Dvopolno stanje uzrokuje intelektualnost i ljubav prema bližnjem

Prvi znak dvopolnog stanja je pojavljivanje proširenja svijesti, pojavljivanje intelektualnosti. Suprotni polovi kod muškarca i žene predstavljaju osnovu čitavog jednog područja svijesti i oblika misli koje oni imaju i koje nemaju ništa sa njihovim seksualnim životom. Čitavu seksualnost spomenutih bića kontrolira uobičajeni pol, a to je muški pol kod muškarca i ženski pol kod žene. No to ne ostaje tako. Postupno, kako se nastajući čovjek razvija i prolazi kroz svoju mračnu karmu, ova karma stvara novu sposobnost u biću: početnu univerzalnu ljubav. Ova sposobnost određuje što biće može učiniti a što ne može po pitanju zlog ponašanja i pokvarenosti. Upravo ova sposobnost čini da biće izražava istinsku univerzalnu ljubav ili ljubav prema bližnjem. Kakve koristi čovjek ima od ove ljubavi, kada ima bračnu ljubav? U skladu sa zakonom braka svaka oženjena osoba mora ostati sa svojim supružnikom. Ako ta osoba voli neku drugu osobu više od svojeg supružnika, ta osoba čini preljub. No zakon ljubavi prema bližnjem zahtijeva da volimo Boga više od svega, a svoje bližnje kao same sebe.

Mojsijeva epoha i Kristova epoha

Čovjek je suočen sa dvije glavne životne epohe: Mojsijevom epohom i Kristovom epohom, koje zapravo odgovaraju životinjskoj epohi i ljudskoj epohi. Mojsije je bio predstavnik braka i prorok bračne ljubavi, dok je Krist bio potpuno savršeno ljudsko biće, a time i prorok univerzalne ljubavi. Prema tome, razlika između Kristove epohe i Mojsijeve epohe sastoji se u tome da prva sadrži zakone za oslobađanje sklonosti svijesti ili života koje su u potpunosti zabranjene kod druge. U Kristovoj epohi dana je zapovijed da se voli bližnjega kao samoga sebe. To nije moguće bez kršenja Mojsijevog zakona, i ako se netko pridržava Mojsijevog zakona on se ne može pridržavati Kristovog zakona ili zakona ljubavi prema bližnjem, a to je zakon koji upravlja ponašanjem savršenog ljudskog bića. Dakle, kada su bili propisani novi zakoni kroz Krista ili otkupljenje svijeta za novu životnu epohu, takva će se nova životna epoha također morati materijalizirati. No da bi takva nova životna epoha mogla biti stvorena za životnom osnovom koja je suprotna osnovi za brak, brak kao princip mora degenerirati i prestati postojati. Nemoguće da je oboje bude istovremeno ostvareno. Nemoguće se istovremeno penjati i spuštati ljestvama. Stoga, kada nastanu trendovi novog načina ponašanja koji su u suprotnosti sa uobičajenom životnom osnovom koja se živjela tijekom tisuća života, oni će neminovno uzrokovati konflikte u umu i ponašanju ljudskih bića po pitanju kapaciteta njihovih bračnih talenata ili po pitanju ispunjavanja zavjeta vjernosti na kojem se temelji brak. Stoga nimalo ne čudi da vidimo jasan dokaz ovog konflikta kod velikog broja brakova.

Kratki brakovi ili brakovi koji završavaju razvodom

Izvorno kršćanski brak predstavlja službeno ujedinjavanje muškarca i žene u zajedničkom životu sve dok ih smrt ne rastavi. Ovo ujedinjenje ili blagoslov zajedničkog života obavlja službeni autoritet, bilo crkveni ili civilni. Dakle, dvoje ljudi daje svečani zavjet pred svjedocima i društvom kako će se pridržavati međusobne vjernosti sve dok ne umru. Pridržavanje tog zavjeta između dvije strane predstavljalo je kulminaciju braka.

    No da li je danas moguće dati zavjet koji uključuje drugu osobu, koji može trajati čitavi život? Iako su ljudi to prije mogli i mnogi ljudi još uvijek u tome uspijevaju, očigledno je da veliki dio ljudi ne uspijevaju održati bračni zavjet ili zavjet vjernosti prema svojem supružniku tijekom njihovog čitavog života. Nakon duljeg ili kraćeg razdoblja zajedničkog života nestaje seksualna ili bračna privlačnost prema drugoj strani. Da, ovo zasićenje njihovim zajedničkim postojanjem može čak dovesti do antipatije prema supružniku. Tada brak postaje nesretan, naročito ako prevarena osoba nastavi doživljavati neumanjenu privlačnost ili ljubav prema posrnuloj osobi. Posrnula osoba sve više osjeća seksualnu privlačnost prema trećoj osobi i postaje nevjerna svojem supružniku, traži razvod i ponovno se ženi – što ponekad dovodi do istog obrasca braka, razvoda i tako dalje. Meni je poznat slučaj kada se jedna osoba ženila deset puta. Kakav je to brak? Kakav je to moral koji dovodi do toga da se deset puta ponavlja zavjet prema drugom ljudskom biću na bračnu vjernost sve dok ih smrt ne rastavi? Što takva situacija izražava? Zar ona ne izražava činjenicu da je osoba koja može kršiti svoj zavjet vjernosti degenerirala po pitanju braka, da je to biće koje više nema talent za brak? 

Rastavljene osobe koje su vjerne i pune ljubavi prema drugima mogu biti neljubazne ili zlobne prema svojim supružnicima

Nije samo jedna osoba ta koja ne ostvaruje bračne zavjete vjernosti, već na tisuće ljudi se razvode i nanovo žene. To nije zato jer su ti ljudi naročito primitivni ili zli. Oni mogu biti vrlo vjerni i ispunjeni ljubavlju prema drugima. Mnogi od njih su veliki umjetnici i geniji, i imaju vrlo istaknut položaj u društvu. No ipak neke od tih rastavljenih osoba mogu biti zlobne, pa čak i okrutne prema svojim supružnicima nakon što više prema njima ne osjećaju seksualnu privlačnost. Kako je to moguće? Zašto oni ne mogu biti ljubazni prema prevarenom supružniku prema kojem su prije osjećali tako snažnu privlačnost da su mogli dati zavjet doživotne vjernosti? Kada čovjek , koji je vrlo napredan i pokazuje kako vjernost tako i ljubaznost prema svojoj okolini, osjeća antipatiju prema supružniku – čak u tolikoj mjeri da ga mrzi – to je moguće samo zato jer je degenerirao bračni talent tog čovjeka. Stanje parenja i zaljubljenosti tog bića toliko je oslabilo da ono više ne može trajati.

Bračni zavjet je ostvaren ili kroz snažnu sposobnost zaljubljivanja ili razvijenu sposobnost ljubavi prema bližnjem

Dok je stanje zaljubljivanja na vrhuncu zone parenja ili bračnog stanja moglo ostati snažno i nepopustljivo tijekom čitavog života, sada je ono za mnoge ljude vrlo kratko. Obzirom da međusobni osjećaj zaljubljenosti predstavlja privlačnost koja je potrebna kako bi osigurala vjernost i zajednički život u braku, očigledno je da tamo gdje je on postao degeneriran i oslabljen on ne može osigurati nastavak braka, koji zbog toga mora propasti. Jer sve dok međusobni osjećaj zaljubljenosti traje bez promjene tijekom čitavog života, partneri nemaju problema u ostvarivanju bračnog zavjeta i zavjeta vjernosti.

    Jednom kada prestane stanje zaljubljenosti, zajednički život i brak mogu se nastaviti samo ako su obje strane toliko napredne u ljubavi prema bližnjem da oni nemaju srca uzrokovati nesreću svojem supružniku tako da ga iznevjere, i oni zbog toga ostaju u braku. To je vrlo pohvalno, naročito ako u braku ima djece. Naravno, to je žrtva za supružnika koji je doživio prestanak stanja zaljubljenosti. No postoje ljudi koji su razvili ljubav prema bližnjem u tolikoj mjeri da oni to mogu učiniti.

Prijateljski brak sa intimnim zajedničkim životom bez djece

No što je svim ostalim ljudima koji nemilosrdno napuštaju svoje supružnike i uzrokuju nevjeru i razvod? To sigurno ne može biti budući moral. To u najvišoj mjeri predstavlja nemoral i nedostatak ljubavi prema bližnjem. Istina je da su ti ljudi degenerirali po pitanju braka i u najgorem slučaju ne mogu ispuniti kako fizičke tako i moralne uslove za doživotni sretni brak. Obzirom da je činjenica da oni nemaju talenta za doživotni, normalni brak, to bi bila nesretna okolnost da se takva bića žene i stupaju u brak kada oni nikako ne mogu u moralnom pogledu ostvariti potrebe braka. Međutim, obzirom da nisu sposobni za brak to ne znači da su oni prestali sa seksualnim odnosima sa suprotnim spolom. Oni još uvijek osjećaju privlačnost prema bićima suprotnog spola. U budućnosti takvi ljudi se neće ženiti ili na neki drugi način davati doživotne zavjete, već će sklapati prijateljstva sa partnerom suprotnog spola i intimno živjeti zajedno u „prijateljskom braku“.

     Očigledno je da takvi brakovi nisu podesni kao dom za djecu i njihov odgoj. Ako se u takvom braku rode djeca, oni bi trebali stupiti u legalni ili zakonom propisani zajednički život sa odgovornošću za djecu sve dok se ona ne osamostale. No umjesto ponovljenih brakova i bračnih zavjeta, oni bi se trebali čisto i sa ljubavlju, i moralno obvezati da će živjeti zajedno sve dok ih to čini sretnima. Ako dođe do nesklada oni će se lakše razići. Bolje je prekinuti kao prijatelji nego živjeti zajedno kao neprijatelji. Nije li nemoralno da bračno nesposobni muškarac i žena žive zajedno u prijateljskom odnosu bez ikakvih obveza osim njihove međusobne ljubavi i sposobnosti za zajednički život u harmoniji sa srećom i blagoslovom koji to donosi njima i njihovoj okolini? Ne, ali takva vrsta braka ne vrijedi za one ljude koji još uvijek žele imati djecu i koji još uvijek imaju talent da žive u pravom braku.  

Kada je razvod bolje rješenje

Dakle, što je sa oženjenim ljudima koji, usprkos svojim naporima, ne uspijevaju pronaći harmoniju u svojem zajedničkom životu? Pa, u tim situacijama manje je zlo razvesti se nego nastaviti živjeti zajedno u neskladu, čak iako u braku ima djece. Nije dobro za djecu da žive sa roditeljima koji se cijeli dan svađaju i nikada ne pokazuju ljubav jedno prema drugom ili se nikada ne miluju. Zbog toga je bolje da djeca žive samo sa jednim roditeljem i uživaju u očinskoj ili majčinskoj ljubavi i da su slobodna od nesklada ili rata između roditelja.

Kada bračni par dozvoljava jedno drugome seksualnu slobodu

Postoje također brakovi u kojima partneri pružaju jedno drugome slobodu da imaju seksualne odnose sa partnerima izvan braka. Oni vjeruju da to rješava problem braka. Oni mogu imati seksualne odnose sa raznim partnerima, ali oni ipak u najvećoj mogućoj mjeri čine preljub. Kada dvoje partnera u braku koji dozvoljavaju jedno drugome seksualnu slobodu kako bi počinili preljub, to nije istovjetno razvodu. Jednom kada je dvoje ljudi ušlo u službeni brak – bio on civilni ili crkveni – i dalo zavjet vjernosti sve dok ih smrt ne rastavi i kada su dali svoj potpis tome ispred autoriteta i svojih bližnjih, tada oni ne mogu raskinuti taj ugovor tako da u tajnosti dozvole jedno drugome seksualnu slobodu. Oni su još uvijek oženjeni par u očima autoriteta i bližnjih, i činjenica da su se upustili u seksualne odnose izvan svojeg braka čin je prevare prema autoritetima i bližnjima pred kojima su svečano objavili da će se vjenčati i pridržavati se zakona braka. Kako bi u skladu sa zakonom dozvolili jedno drugome seksualnu slobodu, oni očigledno moraju o tome obavijestiti iste autoritete i bližnje pred kojima su svečano objavili da će ući u sveti brak. Oni moraju tražiti službeni razvod i oni nisu slobodni sve dok ga ne dobiju. Zbog toga je bolje da se ljudi rastanu ako žele imati seksualne odnose izvan braka nego živjeti u takvom stanju zloupotrebe braka i koristiti ga kao krinku. Donesen je novi zakon koji isključuje preljub kao uzrok razvoda. To zapravo znači da su supružnici dobili dozvolu od autoriteta da počine preljub i da mogu imati djecu izvan svojeg braka. Postoji li jasniji dokaz degeneracije braka?

Degeneracija braka je dio božanstvenog procesa stvaranja u kojem se pred nama nalazi vječni sjaj univerzalne ljubavi

Degeneracija braka, koja na taj način predstavlja jednu od porođajnih muka nove svjetske kulture, predstavlja dio božanskog procesa stvaranja. Ovdje postaje očiglednom transformacija životinje u ljudsko biće. Kao što smo ranije spomenuli, brak se isključivo temelji na seksualnom odnosu između muškog i ženskog bića, drugim riječima između dva jednopolna bića suprotnog spola. To je svjetlost u tami životinjskog carstva. No, obzirom da se čovječanstvo nalazi usred procesa transformacije iz muških bića i ženskih bića u ljudska bića, jasno je poput dana da ovdje spomenuto seksualno i bračno područje mora nestati. Mi smo svjedoci da svjetlost životinjske seksualnosti ili jednopolnog čina parenja sve više slabi tako da će jednoga dana biti u potpunosti ugašena. No tada će čovjek biti biće na Božju sliku, on će sam biti svjetlost, biti će Božji duh u svojem najčistijem obliku. Tada on više neće morati doživljavati duh Božji na vrhuncu ekstaze spolnog odnosa. Tada će on sam po sebi svojom čitavom pojavom biti „najviša vatra“, i oslobađati će energiju ekstaze sa svakim bićem sa kojim dođe u kontakt. Vidjet će kako tama životinjskog carstva nestaje u prošlosti, a ispred sebe će vidjeti vječni sjaj univerzalne ljubavi kako postupno ispunjava nebo, i „čovječanstvo na Božju sliku“ slaviti će Boga i život u carstvu nebeskom.

 

Originalni danski naslov: Blandt en ny verdensepokes fødselsveer

Preveo:  Mogens K. Bech, 1996

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (06.04.2014.)

Copyright © Martinus Institute