SVETA NOĆ
( Martinus )

Ovaj je tekst Martinus napisao kao pripremu za predavanje koje je održao U Livets Bog birou na Nedjelju 19. prosinca 1943.

Naslove poglavlja napravio je Ole Therkelsen i oni su odobreni od strane Vijeća Martinusovog instituta 23.ožujka 1999.

Ciklus vječnog života

Život i sve što je povezano sa njim oblikovano je u obliku vječnih ciklusa. Svaki taj ciklus sastoji se od dva velika ritma, od kojih se jedan kreće od svjetlosti ka tami, od duhovnog ka materijalnom stanju, a drugi se kreće od tame ka svjetlosti, od materijalnog ka duhovnom stanju. Zahvaljujući tome moguće je doživljavanje života, jer biće u svakom ritmu postaje naizmjenično upoznato sa svakim kontrastom, nakon čega se doživljava suprotni ritam. Dan i noć, ljeto i zima su najpoznatiji od tih ritmova, jer su ti ritmovi tako kratki da ih biće doživljava mnogo puta tijekom jednog od svojih zemaljskih života.

U drugu ruku, ritam od materijalnog stanja ka duhovnom stanju i od duhovnog stanja ka materijalnom stanju nije tako očigledna činjenica jer ti ritmovi pokrivaju tako veliki vremenski period da su potrebne stotine zemaljskih života kako bi se pokrili ti ciklusi. Dakle, biće će u jednom jedinom zemaljskom životu moći doživjeti samo tako mali lokalni dio tog ciklusa da obično neće moći vidjeti bilo kakav ritam ili promjenu u tom malom dijelu.

Doista, nije li tako da u brojnim životima ono jednostavno poriće postojanje tih ritmova ? No, to poricanje je naravno rezultat stvaranja materijalizma ili mentalnog stanja koje nazivamo «duhovna tama», od strane tog ritmičkog kretanja.

Kulminacija tame

Ne može se poreći postojanje duhovne tame jer se ona upravo nalazi na vrhuncu. Ona je za svakoga činjenica na ovaj ili onaj način. Rat sa svojom bukom, eksplozijama, uništavanjem, sakaćenjem, samrtnim hropcima i hrpama ruševina širi svoj užas širom čitavog svijeta. Sve je obavijeno u najtamniju noć materijalnog ritma – čak i tamo gdje mislimo da bi trebala biti neutralnost ili mir.

Vibracije smrti ispunjavaju novinske stupce, iskre se i bljeskaju kroz svaki radio i šapću se od uha do uha, od čovjeka do čovjeka. Doista, ritam duhovne tame vrlo je živ. No ono što nije tako živo je prestanak ove tame. Neki ljudi na Zemlji otkrivaju svoje neznanje tvrdnjom «da je oduvijek bilo rata i da će uvijek biti rata». Za kozmički vidovito biće je očigledno da ovdje govori «mušica» koja ne može pogledom obuhvatiti duhovni mračni ritam. Za to biće ovaj ritam je tako ogromnih dimenzija da ga može opažati samo kao «vječnost».

Takav pogled može samo sijati sjeme beznadežnosti iz kojeg raste tama materijalnog ritma. Takvom filozofijom ili pretpostavkom takvo biće zapravo predstavlja kulminaciju fosilizacije ili gustoće mentalnog ciklusa. Takva pretpostavka, poput samog ateizma, predstavlja mentalne kamene blokove ili stijene spiralnog ciklusa. Ona pritišće Jastvo i drži ga ograničenim i vezanim za najispraznija ili nenadahnuta područja ciklusa. Njihove izjave o suprotnom ritmu ciklusa, o «svjetlosti», su dakle bez autoriteta. Oni stoga predstavljaju prave stanovnike mračnog ritma.

Poruka Božića iskri svake noći prema svemiru No, zar božanstveni poredak svijeta ne kaže : «Sve dok je Zemlje neće nestati sjetve i žetve, hladnoće i vrućine, ljeta i zime, dana i noći» ? Ovdje imamo sami zakon principa ciklusa, što je za uzvrat istovjetno principu samoga života. Prema tome, životni princip određuje da dan nikada ne može potpuno nestati sve dok je noći. U mračnoj noći vidimo mnoštvo nebeskih zvijezda, udaljene zračeće zvjezdane nakupine koje sjaje kroz svemir kako bi, nakon što je svjetlost prošla stotine tisuća kilometara, osvjetlila mrežnicu našeg oka i vibrirala svoju sjajnu priču u naš mozak i našu svijest.

Jedina stvar koja zaklanja svjetlost tih tisuća zvijezda jest zemljina vlastita atmosfera, njeni sivi, neprozirni oblaci. Zar ta udaljena sunca ne pridonose tome da noć postane sveta ? Zar ona sama po sebi ne predstavljaju božićnu poruku koja je svake noći bez oblaka poslana iz velikih udaljenosti svemira ? Zar ta poruka ne dolazi od njihove svjetlosti, poruka o činjenici da iako je dan nestao sa naše zemljopisne širine, on postoji tamo, daleko u Božjem velikom svijetu i, poput sjajnog anđela, prostire se preko tisuća drugih svjetova, planeta i sfera ? Zar ta božanstvena poruka ne otvara ogromnu misaonu perspektivu ? Zar nam savršena logika ili logičko razmišljanje ovdje ne govori o udaljenim svjetovima sa životom, ljudskim bićima, životinjama i biljkama ? Zar sunčeva svjetlost ne predstavlja sjeme koje potiče razmnožavanje života i time naseljava planete životom ? Na koji bi drugi fizički način život planeta inače nastao na različitim svjetovima ?

Doista, Bog božićnom porukom posvećuje svaku pojedinu noć. No, kako bi ta poruka o udaljenim svjetovima, o vječnosti dana ili svjetlosti, bila od važnosti ljudima ukoliko svjetlost njihovog vlastitog sunca ne bi bila zaklonjena neko kratko vrijeme ? Zar oni ne bi vjerovali da njihov mali svijet i sunce predstavljaju sve što postoji ? Zar to ne bi bila vrlo iskrivljena slika Božje vječne veličanstvenosti ili svemoći ?

Svjetlost u mračnoj zimskoj zoni

Kao što Bog otkriva prisutnost svjetlosti dana tijekom noćne tame, isto tako Bog otkriva svoju prisutnost u obliku postojanja svjetlosti u mračnim zonama drugih ciklusa. Njima pripada i zima. Dakle, zima predstavlja fizičku zonu tame svakodnevnog života. To vrijedi naročito na našoj zemljopisnoj širini. Zbog naročitog nagiba Zemlje u odnosu na sunce dani postaju sve mračniji i mračniji i čim više idemo na sjever, više vlada tama noći. Biljni i životinjski život miruje. A nedostatak sunca otežava čovjekovo postojanje i održavanje života, i u brojnim slučajevima uzrokuje bolesti, melankoliju i depresiju.

To što je čovjek ipak uspio izdržati teške zimske uvjete života i migrirati iz toplijih područja i suočavao se sa životom u tom području noći tisućama godina, to se može zahvaliti vječnom principu koji dozvoljava vječnoj svjetlosti dana da sija tijekom noći.

Zimska zona godišnjeg ciklusa ili područje noći također ima svoje sjajno noćno nebo. To noćno nebo je ljudsko područje misli na naprednom stupnju. Na tom području počinju sjajiti sve veće i veće sjajne zvijezde. I kao što je Bog, pomoću sjajnih zvijezda noćnog neba, uspio govoriti ljudima o prostranom području njegovog carstva, tako je Bog, pomoću zvijezda čovjekovog misaonog područja mogao pričati ljudima čudesne bajke o njegovoj prirodi i svijetu, bajke koje su bile toliko životvorne da su ljudi mogli izdržati poteškoće, hladnoću, glad i, stvaranjem odjeće i cipela, kuća i šatora, svjetlosti i grijanja, uvelike mogli promijeniti noćnu zonu zimskog ciklusa u dnevnu zonu. Svjetlošću zvijezda, tj. sjajnim idejama iz njihovog misaonog područja, oni su donijeli toliko ljeta u zimu da je tisućama godina ona predstavljala podnošljivo, pa čak i ponekad ugodno, područje njihovog svakodnevnog života i aktivnosti.

Spasitelji svijeta su sjajne zvijezde na noćnom nebu mentalne zimske tame

No, te sjajne zvijezde misaone sfere mogle su tako aktivno širiti svoju svjetlost zahvaljujući činjenici da poruka iz Božjeg velikog svijeta također proizlazi iz te svjetlosti, kao što ona dolazi od zvijezda na noćnom nebu – ideje o višim bićima, moćnim bogovima, čiju bi naklonost bilo dobro zadobiti. Štovanje tih bogova svelo se na velike proslave i trenutke radosti što je djelovalo poticajno za doživljavanje života u mračnoj zimi, kada sva ostala živa bića u prirodi odmaraju ili miruju.

Ove zvijezde misaone sfere, poput zvijezda na nebu, također imaju svoje putanje i cikluse. One su došle i nestale, neke brzo, a neke polako. No, one su uvijek bile zamijenjene drugim sjajnim mentalnim zvijezdama. Doista, neke su došle tako blizu da su mogle jasno biti raspoznate kao velika sunca. Te ogromne zvijezde ili sjajna sunca mentalne zimske tame ili mentalnog noćnog neba su spasitelji svijeta.

Možete dobiti ideju kako je ogromna svjetlost koja dolazi od takve zvijezde kada čujete da je svjetlost od jedne takve zvijezde sjala toliko simpatije, ljubavi i radosti u mentalno noćno nebo ljudskih bića da je svojom nadzemaljskom svjetlošću, sa nepromjenjivom snagom, mogla osvjetljavati jalove i puste mračne periode od dvije tisuće zima. Doista, ta je nebeska svjetlost vibrirala, treperila i blistala tako snažno nad područjima zime pod snijegom i mrazom i toliko se sjedinila sa iskustvom zime da ovdašnji stanovnici ovu svjetlost mogu zamisliti samo simboliziranu snježnim poljima, sanjakanjem, skijanjem, proslavama oko drveta jele koje je karakteristično za ta hladna područja.

Sve do današnjeg dana šalju se u sve zemlje svijeta deseci i deseci tisuća prekrasnih zimskih razglednica koje oslikavaju snijegom pokrivene jele, bijele, tihe krajolike sa svježim i sjajnim manifestacijama životne radosti, sa porukama i željama «Sretan Božić».

Plimni val ljubavi

Vi znate o kome govorim. Vi poznajete tu zvijezdu. Svi ste osjetili njenu svjetlost. Vi možda više ne osjećate tako snažno njenu svjetlost. Vi možda trenutno ne gledate svoje mentalno noćno nebo i stoga ne možete vidjeti njenu sjajnu svjetlost. Možda ste vi ispunjeni sa manje ili više snažnom antipatijom prema svim djetinjim božićnim ukrasima : božićnim vilenjacima oko božićnog pudinga od riže, božićnim drvcima sa svim njihovim posrebrenim i pozlaćenim ukrasima, poklonima i slatkišima, božićnim pjesmama, itd.

Doista, vi možda ne vjerujete da je postojao spasitelj svijeta, od kojega je proizašao Božić i da je božićno evanđelje puka mašta, čista izmišljotina, koju vi sa ponosom želite ukloniti iz mentaliteta zemaljskih ljudi.

Iako je svjetlost zvijezde trenutno prekrivena vašim mračnim mentalnim oblacima, ostaje činjenica da svake godine 24. i 25. prosinca Zemljom prolazi ogroman mentalni val ljubavi. Stotine tisuća poštara padaju s nogu dostavljajući taj plimni val ljubavi, koji juri oko Zemlje i natječe se sa plimnim vodama mjeseca. Tko to ne primjećuje ? Predivna bajka koja je počela sa siromašnim djetetom u kolijevci je danas, dvije tisuće godina kasnije, ukorijenjena u stvarnosti.

Nismo li suočeni sa živom objavom ogromne sile i truda spasenja svijeta ? Koje biće, pored spasitelja svijeta, može ostaviti iza sebe takav spomenik ? Koji od velikih kraljeva ili poznatih ličnosti iz prošlosti danas ima takav utjecaj na našu razmjenu pošte i misli ? Dakle, spasitelj svijeta je do sada jasno svijetlio na mentalnom nebu ljudskih bića. Stoga i mi sami trebamo postati sjajna zvijezda na noćnom nebu naših bližnjih, trebamo svijetliti prema našim neprijateljima i onima koji nas ne vole. Na taj način mi ćemo biti u skladu sa spasenjem svijeta i postat ćemo otvoreni kanal za njegovu nebesku svjetlost. Naše vibracije, naša svjetlost tisućama će godina obasjavati povijest čovječanstva.

Originalni danski naslov : Den hellige nat

Izdano u danskom izdanju Kozmosa br. 12, 1999.

Prevela sa danskog na engleski : Mary McGovern, 2000

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (27.12.2010.)

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk