SUDBINA I/ILI SLOBODNA VOLJA ?

Margaretha Granström i Kjell Höglund

Stvari stoje tako da će, ako ne svi, onda barem većina čitatelja magazina Kozmos jednom razmišljati o ovom pitanju. Sasvim je prirodno da će tumačenje koje je Martinus dao o tom pitanju različiti ljudi različito doživjeti.

Ukoliko želimo ići prečicom sasvim je lako složiti se istinama koje su nam dane, iako ih duboko u sebi u potpunosti ne razumijemo. Međutim, Martinus bi više volio, poput Isusa u odnosu na svoje učenike, da njegovi čitatelji nauče razmišljati svojom glavom, tako da njegove analize postanu žive činjenice umjesto mrtvih tvrdnji.

Paradoks Kao što nam je poznato, Martinus naglašava da se mi ljudi rađamo sa slobodnom voljom, ali usprkos tome Božja je volja ta koja svime upravlja. To je doista paradoks ! No, može biti tako da ono što izgleda paradoksalno ne mora biti tako, ukoliko se stavi u ispravan kontekst.

Martinus je mnogo puta objasnio da mi ljudi imamo slobodnu volju unutar vlastitog područja životnog iskustva, ali izvan toga mi smo podređeni Božjoj volji.

I može se činiti da je to tako da bi mi mogli doživljavati život kao da nemamo slobodnu volju. Prije svega, slobodna volja na našem vlastitom području životnih iskustava znači da mi ne možemo mijenjati posljedice uzroka koji su već pokrenuti, a kao drugo da mi možemo sasvim konkretno i stvarno izabrati da razvijamo moral u odnosu na različita iskustva koja nam priđu. To nam omogućava da možemo proučavati naš moralni napredak.

Mi imamo slobodnu volju da mijenjamo reakcije i obrasce ponašanja koje smo donijeli sa sobom iz prošlih života, i koji su u ovom životu postali navikom.

Perspektiva beskonačnosti

Sasvim je razumljivo da mi vidimo našu slobodnu volju iz perspektive koja nama odgovara, usprkos činjenici da se slažemo sa perspektivom beskonačnosti.

Upravo zato smo manje ili više blokirani našim vlastitim ograničenim načinom razmišljanja. Mi bi trebali biti svjesni činjenice – iako to Martinus direktno ne spominje, ali gledano iz njegove perspektive to bi trebalo biti očigledno – da smo uvijek imali i uvijek ćemo imati slobodnu volju, a to je stvaralo i uvijek će stvarati određene posljedice.

Nadalje, mi smo obično toliko preokupirani proučavanjem postojanja ili nepostojanja naše vlastite slobodne volje, da pri tom zaboravljamo činjenicu da svi ostali također imaju slobodnu volju, što podrazumijeva da naša slobodna volja može ponekad biti blokirana od strane slobodne volje drugih – i to ne samo u međukozmosu. Naši bližnji u mikrokozmosu i makrokozmosu također imaju slobodnu volju !

Ako se koncentriramo samo na našu vlastitu slobodnu volju, tu može doći do izražaja „diktatorski mentalitet“ sumnjive kvalitete. Kada se proučava slobodna volja obično nas zanima samo naša vlastita slobodna volja. Mi smo tu očigledno zaboravili na slobodnu volju drugih. No, naravno da nije lako vidjeti kako sve te slobodne volje surađuju ! Mi smo uostalom još uvijek samo nesavršeni zemaljski ljudi.

Božji plan i slobodna volja

Ovdje postoji još jedan aspekt. Dio Božjeg plana je činjenica da mi moramo proći određene stupnjeve evolucije. A to jasno znači da se moramo susresti sa različitim pojavama i napraviti određene stvari koje nas primoravaju da se razvijemo u ljude poput Boga. Tu se postavlja pitanje da li mi sami odabiremo što želimo proći u određenom životu ili o tome odlučuje Bog.

Pojasnit ćemo Božju volju i slobodnu volju pojedinca jednim primjerom. Pretpostavljamo da Bog ima plan za razinu postojanja na kojoj se nalazimo. No, da bi to spustili na zemlju, zamislimo da je to plan grada i da je Bog šef koji pravi skice kako bi dovršeni grad trebao izgledati.

Na primjer, on je taj koji odlučuje da tu treba biti knjižnica, muzej, škole, bolnice, autobusna stajališta, i tako dalje. Njegov je plan također da svi stanovnici trebaju pridonijeti svojim radom na gradilištima. No, u drugu ruku, svaki pojedini čovjek sam odlučuje što, kada i kojim redom će raditi. To nas suočava sa činjenicom da iako je Bog odlučio da se trebaju postići određene stvari, mi sami odlučujemo što ćemo činiti.

S obzirom da se u svakom trenutku živa bića nalaze na svakom stupnju evolucije, uvijek postoji netko tko će dobrovoljno obavljati čak i najzahtjevnije zadatke koje Bog može postaviti.

Zaključne primjedbe

Rezultat toga može biti, dijelom, da ja mogu neometano koristiti svoju slobodnu volju na mojem vlastitom području životnog iskustva, to jest na području toga kako doživljavam i kako se nosim sa različitim događajima koje susrećem, a dijelom da ja odlučujem što ću činiti, kada i kojim redom ću dovršiti određene detalje u Božjem planu.

Gledano iz te perspektive može se lakše razumjeti zašto se posljedice nekih uzroka mogu ponekad brzo vratiti, ali ponekad mogu biti odgođene za daleku budućnost.

Možda na nesvjesnoj razini mi znamo sa čime se možemo nositi u svakom životu i mi stoga možemo malo „odgoditi“ nošenje tereta koji bi nam mogao biti pretežak.

I konačno, ovdje imamo posljedicu našeg razmišljanja koja je moguća i koja ima ogromno značenje : Da li smo možda mi sami u duhovnom dijelu spiralnog ciklusa „arhitekti grada“ za naše buduće „projekte izgradnje“, drugim riječima, da li smo mi „scenaristi“ naših vlastitih postupaka na pozornici života ?

Isus je to izrazio : „Moj otac i ja smo jedno“. Sasvim je jasno da je slobodna volja pojedinca genijalno povezana sa Božjom voljom. Apsolutno ne postoji nesklad između postojanja Božjeg plana i slobodne volje. Sasvim suprotno ! Ove dvije stvari ovise jedna o drugoj.

Prijevod : AB Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (29.12.2011.)