Frankenstein: Daniel ima čak 12 presađenih organa

 

Izvor:

http://www.24sata.hr/index.php?cmd=show_clanak&tekst_id=28686

 

Imao je 19 godina kad su mu liječnici u samo sedam tjedana presadili ukupno 12 organa. U 2 operacije njegovo tijelo odbacilo je transplante

Piše: Anita Anić-Božić

Na Badnju večer 1992. Daniel Canal onesvijestio se u kupaonici u kući bake i djeda. Roditelji su ga odvezli u dječju bolnicu, no liječnici nikako nisu mogli otkriti u čemu je problem. Jedina preostala opcija bila je operacija kako bi vidjeli što se događa u njegovom tijelu. Doktori su otkrili da se Danielovo tanko crijevo potpuno smotalo i da krv ne dolazi do debelog crijeva. Bez protoka krvi, njegova crijeva su bila mrtva i doktori su ih morali odstraniti kako bi mu spasili život. Kad se oporavio, a imao je 13 godina, rekli su mu da neće živjeti dulje od 15. rođendana ako ne mu ne transplantiraju crijeva. U Pittsburghu u Pennsylvaniji transplantaciju je čekao šest godina. Za to vrijeme oštetili su se i drugi organi. - Kao posljednje, roditelji su me stavili na listu čekanja u Miamiju. Samo dva dana poslije pojavio se donor. To je značilo da je negdje neka obitelj donijela vrlo tešku odluku. Njihovo dijete je bilo u komi i oni su odlučili donirati njegove organe nekome tko ih treba, a to sam bio ja - prisjeća se DanielU prvoj operaciji transplantirali su mu crijeva, jetru, gušteraču i želudac. Oporavio se brzo, ali sljedeći tjedan njegovo je tijelo odbacilo sve donirane organe. Dva tjedna poslije pojavio se novi donor, ali je zbog infekcije opet bio na početku.Nevjerojatno, ali treći put u samo mjesec dana ponovno se pojavio donor. Liječnici su transplantirali i treću grupu organa, ali  su se bojali da Daniel ovaj put neće preživjeti.

Tri puta su mu implamtirali želudac

Tek treći put je tijelo prihvatilo jetru

-         Sljedećih devet mjeseci oporavljao sam se sporo. Borio sam se svim snagama i uspio. Nakon nekoliko mjeseci mogao sam napustiti bolnicu, iako moram do daljnjega piti lijekove kako tijelo ne bi ponovno odbacilo organe.

MORALNE DVOJBE NAKON OPERACIJE

 

Miami - Jackson Memorial u kojoj su liječnici izveli operacije našla se na udaru medija. Daniel je preživio, ali kad se za to pročulo pojavilo se pitanje: da li je na tog dječaka - kojega su prozvali Frankensteinom - trebalo trošiti toliko organa, s kojima se moglo spasiti više od jednog života.

HRVATSKA Ivan Klasnić (27) u kratko je vrijeme prošao dvije transplantacije bubrega. Krajem siječnja ove godine prvi put mu je presađen majčin bubreg, ali ga je njegovo tijelo odbacilo. U ožujku mu je uspješno presađen očev bubreg, pa se nogometaš polako vraća na teren

SAD Senat još raspravlja o tri prijedloga zakona iz ožujka ove godine (za koje mnogi smatraju da su uvredljivi), prema kojima bi zatvorenici - ako se upišu kao donatori - mogli smanjiti zatvorsku kaznu.

JAPAN Muškarac (30) se srušio u podzemnoj željeznici. U bolnici u gradu  Wakajami liječnici su mu presadili pet organa: srce, pluća, jetru, gušteraču i bubreg. Sve je trajalo devet sati

ITALIJA Sedmomjesečna djevojčica Alessia Di Matteo bila je siroče kad su joj liječnici presadili sedam organa na operaciji koja je trajala 16 sati.

Odlomak iz mog rukopisa:

TAKTILNA KOMUNIKACIJA

I zamislite, to grješno, trošno i bolesno tijelo hoće besmrtnost. Ali, bolesno srce, jetra ili bilo koji drugi vitalni organ razbijaju tlapnju o besmrtnosti. No kako čovjek svoje želje više ne drži na uzdi nije bilo više nikakve zapreke da se snovi dr. Frankestaina počnu ostvarivati. Krenule su transplantacije. Metodom pogrešaka i pokušaja, nakon beskrajnih eksperimenata izvedenih u tajnosti konačno se krenulo u javni rad i čak u osnivanje banki organa i organiziranog doniranja, koje budimo na oprezu nije imuno na zloupotrebe. No, na polju transplantacije ljudskih organa iskrsavaju vrlo neobične i zabrinjavajuće spoznaje. Kod svih pacijenata sa tuđim organima dolazi do neke vrste promjene osobnosti. Iako se to u začecima transplatacije pripisivalo samom pacijentu, njegovoj osobnoj psihopatologiji od ranije, psiho-socijalnim faktorima, imunitetu i lijekovima, danas se zna da sve žive stanice u sebi imaju ugrađene podsustave za «pamćenje» i «odlučivanje». Dakle, moje tijelo pamti. I tvoje i svako drugo tijelo, pamte. Što se događa kad se transpalantacijom spoje stanice sa različitim «sjećanjima» možemo samo naslutitit zasada. Ima i bizarnih i čudovišnih ispovijesti o fenomenima nakon transplantacija, a filmska industrija se pobrinula da neka od njih stavi i na filmski zapis. U knjizi «A Change of Heart» (promjna srca ) je dramatično opisana potpuna promjena osobnosti pacijentice Claire Silvie nakon transplantacije srca i pluća.. Sva odbacivanja transplantiranih organa su vezana za tjelesnu, odnosno «staničnu memoriju». Pisanih i dokumentiranih opisa je malo jer se štite i obitelji davatelja i primatelja, a štiti se i sam «projekt» transplantacije da ga ne bi netko zaustavio. U svakom slučaju imamo dovoljno tragova da shvatimo da tjelesna inteligencija (KQ) doista postoji i da se moramo njome pozabaviti, ako želimo izaći iz labirinta vjekovnih zabluda.

Čak i obična transfuzija krvi u naš organizam unosi dio osobnosti davatelja. Poznato je da postoje vjerske sekte koje svojim pripadnicima i sljedbenicima zabranjuju transfuziju, čak i ako je to jedini način da se spasi život, ali isto tako im zabranjuju i eksplantaciju i transplantaciju organa. Znaju li oni nešto što mi ne znamo ili ne želimo znati? Naravno da svi ovi postupci mogu prenijeti i kojekakve zaraze na čisto fizičkoj razini. Slučajevi hepatitisa i AIDS-a su samo najistaknutiji. A samo možemo zamišljati kakvo «stanično sjećanje « se unosi sa transplantacijom životinjskih (svinjskih..., itd.) organa na ljudski organizam. O posljedicama genetskih eksperimenata svijet će tek saznavati o usputnim užasima koji će se prokrijumčariti i ispuzati iz laboratorija..........

Ovo dalje je preuzeto sa:

http://www.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid
=54577

 

Frankenstein samo što nije

 

Znanstvenici su uspjeli ostvariti jedan od najkontroverznijih prodora u istraživanju stanica. Uzevši stanice s mrtvog embrija uspjeli su ih pretvoriti u žive. Mary Shelley je bila u pravu.

Nova bi tehnologija uskoro mogla izazvati revoluciju u liječenju pacijenata oboljelih od Parkinsonove i Alzheimerove bolesti, objavili su istraživači, a prenosi Dnevnik.hr.

"Ovo bi moglo napraviti preokret kod protivnika istraživanja i korištenja matičnih stanica jer živi embriji više ne bi trebali biti korišteni za istraživanja", izjavio je profesor Miodrag Stojković, voditelj istraživanja Centra za biologiju matičnih stanica u Newcastleu.

No, neki znanstvenici ipak tvrde kako korištenje mrtvih stanica izaziva i nove etičke dileme. "Kako znati kada je jedan embrio zaista mrtav", pita Eric Meslin, ravnatelj Sveučilišnog centra za biotehnologiju u Indiani. Izlučene matične stanice iz embrija su znanstvenicima dragocjene jer su sposobne pretvoriti se u bilo koju stanicu ili tkivo u tijelu. Mogle bi biti korištene za liječenje srčanih bolesti, dijabetesa i mnogih drugih oboljenja, tvrde zagovornici korištenja tehnologije matičnih stanica.

Do ovog otkrića ta je tehnologija sadržavala izlučivanje matičnih stanica iz živih embrija koji se uglavnom dobivaju na klinikama gdje parovi odlaze na umjetnu oplodnju. Stojković i njegov tim nude drugačije rješenje: izbjegavanje korištenja živih embrija, te korištenja onih koji su umrli za vrijeme umjetne oplodnje.

Prošle su godine Stojković i njegov tim uzeli 13 embrija u jako ranoj fazi razvoja koji su "umrli" nakon kratkog vremena. Čekali su 24 sata kako bi utvrdili da se embriji zaista dalje ne razvijaju i započeli s eksperimentima.

"Drugim riječima - bili su mrtvi. No i dalje su imali kapacitet razvoja drugih stanica i tkiva, uključujući stanice jetre, bubrega i kože", objašnjava Stojković. "Mislim da je ovo veoma važno otkriće. Ovakvo korištenje stanica alternativa je onom u kojem se koriste živi embriji. To bi trebalo uzeti kao alternativan izvor", dodaje Stojković.

No, znanstvenici koji se protive korištenju mrtvih stanica u te svrhe, prenosi Dnevnik.hr, tvrde kako nije dokazano da su embriji zaista bili mrtvi, jer je takvo što teško utvrditi sa sigurnošću. Osim toga, pitaju se kako možemo znati da je sve u redu sa stanicama ako je s embrijem nešto pošlo po krivu i izazvalo njegovo "umiranje".

Izvor: http://www.net.hr/

 

OD TRANSPLANTACIJE DO KLONIRANJA

izvor: http://p200.ezboard.com/Frankenstein-hrana-i-ljudi-/fimotacaffefrm37.showMessage?topicID=51.topic

 

WASHINGTON - Protivnici kloniranja čovjeka misle da je baš to početak života i da se svaki ljudski embrij, kakav god bio, mora poštovati, a oni koji podupiru medicinska istraživanja, uključujući i istraživanja o kloniranju, misle da je cijeli problem vrlo zamršen, ali naglašavaju da se takva stanična kuglica može smatrati embrijem samo u tehničkome smislu i da nikad ne bi mogla postati djetetom.

Četrdeset dobitnika Nobelove nagrade, koji žele da ta tehnologija ostane u granicama zakona, kažu kako je prijenos jezgre somatske stanice, postupak poznatiji pod nazivom "terapeutsko kloniranje", pruža veliku nadu za liječenje bolesti kao što je Alzheimerova, od koje boluje 4 milijuna Amerikanaca.

Znanstvenici žele nastaviti pokus s terapeutskim kloniranjem kako bi se otkrilo mogu li se na taj način koristiti embrionalne matične stanice, koje se mogu pretvoriti u bilo koju drugu vrstu stanica, na temelju čega bi se razvili načini liječenja mnogih bolesti.

Američki Medicinski institut, koji savjetuje američku vladu na području medicinske problematike, zalaže se za dopuštanje nastavka takvih istraživanja, ali i za zabranu reproduktivnoga kloniranja, čiji bi cilj bio rađanje klonirane djece.

Stručnjaci za kloniranje kažu da stanična kuglica koja nastaje prijenosom jezgre jedne stanice u jajašce nije dijete i da je mala vjerojatnost da će to ikad postati. Čak i u pokusima provedenim na životinjama, samo jedan od nekoliko tisuća kloniranih embrija preživi do trenutka rođenja.

Drugi znanstvenici, koji se opiru tim istraživanjima - a među njima je i dr. Anton-Lewis Usala, profesor pedijatrijske endokrinologije na Sveučilištu East Carolina -, misle da postoje i drugi izvori matičnih stanica, koje bi liječnici mogli koristiti za liječenje "uzgojem vlastitoga tkiva".

Oni pozivaju znanstvenike da se usredotoče na matične stanice odraslih osoba, koje je teško pronaći u tkivu i krvi, jer se one mogu reprogramirati tako da izrastu u novo tkivo.

Američki predsjednik Bush potaknuo je američki Senat da prihvati zakon kojim se zabranjuje kloniranje ljudi, ali kojim se dopušta korištenje te tehnologije za medicinska istraživanja.

Rimokatolici se opiru bilo kakvu kloniranju ljudskih embrija, jednako kao i američki baptisti, dok korištenje te tehnologije odobravaju mnogi židovski vođe u SAD-u.


"Embrij oplođen u Petrijevoj posudi nema status ljudskoga života", misli dr. Edward Reichman, ortodoksni rabin s newyorškog Einstein College of Medicine.

Podijeljene su i obitelji osoba kojih se to najviše tiče, a zabrani takvih istraživanja osobito se protivi glumac Christopher Reeve, filmski Superman, koji je paraliziran od vrata naniže i vjeruje da bi istraživanja s matičnim stanicama embrija jednoga dana mogla omogućiti način povezivanja njegove oštećene leđne moždine