Ironično, New Age je, u svim svojim oblicima, znatno prosvjećeniji od konvencionalne religije i humanističke misli. On shvaća da je ovaj svijet samo jedna od bezbrojnih dimenzija postojanja i da je sve samo različita vibracija unutar beskrajne cjeline. Govori o Jednoti i zna da je moguća komunikacija između vibracijskih carstava. Ja se slažem s osnovnom temom, i mnogo je poštenih
i inteligentnih ljudi koji prihvaćaju i artikuliraju njegova vjerovanja. Ali ono što New Age čini tako djelotvornom posljednjom crtom obrane Matrixa upravo je činjenica da je svjesniji od ateizma i konvencionalne religije.Onima koji šire svoju svijest tako da mogu prozreti apsurdnost trenutnog ljudskog postojanja i objašnjenja ‘života’ koje nudi glavna struja, prijeti opasnost da će prokužiti igru virtualne stvarnosti u koju su uhvaćeni. Matrixu je potrebna zamka koja će ih uhvatiti prije nego što padnu posljednje maske, a ta se zamka zove New Age. Drugim riječima, to je posljednja slijepa ulica prije zlatnog rudnika.
Ključni kontrolni sustav je način na koji New Age i spiritizam prikazuju razlike između ovog ‘fizičkog’ carstva i onoga što zovu ‘duhovni svijet’. Čak i većina onih koji prihvaćaju postojanje Matrixa smatrala bi da je on stvarnost koju sada proživljavamo s duhovnim svijetom koji je izvan njega. Stoga se velik dio onoga što je objavljeno kroz spiritističke medije i New Age ‘kanale’ smatra
prosvjetljenijim od naše stvarnosti, i zato to treba izvršiti, vjerovati i djelovati u skladu s tim. Možemo čuti fraze kao što je ‘provjerite duhove’, ali svjesna i podsvjesna pretpostavka je da ‘druga strana’ sigurno zna bolje. S jedne strane u tome može biti istine, jer oni samom činjenicom da komuniciraju s ovim carstvom iz nekog drugog znaju da ima mnogo ‘svjetova’ postojanja. Ali, iako oni možda imaju to znanje, velika većina tih sugovornika također je uhvaćena u Matrix. To je multidimenzionalni sustav s različitim softverskim programima za različite razine svijesti. Matrix pokreće energija koju proizvodi zarobljena svijest, ne samo ovdje, nego i u drugim dimenzijama sebe.
Već sam pisao o međuprostorima u kojima, čini se, borave gmazovi, barem oni koji se bave manipuliranjem, a New Age govori o carstvima duboke zlobe koje naziva niži astral. Ta su carstva također generatori energije za Matrix, pod kontrolom drugih softvera. Igra može biti nešto drukčija, ali cilj je isti. ‘Smrt’ u ovom svijetu i prijelaz na drugu razinu Matrixa je kao kada igru Super Mario zamijenite igrom Sims na istom računalu ili se pomaknete na drugu nit u istoj mreži. To je osnovni razlog zašto ‘zaboravljamo’ odakle smo došli kada se rodimo u Vremenskoj omči. Tada uđemo u drugi program i iskopčamo se iz prethodnog. Samo se kroz našu Beskrajnu svijest možemo sjetiti tko smo zaista.
Svako carstvo u našem sadašnjem iskustvu koje poprima oblik, vibrira ili ima pravila, Matrixov je program. Filozofija New Agea opisuje različita tijela koja imamo u različitim dimenzijama. U ovom svijetu imamo ‘fizičko’ tijelo, ali u astralnom carstvu imamo astralno tijelo koje rezonira na frekvenciji te dimenzije, i tako dalje. Slažem se s tim, ali ta različita holografska tijela povezana su s različitim softverskim programima unutar Matrixa, a ona su iluzije. Program nam se isporučuje kroz DNK prijemnike/odašiljače, i ta druga ‘tijela’ unutar Matrixa imaju svoju verziju DNK koja je, kada odete izvan holograma, frekvencijsko polje ili valni oblik. Tek kad postanemo čista svijest svjesna sebe možemo odbaciti tijela, a s njima i Matrix. Sugovornici iz tih drugih carstava igre virtualne stvarnosti govore o životu na mjestu koje vibrira brže od ovog svijeta, pa ga zato mi ne možemo vidjeti iz naše gustoće (denziteta). S ovim se također slažem. Ali ključna riječ u tome je vibrira. Kao što je rekao glas u Brazilu: ‘Ako vibrira, onda je iluzija’. Ono što sam iskusio u stanju za koje mi je rečeno da je Jednota izvan Matrixa nije vibriralo. Bilo je nepomično ili, eventualno, uz poneki spori val tu i tamo. Sve je jednostavno bilo, i nisu postojala nikakva pravila. To je presudan detalj. Ako postoje pravila, to je Matrix. Glas je rekao, na primjer, da ne postoje zakoni fizike, samo znanstvenici koji koriste iluzorne ‘zakone’ za mjerenje iluzornog svemira. To su samo ‘zakoni’ u koje mi vjerujemo. Tamo nije bilo zakona bilo koje vrste, jer je sve jednostavno bilo. ‘Misliš li da Beskrajno treba «zakone» kroz koje će se izražavati?’, upitao je glas. ‘Zakon’ gravitacije, poput svih ostalih, samo je dio softvera koji svijest može zaobići isključujući se iz programa. To je ono što takozvana čuda jesu – sposobnost zaobilaženja programa, i time zaobilaženja iluzornih zakona i ograničenja programa. Pravila su iluzija DNK uma, a ne kreacija Beskrajne Svijesti. Ovaj se svijet utapa u zakonima zato što je najgušći dio Matrixa, ali pravila vrijede širom multidimenzionalnog sustava. Neki znanstvenici kažu da različiti paralelni svemiri koje su identificirali imaju različite zakone rizike. Ali kako to može biti? Ako su zakoni stvarni, valjda bi isti zakoni trebali vrijediti posvuda. Razlog zašto nije tako leži u tome što su različiti ‘svemiri’ različiti softverski programi koji rade s različitim izmišljenim pravilima. Sugovornici iz drugih dimenzija također govore o pravilima, kao primjerice da ne mogu pomoći nikome u ovom svijetu osim ako osoba to od njih ne zatraži. To je Matrixov program. Izvan Matrixa nema pravila. Morpheus je to lijepo objasnio u ovom razgovoru s Neom (‘Izabranim’) u prvom filmu ciklusa Matrix:

‘Vidio sam agenta [softverski program] kako šakom probija betonski zid. Ljudi su ispucali cijele okvire metaka u njih i pogodili samo zrak. Pa ipak, njihova snaga i brzina još uvijek se temelje na svijetu koji je izgrađen na pravilima. Zbog toga nikada neće biti tako snažni ili brzi kao što ti možeš biti.’ 

‘Što mi pokušavaš reći, da mogu izbjegavati metke?’
‘Ne, Neo. Pokušavam ti reći da, kada budeš spreman, nećeš to ni trebati.’

Matrix nas kontrolira zato što igramo po njegovim pravilima, i najveća je greška vjerovati da pravila ne postoje. Pokazalo se da uvjerenja znanstvenika koji izvode eksperiment utječu na rezultat, i to zato što uvjerenje stvara stvarnost, a zakoni su samo ono što mi vjerujemo da jesu.

Sjetite se, ‘svijet’ koji znanstvenici istražuju također postoji samo u njihovim glavama. Oni pokušavaju secirati i označiti jednu iluziju vjerujući da je stvarna! DNK programiranje prodaje nam stvarnost ‘zakona’, ali naša je svijest više nego dovoljno jaka da to nadvlada. New Age, kao Matrixova pojava, pun je pravila, baš kao i istočnjačke filozofije na kojima se temelji. Morate napraviti ovaj obred ili onaj obred, razgovarati s duhovima na određen način ili se zaštititi mantrom. Vidio sam zagovornike New Agea kako govore sa Zemljom gledajući naizmjenično na sjever, jug, istok i zapad. Oni imaju svoja sveta stabla, mačeve, štapiće i štapove, i njihovo strahopoštovanje prema tim simbolima usporedivo je s bilo čim što možete naći u konvencionalnim religijama. Ipak, sve je to samo još više iluzija. Zemlja ima svijest, ali njen fizički oblik je softverski program, kao što su i sjever, jug, istok i zapad, te drugi planeti i zvijezde. Zašto osjećamo strahopoštovanje prema kozmičkom Game Boyu7. To je samo zamka.
Ne kažem da je sve što New Age proklamira pogrešno, nipošto. Ali ono za što on smatra da je izvan sustava kontrole, nije izvan njega. Uzmimo za primjer astrologiju, važno oruđe New Agea. U pravim rukama, može biti izuzetno precizno i ponekad vrlo korisno u ‘ovosvjetskom’ smislu. Kretanje planeta i zvijezda Matrixov je program, holografska verzija onoga koji je projiciran na strop planetarija. Ta planetarna kretanja izazivaju vibracijske promjene koje utječu na ljude i ostali život na Zemlji zato što djeluju na DNK i ulazno/izlazni sustav.
Točka u kojoj ulazimo u Vremensku omču također utječe na DNK. Astrologija je interakcija između vibracijskih polja stvorenih nebeskim ciklusima, a na naš DNK program utječe na kojem smo mjestu u ciklusu ‘rođeni’. Ali naglašavam da se ta interakcija ne odvija između naše svijesti i kretanja planeta; odvija se između planeta i naše DNK koja uključuje um i emocije. Na toj razini astrologija u svojem dubljem i detaljnijem obliku svakako je značajna, ali kada pomaknemo svoju svijest dalje od uma prema svjesnosti ‘Jednog’, astrološki ‘zakoni’ prestaju na nas djelovati.
Ono što ljudi zovu ‘sudbina’ nije neizbježno iskustvo svijesti; to je neizbježan ishod DNK kompjutorskog programa, ako svijest ne intervenira. Jednota ne stvara sudbinu. Ne postoji takva stvar kao što je neizbježan događaj unutar Svemogućnosti. Glas u Brazilu rekao je da je astrologija još jedno sredstvo Matrixa za učvršćivanje iluzije o protjecanju vremena i za poticanje ljudi da se identificiraju sa svojom iluzornom ‘ličnošću’ – ja sam Bik, Lav, Jarac ili što god. Ona naglašava podjelu na dijelove, a ne cjelinu. ‘Misliš li da Beskrajnom trebaju astrološka tumačenja?’ pitao je glas. ‘Misliš li da se savjetuje s vidovnjacima oko svoje «budućnosti» ili posjećuje čitača tarot-karata?’ Dok sam slušao te riječi, vidio sam simboličan prizor Beskrajnog koje sjedi za stolom u trenutku kad je netko donio jutarnje novine. Beskrajno je pogledalo popis znakova na astrološkoj stranici i reklo: ‘Oh, moj Bože, za ovo će mi trebati cijelo jutro jer sam ja svi oni.’ To ne znači da nadareni vidovnjaci i čitači tarot-karata nemaju nikakvu ulogu, ali moramo shvatiti da, uz rijetke izuzetke, oni komuniciraju s entitetima i energijama unutar Matrixa koje su također uhvaćene u iluzornoj stvarnosti.
Najdublja zabluda New Age misli, po mom je mišljenju, ideja da mi kroz naša iskustva ‘evoluiramo’. Jasno mi je zašto se čini da je tako, ali to je duhovna verzija teorije o evoluciji koja se sasvim pogrešno pripisuje Charlesu Darwinu (pogledati / istina će vas osloboditi). Dok ‘Darwinova’ teorija govori o preživljavanju najjačih i genetskim promjenama potaknutim nuždom kroz eone, tako New Age vjeruje u ciklus ponavljajućih iskustava u ovom svijetu zvanih reinkarnacija, kroz koje duhovno evoluiramo u neizmjernosti vremena. Ideja je da se krećemo između fizičke Zemlje i ‘duhovnih’ carstava proživljavajući sve životne mogućnosti. Čineći to, tvrdi se, učimo i duhovno evoluiramo kako bismo dosegnuli više vibracije i na kraju se sjedinili s Jednim. Ali mi već jesmo
Beskrajna Jednota i Svemogućnost. Zašto bismo morali evoluirati u nešto što već jesmo? Ovo mišljenje je ključno sredstvo kroz koje Matrix održava nadzor nad našom stvarnošću, ne samo u Vremenskoj omči, nego i u njegovim ne- ‘fizičkim’ razinama.
Mi ne moramo evoluirati do prosvjetljenja, mi jesmo prosvijetljeni; jednostavno smo to zaboravili zato što smo uhvaćeni u iluziju. ‘Misliš li da se Beskrajno mora reinkarnirati?’ rekao mi je glas. ‘Svijest u Matrixu također je Beskrajno, pa zašto bi se onda morala reinkarnirati?’ Čujem kako ljudi govore da su iz svojih iskustava nešto naučili i razumijem to. Ali ja bih to postavio drugačije. Iskustvo ih nije naučilo ništa, samo je uklonilo sloj vela, pa se oni mogu lakše sjetiti onoga što su već znali. Nemam ništa protiv ideje o reinkarnaciji, iako mislim da ima još puno toga što u vezi s njom treba razumjeti. Siguran sam da je točno da je svijest uhvaćena u ciklusu kretanja između drugih razina Matrixa i različitih dijelova softverskog programa ili DVD-a Vremenske omče. Ne osporavam to nego uvjerenje da je nužno pronaći prosvjetljenje.
Rekao bih da se zapravo događa suprotno, jer reinkarnacija ojačava ‘mi moramo evoluirati’ stvarnost koju Matrix nastoji nametnuti. To svijest drži zarobljenom kroz uvjerenje da se kreće u nekom dobrom smjeru. Dok je glas u Brazilu govorio, pokazana mi je slika ljudi koji simbolično padaju s neba na pješačku stazu koja vodi preko polja. Glas je rekao da zbog toga što je svijest u Matrixu uhvaćena u ciklusu ulaženja i izlaženja iz Vremenske omče kroz reinkarnaciju, ljudi nisu uvjetovani vjerovanjima iz samo jednog ‘fizičkog’ životnog vijeka – oni su uvjetovani beskrajnim iskustyima u Vremenskoj omči (različitim dijelovima DVD-a). Između tih ‘fizičkih’ izleta bili su u drugom obliku iluzornog stanja. Već su bili uvjetovani kada su ušli u stvarnost Vremenske omče radi dodatnog uvjetovanja. To je razlog zašto ljudi tako lako upadaju u uvjetovani, servilni mentalitet; tu su već mnogo puta bili.

Dok su te riječi izgovarane, vidio sam kako pješačka staza postaje istrošena pod stopalima koja su gazila po istom tlu sve dok nije izgledala kao neka vrsta brazde na gramofonskoj ploči. Postajala je sve dublja i dublja, a likovi koji su hodali po stazi išli su sve dalje i dalje, dok ne bi nestali. ‘Je li ikakvo čudo što ljudi traže svog Boga?’ rekao je glas. ‘To je jedino mjesto gdje mogu vidjeti nekakvo svjetlo!’
Zagovornici ciklusa karme/reinkarnacije mogli bi također razmisliti o tome koliki je dio sjećanja na ‘prošle živote’ zapravo program koji se prenosi s DNK, a ne sjećanje na utjelovljenu svijest.
Činjenica da nastavljamo boraviti u iluzornom stanju čak i nakon onoga što zovemo smrt izuzetno je važna, između ostalog i zato što te druge razine pružaju izvore za većinu (iako ne sve)  i kanaliziranih informacija New Agea i spiritizma. To ne znači da jedan dio toga nije vrijedan i točan, ali moramo razumjeti da se i sugovornici nalaze u Matrixu. Ta bi druga carstva mogla biti još otvorenija za iluzije, zato što djeluju na višoj vibraciji s daleko manjom gustoćom. U usporedbi sa sirupastom gustoćom Vremenske omče zaista se moraju činiti poput raja. Glas u Brazilu, a i kasnije u drugim prilikama, opisao je kako druge razine Matrixa uključuju kršćanski ‘raj’, islamski ‘raj’, hinduistički ‘raj’, židovski ‘raj’ itd. Oni nisu ‘stvarni’; oni su manifestacije vjerovanja na isti način kao što stvaramo našu stvarnost u ovom svijetu. To su softverski programi uma koji nam prodaju te stvarnosti, ali mi ih ne moramo kupiti.

Ako kršćani duboko vjeruju da će vidjeti Isusa nakon što ‘umru’, onda će ga i vidjeti. Oni će prepraviti stvarnost u skladu s vjerovanjem u tu stvarnost. Štoviše, vidjet će verziju Isusa koju su izmislili europski umjetnici, jer su uvjereni da on tako izgleda. Tijekom godina upoznao sam mnoge medije koji su mi pričali o svojim iskustvima s kršćanima koji su umrli, posebno rimokatolicima, koji su zapeli u nekom carstvu na pola puta, možda u međuprostoru, čekajući da ih Bog osudi zato što su vjerovali da se to treba dogoditi. Iluzija ne prestaje sa ‘smrću’ zato što Matrix ima mnogo razina. Sviđa mi se rečenica ‘smrt nije lijek za neznanje’, jer je tako doslovno točna. U onom što zovemo smrt, ‘inkarnirana’ svijest biva privučena po principu simpatetičke rezonancije u carstva koja vibracijski odražavaju njeno stanje. Jednostavnije rečeno: ono što vjerujete kada ‘odlazite’ određuje kamo ‘idete’. Ali gdje god da ‘odete’ unutar Matrixa, to je još uvijek iluzija.