SVIJEST  I  SREĆA 

       Martinus

 

 

Tamo gdje je životni uvjet: ubijati

Sva živa bića imaju svijest, ali mi trebamo razlikovati između različitih varijacija svijesti. Na primjer, svijest biljaka je samo naslućivanje. One samo mogu opažati razliku između naslućivanja ugode i naslućivanja neugode.

     U drugu ruku, svijest životinje nije samo naslućivanje. Ona također može doživljavati pri budnoj dnevnoj svijesti. Ova iskustva mogu nanijeti bol ili ona mogu uzrokovati osjećaj dobrobiti, ne samo u obliku naslućivanja, već kao realne, potpuno svjesne činjenice.

     U skladu sa time, mehanizam svijesti životinje teži tome da ju zaštiti od bolnih ili opasnih iskustava. No, obzirom da je životni uvjet u životinjskom carstvu takav da one uglavnom moraju živjeti od organizama drugih životinja, njihova svijest će u jednakoj mjeri biti usklađena sa tim uvjetom. Takva ubilačka svijest potiče postojanje koje je karakteristično za tigra, lava, zapravo za sve životinje mesojede. Sreća grabežljivca može se samo nastaviti sve dok on može savladati i ubiti one životinje od kojih živi. Ako se nešto dogodi grabežljivcu i ako on bude toliko osakaćen da ne može ubijati kako bi preživio, tada on ne može održavati svoj vlastiti život, svoju vlastitu sreću. On će tada sam biti ubijen ili će umrijeti od gladi. Dakle, sreća grabežljivca u potpunosti ovisi o njegovoj sposobnosti ubijanja.

Čovjek i princip ubijanja

No što je sa srećom zemaljskog čovjeka? O kakvoj vrsti svijesti ovisi njegova sreća? Ako pogledamo one ljude koji su najbliži životinjama, otkrivamo da se njihova sreća također temelji na njihovoj sposobnosti ubijanja. Ubijanje je jednostavno njihova religija. Svima su nam poznati Nordijski mitovi, prema kojima čovjek ne može stupiti u „nebo“ ili Valhallu ukoliko nije ubijao druge ljude ili sam bio ubijen. Oni koji su ubili najveći broj ljudi, bili su najveći heroji. Ubijanje je jednostavno bio ideal i način da se postigne najveći stupanj sreće.

     A što je sa današnjim takozvanim „modernim čovjekom“? Zar njegova sposobnost ubijanja za njega ne predstavlja sreću na brojne načine? Zašto je čovječanstvo imalo dva svjetska rata, doista, zapravo sve ratove tijekom povijesti, kako između nacija tako i između pojedinaca? Zar svi ti ratovi nisu bili započeti kako bi ponovno stekli ili osvojili sreću? I zar se moderni poslovni princip ne temelji na istoj stvari? Nisu li zarade sramotno visoke? Zar mi ne doživljavamo da nas ljudi oko nas varaju, kradu i pljačkaju? Da, ljudi čak počine samoubojstvo kako bi postigli sreću, jer oni to čine samo kako bi izbjegli nesreću – ili pretpostavljenu nesreću.  

Želja za srećom nije problem za životinju ili biljku

Za biljku i životinju želja za srećom nije problem. Na tim stupnjevima razvoja živa bića još uvijek nemaju druge želje osim onih koje su za njih od životne važnosti.

     Drugačije je sa zemaljskim čovjekom. Zahvaljujući svojoj svijesti, koja je mnogo naprednija, on ima želje koje ni u kojem slučaju nisu od životne važnosti, ali čije se zadovoljavanje ipak smatra neophodnim za doživljavanje savršene sreće.

Čovjekova želja za zamišljenim uvjetom sreće

 Činjenica da čovjek, za razliku od životinje, može željeti stvari koje za njega nisu od životne važnosti, pa čak i one koje su za njega smrtno opasne, danas predstavlja njegov najveći problem.

       Čovjek ima mnoštvo želja koje mu, površno gledano, mogu donijeti sreću, ali koje zapravo mogu narušiti njegovo zdravlje, njegovu dobrobit, njegov odnos sa njegovom okolinom, njegovo svakodnevno preživljavanje, i tako dalje.  Takva vrsta sreće nije prava sreća. Naprotiv, ona stvara prikrivenu osnovu za stvaranje nesretne sudbine.

Čovjek sam stvara svoju bolnu sudbinu kroz zadovoljavanje pogrešnih želja

Dakle, jedini pravi uzrok onoga što opažamo kao nesreću jesu pogrešne želje. No želje imaju svoje sjedište u svijesti. Ako je ona ispunjena pogrešnim željama, samo zadovoljavanje tih želja može njihovom izvoru pružiti osjećaj sreće. Međutim, kako ovo direktno uzrokuje nesreću, čovjek sam stvara svoju vlastitu nesreću, svoju bolnu sudbinu, kroz svoje pogrešne želje. Iz toga proizlazi da je jedini put prema stabilnom i trajnom stanju sreće očistiti svoju svijest od pogrešnih želja i umjesto toga njegovati one želje koje jedine mogu voditi do onoga čemu težimo.

Kako možemo razlikovati između pravih i pogrešnih želja?

No kako možemo otkriti koje su želje prave, a koje pogrešne? Pa, kako možemo otkriti koje je sjeme pravo, a koje nije? Tako da pogledamo polje! Polje koje je prepuno korova bilo je posijano pogrešnim sjemenom, a ljudska svijest koja ima velika područja sreće koja ovise o zadovoljavanju neprirodnih želja u principu je istovjetna polju korova. Isto kao što je korov štetan i smeta normalnom sjemenu, tako je i zadovoljavanje pogrešnih želja štetno za zadovoljavanje prirodnih želja. One se u svijesti mijenjaju u korov. Ovaj „korov“ je istovjetan nezadovoljstvu, razočaranju, depresiji, melankoliji, bolestima, potištenosti, strahu, pesimizmu, i tako dalje. Ova stanja će blokirati i paralizirati bilo čiju svijest i spriječiti klijanje i rast sjemena sreće, optimizma, zdravlja i dobrobiti.

Nije nimalo neobično da čovjek nije sretan

Stoga nije tako neobično da moderni čovjek nije sretan, jer on ne razlikuje između dobrog sjemena i sjemena korova, kada sije na svojem polju sreće. Ovo polje na kojem on treba sijati svoju vlastitu sreću nije ništa drugo nego njegova svijest. I kao što je sa svakim poljem na kojem se treba sijati, ono mora biti izorano, izdrljano i očišćeno od korova, tako da žetva, što je njegova sudbina, može biti iskustvo zdravlja, dobrobiti, optimizma i životne radosti.

Koje je pravo sjeme koje čovjek može sijati kako bi žeo bogatu žetvu svojeg života i sudbine?

Što je onda pravo sjeme koje za čovjeka znači ispravnu i pravu žetvu? Za naprednog čovjeka prave želje ili normalno sjeme života i sudbine isključivo su one koje, kada se ostvare, stvaraju radost i blagoslov za sve živo. Sve želje koje idu u drugom smjeru pogrešne su želje, i posljedica toga je da one mogu stvoriti samo lažnu sreću.

     No kako danas izgleda svijest običnog čovjeka? Da li je to dobra žetva sa malo korova ili je tu mnogo korova? Zar ne možemo prečesto vidjeti da je svijest običnog čovjeka u principu polje sa ogromnom količinom korova, što znači fatalnih želja, uzroka i posljedica? Brojna zapuštena područja su bez kontrole za nikotinom, alkoholom i drugim štetnim otrovima. Drugo prostrano zapušteno područje je želja za životinjskom hranom.  Čovjek je odavno nadišao životinjske uvjete, tako da za njega više nije od životne važnosti ubijati životinje kako bi preživio. Sasvim suprotno, za njega je postao životni uvjet ne ubijati i time se pridržavati šeste zapovijedi. Niti mesarskim nožem, mačem, lovačkom puškom, niti hidrogenskom bombom on ne može oploditi čisto žitno polje svojeg uma kako bi postigao apsolutnu sreću. Držati se toga ili oslobađati želju za ubijanjem istovjetno je tome da on za sebe stvara žetvu čičaka umjesto zdravog krušnog sjemena.   

Tamo gdje neprijateljstvo uđe u svijest, sreća izlazi

No u čovjekovoj svijesti javljaju se i druge štetne ili fatalne želje. Tu je, na primjer, njegov stav prema svojim neprijateljima. Imati neprijatelje i njegovati neprijateljstvo zapravo je istovjetno tome da se zapali sjenik njegove svijesti i time izgori dobra žetva koja je tamo spremljena. Ako se vatra ne ugasi neizbježno će doći do duhovnog gladovanja. Niti jedan čovjek ne može neprijateljstvom održati potpunu sreću. Gdje u čovjekovoj svijesti cvjeta neprijateljstvo, tamo u vatri nestaje sjeme sreće. Tamo gdje neprijateljstvo uđe u svijest, sreća izlazi.

Može li se neprijateljstvo izbjeći?

Može li se neprijateljstvo izbjeći? U epohi evolucije u kojoj čovječanstvo danas živi, mi ne možemo uvijek izbjeći da neki ljudi osjećaju antipatiju prema nama, pa čak i neprijateljstvo. No to ne znači da mi time trebamo biti zaraženi i preplavljeni neprijateljstvom prema tim ljudima. Mi ne trebamo dozvoliti da neprijateljstvo uđe u našu vlastitu svijest i na taj način uništi žetvu naše sreće zbog neprijateljstva drugih ljudi prema nama. Naprotiv, mi moramo pokušati ispuniti to područje u našoj svijesti sa mislima ljubavi prema njima, imajući na umu da niti jedan čovjek ne može biti drugačiji nego što trenutno jest. Svaki pojedinac gleda na život i svoje postojanje iz inteligencije i talenata koje on trenutno posjeduje. Zahtijevati nešto više samo pokazuje našu vlastitu glupost. To je istovjetno tome da se sije korov u vlastitoj pšenici.

Kozmička analiza prave sreće

Dakle, najbrži put prema apsolutnoj i potpunoj sreći jest očistiti naše vlastito mentalno sjeme od korova. Taj put sastoji se u sjetvi samo čistog sjemena. Kada se oslobodimo od žudnji koje su protivne vlastitoj želji da se bude blagoslov za sve sa čime dođemo u kontakt, mi ćemo upoznati sjeme sreće.

     Razviti našu želju da postanemo biće „na Božju sliku i priliku“ znači: postati blistavo, mentalno sunce, koje zrači svjetlost i toplinu prema svim područjima tuge i ovdje ukloniti sve fatalne želje iz tih nesretnih područja mračne sudbine naših bližnjih i, pomoću vatre naše ljubavi, voditi ih tako da postanu jedno sa Božjim zračenjem.

     Ovo je najdublja kozmička analiza prave sreće.

 

Predavanje održano na Martinusovom institutu 6. studeni 1955.Uredio Erik Gerner Larsson i odobrio Martinus.

Prvi puta objavljeno u Kontaktbrev br. 20, 1956

Prevoditelj nepoznat

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (26.12.2014.)

Bibiliografija br. UK 0050-K

Uk Newsletter 1971, oct

Copyright © Martinus Institut