Pa ipak, to nije cijela priča. ŠTO REĆI?

 

Što na to reći... Ta je rečenica osnov svega, osnov svake religije i svake filozofije. Da to nije cijela priča, da ima još, da smo glupani kojima treba rastumačiti. Na sto načina. A svatko od nas izabire svoj način koji postaje njegova istina. Sve zbog jedne jedine rečenice. To nije cijela priča.

 

Kako se u zapadnim pričama nailazi na proturječja izraslih još iz vremena kada se grčki logos opirao mitologiji, na istoku takvih opitanja nije bilo i mitovi su sasvim logični. Zato jer su rasli u kontinuitetu. Bez opiranja. Tako je istok navalio na zapad. Sve zbog toga jer je Aristotel rekao da su mitovi o bogovima apsurdni. U tadašnje vrijeme na istoku nitko nije imao pravo reći da je nešto apsurdno. Jer da je, rekao bi.

 

Pisao sam jučer jedan komentar. Evo što sam pisao i što reći na napisano? 

 

Postoji jedna emisija koja se se zove na rubu znanosti, i to da se emisija tako zove, to je istina.

 

Ali.... uvijek ima ali....

 

Ne bi bilo greške ni da se zove na rubu pameti. Taj naziv bi po mom mišljenju puno bolje oslikavao tu stvarnost koju neki zovu alternativom.

 

Svakako, bez obzira na područje ljudskog djelovanja pameti nikad dovoljno.Ili.... jer postoji i ili.... pameti možda i ima ali se gubi u vlastitim navikama i eksplozijama živaca.

 

Zašto su neki eksplozivnih živaca, pojma nemam. Svakako je to njihova alternativa. I tu počinje. Od alternative i tankih živaca. Vrlo malo njih u alternativi nema problem sa živcima.

 

Radio sam malo neka istraživanja. Sada već mogu ispitivati obrvama, ali još mi je drag moj stari visak. Mlatim njime iznad ekrana, iznad ovog portala i svašta pokazuje. Nekog tankih živaca bi glava zaboljela. Neki bi čak i pukli. Kako znam? Nikako, pojma nemam.

 

Radost traje, živci pucaju. Alternativno i svakako. Sada me zanima kako netko tankih živaca može pomoći nekome koji ima malo deblje živce a polu je lud. Na kraju krajeva, ako zna, zašto ne sredi vlastite živce? Ha?... Zato jer ne zna.

 

Glumi... Malo po malo, stigli mi do alternativnih oblika kazališne umjetnosti. Sjećam se vremena kada su i pozorište u kući svrstavali u kazališnu umjetnost. Što se od tada promijenilo? Smanjio se ekran, to se promijenilo. Vrlo malo njih ima ekran veličine televizora a još manje njih ima kompjuter spojen za televizor.

 

Alternativa. Nema alternative. Zdravi su bili zdravi, zdravi su i ostali. Oni koji su malkice prizdravili a bili bolesni, to je današnja alternativa. Čast iznimkama kojih uvijek ima.  Što će biti, to ćemo vidjeti. Što neće biti, to ne bumo gledali.  Uglavnom, alternativa se svodi na to da ti netko nešto izdubi, neku rupicu, ulije ti kroz tu rupicu malo pameti, ta se pamet popije, opet kroz rupicu i.... Što, i? Nema i. Iniciran si. Iniciran si da piliš i da tupiš. Drvosječe u hrvatskim šumama su male bebe za alternativna piljenja pameti. Pila za piljenje (alternativnih) više nego modela motornih pila.

 

Ovih dana na portalu, kao i svih ostalih dana uostalom, odslušao netko predavanje, pročitao knjigu i saznao tajnu. Ma nemoj mi o tome pričati. Daj mi molim te produbi još jednu rupicu.

 

Tajna. Tajna je tko je potakao pisanje te knjige i sa kojim motivima. (he, he... rekao bi moj prijatelj r....) A ja sam to lijepo istražio potaknut Božom. Božo je jedan moj prijatelj koji educira ljude u jednom multinacionalnoj osiguravajućoj kući. Dragi moji, prodavači životnih osiguranja imaju za pod obavezno pogledati film, pročitati knjigu i još i Božek danima tupi o svemu. A onda kreće prodaja.

 

Kako god, taj me događaj potaknuo da istražim korijenje pa sam malo kopao. Šo sam saznao, to neću reći... Jer neću.

 

Napipaj   misao Vajrane. Aha, sjetio sam se. Što reći...

 

 

Mlatim ja tim viskom. Istražujem. Netko skuplja leptire, drugi djetelinu a ja uvijek nešto istražujem. Svatko radi svoje i sve je u redu. Pitam ja visak koliko je točan. Veli on meni da je točan 90%. Aha, kažem ja. Očistim si točku jedan pa točku dva. Koliko si sada točan, pitam ja visak. Sto posto. Super lijepi moj. Sada idemo raditi.

 

I tako... svašta sam saznao ali nemam za to dokaza pa nije za javnost. Tko je još toliko lud da vjeruje komadu koji mlati zrakom. Ja ne. Ne vjerujem više ni komadima koji hodaju na dvije noge i to zbog iskustva. Osim jednom komadu, Bog je blagoslovio. A sada, da završim misao do kraja.

 

Penzija je super stvar. Ima se dovoljno vremena za sve. Preporučam penziju. Oni koji poznaju tajnu, a zdravi su,  neka odu u penziju. Prije svakog vremena. Istina je da u penziji stariš i lapiš ali nekako je utješnije lapiti iz penzije nego radeći. Ili bar osjećaj tako kazuje.

 

Eto, ja imam svoje mišljenje a ti svoje. Po meni, sve je u redu. Ako nije, dam ti sve. I pravo i pravicu a i moje mišljenje. Zgazi ga. Meni je ionako svejedno za mišljenja. Ti pili po svome a ja ću po svome. Samo nemoj poluditi pa da te moram liječiti. Ja evo dosada nisam poludio i toplo se nadam da ni neću. Poludjeti.

 

Što reći...