UTJECAJ HLADNOĆE I TOPLINE NA TIJELO I DUŠU

Per-Anders Hedlund

Za liječnike i mudrace sa Istoka odavno je očigledna činjenica da se čovjekovo mentalno i fizičko zdravlje zasniva na harmoničnoj ravnoteži između dvije suprotne sile u kozmosu, naime hladnoće i topline („Yin“ i „Yang“).

Martinus je također to pojasnio u svojim analizama, ali u njegovoj terminologiji ove sile se nazivaju energija osjećaja (hladnoća) i energija teže (toplina). Ove kozmičke sile ili osnovne energije jednako su važne, jer se one nalaze iza naše fizičke i psihičke energije. Drugim riječima, one predstavljaju osnovu naše vitalne sile, „Ći“ ili „Prana“, kako se inače nazivaju na Istoku.

Gledano iz perspektive biologije i fiziologije ove suprotne sile reguliraju određeni centri u mozgu i živčanom sustavu. Ako se tijelo iz nekog razloga pregrije to nadzire centar u mozgu za reguliranje temperature koji uzrokuje da koža postaje crvena i mi se počnemo znojiti.

Drugi primjer je takozvani autonomni živčani sustav koji je podijeljen na dvije suprotne funkcije : simpatički sustav koji „stimulira“ tijelo i um i čini nas budnima, živahnima i energičnima, i parasimpatički sustav koji nas koči, usporava i smiruje.

Za nekoga tko prakticira Kinesku medicinu dijagnoza za pacijenta koji je usijane glave, ljut, crven u licu, spreman na pretjerani rizik, naporan i neugodan za svoju okolinu, je da ima „previše vatre“ (previše energije teže ili „Yanga“).

Čovjek koji je spor, blijed, nesposoban se koncentrirati i osjeća se depresivno, dijagnoza je da ima „premalo vatre“ (premalo energije teže).

Indijska umjetnost medicine, Ayurveda, također dijeli bolesti i njihovo liječenje na sličan dualistički način, ali na tri varijante, Vata (zrak ili vjetar), Pita (vatra ili toplina) i Kapha (voda ili tekućina).

Osobe kojima nedostaje Vata ili Pita često se opisuju kao tupe, depresivne i sa slabom cirkulacijom krvi, dok se osobe sa viškom Vate ili Pite opisuju kao previše nametljive, agresivne i brze u svojim pokretima.

Kao što je čitatelju poznato ovi principi predstavljaju uobičajeni radni model u alternativnoj medicini kojoj se danas okreću brojni ljudi. To što su ovi tretmani često uspješniji od onih alopatske medicine, barem kada su u pitanju bolesti uzrokovane načinom života, može se zahvaliti činjenici da ove drevne iscjeljujuće terapije imaju cjeloviti pogled na čovjeka.

Dobro nam je poznato da čovjekove probleme uzrokuje nepravilna prehrana, nedovoljno vježbanje, premalo odmora ili unutarnjeg mira, pogrešne misli i pretjerani osjećaji.

Kada su Yin i Yang ili dvije osnovne energije, energija osjećaja i energija teže, izvan ravnoteže zbog pogrešnog načina života, to prije ili kasnije dovodi do bolesti. Nasreću, današnja zapadna medicina, sa svojim velikim poznavanjem detalja fiziologije i anatomije, počela je stvarati sličan radni model.

Dva Američka liječnika, iskusni liječnik, Christian Renna i neurolog, Jay Lombard, otkrili su i mogu objasniti kako određeni neurotransmiteri (kemijski glasnici između tkiva i živčanih stanica) imaju odgovarajuće funkcije zagrijavanja i hlađenja.

Iako pojmovi vitalne sile ili Ći-a, energije osjećaja i energije teže, nisu još uvijek prihvaćeni od strane zapadne alopatske medicine, počeli smo razumjeti ove temeljne principe pomoću biološkog modela razumijevanja.

Oba ova doktora naglašavaju da ništa drugo nije toliko važno za zdravlje i doživljavanje života kao ovi neurotransmiteri za grijanje i hlađenje. „Kada bi mogli naučiti ljude da reguliraju svoje tvari neurotransmitera, što smo mi obojica godinama neovisno činili sa svojim pacijentima, dali bi im izuzetnu mogućnost da promijene svoju fizičku, psihološku i emocionalnu sudbinu. Zato smo napisali ovu knjigu („Uravnotežite svoj mozak, uravnotežite svoj život“).

Prema Lombardu/Renni „zagrijavajući“ neurotransmiteri nalaze se iznad svakog dopamina i noradrenalina. Oni nas čine psihološki i fizički aktivnima, živima i budnima, fokusiranima i sretnima.

Glutamat i acetilklorin također pripadaju nizu zagrijavajućih neurotransmitera, koji su, između ostalog, važni za funkcije mišljenja i pamćenja u fizičkom mozgu.

Isto kao što Martinus objašnjava kako prevelika količina energije teže uzrokuje uzbuđenje, stres, nestrpljivost, ljutnju i „međukozmičku vatru“ i upale u našem tijelu (Livets bog 6, odlomak 2178), ovaj model objašnjava isti proces.

Reakciju koja uzrokuje upale stvara prevelika količina glutamata, što su neki znanstvenici vidjeli kod ljudi koji imaju fibromialgiju. Ljutnja i bijes koje ti ljudi vjerojatno doživljavaju ne pokazuju se nužno prema van, ali uzrokuju istu štetu ukoliko se zadržavaju u nutrini i ako im se dozvoljava da manje ili više neprestano „tinjaju“.

Lombard/Renna također objašnjavaju da prevelika razina topline u mozgu, koja na primjer može nastati u ispadu bijesa, može uzrokovati da zagrijavajući neurotransmiteri postanu potpuno zakočeni. Tada se prvo događa da mi gubimo svoj pozitivni pogled na život, a nakon toga dolazi do smanjenja naše fizičke aktivnosti i mentalne bistrine. Mi se također počinjemo osjećati i ponašati kao da smo „depresivni“.

Martinusovim riječima, došlo je do „kratkog spoja“ u živčanom sustavu. To nas lako može dovesti u melankoliju i nalazimo se u stanju koje on naziva „neprirodni umor“, što znači da nam u potpunosti nedostaje životna sila. (vidi knjižicu br. 16).

Normalniji nedostatak zagrijavajućih neurotransmitera pokazuje sa kao zaboravljivost, nesposobnost uživanja u životu, poteškoće u koncentraciji i jasnom razmišljanju, nedostatak motivacije, tuga, spori metabolizam, slaba cirkulacija i niski krvni tlak.

Postoji također rizik razvoja ovisnosti ili poroka kao što je pušenje i ispijanje kave, jer određene narkotične tvari kao što su nikotin i kofein povećavaju razinu noradrenalina i dopamina, od kojih se osjećamo življi i koji nam pomažu da se dobro osjećamo. Upravo zato mnogi ljudi odabiru piti kavu ili čaj poslijepodne kako bi se razbudili i osjećali bolje. Kofein također podiže razinu drugog neurotransmitera, serotonina, koji pripada „rashlađujućim“ neurotransmiterima i dovodi do osjećaja sigurnosti i zadovoljstva. Čim je niža razina serotonina u našem živčanom sustavu, tim manje smo zadovoljni.

Od velike su važnosti za nas „rashlađujući“ neurotransmiteri ili energija osjećaja. Oni održavaju naše tijelo i um na ispravnoj temperaturi, sprječavaju pretjerane reakcije i dozvoljavaju nam da u našem životu doživimo mir i tišinu.

Prema Martinusu energija osjećaja je osnovna energija koja se nalazi iza suosjećanja i našeg emocionalnog razvoja.

Pored serotonina, neurotransmiter GABA također pripada rashlađujućem sustavu u našem tijelu. Količina ove tvari normalno se povećava prije nego što zaspimo i pomaže smirivanju našeg razmišljanja i motoričke aktivnosti.

„Rashlađujući“ neurotransmiteri važni su za parasimpatički dio autonomnog živčanog sustava koji ima umirujući utjecaj na tijelo i um, izgrađuje i popravlja oštećenja i nadoknađuje gubitak energije do čega je doveo aktivirajući dio, simpatički živčani sustav pomoću „zagrijavajućih“ neurotransmitera tijekom dana.

Nedostatak „rashlađujućih“ neurotransmitera može rezultirati problemima sa spavanjem, uznemirenošću, nemirom, ispadom bijesa, migrenom, sklonošću negativnom razmišljanju, depresijom i suicidalnim mislima. Prema tome, ne može samo nedostatak energije teže, to jest, „zagrijavajućih“ neurotransmitera dovesti do depresije, već i nedostatak „rashlađujućih“ neurotransmitera, zbog činjenice da nedostatak serotonina lako dovodi do negativnih misli i mračnih osjećaja.

Lombard i Renna također su spomenuli srčane bolesti kao tipičan izraz nedostataka u „rashladnom“ sustavu. To se temelji na istraživanju koje je identificiralo naročitu vrstu osobnosti koja ima najveći rizik od srčanog napada, takozvani D-tip osobnosti. Takva osoba često njeguje zamjeranje prema drugim ljudima, često ima negativne osjećaje, ima sklonost zabrinutosti, često se osjeća nesretnom i lako postaje ljuta i bijesna.

Znanost je pokazala da agresivni osjećaji prema svojoj okolini povećavaju rizik od razvijanja srčanih bolesti za sedam puta. Za osobu sa nedostacima u „rashladnom“ sustavu tijela izuzetno je važno raditi na sebi i na vlastitoj naravi i naučiti kontrolirati negativne osjećaje i pokušati postati tolerantnijom prema svojoj okolini.

U suprotnosti sa osobom koja se treba „ohladiti“, smiriti, manje brinuti i biti manje nestrpljiva, osoba koja ima nedostatke u svojem „zagrijavajućem“ sustavu treba postati budnija.

Općenito gledano, osoba sa nedovoljnim „zagrijavajućim“ sustavom treba stimulirati aktivnost simpatičkog živčanog sustava i učiniti napor da pritisne malo jače „akcelerator“ , a osoba sa nedovoljnim „rashladnim“ sustavom treba „pritisnuti kočnicu“ i zaustaviti se, stimulirajući sustav za „unutarnji mir i tišinu“, parasimpatički živčani sustav.

Kako čitatelj koji se može prepoznati u obje kategorije ne bi bio zbunjen, treba spomenuti da čovjek može imati nedostatke na oba područja (na primjer zbog dugotrajnog stresa ili iscrpljenosti na poslu).

Čovjek može imati nedovoljan „zagrijavajući“ sustav u jednoj prilici, a nedovoljan „rashlađujući“ sustav u drugoj prilici, ali obično imamo sklonost ka jednom ili drugom.

Bez obzira koji nedostatak imamo mi se svi možemo (ukoliko nismo preteško ozlijeđeni u ovoj inkarnaciji) osjećati bolje utjecajem na ove osnovne energije promjenom našeg načina razmišljanja i načina života.

Zahvaljujući Martinusovim analizama života mi također imamo sigurniji i humaniji priručnik za upotrebu. Bogatoj kolekciji pravila za zdravlje i principa prehrane koji su danas dostupni nedostaje izuzetno znanje o životu i evolucijska perspektiva koju nam daje Martinus.

Usprkos širokom rasponu znanja, gledano iz perspektive „materije“, koje imaju brojni stručnjaci za zdravlje i prehranu, ovo znanje nije potpuno sve dok se ne doda i aspekt „života“. Primjer toga je zagovaranje prehrane ribljim uljem (omega-3) i nemasnim mesom.

Gledano iz biološke perspektive sigurno je da ova hrana ima koristan utjecaj na naše fizičko i mentalno zdravlje, da ona sprječava upale i kardiovaskularne bolesti, stvara osjećaj zasićenja i potiče proizvodnju neurotransmitera.

Gledano iz perspektive „života“ , prehrana mesom manje je odgovarajuća po pitanju čovjekovog humanog i tjelesnog razvoja prema „carstvu pravog čovjeka“.

Ukoliko prehrambeni stručnjaci nisu zainteresirani za vegetarijansku prehranu, oni rijetko predlažu biljne alternative, koje su jednako dobre za ljude danas, a još više će biti u budućnosti.

Omega-3 masne kiseline mogu se naći u sjemenkama uljane repice i lanenom sjemenu, orasima, bademima i bućinim sjemenkama. Pored toga, orašasti plodovi i sjemenke čine čovjeka sitim jer također sadrže proteine. Na primjer, biljni proteini koji se mogu pronaći u soji potiču stvaranje svih potrebnih neurotransmitera.

Vegetarijanska prehrana također potiče „rashladni“ sustav i opskrbljuje nas svim potrebnim vitaminima i mineralima.

Rekao bih da uravnotežena prehrana treba sadržavati proteine za „zagrijavajuće“ neurotransmitere ili energiju teže i dobre masti, složene ugljikohidrate (to jest, korijene, cjelovite žitarice, krumpir, zeleno povrće, voće i bobice) koji podržavaju „rashladni“ sustav i sprječavaju upale i pregrijavanje sa svim njegovim neugodnim psihološkim simptomima.

Treba spomenuti da prema brojnim istraživanjima prehrane, krumpir je naročito dobar za naše raspoloženje. Obroci sa proteinima i krumpirom kod brojnih ljudi potiču osjećaj dobrobiti. To se može zahvaliti činjenici da aminokiselina triptofan (koja se može pronaći u siru, posnom siru i soji), koja je važna za proizvodnju serotonina, treba složene ugljikohidrate kako bi došla do mozga. Izgleda da krumpir predstavlja najbolje prijevozno sredstvo za tu svrhu.

Kada navečer osjećamo potrebu za nečim slatkim i odemo do frižidera kako bi uzeli sladoled, kolač ili komadić čokolade, to činimo spontano kako bi se opustili i stvorili osjećaj zadovoljstva koji nam pruža serotonin. Ako umjesto toga uzmemo kuhani krumpir, koji ima više hranjivih tvari, zajedno sa mineralnom vodom ili biljnim čajem, postići ćemo bolji rezultat.

Druge aktivnosti koje također pokreću više energije osjećaja, mir i tišinu tijela i uma su, iz mojeg vlastitog i iz iskustva drugih ljudi, dugačko, duboko disanje, meditacija, tiha molitva ili polagane kretnje kao što su Tai Ći ili Ći Gong.

Isto tako čitanje nečega što nas nadahnjuje, ukoliko navečer imamo dovoljno energije, dovodi do istog učinka. Pokazalo se da razina serotonina u mozgu naročito raste ako literatura koju netko čita stvara kod njega osjećaj sigurnosti i optimizma. U drugu ruku, druge aktivnosti, kao što je fizičko vježbanje, povećava količinu „zagrijavajućih“ neurotransmitera i čini nas budnima, sretnima i motiviranima.

Baviti se fizičkim vježbanjem u jutro ili rano tijekom dana, govoreći iz vlastitog iskustva, naročito je pogodno za osobu kojoj je teško aktivirati svoju energiju teže. Koju će vrstu fizičkog vježbanja osoba izabrati u potpunosti ovisi o tome što on ili ona treba kako bi stvorio ravnotežu. Čim je veći nedostatak „zagrijavanja“, tim je veća potreba za snažnim vježbanjem kao što je dizanje utega, intenzivna gimnastika, trčanje ili brzo hodanje, i tako dalje.

Lombard i Renna naglašavaju da sporiji oblici vježbanja kao što su Ći gong, yoga i rastezanje više odgovaraju osobama koje imaju nedovoljno „hlađenje“.

Konačno, i naše razmišljanje, to jest naš unutarnji dijalog, vrlo je važno u reguliranju toga kako naše tople i hladne osnovne energije i neurotransmiteri zajedno surađuju.

Svatko tko je zainteresiran za duhovni i osobni razvoj zna da razmišljanje koje karakterizira optimizam i svjetlost predstavlja alfu i omegu, ali također nam je poznato koliko je to teško, jer nam proces samospoznaje uvijek donosi nova iznenađenja.

Zbog toga je najkorisnije koncentrirati se na prihvaćanje samih sebe upravo takvih kakvi sada jesmo sa ljubavlju i razumijevanjem i na korištenje mentalnih alata koji nam najviše pomažu u nadilaženju negativnih osjećaja i misli koji se javljaju na našem sadašnjem stupnju razvoja.

Prijevod : AP

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (04.02.2012.)