđeli se spominju u Bibliji. Oni su glasnici, tješitelji i pomagači. No jesu li oni otišli u mirovinu ili oni uistinu postoje – i u naše vrijeme?

   Jednom sam vidjela biciklistu kako nosi majicu kratkih rukava na kojoj je pisalo „Zaštićen od strane anđela“. Nasmijala sam se i zamišljala ga okruženog anđelima koji lete oko njega i slijede ga kroz grad.  Nekoliko dana kasnije trebala sam se naći sa svojim prijateljima. Trebali smo ići na turistički obilazak starog dijela Kopenhagena. Kada smo se razišli dobila sam strašnu glavobolju. Postajalo je sve gore i gore. Morala sam sići sa bicikla i osloniti se na zid kuće. Pokušala sam podržavati glavu svojim rukama. Lice mi se izobličilo od bola i osjećala sam mučninu. Tada sam se sjetila one majice kratkih rukava i nasmijala sam se. Zatvorenih očiju zamišljala sam kako ju nosim. „Tako je, ja sam sada zaštićena!“, rekla sam sebi i ponovno se nasmijala. Počela sam hodati. Na moje veliko iznenađenje, u vrlo kratko vrijeme glavobolja je nestala i mogla sam nastaviti sa vožnjom bicikla. Bila sam zapanjena i zahvalna.

    Prije nekoliko godina provela sam malu istragu. Pitala sam prijatelje i poznanike da li su doživjeli nešto natprirodno. Jedna od osoba koju sam to pitala bila je žena u svojim dvadesetim godinama. Ona je bila prilično muškobanjasta u svojem načinu ponašanja. Ona je radila zajedno sa svojim bratom kao iznajmljivač stanova u kući u kojoj je živjela. Ona je bez zadrške odgovorila na moje pitanje: „Da, jednom sam vidjela anđela i bio je vrlo velik.“ „Stajao“ je u zraku iznad prometnog križanja blizu njihove kuće. Ona nije bila uplašena već više dirnuta onime što je vidjela. Ona je to doživjela u djetinjstvu.

     Dijete je, nakon svojeg rođenja, otvoreno prema duhovnom svijetu. Dijete je, naravno, tek došlo iz duhovnog svijeta. Ono može „vidjeti“ duhovna bića koja ga okružuju, kao što to mogu i neke životinje. Kada ono bude staro 6 ili 7 godina i krene u školu ova sposobnost postupno nestaje u korist zemaljskog života u kojem ono treba sudjelovati i kroz koji se razvija.

    No nije tako sa svom djecom… Na današnjem tržištu postoji nekoliko knjiga o anđelima. U tim knjigama saznajemo općenite informacije o anđelima i što oni čine. No određeni autori zapravo imaju svoje vlastito znanje o anđelima. Jedna od njih je Lorna Byrne koja je napisala nekoliko knjiga na tu temu. U svojoj prvoj knjizi Anđeli u mojoj kosi  ona piše o svojem kontaktu sa anđelima koji ima otkada je prvi puta otvorila svoje oči: „Anđeli koje vidim nemaju uvijek krila, ali kada imaju ponekad sam zapanjena njihovim oblikom – ponekad su ona poput rasplamsane vatre, a ipak imaju oblik i formu. Oni su tako živi, tako puni života, svjetlosti i ljubavi. To je kao da oni sadrže samu suštinu života – postajete potpuno ispunjeni njihovim zračenjem.“  Ona vidi različite anđele, male i velike u najnevjerojatnijim, zračećim, prekrasnim bojama. Ona ima nekoliko anđela koji su osobno povezani sa njom. Ona razgovara sa njima. Oni su joj pomagali kroz teško djetinjstvo – a također i kasnije u životu – i ona pomaže njima. Ona također može vidjeti anđele čuvare drugih ljudi. Ona piše o anđelima čuvarima: „Dok ti sjediš i čitaš ovo – bez obzira vjeruješ li u to ili ne – pored tebe nalazi se anđeo: to je tvoj anđeo čuvar i on te nikada ne napušta. Svatko od nas dobio je  dar: štit sačinjen od svjetlosne energije.  To je zadatak anđela čuvara da stvori ovaj štit oko nas. Pred Bogom i anđelima mi smo svi isti. Svi mi zaslužujemo biti zaštićeni, da se za nas netko brine i biti voljeni, bez obzira na mišljenje drugih ljudi o nama – bilo ono dobro ili loše. Tvoj anđeo čuvar je čuvar vrata tvojeg tijela i tvoje duše. On je postao povezan s tobom prije nego što si se rodio. I dok si rastao u majčinoj utrobi on je bio tu svakog trenutka i štitio te. Od tvojeg rođenja i kako si rastao tvoj anđeo čuvar nikada te nije napuštao: on je s tobom kada spavaš, kada si u kupaonici, uvijek – ti nikada nisi sam. I kada umreš tvoj anđeo čuvar je pored tebe i pomaže ti da prijeđeš na drugu stranu. Tvoj anđeo čuvar također može dopustiti drugim anđelima da dođu u tvoj život kako bi ti pomogli u različitim stvarima – oni dolaze i odlaze.“  Anđeli nisu ni muškog ni ženskog roda, ona piše dalje, oni su dvopolna bića. Oni se mogu prikazati kao muška ili ženska bića ako to žele ili u skladu sa situacijom.

    No možemo li mi sve to vjerovati? Lorna Byrne nastavlja sa velikim razumijevanjem: „Možda će vam biti teško u sve to vjerovati. Ako ne vjerujete, možda bi trebali preispitati svoju sumnjičavost. Ako ste cinični, možete preispitati svoj cinični stav. Što možete izgubiti ako se otvorite za ideju da anđeli mogu postojati? Što možete izgubiti ako se otvorite za svoje duhovno sebstvo i naučite nešto više o svojoj duši? Zamolite anđele da vam sada počnu pomagati. Anđeli su čudesni učitelji.“

    Anđeli se brinu za nas gdje god se nalazili. Martinus je to doživio kada je putovao Srednjim istokom. On je bio  putnik u automobilu koji je vozio strahovitom brzinom i on se nije osjećao sigurno. I što se tada dogodilo? Samo pomislite… U knjizi Martinusovi memoari on piše o svojem iskustvu: „Imao sam viziju u kojoj sam vidio visoku, sjajnu figuru obučenu u dugačku odoru kako hoda ispred automobila. Ja sam jedini mogao vidjeti tu figuru i neobično je bilo to da, usprkos činjenici da se figura kretala polagano i dostojanstveno, ona je uvijek hodala ispred automobila. Shvatio sam da smo zaštićeni i sigurno smo došli u hotel.“

    U knjizi Livets bog, odlomak 2394, na posljednjoj strani 6-tog toma, Martinus piše o anđelima i o naročitom božanstvenom principu: roditeljskom principu. On piše: „Čitavi svijet bića na duhovnoj razini nalazi se u stanju trajne spremnosti da pomogne svim bespomoćnim i bićima u nevolji na fizičkoj razini. Niti jedno biće ne može postojati izvan ove zaštite osim uslijed svojeg vlastitog nerazumijevanja i posljedične nevoljkosti i protesta. No i takvo biće se promatra sa beskrajnim strpljenjem i pomaže mu se čim njegova vlastita nevoljkost više ne stoji na putu, i kada samo biće doživi da je pomoć neophodna.“

    Svi mi primamo pomoć – biljke, životinje i ljudi. Martinus to ovako sumira: „Svi različiti stupnjevi razvoja imaju svoje anđele čuvare.“ I nadalje… „To je trajni i nepobitni kozmički princip zaštite koji dozvoljava Bogu da se pojavi kao živi Otac svih bića, u kojem su svi ti anđeli čuvari organi ljubavi. I upravo ta zaštita i pomoć koju oni nude onima u nevolji, koja se otkriva kroz povezanost tih anđela čuvara, predstavlja temeljno otkrivanje Božjeg postojanja i univerzalne ljubavi, kao i posljedično sveznanje i svemoć.“

    Prema tome, roditeljski princip je trajni i nepobitni kozmički princip koji svi mi koristimo, bez obzira poznavali ga mi ili ne. Lorna Byrne piše da mi samo trebamo zatražiti pomoć, koju su nam anđeli tako voljni pružiti. Ona piše da postoje brojni anđeli koji su „bez posla“ i koji žele početi raditi.

    Nakon što sam pročitala knjigu Anđeli u mojoj kosi otišla sam na stanicu u povišenom raspoloženju kako bi podzemnom željeznicom otišla u grad. Pored mene na stanici stajala je majka sa slatkim malenim dječakom. Oni su razgovarali. Dječak je na glavi imao frizuru „kokoticu“. Majka se nagnula nad njega i pomirisala: „Ah, tvoja kosa predivno miriše!, rekla je. „Da“, odgovorio je dječak, „Miriše na anđele!“ Dakle, ako mene pitate da li vjerujem u anđele, odgovor je: Da, vjerujem. Iako ih ne vidim, oni se otkrivaju na najzabavnije načine.

 

Reference:

Anđeli u mojoj kosi, Lorna Byrne.

Livets bog, 6 tom, odlomak 2394.

Martinusovi memoari, http://www.martinus.dk/en/articles/index.php

Prijevod: Anne Pullar

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (22.10.2014.)