SUDNJI  DAN 

Živimo u vremenu u kojem se evolucija svijeta kreće u vrlo zabrinjavajućem smjeru. Možemo vidjeti da primitivne težnje svijesti kao što su netolerancija, rasna mržnja, vjerska netrpeljivost, zatvaranje ili osuđivanje na smrt zbog bilo kakvog «nedopuštenog» mišljenja ili gledišta, dobivaju na snazi te da su na neki način pronašle utočište pod okriljima diktatora, gdje se na njih gleda kao na ideale. Sigurno je da će sa širenjem ovakvih faktora moći po svijetu sav rad na postizanju međunarodnog mira i razumijevanja među ljudima doživjeti stagnaciju, zajedno sa svim demokratskim težnjama prema jednom sudu zajedničkom svim ljudima, međunarodnom Vrhovnom sudu koji bi imao vlast i moć da uništi anarhiju u kojoj se, ili pod čijom prijetnjom, još uvijek nalaze svi narodi. Sa sigurnošću se može reći da je u isto vrijeme čovječanstvo, više nego ikad ranije, osiromašeno zbog ludosti nagomilavanja oružja. Bolesti, malodušnost, revolucije, ubojstva, samoubojstva, sakaćenja, duševni poremećaji, neimaština i depresija, faktori su kojima je obilježen velik dio čovječanstva dvadesetog stoljeća. Stanje je dodatno pogoršano već spomenutim usponom starih, primitivnih snaga koncentriranih u slavnoj i kulturno razvijenoj Europi, koje iz tog srca svjetske civilizacije nastoje proširiti svoja smrtonosna isparenja po ostatku svijeta. Sigurno je da su ove snage u nekim područjima Zemlje, prema najboljim okultnim analizama, toliko degenerirane i zastarjele da nikada više neće u potpunosti zavladati svijetom. Ali to ih ne sprječava da, kao što je već rečeno, u ovom trenutku budu u razdoblju jačanja. Stoga će taj rast biti posljednji trzaj jednog zastarjelog, umirućeg pogleda na svijet, razine svijesti sa životinjskim i ubilačkim naslijeđem. Bit će to smrtna borba životinjskog carstva unutar zemaljskog humanog polja svijesti. Doživjet ćemo «sudnji dan», ili početak «kraja svijeta». Živimo u «posljednjim danima».

 

Što je to «sudnji dan», «kraj svijeta» ili «posljednji dani»? Odgovor treba potražiti u Isusovim riječima, kada kaže : 

 

Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: «Dođite blagoslovljeni od Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.»

Tada će mu pravednici odgovoriti: «Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te?

Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?» A kralj će im odgovoriti: «Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!»

Zatim će reći i onima slijeva: «Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!» Tada će mu i oni odgovoriti: «Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?»

Tada će im on odgovoriti: «Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednome od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.» I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni. 

                                                                                                             (Matej 25:31-46) 

 

Ovdje vidimo na koji način nebesko biće navješćuje dolazak «sudnjeg dana». U tekstu koji slijedi pokušat ću pokazati svojim čitateljima da ova objava može biti shvaćena doslovno, na način koji odgovara jednostavnim ljudima, ali ima i duhovni oblik ili aspekt istine skriven iza doslovnog značenja, a vidljiv je i u skladu s ljudima na visokoj duhovnoj razini.

 

Što je «slava Sina Čovječjeg»? 

 

«Slava Sina Čovječjeg» ne može biti ništa više nego savršena razina duha i svijesti, te kao posljedica toga, savršeno i potpuno ponašanje zasnovano na njima, koji su, kao što znamo, učinili da on «bude jedno sa Ocem». Veća slava ne može se zamisliti, zar ne? Ne bi li, u usporedbi s ovim, svaki drugi oblik slave bio tek neka vrsta «zlata» i «sjajnog papira», namijenjenog zadovoljenju obične ljudske taštine i ambicije? Stoga je prvi oblik slave od osnovne važnosti za dolazak «sudnjeg dana». Ali ova pak slava u vidu Isusova ponašanja i stanja postojanja isto je što i «Sveti duh». Kad se Isusovo stanje postojanja, odnosno njegova duhovna razina ili «Sveti duh» ponovno pojavi na Zemlji, «svi narodi» bit će toga svjesni. Ali budući da je ovo stanje postojanja izraz najviše mudrosti, odnosno najvećeg znanja o samom životu i njegovom značenju, pojava Svetog duha na Zemlji zapravo će iznijeti na vidjelo u kojoj je mjeri svako ljudsko biće usklađeno ili neusklađeno sa zakonima života. Postat će očigledno tko je u doticaju sa životom, a tko je u neskladu s njim.

 

Tako će u svijetu nastati dvije grupe ljudskih bića. «Sveti duh» će zaista razdvojiti ovce od jaraca. Tako će to biti «suđenje» ljudskim bićima. Ali to nikako neće biti «presuda». Bit će to samo demonstracija, božanska analiza ljudskih bića i njihovih sudbina, njihovih nevolja i njihovog osjećanja sreće. Time ljudska bića neće biti «osuđena» na «muku vječnu» ili «život vječni». Ljudi će samo biti obaviješteni o tome koga čeka «vječna muka», a koga «vječni život». Sud će tako biti tek izjava o tome tko gdje spada, i kao takav ne može biti ništa drugo nego – «mudrost». Prema Livets bog (Knjiga života), ovaj će «sud» biti kulminacija ljubavi. Tako će «sudnji dan» biti «dan mudrosti», što pak neizravno znači «dan ljubavi».

 

Tako će «sudnjeg dana» ljudskim bićima «presuditi» isključivo njihova djela. Mudre riječi nas upozoravaju da «kako je čovjek sijao, tako će i žeti». Kad netko trpi bol i neugodu, te se patnje sastoje od onoga na što se taj čovjek ranije sam osudio, «posijavši» te patnje svojim ponašanjem prema okolini; ugodne ili «dobre» stvari čovjeku dolaze na isti način.

 

Biblija kaže da će doći vrijeme u kojem će ta «žetva» biti posebno intenzivna, što u ovom slučaju znači da će se odvijati u puno kraćem vremenskom razdoblju nego što je to obično slučaj. To je, dakle, razdoblje u kojem će patnja i tama biti ogromnih razmjera, dok će se u isto vrijeme i svjetlo pojaviti u snažno koncentriranom obliku.

 

Kao što je ranije spomenuto, to snažno svjetlo bit će «drugi dolazak» Krista. Tako će ovaj «drugi dolazak» biti otkrivenje «Utješitelja, Svetog duha», koji će ljudima donijeti najvišu mudrost, koju Kristov «prvi dolazak» nije mogao ponuditi ljudima zbog njihovog tadašnjeg primitivnog stanja. Potpuno je prirodno da ovo svjetlo mora doći u vrijeme kad mentalno nebo bude puno oblaka. Što bi drugo moglo rastjerati «oblake»? Uvijek je sunce, izvor svjetlosti i topline, to što čisti atmosferu. Da bismo uopće shvatili smisao drugog dolaska, ovdje se moramo sjetiti riječi: «I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom».

 

Kroz «Sudnji dan» do «uskrsnuća» 

 

Tako će «drugi Kristov dolazak» biti više među «oblacima» od njegovog «prvog dolaska», koji je bio čisto materijalno, tjelesno očitovanje u vidu razapinjanja na križ. Taj je prvi dolazak bio «sudnji dan» u malom. Bila je to praktična demonstracija silaska «sudnjeg dana» u svijest jednog ljudskog bića. Pokazao je kako se razvijeno ljudsko biće može suočiti sa «sudnjim danom» ili patnjom, i kroz njega postići «uskrsnuće», to jest savršenstvo. Dao je upute o tome kako se zemaljski čovjek mora suočiti sa «sudnjim danom», kada se on, kroz «drugi dolazak» Krista dogodi cijelom čovječanstvu. «Sudnji dan» će biti put čovječanstva na Golgoti. Samo će kroz «krvavi hladni znoj» u «Getsemaniju» ljudska bića postati otvorena svjetlu i «uskrsnuću».

 

Tako jednostavne i jasne riječi koje u Bibliji možemo pročitati o «sudnjem danu» nisu najava stvarnog događaja koji će se odigrati nekog određenog dana, kao što niti čovječanstvo, naravno, neće biti podijeljeno u dvije vrste, kako bi ga «privelo pravdi» biće koje će sjediti na materijalnom tronu, ukrašenom fizičkim zlatom i sjajnim papirom. Takva vrsta moći potrebna je samo primitivnim ljudima. Za njih je ovo najviši oblik moći i slave kojeg su oni u stanju zamisliti. Zato je kozmička slava «sudnjeg dana» morala biti simbolizirana ovim pojmovima. Da nije bilo tako, njen bi opis ovim bićima kao izvor nadahnuća bio posve bezvrijedan. Pa ipak, možemo vidjeti kako se sve do današnjeg dana golemo mnoštvo ljudskih bića tvrdoglavo drži doslovnog shvaćanja opisa sudnjeg dana, jer jedino kroz njega mogu crpiti nadahnuće.

 

«Sudnji dan» će biti suočavanje čovječanstva s kulminacijom posljedica neispravnog življenja, poroka i neumjerenosti. Budući da je takvo ponašanje sama suprotnost blagostanju, sreći i ugodi, ovo će suočavanje nužno dovesti do patnje. Budući da će ova patnja biti posljednja borba životinjskog carstva u mentalitetu zemaljskog čovjeka, i budući da je borba ove vrste obično jača od svakodnevnog pokazivanja snage, ova će konačna borba biti vrlo ozbiljan događaj, zapravo, bit će to drama kakvu svijet još nije vidio, najekstremnije oslobađanje domišljatih načina ubijanja koji će, svjesnom upotrebom klica zaraznih bolesti, smrtonosnih zraka i otrovnih plinova, te uobičajenog vojnog arsenala, opustošiti čitave općine, gradove i zemlje. Nakon ove kataklizme novog svijeta neće biti ni pobjednika ni pobijeđenih. Niti jedan narod ili država neće biti u stanju plaćati ratnu odštetu. Sve što će ostati bit će čovječanstvo rastrgano na komadiće, koje će na oltar ubilačkog principa morati položiti ne pukih 10 milijuna grobova kao u ratu od 1914 do 1918, već tijela trećine čovječanstva, kao i uobičajeno mnoštvo invalida, udovica, siročadi, siromaha i beskućnika koji ostaju nakon rata, ali u ovom slučaju u još većem broju.

 

U ovako kratkom članku neću biti u mogućnosti detaljnije opisati velika ratna događanja koja će zajedno s prirodnim katastrofama izmijeniti duhovni karakter zemaljskih ljudskih bića kako bi se ostvarilo «novo nebo» i «nova Zemlja» (što znači novi, intimniji odnos s Bogom, apsolutna ljubav i pravedna raspodjela ili upravljanje prirodnim bogatstvima Zemlje, kako više ne bi bilo bijede, oskudice i neimaštine). Morat ću se, stoga, ograničiti na navođenje nekih odlomaka opisa «sudnjeg dana» iz same Biblije.

 

U prvom odlomku stoji : 

 

A sedam anđela sa sedam truba pripremiše se da zatrube. Prvi zatrubi. I nastade tuča i oganj, pomiješani s krvlju, i budu bačeni na zemlju. I trećina zemlje izgorje, i trećina stabala izgorje, i sva zelena trava izgorje. Drugi anđeo zatrubi. I nešto kao gora velika, ognjem zapaljena, bačeno bi u more. I trećina se mora pretvori u krv te izginu trećina stvorenja što u moru žive i trećina lađa propade. Treći anđeo zatrubi. I pade s neba zvijezda velika – gorjela je kao zublja – pade na trećinu rijeka i na izvore voda. Zvijezdi je ime Pelin. I trećina se voda pretvori u pelin te mnoštvo ljudi poginu od zagorčenih voda.

                                                                                                            (Otkrivenje 8:7-11)

 

Drugi odlomak kaže : 

 

I odriješena bijahu četiri anđela, spremna za taj čas i dan i mjesec i godinu, da pobiju trećinu ljudi. A broj četa konjaničkih, kako sam čuo, bijaše dvije milijarde. Ovako u viđenju vidjeh konje i njihove jahače : imahu oklope ognjene, plavetne i sumporne boje ; glave im kao u lavova, iz usta im sukljao oganj, dim i sumpor. Od ovih triju zala poginu trećina ljudi – od ognja, dima i sumpora što sukljahu konjima iz usta. Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u zmija, s glavama kojima ude.

                                                                                                             (Otkrivenje 9:15-19) 

 

Premda je jasno da se ovi odlomci iz najave katastrofa «sudnjeg dana» ne mogu shvatiti doslovno, ne može se pobjeći od činjenice da oni opisuju događaje takvih razmjera, da se oni ne mogu usporediti s ničim drugim u čitavoj ljudskoj povijesti. 

 

Put do Nove Zemlje i Novog Neba 

 

Čovječanstvo će morati proliti ocean krvi i suza kako bi se ponovno uskladilo sa zakonima života. Put do «nove Zemlje i novog neba» vodi samo kroz tugu zbog grijeha počinjenih nad svojim bližnjima. Uloga «sudnjeg dana» je da podsjeti ljudska bića na ljubav prema svojim bližnjima na koju su zaboravili. Postaje sve jasnije da će ovo podsjećanje morati biti drastične prirode, kada vidimo kako se teorijska podsjećanja na ovo pitanje već stoljećima svakog tjedna ponavljaju s propovjedaonica širom svijeta, dok su istovremeno iskreni reformatori, proroci, propovjednici, osnivači sekti i drugi moralisti pokušavali i još uvijek pokušavaju usmjeriti ljudski mentalitet na ljubav prema bližnjem, a da ni u najmanjoj mjeri nisu uspjeli obuzdati pogubno ratno ludilo koje se danas sprema. Ništa na svijetu ne doživljava tako snažan razvoj kao suvremena ratna tehnika. Najveći dio ukupne ljudske kreativne energije i plodova tehnološkog umijeća mora biti žrtvovan na pripremu ljudi za međusobno ubijanje. A čovječanstvo nema namjeru dopustiti nikakvom teorijskom utjecaju, bilo vjerskom ili materijalističkom,da ga u tome omete. Ovdje su potrebna konkretna i snažna iskustva. Bog se mora izravno obratiti svakom ljudskom biću koje se još zaklinje u moć mača. Taj će govor biti «sudnji dan».

 

Da bismo razumjeli ulogu i pravu analizu «sudnjeg dana» moramo, naravno, prvo biti u stanju razumjeti da sadašnji tjelesni zemaljski život svakog bića čini samo jednu kariku u beskrajnom lancu života koje je to biće proživjelo i stoga se nalazi usred jednog beskrajnog postojanja. U zemaljskim životima koji su prethodili sadašnjem, to je biće svojim ponašanjem stvorilo okolnosti svog sadašnjeg života, odnosno svojim je ponašanjem stvorilo svoju sadašnju sudbinu, baš kao što će svojim ponašanjem u sadašnjem životu stvoriti sudbinu svojih života koji će uslijediti. Gledano s ovog stajališta, dolazak «sudnjeg dana» poprima dubok smisao.

 

Čitav božanski sustav upravljanja i stvaranja zasniva se na zakonu privlačenja i odbijanja. Zbog tog zakona psi rađaju štenad, mačke rađaju mačiće, te isto tako ljudi rađaju ljude. Ali ovaj zakon ne uređuje samo pitanja rađanja. Također uzrok stare pojave da «svaka ptica svome jatu leti» uređuje da određena vrsta traži pripadnika iste vrste. Kao posljedicu toga, isti zakon uzrokuje da ljudi na istom evolucijskom stupnju uglavnom međusobno traže jedni druge, pripadaju istim političkim ili vjerskim organizacijama. U ovoj podjeli na stranke, sekte i zajednice već možemo nazrijeti dvije skupine: «ovce» i «jarce» u čisto materijalnom obliku. Posljedica toga je da ljudi koji teže prema istim moralnim stajalištima te imaju sličan mentalitet ili ponašanje, postaju sve više koncentrirani u skupine. Ove skupine su, u svojem najosnovnijem obliku, narodi. Svaki pojedinac u svakom narodu ima nešto u svom mentalitetu što ga povezuje s mentalitetom drugih pojedinaca u istom narodu. To je i razlog zašto su rođeni u istom kraljevstvu. Ali i između naroda se događa razdvajanje u skupine. U ovoj podjeli narodi se odjeljuju jedni od drugih u dvije velike skupine. Te dvije skupine su «ovce» i «jarci» «sudnjeg dana». Jedna se skupina sastoji od naroda koji još uvijek vjeruju u moć mača, naroda čiji pripadnici još uvijek u velikoj mjeri nisu odustali od zločina rata, već koji sa slijepom predanošću štuju «zakon jačega» umjesto «zakon svjetla». Za ove je ljude «moć» uvijek u pravu.

Druga skupina sastoji se od naroda čiji su pripadnici odustali od ratovanja, bića koja su uglavnom dovoljno iskusila uzaludnost rata. Ovim ljudskim bićima «pravda» je moć. Oni su ovce «njemu zdesna».

 

Reinkarnacija i vječni život 

 

Ta bi bića, ipak, bila u žalosnom položaju kada se u njihovoj skupini ne bi nalazio i određeni broj ljudi koji se još uvijek klanjaju zakonu jačeg, jer bi u tom slučaju prva skupina u potpunosti podjarmila i sasjekla prvu. Ali ovi ljudi, koji su do određene mjere militantno nastrojeni, čine neku vrstu zaštitnog omotača ili oklopa oko jezgre skupine koja se sastoji od bića u čijem je umu rat nešto posve nedopustivo. Razlog zbog kojeg ratoborna bića mogu postojati u skupini koja je «njemu zdesna» je što se ona u velikoj mjeri razlikuju od bića «njemu slijeva» po tome što ih na primjenu sile uglavnom potiče obrana pravih međunarodnih ideala usmjerenih prema stvaranju mira, što se nikako ne bi moglo reći za drugu grupu koja se služi silom radi postizanja nacionalnih, egoističnih ciljeva, iako rado tvrde da se «bore za mir». Ali i ovo se dobro uklapa u proročanstva o «sudnjem danu». Ovo je skupina koja uglavnom za sebe tvrdi da je pomogla otkupitelju svijeta, to jest da se borila za miroljubive ideale, premda je to dovelo samo do nesloge. Ubijanja, krvoprolića i sakaćenja koja uzrokuju svojim ratobornim idealima u izravnoj su suprotnosti s idealima pravog kršćanstva. Ovo je skupina koju čeka «muka vječna».

 

Ovdje se moramo podsjetiti da Biblija ljudima ne pruža baš previše informacija o «reinkarnaciji» i zbog toga na osnovu nje ne možemo stvoriti predodžbu o budućem svjetovnom životu. Posljedica toga je da se sve što spada u kategoriju postojanja izvan sadašnjeg tjelesnog života opisuje kao «vječno». Kada se kaže da će bića «njemu slijeva» biti osuđena na «vječnu muku», to zapravo znači da će morati proživjeti posljedice svojeg sadašnjeg ubilačkog ponašanja u svojem budućem utjelovljenju.

 

Kada se kaže da će ljudi «njemu zdesna», čije je ponašanje odraz najvećeg stupnja čednosti – zato što su bili tako navikli na pomaganje i davanje da uopće nisu primijetili da su time pomogli otkupitelju svijeta – otići u «vječni život» ili «kraljevstvo pripravljeno za njih», to znači da i njihova sudbina leži u novom budućem tjelesnom postojanju, u kojem će ubirati plodove svoje sadašnje ljubavi i naprednog ponašanja. Tako se ljudi već nalaze usred njihovog «vječnog postojanja». Ali trenutno proživljavaju epohu u kojoj su međusobno razdvojeni u neuobičajenoj mjeri. Do ovog je razdvajanja uglavnom došlo zbog raseljavanja, i još se donekle događa zbog rasnih progona. Ali osnovno fino razdvajanje uglavnom se odvija kroz reinkarnaciju. Ljudi koji se ne uklapaju u način života i mentalitet određene nacije u svojem budućem životu neće se roditi u toj naciji, već će, prema zakonu privlačenja i odbijanja, biti rođeni u narodu ili među ljudima gdje će život odgovarati njihovoj sudbini. Na taj način svako ljudsko biće završava tamo gdje, zbog svojeg prethodnog ponašanja, s pravom pripada.

 

I ovo je princip u ustrojstvu svijeta koji osigurava da se polarni medvjedi obično ne rađaju na ekvatoru i da se krokodili ne rađaju u ledenim polarnim krajevima. Sva bića završavaju tamo gdje trebaju biti, ovisno o njihovoj sudbini, koju im je donijelo njihovo ponašanje. Zemlje koje su ugrožene prirodnim katastrofama postupno će postati naseljene bićima za čiju je sudbinu i evoluciju iskustvo nevolja s prirodnim katastrofama jednako potrebno kao što su polarni krajevi obično potrebni polarnim medvjedima ili tropski krajevi krokodilima. Naravno, isti princip vrijedi kada se radi o bićima kojima je njihovo ponašanje donijelo lakšu sudbinu. Ako se takvo biće nađe u zemlji u kojoj se laka sudbina ne može ostvariti, taj se pojedinac, razumljivo, ne može ponovno roditi u noj, već će se roditi na mjestu i u okruženju u kojem će njegova sudbina zasluženo procvasti. Tako ništa nije prepušteno slučaju. Ovo je princip koji stoji iza onoga što je Isus rekao o vrapcima: «Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez volje Oca vašega» i njegovih riječi «A vama su i vlasi na glavi sve izbrojane».

 

Tako priroda, odnosno sam Bog, razvrstava bića u kategorije kako bi svako pojedino biće doveo na mjesto koje je posebno pogodno za njegov život. Svatko je samom sebi, svojim ponašanjem, odredio kojoj će kategoriji pripadati. Tako je, kako bi se uspjelo ući u kategoriju onih koji će otići u «vječni život», odnosno dobiti ljepšu sudbinu u narednim životima, prilično važno imati na umu Isusove riječi: «Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.»

 

Kako se u ovom slučaju «tijelo» odnosi na uobičajenu životinjsku svijest, a «duh» na želju za dobrim djelima, spomenuta rečenica znači da borba protiv životinjskih poriva koji još žive u ljudskim bićima kao što su egoizam, mržnja i jedenje mesa otvara put prema onima koji će «sudnjeg dana» biti «njemu zdesna». Budući da se ovi porivi ne mogu ukloniti iz svijesti pojedinca drugačije nego dolaskom do spoznaje da je potrebno «ljubiti bližnjeg svoga kao sebe samoga», ljubav prema bližnjima bit će glavno obilježje bića «njemu zdesna». No budući da će ova bića otići u «vječni život», odnosno nastaviti život na Zemlji, taj će se život temeljiti na ljubavi prema bližnjima. Ali na taj će način život biti drugačiji od današnjeg koji se temelji na životinjskoj snazi i moći u službi ljubavi prema samome sebi. Budući da su stari kulturni uvjeti dosad bili mentalni, materijalni i praktični svijet zemaljskih ljudi, taj će «svijet» morati doći kraju. A budući da će nova civilizacija počivati na ljubavi prema bližnjem i time utemeljiti novi praktični i materijalni svijet, taj će «novi svijet» biti «nova Zemlja». Može se očekivati da će znanstveni stav ove civilizacije prema «Svetom duhu» pojedincima omogućavati daleko bolji i ljepši uvid u život izvan tjelesnog postojanja, posebno stoga što «sudnji dan» ne može biti završen prije «drugog dolaska» Krista odnosno pojave «Svetog duha» na Zemlji. Budući da su nadmaterijalna područja kao i sve ono što im pripada i što je s njima povezano poznati kao «nebo», ljudi nove civilizacije imat će također i novo «nebo».

 

Povratak izgubljenog sina 

 

Razumijevanje činjenice da trenutno proživljavamo «kraj svijeta» ovisit će o shvaćanju pojedinca da se današnja civilizacija približava svom kraju. Sposobnost prihvaćanja današnjeg stanja svijeta kao «sudnjeg dana» ovisit će o sposobnosti pojedinca da uoči razdvajanje «ovaca» od «jaraca», te da uoči dolazak «Svetog duha», «Svetog duha» koji je znanost, svjetlo i učenje o ljubavi, bez koje bi stvaranje civilizacije novog svijeta u kojem će vladati mir bilo nemoguće. Ako netko u sebi nema ni traga od sposobnosti da razumije ove stvari, onda taj čovjek još uvijek luta u tami, ma koliko on mislio da slijedi ideale koji bi mogli spasiti svijet. Ta osoba u svojoj prirodi još ima egoistične, ubilačke nagone životinje. I ta će osoba kroz reinkarniranja i sudbinu biti doslovno odvedena na stranu «njemu slijeva» prilikom «sudnjeg dana», i od tamo će otići u «vječnu muku», što znači do božanskog osobnog iskustva koje će ga podučiti onome što mu je potrebno da bi mogao shvatiti zapovijed koja je «ispunjenje svih zakona».

Ali nakon što prođe kroz ta iskustva, osoba će «završiti cijeli tečaj». Tada će joj biti otvoren put do «novog neba» i «nove Zemlje». «Izgubljeni sin» ponovno će se vratiti svom božanskom Ocu.

 

Tako će osnovno obilježje «sudnjeg dana» biti «drugi dolazak» Krista. Kao što je ranije spomenuto, taj će «drugi dolazak» biti otkrivenje «Svetog duha». To će otkrivenje morati biti dokaz ili znanstvena potvrda ljubavi prema bližnjem, inače neće moći biti osnovom za «ispunjenje zakona» koji je jedini mogući temelj na kojem se prava svjetska civilizacija, u skladu sa zakonima života i Kristovim ponašanjem ili stanjem postojanja, može ostvariti. Stoga neka svi budu na oprezu! Val najcrnje tame preplavit će Zemlju. «Porođajne muke» su počele. Ali zraka najsjajnije svjetlosti plamti nad Zemljom. Upravo se sprema pretočiti u krv i meso. «Tko ima uši za slušanje, neka čuje. Tko ima oči za gledanje, neka vidi. Tko ima ljubavi, neka pronađe Boga».

 

 

Originalni danski naslov: „Dommedag“.

Prvi puta objavljeno u danskom izdanju Kozmosa, 1938.

Preveo: Anderw Brown, 1999

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden

 

Copyright © Martinus Institut