STANJE ZEMLJE

John Klemens Nielsen

Mislim da se možemo svi složiti da je teško ignorirati današnje uslove na Zemlji. Većina vlada na svijetu je svjesna da je potreban ogroman trud kako bi se neutraliziralo globalno zatopljenje kako ono ne bi dovelo do nepredvidljivih prirodnih katastrofa.

U Danskoj je 2008 održana konferencija na kojoj su međunarodni stručnjaci napravili listu od 10 mjera koje zahtijevaju hitnu akciju. One su uključivale AIDS, glad i siromaštvo.

Postalo je očigledno iz te liste da su materijalni zahtjevi i briga za planetarne resurse u međusobnom sukobu.

Sve dok proizvodnja potrošačkih dobara i luksuznih proizvoda predstavljaju pokretačku silu svjetske ekonomije, zajedno sa proizvodnjom oružja za ratoborne zemlje, mi se nećemo moći pozabaviti, na primjer, zagađenjem, globalnim zatopljenjem i otapanjem ledenjaka. Ovaj zadnji faktor donosi sa sobom i podizanje razine mora. Neki od atola na ekvatoru već su poplavljeni.

Iako je otvorena diskusija da li su te promjene uzrokovali ljudi, može se reći da je gledano iz materijalističke/znanstvene perspektive to vrlo vjerojatno.

Gornja pitanja su česte teme u gotovo svim našim novinama, kao što su neiscrpan predmet u brojnim današnjim elektronskim medijima. Ako bi naša jedina namjera bila potvrditi ovu donekle zabrinjavajuću sliku stanja Zemlje, onda ne bi bilo razloga da o tome pišemo u Kozmosu (Magazin Martinusove kozmologije).

No, kao što ćemo vidjeti, kozmološki način razmišljanja koji se temelji na duhovnoj znanosti nudi potpuno drugačiji pristup. Unutar materijalističke znanosti prevladava ideja da je naš planet veliki kameni „div“, nebesko tijelo nazvano „Zemlja“, koje je kroz sretnu slučajnost razvilo mineralne, biljne i životinjske oblike života.

Naravno, čudesna fauna i život na Zemlji smatraju se jedinstvenima, ali znanost se još uvijek nalazi daleko od duboke spoznaje prave prirode Zemlje.

Ovaj se planet kreće kroz svemir putanjama koje se pokoravaju određenim čvrstim zakonitostima i predstavlja dio sunčevog sustava, koji je za uzvrat dio naše galaktike, i tako dalje. Da bi on mogao biti živo, svjesno biće obično je daleko od gledišta znanosti i javnosti. Takva se misao smješta u žanr znanstvene fantastike, iako je svakome jasno da Zemlja ima svoje vlastite načine manifestiranja svoje životnosti, u obliku samo-regulirajućih mehanizama klime, velikih oceana, šuma, suživota životinjskih vrsta iznad i ispod zemlje : u svemu što mi u svakodnevnom govoru poznajemo kao ekosistem Zemlje.

Međutim, uobičajeno shvaćanje je da su ljudi ti koji kontroliraju ili prije ometaju sve te životne ritmove. Čovječanstvu se „pripisuje“ činjenica da izumiru razne vrste, da nestaju veliki dijelovi šuma, da se podiže razina mora, da Zemlja postaje zagađena, da resursi postaju iscrpljeni, da klima postaje sve ekstremnija, kao i za brojne druge nepravilnosti koje možemo vidjeti oko nas. I to je potpuno točno – gledano iz određene perspektive.

Međutim, treba se prisjetiti da je čovječanstvo, gledano iz kozmološke perspektive, neizostavan dio organizma i svijesti Zemlje. Mi smo mikro-bića (stanice) u „mozgu“ Zemlje. Potpuno isto kao i u našem vlastitom organizmu mikro-bića (naši organi, stanice, i tako dalje) savršeno odgovaraju makro-biću (nama). To vrijedi i fizički i mentalno, isto kao što postoji i zajednička sudbina između njih. Svako biće privlači i stvara životni prostor za mikro-bića takve vrste i kvalitete da ta mikro-bića točno odgovaraju potrebama makro-bića. Prema tome, uslovi koji danas postoje na Zemlji su, gledano iz kozmološke perspektive, apsolutno predvidljivi i prirodni.

Zemaljski ljudi koji danas naseljavaju Zemlju točno odgovaraju potrebama i sposobnostima planeta. Oni su veza u Zemljinom trenutnom razvoju prema kozmičkoj svijesti. Zbog toga se ne mogu dogoditi „greške“, „greške“ zbog kojih bi Zemlja mogla krenuti prema vlastitom uništenju. Naprotiv, trenutni kaotični uslovi su izraz „posljednjih grčeva“ prije nego što Zemlja dobije trajnu kozmičku svijest. To će se dogoditi za nekoliko tisuća godina, što je za Zemlju vrlo kratko vrijeme.

Problematično je razumijevanje vremenske razlike između planete i ljudskog bića. Ako pogledamo naš vlastiti organizam, milioni stanica se inkarniraju u brojnim generacijama za vrijeme samo jednog života na Zemlji.

Na isti način postojale su i brojne kulture na Zemlji i milioni ljudi za vrijeme sadašnje inkarnacije Zemlje.

U prošlosti su na Zemlji postojale napredne kulture sa vrlo naprednim bićima koje su predstavljale „kozmičke bljeskove“ u svijesti Zemlje, možda tijekom razdoblja kada je planet ponavljao svoje prijašnje planetarno postojanje. Ova „svjetla razdoblja“ su kasnije zamijenila „mračna razdoblja“ koja mogu biti izraz činjenice da će se učinak kozmičkih bljeskova tijekom vremena smanjiti i biti će zamijenjen stanjem u kojem ostaci „normalne“ nedovršene svijesti ponovno postanu dominantni.

No, „mračna razdoblja“ mogu također predstavljati tamu duha i čišćenje koje dolazi netom prije „velikog rođenja“. Ona, dakle, ne predstavljaju trajno stanje svijesti.

Sada ću si dozvoliti da napravim usporedbu između situacije planetarnog bića i zemaljskog ljudskog bića, uzimajući u obzir da su oboje živa makro-bića. Odnos prema njihovim mikro-bićima određen je međusobnom ovisnošću. Makro-bića sa svoje strane osigurava životni prostor za svoja mikro-bića, koja za uzvrat osiguravaju organski materijal za makro-biće, što mu omogućava stvaranje i doživljavanje u fizičkom svijetu. Ovo ne znači da je suradnja mikro-bića sa makro-bićem tako ograničena da mikro-bića nemaju slobodnu volju. Ona imaju slobodnu volju.

Zemaljski ljudi imaju slobodnu volju da se ponašaju „ispravno“ ili „pogrešno“ prema Zemlji. Bolest i nesklad u organizmu Zemlje mogu nastati kao posljedica „pogrešnog“ ili ponašanja bez ljubavi od strane zemaljskog čovječanstva, a upravo tome danas svjedočimo u velikoj mjeri.

Martinus spominje u članku „Krist i slika svijeta“ (englesko izdanje Kozmosa 1988/1) da čovjek (ili planet –moj komentar) može oboljeti iako on živi na način koji je pun ljubavi prema okolini i jede ispravnu vrstu hrane i uglavnom je u skladu sa svojim postojanjem. Citat : „Sigurno nije tako da ljudi koji jedu zdravu hranu i žive higijenski ne mogu postati bolesni. Zašto je to tako ?

Kako bi pronašli najdublji uzrok toga, moramo se vratiti na okolnosti da su mikro-bića skrenula od svojeg normalnog načina života, usprkos makro-Jastvu organizma.“ Ovdje se može reći da volja Zemlje, obzirom da je makro-kozmičkih dimenzija, i volja najprimitivnijih zemaljskih ljudi nisu u skladu, jer je Zemlja sada, više nego ikada, usmjerena prema postignuću inicijacije u područje bezuvjetne ljubavi.

Martinus piše u istom članku : „Razlog zašto mikro-biće može stvarati nesklad u organizmu čiji vlasnik ili makro-Jastvo živi zdravim životom samo se može pronaći u čovjekovom vlastitom ponašanju kao mikro-biće u svom makro-organizmu ili univerzumu.“

Kasnije u istom odlomku : „Ovdje se nalazimo na području na kojem zakon karme više nije pitanje fizičkog zdravlja, već pitanje moralnog standarda.“

Kao što možemo vidjeti, planet se ne nalazi na putu ka vlastitom uništenju, iako to možda tako izgleda gledano iz naše ograničene perspektive. Usporedba sa time bi mogla biti kao da neke stanice u našem mozgu počnu misliti da njihovom univerzumu, to jest mozgu, prijeti uništenje zbog prolazne glavobolje.

Mi, međutim, ne trebamo banalizirati situaciju jer nema sumnje da će se u sljedećih 200-300 godina odigrati neobično dramatični događaji.

Kao što smo već rekli, planetarno biće trenutno prolazi kroz „veliko rođenje“, kao što to kaže Martinus u članku „Anđeo čuvar broj jedan zemaljskog čovječanstva“ (englesko izdanje Kozmosa 2007/2) :

„…Zemlja doživljava porođajne kontrakcije i krize koje uvijek prethode velikoj inicijaciji.“

Teško je predvidjeti što će se točno dogoditi jer nam još uvijek nedostaje „kozmička svijest“, ali Martinus piše u istom članku : „Zemljino Jastvo, zajedno sa njegovim duhovnim silama, apsolutni je vladar ili pravi kralj Zemlje. Da li će takozvana supersila pasti ili se uzdići, da li će se neka rasa razvijati u ovom ili onom smjeru, da li će granice neke zemlje biti ovdje ili ondje, da li će se nacije ujediniti u jedan svijet ili će ostati podijeljene i u međusobnom ratu, to su pitanja o kojima jedino odlučuje pravi kralj Zemlje – duh Zemlje ili Jastvo Zemlje.

Promjenu koju trenutno prolazi planet doživjet će kao „opasnu“ samo ona njegova mikro-bića koja imaju navike ili ponašanje koje biće Zemlja želi očistiti iz svoje svijesti. Oni koji ne žele promjenu prema „novoj svjetskoj kulturi“ sasvim će prirodno biti oni koji će morati napustiti svoje normalne uslove života, jer su oni „nepoželjni“ kao uslovi i način života kojima biće Zemlja teži.

Očigledno je da ne možemo raditi direktne usporedbe u detaljima između naše među-kozmičke spiralne zone i makro-kozmičkih uslova Zemlje, ali principi su ipak isti. Svako biće koje doživljava „veliko rođenje“ i simptome koji mu prethode, privremeno će doživljavati vrlo različita neugodna iskustva.

Martinus se prisjeća u knjizi Martinusovi memoari, strana 70, kako se u vezi sa „velikom inicijacijom“ on zabrinuo da njegov mozak neće moći izdržati snažne glavobolje koje su uzrokovale kozmičke vibracije i energije. On također govori kako se molio Providnosti da ukloni bol, što se nakon nekoliko dana i dogodilo, što je zamijenio „ugodan topli osjećaj duž kralježnice“. Martinus nadalje govori da je nakon toga uslijedilo dugotrajno čišćenje tijela, usprkos činjenici da nikada nije pušio ili konzumirao alkohol.

Energije koje čovjek dobiva i s kojima funkcionira kada doživi „kozmičko rođenje“ potiču ga na potpuno drugačiji način života, način života u kojem on mora u mnogo većoj mjeri biti svjestan što radi i što konzumira.

Martinus je spomenuo kako je jednom kao gost greškom popio nešto alkohola u jednom punču i nakon toga je doživio da je njegova sposobnost pisanja i rada bila oslabljena nekoliko dana nakon toga. No, naravno, Martinusova osjetilna sposobnost bila je mnogo suptilnija po svojoj strukturi od osjetilne sposobnosti većine današnjih ljudi.

Što mi trenutno doživljavamo, i što će vjerojatno postati mnogo snažnije za nekoliko godina, jest Armagedon koji je Martinus predvidio da će doći.

Međutim, istovremeno, sve veći broj ljudi će postati prijemljiv za kozmičke analize i za suptilnije energije koje predstavljaju potpuno novu svijest, koju će predstavljati Zemlja i mi kao stanice mozga Zemlje.

Dolazak kozmičkih analiza u svijest svakog čovjeka znači da će ti ljudi – u mjeri u kojoj u svakodnevnom ponašanju predstavljaju „čovjeka poput Boga i njemu nalik“ – postati „stanice mozga“ koje će nositi „kozmičku svijest“ Zemlje.

Tehnološki napredak koji doživljavamo u obliku proizvodnje transportnih sredstava koja ne zagađuju zrak, turbina na vjetar, solarne energije, organske hrane, kao i razvoj kompjuterske i komunikacijske tehnologije, zajedno sa globalnim nastojanjima da se stvori svijet veće pravde i prelazak na društvo bez novca, označava početak novog globalnog društva.

Novac se sve rjeđe koristi. „Plastične kartice“ možemo vidjeti kao preteče radnih kartica i radnih potvrda, koje je Martinus opisao u 4. poglavlju knjige Livets bog 1. Ukratko, ne trebamo se bojati uništenja našeg planeta.

Martinus piše u članku „Čovjekova radna sposobnost“ (englesko izdanje Kozmosa 2003/4) : „Polako će sinuti čovječanstvu da mi zapravo naseljavamo izuzetno bogati svijet i da se uzroci naše sadašnje bijede nalaze isključivo u našem umu.

Jednom kada dođe kraj našem mentalnom nesavršenstvu, putem djelovanja samoga života, mi ćemo otkriti da naseljavamo svijet u kojem svatko služi svakome i u kojem će najveći biti oni koji, putem svojih sposobnosti, uspijevaju širiti najviše ljubavi, najviše ljepote, a time i najviše blagoslova oko sebe.“

Prijevod : Mette Holland

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (15.07.2012.)