TEŽNJA  PREMA  SVJETLOSTI 

Micael Sӧderberg

 

 

Martinus

Pitam se kako bi naši životi izgledali ako mi ne bi njegovali težnju za novim iskustvima, novim ljudima ili novim oblicima postojanja. Uvijek postoji nešto što mi mislimo da na ovaj ili onaj način možemo poboljšati ili što možemo promijeniti. Možda tražimo ljubav i prijateljstvo, mudrost i znanje ili samo mir i tišinu – mir i slobodu. Nezamislivo je da nemamo želju za promjenom, čak i u situacijama kada smo prilično zadovoljni sa životom. Činjenica da imamo težnju za nečim ukazuje na to da se istovremeno želimo osloboditi nečeg drugog, nečeg čega bi se najradije riješili: usamljenosti, tuge, stresa, zabrinutosti, bolesti ili jednostavno nečega čime smo se zasitili. Mi tražimo kontrast onome što nas više ne inspirira. Ono što je nekad predstavljalo svjetlost sada je postalo mračno i neugodno.

Naša dvostruka priroda

Martinus opisuje kako nas djelomično pokreću životinjske karakteristike i želje, a djelomično ljudski talenti i potrebe. Životinjska strana je povezana sa našom željom za brakom i obitelji, ali također sa našom željom za moći i željom da uspijemo u našoj borbi za preživljavanje. Ljudski dio teži za različitim oblicima stvaranja  i ljubavlju – uzevši u obzir da ona ne sadrži bezuvjetni zahtjev da se čitavi život provede u zajedništvu sa nekim određenim partnerom. Sve dok imamo ove proturječne sklonosti mi ćemo u određenoj mjeri osjećati nezadovoljstvo, jer postoji neravnoteža između onoga što želimo činiti i onoga što činimo, to jest onoga što možemo činiti. Nama upravljaju nesvjesni impulsi i potrebe, a istovremeno mi možda svjesno hranimo nade koje idu u suprotnom smjeru. Mi smo još uvijek nedovršena bića koja teže za svjetlošću, jer smo postali zasićeni tamom. No mi još uvijek ne znamo kako možemo za sebe stvoriti svijetlu sudbinu, niti što je to zapravo svjetlost. U našem neznanju mi pokušavamo pobijediti tamu na način koji je nespojiv sa ljubavlju.

Svjetlost na horizontu

Naša ideja o „svjetlosti“, a time i o ljubavi obojana je nostalgičnom težnjom za nečime što samo što se nije izgubilo i okružena je nečime što ne možemo detaljno sagledati. Što je to zapravo ljubav? Koje je najdublje značenje težnje za prijateljstvom i potrebe da se bude dio grupe? Za današnje ljude to je misterij. Na ljubav se gleda kao na nešto neuhvatljivo i teško za razumjeti. Mi ju tražimo kasno navečer na društvenim stranicama na internetu ili na tečaju crtanja. Neki su ljudi u potpunosti odustali i stvorili su si život u uslovima za koje misle da ih ne mogu promijeniti. Drugi se iz zbunjenosti drže jednog partnera čitavi život, iako je međusobna privlačnost odavno nestala i njihov zajednički život sve više poprima oblik prijateljstva. Trebaš uzeti ono što ti se nudi! Ti znaš što imaš, ali ne i to što ćeš dobiti! Naravno, postoje i oni koji se, u sa različitim stupnjem međusobnog razumijevanja, razdvajaju kako bi pronašli ljubav negdje drugdje. Često se može vidjeti da je inicijativa pokrenuta kada se netko zaljubi u drugog partnera. Zaljubljenost čini da se osjećamo cjeloviti i manje usamljeni; to je neka vrsta aparata za umjetno disanje u egzistencijalnom vakuumu u kojem se jasno osjeća Božja odsutnost. To predstavlja posljednje utočište u vrijeme u kojem se naše vjerovanje u višu silu svelo na posjete crkvi iz dužnosti, gdje drevni ritual dovodi do toga da se dvoje ljudi koji su međusobno zaljubljeni vežu za čitavi život. Moderni ljudi su uvjereni u nepopravljivu usamljenost duše, ali oni odbijaju prihvatiti svoju sudbinu bez borbe. 

     Čitajući Martinusa možemo razumjeti da je težnja za ljubavlju izraz naše želje da budemo jedno sa Bogom. Naše unutarnje Jastvo je zraka u Božjem sveobuhvatnom Jastvu i naša svijest je nerazdvojno povezana sa sviješću istog tog Boga. Kada se nalazimo na istoj valnoj duljini i osjećamo ljubav prema nekom drugom biću nastaje preplavljujuća potreba da se bude jedno sa tim bićem i na nesvjesnoj razini to je prepoznavanje istovjetnosti našeg Jastva sa Jastvom drugog bića. Ljubav uzrokuje želju da se usreće druga bića i da ih milujemo i da nije tako da je fizička materija prepreka mi bi, prema Martinusu, sasvim doslovno „ušli jedno u drugo“ i postali jedno: Ako bi fizička tijela partnera mogla ući jedno u drugo i ako ih u tome ne bi sprječavala čvrsta, fizička materija od koje su sačinjeni, oni bi se u potpunosti stopili i gledano izvana oni bi izgledali kao jedno tijelo, iako bi gledano iz mentalne perspektive oni još uvijek bili dvije osobe. Dakle, ljubav mentalno ujedinjuje bića.“ (Livets bog, odlomak 2477)

   Stanje zaljubljenosti slabi je odraz prave ljubavi, koja nikada ne može rezultirati nesrećom ili ljubomorom. Čista ljubav temelji se na principu davanja, dok stanje zaljubljenosti može uzrokovati patnju kada osoba u koju je netko zaljubljen okrene svoja leđa i kada prvi plamenovi strasti počinju odumirati. Tek tada čovjek vidi istinu iza strasti i tada postaje očigledno da ostaju tek neke dodirne točke koje mogu održavati život u intimnom odnosu. To može biti dug i težak proces pogledati istini u oči i vidjeti da zajednički život ne može donijeti smisao ili osjećaj cjelovitosti koji se traži. No ta su iskustva neophodna ako želimo početi razumjeti što je to čista ljubav. Misija stanja zaljubljenosti (bračna ljubav) prema Martinusu je ova: „pretvoriti dva bračna bića ili bračna partnera u zvijezde koje donose toplinu i svjetlost i koja oživljavaju jedno drugo u svijetu najveće tame u životu, u svijetu bez Boga i univerzalne ljubavi“. (Dvije vrste ljubavi, 34. Poglavlje)   

Čista ljubav – univerzalna ljubav

Naša sposobnost ljubavi raste u skladu sa time koliko postajemo nesebični i radije ćemo sami patiti nego dozvoliti da drugi pate. Ljubav stvara poniznost i slobodu od slavoljublja. Ona nije usmjerena prema određenom partneru suprotnog spola. Naprotiv, prvi znakovi sposobnosti ljubavi rezultiraju odbojnošću prema braku i tradicionalnom „činu parenja“. Martinus opisuje kako, tijekom perioda u kojem ljubav koja je povezana sa parenjem degenerira, „najviša vatra“, to jest „duh Božji u činu parenja“, vječna svjetlost ili primarna sila iza svakog stvaranja, pokreće želju u svakom pojedincu ili biću da mu bude dozvoljeno da doživi vrhunac sa osobom istoga spola. Jednom kada seksualni nagon muškarca i žene više neće biti usmjeren prema osobi suprotnog spola, oni će, prema Martinusu, sasvim prirodno biti privučeni prema osobi vlastitog spola. Kako je to moguće?

     Martinus objašnjava da, u svojoj duhovnoj strukturi, i muškarac i žena imaju dva seksualna pola koja oblikuju strukturu njihove svijesti, njihovih želja i potreba i svega o čemu razmišljaju i što osjećaju. Ženin ženski pol i muškarčev muški pol pokretačke su sile kroz čitavu životinjsku epohu, dok su prvi znakovi ljudskog aspekta rezultat suprotnog pola, to jest muškog pola kod žene i ženskog pola kod muškarca. Prava ljubav, univerzalna ljubav, temelji se na mentalnoj strukturi koja ne dovodi do seksualne privlačnosti između dvije osobe suprotnog spola. Čovjek je postao dvopolan; muški pol i ženski pol sada mogu nositi jednaki teret u svijesti pojedinca. Prema tome, u budućnosti neće postojati „muškarac“ i „žena“ već samo „ljudska bića“, koja će sva biti dvopolna. To je dugački proces, koji je Martinus objasnio u svojem glavnom djelu, Livets bog.

     No već danas možemo vidjeti očigledne posljedice unutarnjeg procesa transformacije iz jednopolnog stanja u dvopolno stanje kod svakog pojedinog čovjeka. Prema Martinusu, sasvim je prirodno da postaje sve teže i teže za ljude oko nas da žive zajedno u braku čitavi život. Sasvim je prirodno da se ljudi koji žele voljeti i milovati pripadnike istoga spola sve više i više javljaju u našem društvu. Ove promjene donose sa sobom ogromna previranja na području ljubavi i ne donose samo poteškoće u odnosima već također i unutarnje egzistencijalne napetosti i izazove. Martinus piše o dvopolnoj ljubavi, „da ona možda ne izgleda vrlo lijepo i savršeno u svojim nježnim počecima“, ali to je potpuno prirodno i „to ne mijenja činjenicu da će upravo ti prvi znaci univerzalne ljubavi spasiti čovječanstvo od tame, pakla i Armagedona rata i smrti“. (Dvije vrste ljubavi, 51 poglavlje)

Porođajni bolovi

Dakle, sve što je bilo duboko ukorijenjeno u našem mentalnom području kulture i morala doživjet će radikalnu promjenu! Promjena se neće dogoditi preko noći – i svatko će morati pronaći svoj put. Martinus kaže da prije nego što postanemo „dovršeni čovjek na Božju sliku“ mi moramo proći vrlo težak put. Oni koji su ostavili iza sebe stanje jednopolnosti i koji više ne mogu sakrivati svoju dvopolnu prirodu mogu naići na nerazumijevanje opće populacije koja ne može prihvatiti da dvoje ljudi istoga spola mogu imati duboke, prisne osjećaje jedan prema drugome. Kod tih ljudi, kojima još uvijek dominira jedan pol, to budi životinjski osjećaj antipatije i ponekad su dvopolni ljudi kažnjavani od strane zakona države. U Nordijskim zemljama dogodile su se ogromne promjene u zadnjih nekoliko desetljeća i znatno su se razvili otvorenost i tolerancija. No u nekim dijelovima svijeta dvopolni, ljubavni kontakt između dvoje ljudi istoga spola još uvijek se kažnjava smrću.

    Heteroseksualnost još uvijek prevladava u našem društvu i tako će biti u doglednoj budućnosti. Kako bi se inače mogli inkarnirati? „Prirodna“ je stvar da čovjek zadržava heteroseksualne sklonosti čim je dulje moguće kroz područje seksualne transformacije. Ljudi se paralelno razvijaju na mnogim različitim razinama i sve dok postoji jasna želja za intimnim odnosom sa osobom suprotnog spola, taj put također vodi prema svjetlosti. Martinus nam samo želi dati do znanja da je bračna ljubav u opadanju i da će biti zamijenjena nečim drugim. Danas se brojni ljudi nalaze u „zoni nesretnog braka“ i upravo u toj zoni nalazimo najnaprednije i najhumanije heteroseksualne ljude na Zemlji, takozvane „H-ljude“, prema Martinusovoj kategorizaciji. U onim slučajevima u kojima osoba nije podređena ubrzanom razvoju na području njene seksualnosti, suprotni pol polako zauzima sve više i više prostora u svijesti pojedinca i utječe na njegov život i svakodnevno postojanje. Vrlo napredan heteroseksualno orijentiran muškarac ili žena posjeduje vrlo izraženu stvaralačku sposobnost i, prema Martinusu, često sudjeluje u humanim projektima od koristi za čovječanstvo. Oni nisu naročito zainteresirani za brak i stoga se, prema Martinusu, ne viđa baš često brak između dvoje vrlo naprednih, heteroseksualnih ljudi. Oni jednostavno imaju težnju za iskustvima koja idu u potpuno drugom smjeru, kao što su kultura, duhovnost, znanost i svakodnevne humane aktivnosti.

Kada život ode u krivom smjeru

Proces transformacije polova neophodan je i neizbježan. On preobražava svijest bez obzira željeli mi to ili ne. No ljudi imaju slobodnu volju i reagiraju na sudbinu na temelju svojeg ograničenog razumijevanja života i stvarnosti. Mi možemo odabrati upotrebu droga koje štete tijelu i umu. Mi možemo popustiti potrebama i željama koje nas vode sve dublje i dublje u mračnu spiralu patnje i samo-prezira. Mi možemo ići protiv svoje unutarnje prirode i upustiti se u odnose koji stvaraju otuđenost i ranjivost. Ljudi eksperimentiraju sa svojom seksualnošću i pretvaraju je u trgovačku robu. Gdje god je moral neusklađen sa seksualnim nagonom ljudi riskiraju da sebe i druge izlažu velikim opasnostima. Martinus piše da je vrlo ozbiljna stvar zavesti seksualno nezrelo biće, jer to može voditi u dugi niz patnji. 

    Oni ljudi koji slijede različiti put od „prirodnog“ također će doći do stupnja kozmičke svijesti i postati dvopolni, zbog čega će moći prakticirati ljubav prema svim živim bićima. No nekima će se njihova „kapija rođenja“ otvoriti neprirodno, što znači da će oni početi doživljavati, razmišljati i ponašati se pod utjecajem suprotnog pola u fazi njihovog razvoja u kojoj je najzdravija i najfunkcionalnija stvar još uvijek biti prije svega vođen svojim primarnim polom, što znači muškim u muškarcu i ženskim u ženi. Biti seksualno orijentiran prema vlastitom spolu prerano u svojem razvoju stvara veliku količinu neugodnosti i brojne patnje, velikim dijelom zbog neznanja društva i okoline, ali i zbog toga što to, Martinusovim riječima, isključuje mogućnost života u harmoniji i zajedništvu koji tijekom određenog perioda evolucijskog procesa dolazi sa bračnom ljubavlju.

Poznavanje puta prema svjetlosti

Kada ljudi ne bi poznavali i razumjeli proces transformacije koji se događa, bilo bi teško razumjeti zašto se ljudi tu i tamo ne mogu identificirati sa svojim fizičkim spolom, zašto su neki muškarci pretjerano ženstveni a neke žene muškobanjaste, zašto se seksualnost izražava na čudne, destruktivne načine ili sasvim jednostavno zašto je toliko teško za ljude da žive zajedno dulji period u tradicionalnom odnosu. Proces transformacije polova čini nas ranjivima, možda također određeno vrijeme usamljenima i egzistencijalno nesigurnima. Sasvim je prirodno da mi pokušavamo ispraviti ovu usamljenost duše najbolje što možemo i sredstvima koja su nam na raspolaganju.

   Na kraju nemoguće je zatvoriti oči pred egzistencijalnim pitanjima o postojanju Boga, o mogućnosti ljubavi i smislu patnje. To je Martinusovo gledište da mi već sada možemo doći bliže dubljem razumijevanju misterija života tako da proučavamo kozmičke analize.

 

Preveo: Andrew Brown

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (06.04.2015.)