SVJETLOST U TAMI (Martinus)

Svjetlost u tami je princip Božića «Svjetlost u tami» je odgovarajući naziv za Božić. Također možemo vidjeti kako se Božić slavi paljenjem miliona svijeća i paljenjem miliona svjetala. Svjetla su svugdje upaljena, u izlozima trgovina, u domovima, svjetla koja sjaje u zimskoj tami. Dječje oči se takmiče u sjaju sa svim Božićnim svjetlima pri pomisli na Božićna drvca i Božićne darove; Božićna atmosfera utječe i na većinu odraslih, usprkos njihovim problemima i pritiskom na poslu. Međutim, mnogi od tih odraslih uglavnom misle da je Božić isključivo proslava za djecu i da su oni nadišli takvo djetinjasto uživanje. Međutim, sva ta svjetla u tami utječu na njihov mentalitet i duboko u svojem srcu oni ne bi voljeli propustiti proslavu Božića, koja pobuđuje sjećanja na proslave Božića i Božićne radosti iz njihovog djetinjstva. Kada slavimo Božić, mi slavimo rođenje djeteta, djeteta koje je odraslo i postalo sjajni i blistavi primjer za sve ljude. On je postao primjer toga što uistinu znači biti ljudsko biće. Naročito u situacijama u kojima se on susretao sa prezirom i ismijavanjem ljudi, njihovom mržnjom i proganjanjem, on je pokazao da čovjek može odgovoriti na svako takozvano zlo koje opažamo kao mentalnu tamu sa svjetlošću vlastite svijesti umjesto da uzvraćamo novom mržnjom ili prezirom. On je postao sjajno svjetlo u mentalnoj zimskoj zoni tame.

No, Božić nije samo proslava sjećanja na dijete koje se rodilo u Betlehemu i neće, kao što neki nereligiozni ljudi misle, postupno postati napušten i zaboravljen, jer će ljudi nadići takvu vrstu «naivnosti i praznovjerja». Naprotiv, Božić je manifestacija nečega čiji će se utjecaj sve više osjećati u ljudskoj psihi, jer je on rezultat stvaralačkog principa koje je preobrazio Zemlju od sjajne, užarene mase u sadašnji prekrasni, suncem obasjani svijet na kojem mogu živjeti intelektualna ljudska bića.

Princip Božića – «svjetlost u tami» - samo po sebi je nešto što ne može biti zaustavljeno. Pokušati izbrisati osnovni princip Božićne atmosfere u čovjeku bilo bi isto kao i pokušati ugasiti sunce.

Božićna radost postat će životna radost

Kako novi impuls svijeta postupno stječe uporište u svijesti ljudi, oni će sasvim prirodno na mnoge stvari gledati drugačije nego kad su bili pod utjecajem starog impulsa svijeta; a to vrijedi i za Božić. Božićna poruka u svojem starom obliku s vremenom će izgubiti na svojoj snazi, ali svjetlost i radost koji se izražavaju kroz tu priču ne samo da će opstati, već će postajati sve snažniji i snažniji.

Među zemaljskim ljudima se razvija nova epoha, epoha u kojoj se Božić neće samo slaviti jednom godišnje, već će to postati trajna funkcija u ljudskoj psihi. Božićna radost će postati životna radost, Božićni darovi će predstavljati čovjeka koji daje samoga sebe, to jest svoju životnu radost i svoju stvaralačku sposobnost za dobrobit cjeline i Božićni mir postat će mir tijekom cijele godine, ne samo između različitih nacija, već i između različitih ljudi. Tada će uistinu vladati «mir na Zemlji i dobra volja među ljudima», kao što je obećano u Božićnom evanđelju.

No, da bi uistinu razumio koji je smisao ove stare poruke, čovjek mora postati upoznat sa njom kao što je bila propovijedana mudrima, a ne samo neukima, kao što je bio slučaj tijekom starog impulsa svijeta. Čovjek mora naučiti razumjeti govor svemira o Božićnoj poruci.

Svjetlost duha sijati će u mračnom svijetu materije

Govor svemira je govor o «svjetlosti u tami». U Starom zavjetu možemo čitati da je Bog rekao : «Neka bude svjetlost». Pitam se kakva je to «svjetlost» ? To nije fizička svjetlost jer kasnije u priči o stvaranju rečeno nam je da su na nebo postavljeni sunce i mjesec. U mračnom svijetu materije treba sijati svjetlost svijesti, svjetlost duha. I to se upravo treba dogoditi putem razvoja čovječanstva na Zemlji.

Čovjekovo kreativno razmišljanje i humanost ili sposobnost za ljubav prema bližnjem jest svjetlost koja sjaji u tami, a tama predstavlja neznanje i primitivnost koji pripadaju životinjskom carstvu, carstvu koje će ljudi napustiti kada «spoznaju razliku između dobra i zla», kao što je zmija rekla Evi. Tada će oni postati «poput Boga», što znači da će oni postati «čovjek poput Boga».

No, ljudi još nisu naučili razlikovati između dobra i zla, jer da jesu oni bi činili više dobra nego što to čine. Dakle, oni još nisu postali «ljudi poput Boga»; oni se još uvijek stvaraju, što znači da prolaze kroz evoluciju. Još uvijek jasna svjetlost svijesti sjaji samo kao malena svijeća u tami, poput Božićne svijeće; međutim, ona će postati poput treperave Božićne zvijezde kroz koju će sjajne i tople vibracije životne radosti, intelektualnosti i ljubavi prema bližnjem sijati u tami kao radost i blagoslov za živa bića.

Najintenzivnija mentalna aktivnost događa se tamo gdje je najviše izražena razlika između godišnjih doba

Brojni ljudi misle da takvo stanje nikada ne može postati stvarnost. Oni kažu : «To su samo lijepi snovi» i tada nastavljaju : «Uvijek je bilo ratova i uvijek će biti ratova». No, ako ti ljudi žive u našem dijelu svijeta, a tako je sa brojnim ljudima koji kažu tako nešto, oni međutim nikada ne kažu : «Uvijek je bila zima i uvijek će biti zima». Zašto oni to ne kažu ? Zato jer su kroz govor svemira naučili nešto drugo, naime da zima prelazi u proljeće, a nakon proljeća dolazi ljeto i jesen. Niti oni kažu : «Uvijek je bila noć i uvijek će biti noć», jer znaju da nakon noći dolaze jutro, podne i večer.

Istina je da na Zemlji postoje mjesta na kojima se ciklus dana i godišnji ciklus ne doživljavaju tako intenzivno kao ovdje gdje mi živimo. Tu vladaju gotovo vječno ljeto ili vječna zima i tu za Prirodu nije lako propovijedati poruku Božića. Ona se ne može propovijedati tamo gdje vlada samo tama ili samo svjetlost. Mračno područje je bilo neophodno, jer je to područje u kojem se svjetlost mogla izraziti u svim svojim detaljima. Zbog toga na Zemlji postoje zone gdje je najviše izražena razlika između godišnjih doba i u tim zonama se izražava najintenzivnija mentalna aktivnost. Tu se nalazi najbolja prilika da se upozna sa govorom svemira u svim njegovim detaljima, to jest prilika da se upozna sa zakonima života i za usklađivanje vlastitog života sa njima i za njihovu upotrebu za intelektualno stvaranje.

Sav praktični, tehnički i znanstveni razvoj našeg vremena ima svoje podrijetlo u Zapadnim zemljama, gdje ljudi, tijekom godine, naizmjenično doživljavaju svjetlost i tamu, hladnoću i vrućinu, što podrazumijeva proširivanje njihovog horizonta. Na osjetila su djelovale velike prirodne raznolikosti i nastale su ideje o vremenu i prostoru i drugim dimenzijama, razvila se sposobnost razmišljanja i stvaranja kako bi se zagospodarilo prirodnim silama i kako bi se podložila Zemlja.

Poruka Božića

To nije nešto što su ljudi postigli bez vlastitog truda. Oni su do toga došli kroz nadilaženje velikih poteškoća, čime su stekli iskustvo i znanje. Svjetlost duha počela je oblikovati materiju ne samo kroz prirodne sile, već i kroz kreativnu svijest zemaljskog čovjeka. Svjetlost duha pobjeđuje tamu ili neznanje. No, to je isti princip koji se izražava u fizičkom svijetu nakon zimskog solsticija, kada svjetlost i toplina postupno pobjeđuju tamu i hladnoću, stvarajući proljeće i ljeto.

Nakon mentalne zimske tame, koju čovječanstvo trenutno doživljava, doći će proljeće; mentalni zimski solsticij preobrazit će život na Zemlji. Isto kao što u prirodi mora biti stvorena tama kako bi se svjetlost mogla izraziti i doživjeti, tako i među zemaljskim ljudima mora biti stvorena mentalna tama, tama u kojoj može sijati i blistati svjetlost duha. Mi upravo prolazimo zimski solsticij u velikom kozmičkom «godišnjem ciklusu».

Poruka Božića za nas je da je sva tama neophodan stupanj koji je ljudima od koristi jer se na mračnoj pozadini odražava svijet svjetlosti, kontrast toj mračnoj pozadini. Naravno, površno gledano bilo bi mnogo ugodnije kada bi ljudi jednostavno živjeli u vječnoj svjetlosti i toplini i kada ne bi morali brinuti o svojem kruhu svagdašnjem, već bi slobodno uživali u plodovima prirode. No, čovjek bi tada umro od svjetlosti i dosade. Tada bi svjetlost postala ubilački princip umjesto životvornog principa. Degenerirala bi sposobnost doživljavanja života zbog nedostatka kontrasta ili detalja; tada bi ljudi uistinu mogli «umrijeti pravom smrću». No, to je upravo ono što je zmija u Edenskom vrtu rekla Evi da im se neće dogoditi; naprotiv, «vaše oči će se otvoriti i vi ćete biti kao bogovi, razlikujući dobro od zla». «Zmija» ili «đavo» predstavlja kozmički ili univerzalni princip , a nije izraz za biće koje je Božji ravnopravni suparnik.

Tama je tlo na kojem svjetlost može klicati i rasti, na kojem se može roditi svijest i priča o Kristovom rođenju nije samo priča o činjenici da se Isus iz Nazareta rodio u Betlehemu prije toliko i toliko godina, već je to simbol činjenice da se «čovjek poput Boga» razvija iz mračnog instinktivnog svijeta životinjskog carstva i preobražava se u biće koje je inicirano u zakone života i koje oko sebe stvara svijet sjajne intelektualnosti i ljubavi.

Božićni govor svemira jest da je svjetlost upaljena u tami

Ne postoji tama čija namjera nije da predstavlja pozadinu sjajne svjetlosti. «Getsemanski vrt» svakog živog bića postoji samo zato da bi predstavljao «mračnu sobu» u kojoj se može otkriti svjetlost i božanstvenost. Naravno da tehnologija i fizička znanost nisu dovoljni da bi se na Zemlji stvorio svijet mira. Oni su rezultat toga da je čovjek, na određenom području, svjetlošću misli pobijedio tamu. Međutim, tehnologija i znanost se također koriste u ratne svrhe i na taj način stvaraju još više tame i patnje među ljudima. Na taj način čežnja za mirom postaje još snažnija i to je jedini put ka miru.

Zemaljski ljudi su postupno stekli pozadinu mržnje, neprijateljstva, proganjanja, ubijanja, sakaćenja, mučenja i brojnih drugih posljedica velikih ratova, a iz svakodnevnih ratova između pojedinih ljudi oni su stekli pozadinu spletki, ogovaranja, zavisti, ljutnje i ogorčenosti, i tako dalje. Na toj mračnoj pozadini u čovjekovom umu upaljena je Božićna zvijezda i to je još uvijek stara poruka koja je prenesena pastirima na Božićnu večer, ali u novome obliku koji odgovara današnjim mislećim ljudima koji ne mogu biti pod sugestijom i slijepo vjerovati u religiozne dogme.

 «Pjesma anđela» postaje «Božićni govor svemira» i taj Božićni govor predstavlja neprekidno ponavljanje, sa brojnim varijacijama, da je svjetlost upaljena u tami.

Duhovna Božićna zvijezda, kozmički impuls pogađa Zemlju Sunce, koje predstavlja najveći izvor energije u našem dijelu svemira, pokazuje nam da ono postoji samo zato da bi slalo Božićne poklone svemu i svakome bez ikakvih uvjeta i nesebično. Ono ne pravi razliku između dobrih i zlih ili između pravednih i nepravednih, već zrači svoju energiju svakome. Ono osigurava svjetlost, energiju i toplinu, i kada tako ne bi činilo naša Zemlja bi postala hladna i pusta.

Činjenica da postoje noći i zimski periodi kada su svjetlost i toplina smanjeni, nije krivnja sunca, već posljedica odnosa Zemlje, a time i nas samih, prema suncu. Sunce predstavlja fizičku Božićnu zvijezdu u našem malom području svemira.

No, postoji i duhovna Božićna zvijezda, kozmički impuls, koji pogađa Zemlju svojim životvornim zrakama i valovima. Ovo duhovno sunce također sjaji svoju svjetlost na ljude. Ono je to prije činilo kroz religije, kroz umjetnost i znanost i to ono sada čini kroz duhovnu znanost.

Nisu svi ljudi još spremni primiti taj impuls, jer se neki, gledano iz mentalne perspektive, nalaze toliko daleko u mračnoj zoni noći ili zime da svjetlost tog kozmičkog sunca ili Božićne zvijezde do njih još ne može doći. No, kao što je samo pitanje vremena kada će fizičko sunce primorati tamu na povlačenje, također je samo pitanje vremena kada će zrake novog impulsa svijeta početi sve više prodirati u mentalnu zimsku tamu sve više i više ljudi. Brojni tražitelji istine već su počeli osjećati tu svjetlost u svojoj svijesti, ne u obliku nove vjere ili religije, već kao spoznaju vječnih zakona i principa svemira. Tamo gdje je ta spoznaja istinski ukorijenjena u svijesti postupno će nestati svi oblici mržnje, ogorčenosti i nezadovoljstva drugim ljudima, i u umu će početi rasti prava Božićna radost, radost koja nikada ne može biti oduzeta. Čovjek tada zna da nikakvi oblaci nisu toliko gusti da se ne mogu razdvojiti kako bi se zrake svjetlosti mogle probiti kroz tamu i tada čovjek počinje razumjeti da Božić ne treba slaviti samo 24. ili 25. prosinca, već bi on trebao trajati tijekom čitave godine. Tada je čovjek dio «anđeoskog zbora» kroz koji odjekuje Božićni govor svemira; tada čovjek daje samoga sebe i to je najveći Božićni poklon.

Originalni danski naslov : Lyset i mørket. To je predavanje koje je Martinus održao u Martinusovom institutu, Kopenhagen, 18. prosinca 1949.

Uredio Mogens Møller.

Prevela sa danskog na engleski : Mary McGovern (1997)

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (18.09.2010.)

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk