USRED  POROĐAJNIH  MUKA  NOVE  SVJETSKE  EPOHE

  Martinus

 

Ovaj članak je rukopis koji je napisao Martinus kao pripremu za predavanje u Martinusovom centru u Klintu za ponedjeljak 6. srpnja 1970. Obično Martinus nije koristio svoje rukopise tijekom svojih predavanja, i ovaj članak je sadržavao samo prva dva podnaslova. Manje promjene načina izražavanja i podnaslova: Ole Therkelsen. Ovaj članak odobrilo je za izdavanje Vijeće Martinusovog instituta 17. listopada 1995.

Martinus je napisao na prednjoj strani:

Brakovi u budućnosti:

1. Normalni brak:  Tradicionalni Mojsijev brak
2. Akutni brak:  Kratki brak ili brak koji završava razvodom
3. Prijateljski brak:  Intimni zajednički život između muškarca i žene bez bračne potvrde ili neke druge službene potvrde

Degeneracija braka

Degeneracija ili propadanje braka vjerojatno je jedan od najvidljivijih znakova da se čovjek nalazi usred procesa promjene.  Svjedoci smo da sveti zavjet braka gubi svoj autoritet. U samo jednom zemaljskom životu brojni ljudi žene se nekoliko puta i svaki puta se zaklinju u bračnu vjernost – sve dok ih smrt ne rastavi. Ovaj svečani zavjet se daje svaki puta kada se muškarac i žena razvedu i ponovno ožene. Ovo zauzvrat znači da nije održan zavjet vjernosti sve dok ih smrt ne rastavi. Milioni ljudi širom svijeta nisu vjerni i krše bračni zavjet, čak i u onim slučajevima kada u tom braku imaju zajedničku djecu. To postaje sve više i više rašireno, i potvrđuje činjenicu da propada Mojsijev oblik braka. Mnogi ljudi postaju svjesni činjenice da propada Mojsijev oblik braka. Brojni ljudi čak žive zajedno bez da su u braku. Što se to događa ljudima? Hoće li oni nestati u ponoru bez dna? Da li su oni pod kontrolom prevladavajuće seksualne stranputice? Ili koje je značenje ove propasti i degeneracije „Mojsijevog braka“? U skladu sa kršćanskim moralnim pravilima, čovječanstvo je podređeno ubrzanom Padu koji će dovesti do „prokletstva“ u „vječnom paklu“ i slično. No čovječanstvo stupa u intelektualnu mentalnu epohu u kojoj ljudi ne mogu vjerovati da je Bog stvorio sjajno živo biće kako bi ono završilo u vječnoj patnji, u vječnoj vatri, u vječnom đavolskom mučenju bez da ikada bude izbavljeno iz ovog apsolutnog užasa. Ljudi počinju razumjeti da mora postojati neko drugo rješenje.

Mentalitet ljudi koji su degenerirali po pitanju braka

Kako izgleda mentalitet onih ljudi koji se uvijek nanovo žene i rastaju? Da li su oni izrazito loša bića čije ponašanje zaslužuje vječnu đavolsku patnju u paklenoj vatri koju smo spomenuli gore? Ne! Sigurno ne! Takvo strašno zlo i takav užasan pakao i mučenje ne postoji. Nikakav oblik zla u biću ne može trajati zauvijek. Zlo kao i kazna za zlo prividni su pojmovi. Oni imaju svoj početak i kraj, i zbog toga pripadaju dimenziji prostora i vremena.

     Kada govorimo o ljudima koji se uvijek nanovo žene i rastaju, oni apsolutno nisu – sa nekim izuzecima – naročito zli. Oni čak mogu biti vrlo napredni i krajnje dobrog srca i ljubazni na drugim područjima. Kako je onda moguće da unutar ove kategorije bića postoje ljudi koji su po pitanju braka krajnje bezdušni i zlobni prema svojem bračnom partneru nakon što završi takozvani „medeni mjesec“?

    Oni ljudi koji se u naročitoj mjeri nalaze u području razvoda braka jesu oni ljudi koji su se razvili u pogledu transformacije polova, drugim riječima u velikoj mjeri se kod žena razvio muški pol, a kod muškaraca ženski pol, a da pri tome još nije nestao talent za brak. Oni se još uvijek mogu zaljubiti u suprotni spol i zbog toga potpadaju pod zakone i obveze u braku. Oni se žene i imaju djecu u svojim brakovima.  

Žene i muškarci sve više postaju slični

Koji je učinak suprotnog pola kod muškaraca i žena? U početku on razvija intelektualnost bića. Žena razvija muške talente, a muškarac ženske talente, a oboje uslijed toga razvijaju svoju intelektualnost. Kroz ovaj razvoj muškarac i žena sve više postaju ista vrsta bića. Obzirom da se apsolutno savršeni brak u svojem čistom obliku isključivo temelji na potpuno muškom biću i potpuno ženskom biću u njihovom najčistijem obliku, očigledno je da će brak degenerirati u onoj mjeri u kojoj ove dvije strane postaju sve više slične. Muškarac ne voli muževnost kod žene, i žena ne voli ženstvenost kod muškarca. Zbog toga žena postaje sve manje privlačan predmet seksualnih potreba i želja muškarca u onoj mjeri u kojoj se u njoj razvija muški princip, isto kao što muškarac postaje sve manje i manje privlačan seksualnim potrebama i željama žene u onoj mjeri u kojoj se u njemu razvija ženski princip i postaje očigledan u njegovom ponašanju. Dakle, degeneraciju braka uzrokuje ženski princip kod muškarca i muški princip kod žene. To za uzvrat znači da postoji tako mnogo degeneriranih, razjedinjenih, nesavršenih i nesretnih brakova da sam morao upotrijebiti izraz „zona nesretnih brakova“.

Prestanak braka

Da li je namjera da brak kao princip prestane postojati? Da, to je nepobitna činjenica za one koji mogu vidjeti sve perspektive ovog pitanja. Obzirom da bića tako očigledno nadrastaju principe koji uvjetuju savršeni brak, on ne može nastaviti postojati već mora nestajati onom brzinom kojom u biću nestaju ili prestaju uvjeti za njegovo postojanje.  

Životinja u svojem čistom obliku i nedovršeni čovjek

No upravo ova promjena polova preobražava biće iz životinje u čovjeka. Bez ove promjene polova biće bi nastavilo biti životinja. U životinjskom carstvu nalazimo potpuno muško biće i potpuno žensko biće, i upravo tu nalazimo uistinu sretne brakove ili savršeni instinkt parenja. Princip braka je za bića u životinjskom carstvu, a ne za bića ljudskog carstva. Upravo zato vidimo da životinje postaju seksualno degenerirane u životinjskom carstvu. Bića u životinjskom carstvu kod kojih je brak počeo degenerirati jesu ona koja se danas javljaju kao nedovršeni ljudi. Dakle, životinje u svojem najčistijem obliku su jasno jednopolne. U onim okolnostima kada one toliko napreduju da može doći do promjene polova , tu se bića razvijaju od stupnja majmuna do ljudskog stupnja. Tu se bića prvi puta identificiraju kao „ljudska bića“. No biće te kategorije još je uvijek daleko od toga da bude pravo ljudsko biće. Bit će potrebni brojni životi prije nego što se ono počne koristiti višim ljudskim talentima.

Neznanje čovječanstva o promjeni polova

Čovječanstvo je odavno došlo do stupnja razvoja na kojem je očiglednom postala promjena polova i posljedično preobražavanje životinje u čovjeka. No čovječanstvo ne zna ništa o tome jer je sve od Mojsijevog vremena brak bio predstavljan čovječanstvu kao nešto nezamjenjivo, kao nešto trajno. Ljudi nisu znali drugačije sve dok je čovjek živio sa još uvijek primitivnim i moćnim principom braka sa njegovim spolnim činom kao najvišim životnim iskustvom u stanju koje je još uvijek bilo vrlo životinjsko. Nije bilo puno rečeno o čovjekovoj konačnoj sudbini kao pravog ljudskog bića, koje je uzdignuto iznad životinjskog principa braka. Ono malo što je bilo rečeno bilo je pogrešno shvaćeno i odbačeno kao hereza. Vrijeme još nije bilo zrelo da ljudi dobe objavu istine o ovoj preobrazbi čovječanstva. No sada je uistinu došlo vrijeme za razvoj prijemljivosti čovječanstva za velike božanstvene analize ove objave.

Brak igra samo privremenu ulogu u stvaranju čovjeka na sliku Božju

Ljudi moraju naučiti razumjeti ulogu principa braka u božanskom planu stvaranja, i spoznati činjenicu da je ta uloga samo privremena. Kada Bog želi dovesti svijest živog bića do takvog stupnja savršenstva da se ono može javiti kao „Božja slika i prilika“, ono prvo mora proći kroz proces koji ga čini stručnjakom u manifestiranju tame, genijem u stvaranju mržnje, rata i patnje. Kroz to stanje manifestacije ono će postati stručnjakom u poznavanju životno-destruktivne prirode tame. Sa tim znanjem ono će se sasvim prirodno suzdržavati od manifestiranja tame kako bi postalo stručnjakom u manifestiranju sreće i ekstaze. Njegovo ponašanje postaje božanstveno. Tu božanstvenost poznajemo kao „univerzalnu ljubav“. Ovo biće koje podržava potpunu univerzalnu ljubav i život jest „čovjek na Božju sliku i priliku“.

Nagon parenja, Božji duh u tami i najviši osjećaj osjetilnog užitka i ekstaze u životu

No kako će biće proći kroz ovu noćnu tamu principa ubijanja, rata i patnje? Kako će ono biti motivirano živjeti u području na kojem će ono morati ubijati kako bi preživjelo ili samo biti ubijeno? Ono će uvijek nanovo morati ubijati bića u svojoj okolini kako bi obranilo svoj život, i ono će također morati ubijati druga bića kako bi koristilo njihove organizme kao hranu. Što onda može na tom području tame inspirirati i zadovoljiti to biće kako bi ono moglo nastaviti živjeti? Što je to što pruža biću mogućnost da doživi svjetlost i sreću u toj tami? To je upravo brak. Područje tame je životinjsko carstvo. U tom carstvu nagon parenja predstavlja osnovu žudnje za životom. Taj nagon omogućava životinji da doživi najviši osjećaj osjetilnog užitka i ekstaze u životu, čije su vibracije istovjetne duhu Božjem. Što bi drugo mogao biti najviši osjećaj u životu? Kroz princip braka ili parenja biće može pronaći drugo biće u najtamnijem području života i osjetiti međusobnu ljubav sa tim bićem zahvaljujući njihovoj jedinstvenoj organskoj strukturi i stvoriti ono što za ta dva bića predstavlja najviše iskustvo najviše svjetlosti života na fizičkoj razini, ili Božji duh u tami. No da bi moglo doći do tog procesa, bića moraju biti jednopolna. Prema tome, ove dvije vrste bića  bila su stvorena na takav način da kroz svoju jednopolnu strukturu ona mogu doživjeti određenu ljubav od strane drugog bića, što bi inače bilo potpuno nemoguće u području tame gdje su bića bila stvorena da se bore za život. Ovdje gdje univerzalna ljubav i humanost ne postoje, stanje parenja sa svojim kulminirajućim činom parenja predstavlja najvišu životnu inspiraciju za ta bića. Bez toga niti jedno biće u tami ne bi doživjelo nikakvu duhovnu svjetlost, nikakvu ljubav, nikakvo milovanje od strane bilo kojeg drugog bića. Sve bi predstavljalo najmračniju tamu, apsolutno najmračniju noć. No u takvoj tami ne bi mogao postojati nikakav život. Tamo gdje ne postoji duh Božji, nikakav život nije moguć.  

Posljedice nastupajuće transformacije polova

Dakle, brak i jednopolno stanje predstavljaju Božji životni duh u tami, i stoga postoje samo iz tog razloga. No bića prolaze kroz razvoj od tame ka svjetlosti, od nehumanosti do humanosti, od mržnje do ljubavi i stoga postaju toliko napredna da mogu oko sebe stvarati sve više i više svjetlosti. Dakle, kako će svatko postati osobno usavršen u svojem razvoju univerzalne ljubavi, on ili ona će zračiti Božju svjetlost i toplinu prema svemu i svakome. No to znači da brak i iskustvo kulminacije seksualnog čina postaje nepotrebno, i obzirom da je tu organsku strukturu određivalo jednopolno stanje, i ovo jednopolno stanje postaje nepotrebno. Upravo zato vidimo da biće na evolucijskom stupnju majmuna počinje pokazivati promjene u svojoj intelektualnosti ili stupnju svijesti. Uzrok te transformacije sastoji se u tome da se na tom stupnju počinje događati promjena polova. Počinje se transformirati stagnirajući ili latentni pol. To znači da ženski pol kod muškog bića i muški pol kod ženskog bića sve više počinju dolaziti do izražaja u ponašanju bića. Sa razvojem suprotnog pola počinje transformacija životinje u ljudsko biće. Tom promjenom polova biće postaje „dvopolno“.